|
MALA ŠKOLA POVRTARSTVA
Pod pojmom povrće treba podrazumevati
različite sočne organe jednogodišnjih ili višegodišnjih
zeljastih biljaka, koje čoveku koriste
za ishranu u svežem ili preradjenom stanju.
Povrtarstvo je privredna oblast koja se bavi
pitanjima vezanim za proizvodnju povrća.
Povrće se može gajiti (proizvoditi) u raznim klimatskim
sredinama. U toplim krajevima dobro uspevaju termofilne
vrste, a u područjima sa svežom klimom vrste koje imaju
male zahteve prema toploti. Najvećem broju povrtarskih biljaka
optimalno odgovaraju umereno topli i umereno vlažni
krajevi (rejoni).
Povrtarske biljke su u celini vrlo produktivne. One daju
visoke prinose po jedinici površine. U uslovima intenzivne
proizvodnje neke vrste povrća daju tri, pet i više vagona
plodova po 1 ha.
Treba očekivati da će se povrtarska proizvodnja na
našim prostorima jako menjati. Ona će se ukrupnjavati i
modernizovati. Naročito značajne promene očekuju se u
oblasti prometa (tržište). Uvodjenje savremene mehanizacije
biće glavna tehnološka preokupacija. To će
doprineti povećanju proizvodnosti rada i kvalitetu radnih
operacija. Mnogo se očekuje od novih sorata i hibrida
povrća, koji će ispoljavati veliku produktivnost (rodnost) i
veliku otpornost na biljne bolesti. Predviđa se dalji porast
potrošnje povrća, koja će uskoro dostići nivo razvijenih
zemalja (oko 150 kg po stanovniku godišnje).
PLODORED U POVRTARSKOJ PROIZVODNJI
Plodored je organizovano smenjivanje povrtarskih
useva na istoj parceli u toku odredjenog broja godina (3-7
godina). On ima dosta prednosti nad uzastopnim gajenjem
jednog useva na istom mestu (parceli) više godina (monokultura).
Medjutim, nestabilno tržište, specijalizacija povrtarske
proizvodnje (gajenje malog broja useva), korišćenje krupne
mehanizacije, kao i primena herbicida, donekle su umanjili
nekadašnji (raniji) značaj plodoreda. No, on i dalje ostaje vrlo
korisna mera u biljnoj (povrtarskoj) proizvodnji, pa je treba
primenjivati gde god je to moguće, bez obzira na navedene
specifičnosti savremene poljoprivrede (povrtarstva).
Plodored se pažljivo planira i pažljivo izvodi. On zavisi od
klimatskih uslova, zemljišta, mehanizacije, tržišta i dr. Za
svaki plodored je najvažnije da se odredi pravilno smenjivanje
useva u njemu ili plodosmena. Pitanje plodosmene je u
uskoj vezi sa upotrebom stajnjaka u povrtarstvu, sa usvajanje
vode i hraniva od strane biljaka, zaštitom useva od bolesti i
štetočina itd.
Naime, izvesni povrtarski usevi vrlo
povoljno reaguju na neposredno (direktno)
đubrenje organskim đubrivima (stajnjak,
kompost), dok ih drugi ne podnose, već traže da se rasporede
tek druge ili treće godine posle ovoga. Na neposredno đubrenje
pomenutim đubrivima dobro reaguju sve srednje rane i
kasne kupusnjače (osim kelerabe), krastavci, tikvice,
praziluk, paprika i paradajz. Rani usevi (rani kupus, karfiol,
zeljasto i lisnato povrće) ne stižu da neposredno iskoriste
organska đubriva i zato dolaze tek druge godine. Korenasto
povrće (mrkva, peršun, celer, rotkva i rotkvica) ne podnose
direktno đubrenje organskim đubrivima, ako je reč o normalnom
i plodnom zemljištu. Tamo gde je zemljište slabo i u
lošem stanju i ovi usevi će dobro reagovati na đubrenje organskim
đubrivima.
Grašak, boranija i bob kada se gaje na plodnom zemljištu nije
potrebno đubriti organskim djubrivima. Međutim, ako se ovi
usevi moraju gajiti na siromašnom i degradiranom zemljištu daće
odlične rezultata i ukoliko se nađubre nekim organskim djubrivima.
U normalnim uslovima pomenute vrste povrća dolaze
druge, pa i treće godine posle đubrenja organskim đubrivima.
Apsolutno se izbegava uvođenje u plodored jedne za drugom
povrtarskih vrsta koje pripadaju istoj porodici zbog toga
što one najčešće imaju iste neprijatelje (insekte) i bolesti. To
naročito važi za paradajz, plavi patlidžan i krompir, zatim za
korenasto povrće (mrkva, peršun, celer i pastrnjak), kao i za
krastavac, lubenice i dinje. Svaka povrtarska biljka ima manji
ili veći broj pogodnih preduseva. Na osnovu dosadašnjeg
iskustva najboljim prethodnim usevima za pojedine povrtarske
kulture smatraju se:
Paradajz: kupus, grašak, boranija, krastavci, korenasto
povrće, trave, žita.
Paprika: trave, krastavci, grašak, korenasto povrće,
žita.
Kupusnjače: trave, krompir, paradajz, paprika, grašak,
boranija, žita.
Krastavac i bostan (dinje i lubenice): paprika, krompir,
trave, žita, lucerka, paradajz.
Crni luk: paprika, paradajz, krastavac, bostan, žita.
Korenasto povrće: paprika, paradajz, krastavac,
grašak, boranija, žita.
Boranija i grašak: kupusnjače, paradajz, paprika,
krompir, žita.
U praksi su poznati različiti tipovi plodoreda. Njihov
sastav i veličina zavise od niza faktora. Tako se plodoredi
povrtarskih gazdinstava u pojasu oko velikih gradova
znatno razlikuju od plodoreda udaljenih mesta. Isto tako
znatno se razlikuju tipovi plodoreda na gazdinstvima koja
proizvode sirovinu za konzervnu industriju od gazdinstava
koja rade na proizvodnji povrća za svežu potrošnju ili
se, recimo, bave proizvodnjom semena povrća.
OBRADA ZEMLJIŠTA
Obrada zemljišta u povrtarstvu može biti osnovna,
predsetvena i obrada u toku vegetacije.
Osnovna obrada. - Ova obrada se izvodi obično u jesen
(parcele se oru, prekopavaju ili riljaju). Od blagovremenog
izvršenja ove obrade zavisi u velikom stepenu celokupni
rezultat proizvodnje. Ova obrada omogućuje akumuliranje
zimske vlage, popravlja fizičke i hemijske osobine zemljišta
i doprinosi suzbijanju korovskih biljaka. Pravilno obavljanje
jesenje obrade olakšava i ubrzava izvodjenje prolećnih
radova. Stvara se mogućnost pravilnog i blagovremenog
obavljanja setve i sadnje povrća.
Osnovna obrada zemljišta vrši se na najveću moguću
dubinu, koja zavisi od pedoloških osobina zemljišta,
prethodne obrade i useva koji će se gajiti. Dubina osnovne
obrade ne treba da bude manja od 30 cm.
Osnovnu obradu zemljišta u povrtarstvu treba obaviti
odmah posle berbe (žetve) prethodnog useva. Ukoliko se iz
bilo kojih razloga ova obrade ne izvede u toku jeseni, onda
to treba učiniti u zimskom periodu godine. Jednovremeno
sa osnovnom obradom unosi se stajnjak u zemljište.
Obrada zemljišta za naknadne i postrne povrtarske
useve izvodi se neposredno po žetvi (berbi) žita i ranih
prolećnih useva. Ova obrada se izvodi na dubinu od 15-18
cm. Ukoliko je zemljište suvo, pre obrade treba izvršiti
navodnjavanje. Prilikom ovog oranja unose se neophodna
đubriva za naredni usev.
Predsetvena obrada zemljišta. - U zavisnosti od klimatskih
i zemljšnih uslova, načina navodnjavanja i
bioloških osobina vrste, povrće se gaji na ravnoj površini,
na lejama, u fitarijama i brazdama.
Ravna površina. Gajenje povrća na ravnoj površini se
primenjuje za one useve koji se gaje bez navodnjavanja ili
se navodnjavaju veštačkom košom. Na ravnoj površini
omogućava se gusta setva (sadnja) i pravilan raspored biljaka.
Ovaj način omogućava primenu mehanizacije za izvođenje
čitavog niza agromera. Na ravnoj površini je najmanje
kolebanje zemljišne vlage i ispiranje hranljivih materija.
Leje. Gajenje povrća na lejama primenjuje se na
parcelama koje su slabo propustljive, na zemljištima sa
povećanim sadržajem štetnih soli ili plićim oraničnim slojem.
Leje se često primenjuju za gajenje povrća koje se
seje s jeseni i rano u proleće. Širina leje može da varira
između 120 i 150 cm, visina 20-30 cm, a dužina prema
potrebi. Između leja ostavlja se širina 40-60 cm.
Leje omogućavaju bolje cedjenje suvišne vode u toku
zime i rano proleće, a u toku vegetacije navodnjavanje
tekućom vodom koja ide stazom i upija se u leje.
Fitarije. To su u stvari udubljene leje najčešće široke
80-120 cm, duboke 15-20 cm i 5-10 m duge. Najčešće se
primenjuju na malim površinama za useve koji se moraju
obilno navodnjavati (paprika, praziluk i celer). Navodnjavanje
se vrši natapanjem, tj. upuštanjem vode u fitarije.
Gajenje povrća na ovakav način treba vršiti samo na
propustljivim, toplim zemljištima s niskim nivoom
podzemne vode.
Brazde. Primenjuju se za useve koji se navodnjavaju
po sistemu natapanja brazdama. Brazde se otvaraju u
pravcu pada terena, njihova širina može da se kreće
izmedju 40 i 60 cm, a između njih se ostavlja greben 30-
50 cm. Brazdanjem se površina isparavanja znatno
povećava, što dovodi do bržeg prosušivanja, posebno
grebena, usled čega je vodni režim podložniji kolebanju.
Grebeni se brže suše i zagrevaju, što omogućava raniju
setvu, odnosno sadnju, naročito na težim zemljištima gde
postoji opasnost od zabarivanja.
Za ovaj način gajenja povrća je karakteristično da
omogućava mehanizovanu obradu samo u jednom pravcu.
Usled čestog navodnjavanja i česte međuredne obrade
brazde se zasipaju te ih pred svako navodnjavanje treba
popravljati.
Brazde se prave rano u proleće neposredno pred setvu,
odnosno sadnju povrća. One se mogu izvlačiti mašinama
ili ručno. Vrlo često se setva ili rasađivanje obavlja na
ravnoj površini, a brazde se otvaraju neposredno pred
prvo navodnjavanje.
ĐUBRENJE
Povrtarske biljke iznose velike količine hranljivih
materija iz zemljišta, pa đubrenju treba obratiti posebnu
pažnju u sistemu gajenja ovih biljaka. Za đubrenje
zemljišta mogu se koristiti organska i mineralna đubriva.
Od organskih đubriva najveći značaj ima stajnjak. Za
povrtarske useve treba koristiti poluzgoreli i zgoreli stajnjak.
Ukoliko je vremenski period izmedju đubrenja i
setve kraći upotrebljava se jače zgoreli stajnjak.
Za jesenje useve obično se đubri 2-3 nedelje pre setve
ili rasadjivanja. U jesen se zaorava stajsko djubrivo i za
prolećne useve, mada se đubrenje zemljišta za kasne prolećne
useve može obaviti i u proleće. U tom slučaju treba
upotrebiti dobro zgoreli stajnjak.
Najbolje je da se stajsko đubrivo odmah po iznošenju
ravnomerno rasturi i zaore. Dubina oranja zavisi od
zemljišta, norme đubrenja i potrebe samog useva. Najizdašnije
đubrenje stajnjakom zahtevaju kupusi, paprika,
celer, paradajz, krastavac, lubenica, dinja, praziluk i višegodišnje
povrće. Na tešim zemljištima stajnjak se zaorava
pliće nego na lakšim.
Stajnjak se može unositi u kućice ili brazde, ali se tada
upotrebljava dobro zgoreli stajnjak, koji se pri unošenju
dobro izmeša sa zemljom.
Norme đubrenja zavise od kvaliteta stajnjaka, potreba
useva, tipa zemljišta, klimatskih uslova i dr.
Za uspešno gajenje povrtarskih biljaka neophodna je
upotreba gotovo svih vrsta mineralnih đubriva. Ova
đubriva se koriste za osnovno i dopunsko đubrenje, kao i
za prihranjivanje u toku vegetacije. U poređenju sa organskim
đubrivima (stajnjakom) ona deluju brzo, ali njihovo
delovanje traje kraće vreme. Najefikasnije deluju u kombinaciji
sa stajnjakom.
Danas se najviše koriste mešana i kompleksna đubriva.
Ova đubriva uglavnom služe za osnovno đubrenje, a
unose se istovremeno sa osnovnom ili predsetvenom
obradom zemljišta. U nekim slučajevima koriste se i za
prihranjivanje useva. Reč je o usevima koji imaju dug
period plodonošenja i koji se beru u više navrata.
Prihranjivanje biljaka izvodi se mahom azotnim đubrivima.
Ova đubriva brzo reaguju i povoljno utiču na rast useva.
Povrtarski usevi se prihranjuju 2-3 puta, a neki i više.
Za đubrenje povrtarskih useva primenjuju se znatne
količine mineralnih djubriva. Za neke useve potrebno je
upotrebiti i do 15 kg đjubriva po 1 aru.
SETVA
Povrće se može sejati omaške, u redove i u kućice.
Setva omaške ima brojne i dobro poznate nedostatke,
ali se ona u povrtarstvu dosta primenjuje. Ovaj način setve
je naročito zastupljen u proizvodnji rasada.
Setva u redove je najbolji način setve povrća. Ona se
može obavljati ručno i mašinski. Na malim površinama
setva se izvodi ručno ili malim ručnim sejalicama.
Ovakvom setvom obezbeđuje se ravnomeran raspored biljaka
na parceli.
Setva u kućice primenjuje se kod nekih povrtarskih
vrsta, kao što su krastavci, lubenice, dinje, boranija,
grašak, bob i dr. Setva u kućice može se vršiti na podjednaka
rastojanja izmedju redova i u redu. Ovaj način setve
izvodi se pretežno ručno.
Dubina setve je vrlo značajna za sigurno i pravilno nicanje.
Dublje posejano seme teško niče, a suviše plitko često
propada, jer ne isklija ili klica ugine. Za svaku vrstu povrća
postoji optimalna dubina setve i utvrdjuje se prema snazi klice
i osobinama zemljišta. Ukoliko je seme sitnije i klica nežnija
utoliko se pliće mora sejati i obrnuto. Povoljna vlažnost
zemljišta omogućuje pliću setvu. Na lakim, rastresitim
zemljištima seje se dublje, jer u površinskom sloju ovakvih
zemljišta postoji izraženo kolebanje vlage. Sem toga, na
lakom zemljištu klica savladjuje manji otpor pri nicanju.
Vreme setve povrća zavisi od vrste, klimatskih uslova,
rokova pripevanja i kvaliteta produkcije. U zavisnosti od vremena
setve postoje sledeći rokovi:
Prolećna setva. Počinje rano s proleća setvom biljaka
otpornih na hladnoću (mrkva, peršun, luk, grašak) i završava
se setvom vrsta koje su osetljive na hladnoću (krastavac,
dinja, lubenica, boranija, tikvice).
Letnja (postrna) setva. Obavlja se tokom letnjih
meseci. Najvažnija karakteristika letnje setve ogleda se u
tome što je usko povezana s mogućnostima navodnjavanja.
U našem podneblju ova setva praktično nije moguća
ako se usev ne može navodnjavati.
Jesenja setva. Izvodi se u jesenjim mesecima (septembru
i oktobru). U ovom roku seje se povrće otporno na
niske temperature, čije prispevanje pada u rano proleće
sledeće godine.
Predzimska setva. Ova setva pada neposredno pred
nastupanje mrazeva. Seme ne treba da nikne do proleća,
jer bi nikle biljčice izmrzle. Ova setva se primenjuje
uspešno kod peršuna, mrkve, luka i graška. Količina
semena u predzimskoj setvi treba da je za oko 30%
veća u poredjenju sa setvom u ranijim rokovima, jer
jedan deo semena i klica ugine u toku zime.
PROIZVODNJA RASADA
Mnoštvo povrtarskih biljaka razmnožava se rasadom.
U nas se tako razmnožava paprika, paradajz, kupus, karfiol,
keleraba, celer i dr. Za ranu proizvodnju rasad se gaji
u zaštićenom prostoru (tople leje, plastenici), a za poznu
na otvorenom polju.
Rasad je teže odnegovati u zaštićenom prostoru nego na
otvorenom polju. Gajenje rasada u zaštićenom prostoru
izvodi se u onom delu godine (zimski period) kada to nije
moguće napolju. Zato leje i plastenike za ovu svrhu treba
dopunski zagrevati. Jedino u kasnijim rokovima setve
(mart, april) zagrevanje leja i plastenika nije više potrebno.
Kod nas se zagrevanje leja najčešće obavlja svežim
stajskim djubrivom. Za grejanje leja najpogodniji je konjski
stajnjak koji se brzo zagreje i oslobadja dosta toplote.
Govedji stajnjak u ovom pogledu ima lošije osobine od
konjskog. Mešanjem s konjskim stajnjakom, slamom ili
plevom osobine govedjeg stajnjaka mogu se u znatnoj
meri popraviti.
Zagrevanje plastenika
obično se izvodi tehničkim
putem. Za ovu
svrhu može da se
koristi i nezgoreli
stajnjak.
Međutim, kod nas
se u plastenicima
najčešće proizvodi
kasniji rasad,
pa se oni za
ovu proizvodnju
po pravilu
ne greju.
Poznato je da
se za svaku vrstu
povrća primenjuje
poseban način proizvodnje
rasada.
PROIZVODNJA POVRĆA POMOĆU MALČ FOLIJA
Malčiranje je poljoprivredna tehnika koja podrazumeva
postavljanje organskih ili sintetičkih materijala na zemljište
oko biljaka da bi se postigla pogodnija sredina za rast i
proizvodnju.
Organski malč se obično koristi u baštama i za obavljanje
manjih povrtarskih poslova. Organski malč pruža iste
pogodnosti kao i većina sintetičkih, ali ne greje zemljište i ne
suzbija korov za duži vremenski period. Međutim, za razliku
od sintetičkog malča, organski malč, kao što je što je seno,
slama, trava ili kompost razlaganjem vraćaju hranljive sastojke
zemljištu.
Neorganski plastični malč je u upotrebi od ranih 60-tih
godina prošlog veka, a proizvođači najčešće koriste crni ili
providni malč. Paradajz, paprika, plavi patlidžan, lubenice,
dinje i drugo povrće dobro reaguju na ovaj malč. Da bi se
održala optimalna vlažnost zemljišta, malč se obično koristi
zajedno sa navodnjavanjem (sistem „kap po kap“).
PREDNOSTI PLASTIČNOG MALČA
Raniji i veći prinosi. Ranije sazrevanje i ranija proizvodnja
su dve glavne prednosti korišćenja crnih i providnih malč
folija. Ranija proizvodnja obično omogućava više tržišne
cene. Crna malč folija ubrzava povrtarsku proizvodnju za
jednu do dve nedelje, dok korišćenjem providnog plastičnog
malča u plodovi sazrevaju i do tri nedelje ranije. Međutim,
glavni problem kod primene providnog plastičnog malča je
pojava korova ukoliko se ne primene odgovarajući herbicidi
ili fumiganti. Radi bolje pokrivenosti i zasenjivanja zemljišta
u toplijim godinama treba napraviti dobar izbor odgovarajuće
kulture (biljke puzavice, kao što su bundeva, tikva, dinja,
lubenica), da tokom leta, ne bi došlo do prekomerne akumulacije
toplote ispod plastičnog malča.
Usporeno isparavanje. Plastični malč usporava isparavanje
vlage iz zemljišta. Učestalost i količina navodnjavanja
se obično mogu smanjiti, mada je za sazrevanje ranijih kultura
i veću povrtarsku proizvodnju potrebno više vode.
Ujednačenija vlažnost zemljišta takođe ublažava vodni stres
kod biljaka.
Suzbijanje korova. Pošto crni plastični malč sprečava
prodiranje svetlosti do zemljišta, time se sprečava rast jednogodišnjih
i većine višegodišnjih korova. Međutim, tanki crni
plastični malč ne može da suzbije neke korovske vrste kao
što je (šaš, trska i sl.).
Bolji kvalitet. Plastični malč ne dozvoljava plodovima
povrća i jagodama da dodiruje zemljište. Ovo smanjuje
mogućnost propadanja plodova od truleži, te plodovi ostaju
čistiji.
Manja zbijenost zemljišta. Pošto se korov suzbija,
malčiranjem, manje je posla oko kultivacije zemljišta, a
samim tim gaženje zemljišta je smanjeno. Ono ostaju rastresitije
i manje zbijeno. Korov između redova se može suzbijati
namenskim herbicidima ili mehaničkim putem.
Manji gubici u primeni đubriva . Plavljenjem i
navodnjavanjem u brazde, azot i druge hranljive
materije rastvorljive u vodi prodiru ispod zone korena.
Pošto primena tehnike plastičnog malča najčešće
uključe navodnjavanje „kap po kap“, gubitak
hranljivih materija je minimalan. Hranljive materije se
mogu uneti u sistem i na taj način se po potrebi
precizno sprovode do zone korena.
Suzbijanje insekata. U nekim slučajevima, reflektujuće
srebrne i beli plastični malč odbijaju vaši i
druge insekte koji oštećuju biljke i prenose viroze.
NEDOSTACI PLASTIČNOG MALČA
Uklanjanje. Uklanjenje plastičnog malča posle berbe je
najveći nedostatak. Mada postoji oprema za uklanjanje, plastika na
jakom suncu postaje krta i zbog toga se malč ne može ukloniti u
komadu. "Nabori" ili delovi malča koji su okrenuti ka zemljištu
ostaju neoštećeni, pošto nisu bili izloženi sunčevoj svetlosti i
odvajaju se od krtog malča na gornjoj brazdi (leji). Manji delovi
plastike se mogu rasuti po polju. Takođe ovu plastiku teško je
reciklirati. Ocenjivani su mnogi fotorazgradivi i biorazgradivi
malčevi, ali su rezultati bili različiti. Druga mogućnost je pleteni,
polipropilenski malč sa ultraljubičastim svetlosnim inhibitorom
koji se može koristiti tokom više sezona.
Cena. Primena plastičnog malča je prilično skupa kako u
pogledu materijala tako i opreme. Minimalna oprema podrazumeva
mašinu za pravljenje brazdi i aplikator malča. Ostala oprema
uključuje i aplikator sistema za navodnjavanje (koji je obično
povezan sa postavljanjem malča) i mašinu za presađivanje ili sadnju.
Prednosti korišćenja malča za ranu berbu, povećane prinose,
smanjeno navodnjavanje, potpunije suzbijanje korova i više prodajne
povrća - sve to iziskuje višu cenu postavljanja plastičnih malč
folija.
Upravljanje (postupanje, primena). Kod navodnjavanja „kap
po kap“, mora se veoma voditi računa o plastičnom malču.
Uvenule biljke bi mogle značiti da su cevi za navodnjavanje
zapušene, dok previše mokre površine ukazuju na oštećenja koja
su na cevima prouzrokovali glodari ili neki insekti. Veoma je teško
otkriti probleme koji se mogu javiti na sistemu za navodnjavanje
ukoliko je on pokriven malčom.
VRSTE PLASTIČNOG MALčA
Većina plastičnih malčeva je napravljena ili od linearnog polietilena
male gustine, ili polietilena velike gustine. Polietilen velike
gustine je svetliji i jači nego što je polietilen manje gustine, a iste
debljine. Debljina većine plastičnih malčeva se kreće od 0,75 do 1,5
mic., a njihova površina može biti glatka ili nabrana. Nabrana
površina smanjuje savijanje i širenje malča. Takav malč je i otporniji
na rad vetra i lomljenje.
Pleteni, crni polipropilenski malčevi se u staklenicima i rasadnicima
već jedno određeno vreme koriste kao zaštita od korova.
Potvrđeno je da ovi ultraljubičasti malčevi, svetlosno postojani,
mogu da traju i do pet godina. Oni omogućavaju prodiranje vode
i vazduha i istovremeno štite od pojave korova. Ovi malčevi otporni
na kidanje (debljine 16 mic.) se mogu ponovo koristiti iz godine u
godinu. U eksperimentu sa malim proizvođačima povrća, ovi malčevi
su bili upotrebljeni za zagrevanje zemljišta, suzbijanje korova, skupljanje
padavina i smanjenje isparavanja vlage iz zemljišta.
BOJA MALČ FOLIJA
Boja malča utiče na temperaturu ispod i iznad malča kroz apsorpciju,
prenos i odbijanje sunčeve energije. Ovo dalje utiče na
mikrosredinu koja okružuje biljke. Stepen dodira (otpor toplotnog
kontakta) između malča i zemljišta takođe utiče na zagrevanje
zemljišta. Što je kontakt između malča i zemljišta bolji, to je
efikasnija i njegova osobina zagrevanja.
Crni malč. U industrijskoj proizvodnji povrća se najčešće
koristi crni plastični malč, koji veoma dobro suzbija korov. Kao
crno telo koje upija, ova plastika upija veliki deo sunčeve radijacije,
uključujući i vidljivu, infracrvenu i ultraljubičastu svetlost.
Međutim, u atmosferi se gubi velika količina toplotne
energije kroz konvekciju i ponovno zračenje. Prenos
toplotne energije u zemljište je optimalan ukoliko malč
maksimalno prianja uz zemljište. Temperatura zemljišta
prekrivenog crnom plastikom tokom dana može da
bude i za 30C viša na dubini od 5 cm, i za 1,7 0C viša
na dubini od 10 cm, nego nepokriveno zemljište na
istim dubinama.
Providni malč. Ispod providnog plastičnog malča,
temperature zemljišta u toku dana mogu biti za 4,5 0C -
8 0C više na dubini od 5cm i za 3,30C - 8 0C više na dubini
od 10sm, nego na nepokrivenom zemljištu na istim
dubinama i to zahvaljujući većem prenosu sunčeve
radijacije (85 do 95%). Providna plastika upija veoma
malo sunčeve radijacije. Vodene kapi, koje se kondenzuju
na unutrašnjoj strani providnog plastičnog malča,
upijaju sunčevu svetlost (kratkotalasno zračenje), ali
sprečavaju izlazak dugotalasnog infracrvenog zračenja
(toplota). Ova toplota, koju emituje nepokriveno (golo)
zemljište, gubi se u atmosferi. Međutim, zbog sunčevog
zračenja koje prodire u zemljište, ispod providnog plastičnog
malča se može pojaviti korov ukoliko pre toga
nisu primenjeni herbicidi ili fumiganti. Da ne bi došlo
do pojave bolesti biljaka koje se prenose preko zemljišta
i da bi se suzbio korov, u nekim krajevima se primenjuje
solarizacija i dezinfekcija zemljišta. Da bi se
postigla dovoljno visoka temperatura za solarizaciju,
zemljište mora ostati pokriveno nekoliko nedelja
tokom najtoplijeg dela leta. Ukoliko je zemljište
dobro natopljeno vlagom, to će omogućiti bolji prenos
toplote u zemljištni profil.
Beli malč. Sa belog plastičnog malča svetlost se
odbija nazad u atmosferu ili u habitus biljke, zbog čega
je temperatura zemljišta malo niža do 10C na dubini od
2,5cm. Beli plastični malč se može upotrebiti za sadnju
u toku leta kada bi snižena temperatura zemljišta
bila delotvorna. Koekstrudovani beli ili crni plastični
malč rashlađuje zemljište (beli) i istovremeno
suzbija korov. Svetlo koje se odbija sa belog malča u
habitus biljaka, takođe se može upotrebiti i za kulture
koje se gaje u stakleniku gde nema dovoljno svetlosti.
Srebro/aluminijum. Refleksivni srebrni ili aluminijumski
malčevi takođe utiču na sniženje temperature
zemljišta. Oni odbijaju vaši koje ponekad mogu biti
prenosioci različitih viroza.
Crveni malč. Primena crvenog plastičnog malča u
nekim ogledima se odrazila na povećanje prinosa
paradajza i njegov kvalitet kao i na smanjenje intenziteta
pegavosti u drugim ogledima. Takođe je uočeno
da povećava prinose dinja i tikvica. Osim toga, pokazalo
se i da u znatnoj meri povećava temperature zemljišta.
Međutim, crvena boja nije u svim slučajevima ista i
rezultati nisu uvek ujednačeni.
Ostale boje. Ispitivan je i efekat žutih, narandžastih,
plavih i sivih plastičnih malčeva. Način na koji sunčevi
zraci padaju na površinu malča i potom se od nje odbijaju i prolaze kroz habitus (lišće) biljaka na različit način
utiče na njihov rast i razvoj. Neke boje, kao na primer žuta,
privlače određene insekte kao što su biljne vaš koje napadju
vrlik broj povrtarskih biljaka. Takvi malčevi bi se na njivi
mogli upotrebiti za uzgajanje međuuseva, da bi se insekti
oterali sa drugih useva. Da bi se utvrdili konačni efekti
ovih boja na rast biljke, prinose, ranu berbu i otpornost na
štetočine, potrebno je sprovesti dodatna istraživanja.
Malčevi koji funkcionišu na principu talasne dužine. Ovi
malčevi selektivno apsorbuju fotosintetički aktivno zračenje,
uz istovremeno emitovanje sunčevih infracrvenih zraka. Oni
se još nazivaju i malčevi sa infracrvenom emisijom i koriste se
za suzbijanje korova, a pokazali su se veoma dobro i u zagrevanju
zemljišta, mada ne u toj meri kao providni malčevi.
Uklanjanje plastičnog malča
Posle vegetacionog perioda plastični malč se mora ukloniti.
Nemojte istanjirati plastiku ispod površine zemljišta. Postoje
i mašine za uklanjanje plastike, ali su one relativno skupe.
Najčešće se plastika mora ukloniti ručno i potom se uništava ili
odlaze u reciklažu.
Tekst o malč folijama preuzet iz:
Using Plastic Mulches
and Drip Irrigationfor
Vegetable Production
|