GAJENJE
ŠITAKE NA
DRVENIM
OBLICAMA
Šitake (Lentinus edodes) jedna je od najpopularnijih
gljiva u Japanu. USA i EU dok je u
Kini i Koreji jedan od važnijih useva i siguran
izvor prihoda. Ova gljiva kao i izvor proteina
ima kombinovana svojstva, odnosno dijetalna i
lekovita. Hranjiva i kulinarska vrednost ove gljive je
znatno veća nego šampinjona. Sadrži prosečno oko 13– 14%
belančevina, 1.5 – 2.5% masti, te značajne količine
esencijalnih aminokiselina. Od vitamina sadrži B1, B6,
B12, A2, C, D,E i K. Bogata je mineralnim materijama,
ima lekovita svojstva, smanjuje holesterol u krvi, povećava
otpornost na viruse, a ekstrakt ima antikancerogeno
dejstvo.
Odnos osam esencijalnih amino kiselina u boljoj je
proporciji nego kod zrna soje, ima dobru mešavinu vitamina
( A,C,D, nijacin ), interferon i interleukin komponente
koje jačaju imuni sistem organizma protiv raka i virusnih
infekcija. Šitake u svom metabolizmu produkuje jaku
apsorbujuću komponentu koja smanjuje mogućnost
pojave side. Samo 5 grama ove gljive dnevno redukuje
holesterol i reguliše krvni pritisak. Popularni naziv kod
nutricionosta i ljudi koji drže od zdrave hrane za šitake je
'' GLJIVA ZA DUG ŽIVOT''.
Strogi uslovi uspevanja (ekološki čista sredina,
otvoreni prostor, hladovina pored tekućih voda,
odnosno planinskih izvora, široke padine koje nisu
jako strme i izložene direktnoj sunčevoj svetlosti i
blizina hrastovih šuma kao izvora supstrata za
inokulaciju predstavljaju limitirajuće faktore
širenju ove gljive, međutim u poslednje vreme
zbog značaja ove gljive u pravilnoj ii zdravoj
ishrani traga se za ekološkim sredinama koje ispunjavaju
napred navedene kriterijume i tu se organizuje
priozvodnja.
Proizvodnja gljive šhitake može se vršiti tradicionalnim
načinom na drvenim oblicama, kako se i
danas najcešće obavlja u Japanu ili na odgovarajućem
supstratu. Proizvodnja na supstratu je
ekonomična i svi tehnološki postupci su dosta slični
proizvodnji glive bukovače. Kao supstrat koriste se
biljni ostatci kao što su slama žitarica, strugotina
drveta, slama leguminoza i slično. Veoma dobri
rezultati se postižu na supstratu koji je napravljen
od mešavine slame graška, rezultati se potižu na
supstratu koji je napravljen od mešavine slame
graška piljevine i mekinja.
Najpogodnije drvo za gajenje na oblicama je hrast,
bukva, braza i pitomi kesten. Trupci treba da budu 1.0 – 1.5 m
dugi i 8 – 12 cm debeli. Koristi se sveže posečeno
drvo (ne starije od 5 meseci). Drvo se navlaži ( zalivajem
ili potapanjem u vodu ). Vlažnost je optimalna , ako
se piljevina od tog drveta, stiskanjem u šaci formira u
grudve koje se ne raspadaju.
Za gajenje se koristi mesto u bašti zaštićeno od direktnog
sunčevog svetla i jakog vetra. Micelija se seje u rez,
napravljen testerom na dva mesta u oblici.
TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE
Tradicionalna japanska metoda gajenja ove gljive zasniva
se upotrebi oblica hrasta, javora ili kestena kao supstrata
za inokulaciju. Oblice se skidaju sa drveca zimi
kada ima manje biljnih sokova, pri čemu se mlada zdrava
stabla seku pažljivo vodeći računa da se ne ošteti kora
koja mora biti devljine minimum 0.32 cm , bitne karakteristike
oblica prikazane su u tabeli '' komercijalni standardi
supstrata – hrastovih oblica''.
Najbolje vreme za seču oblica je zima zbog smanjenje
količine biljnih sokova dok letnja seča daje kontaminiranu
podlogu – supstrat sa destruktivnim plesnima i krajnjoj
instanci niži prinos. Ukoliko se proizvodnja obavlja u
uslovima šumskog biotopa najbolje je odabrati široke
padine koje nisu suviše strme i izložene jakoj direktnoj
sunčevoj svetosti.
Posebno kvalitetan rod dobija se gajenjem na gladnim
padinama gde je dobra ventilacija. Čista tekuća voda je
neophodna nekoliko puta godišnje za natapanje oblica i
za forsiranje plodonošenja. Komercijalni izvori micelije
mogu biti drveni klinovi, granule i piljevina inokulisana
micelijom šitake.
Postupak inokulacije drvenim klinovima je sledeći:
1.Oblice se buše svrdlom (25 rupa po oblici) čiji
dijametar treba da odgovara prečniku klina za inokulaciju.
Dubina bušenja je zavisna od veličine samog klina i ona
mora da je za dva centimetra dublja od veličine klina.
2.Drveni klinovi pažljivo se uz pomoć čekica zabijaju
u izbušene rupe vodeći računa da se obavezno ostavi
vazdušni prostor ispod klinova.
3.Mesta na kojima su postavljeni klinovi zalivaju se
rastopljenim voskom zbog održavanja vlažnosti i zaštite
micelije.
Nakon inokuklacije, prođe 4 – 10 meseci pre nego što
drvo bude potpuno polinizirano gljivama.
Slika: Rastojanja između rupa za inokulaciju
- prečnik rupe je oko 0,8 cm.
Slika: Bušenje rupa za inokulaciju micelije.
Slika: Unošenje micelije na oblicama.
Slika: Prorastanje micelije na oblicama.
Sveže inokulisane oblice se privremeno unakrsno slažu
u gomile na hladnom mestu izdignute od zemlje i pokrivaju
debelim platnom te se nakon nekoliko kiša (2 meseca)
otkrivaju radi provetravanja. Nakon isteka dva meseca
gomile se rasturaju a oblice slobodno postavljaju.
Položaj cepanica (nagib i ekspozicija) određeni su
osunčanošću jer je razvoj micelije smanjen na 6 0 C dok ne
temperaturi većoj od 38 0 C micelija ugiba. Iz ovih razloga
izbegava se izloženost inokulisanih oblica direktnoj
sunčevoj svetlosti izuzetak je slučaj kada temperatura
padne ispod 6 0 C.
Slika: Postavljanje oblica na otvorenom prostoru.
Slika: Postavljanje oblica u plasteniku - fruktifikacija.
Kolonizacija supstrata je završena kada se pojave nežne
bele dlačice (mrlje) hifa na krajevima oblica. Kada je prožimanje
micelijom završeno mora se inicirati pojava gljiva
potapanjem da bi se postigla optimalna i kontinuirana produkcija
gljiva. Potapanje se izvodi naizmenično ''kružno''
oko 1/7 oblica nedeljno na sledeći način:
1.Oblice se natapaju 6 – 36 časova, zavisno od temperature,
u buradima zapremine 210 litara. Ako je vazduh
topao a voda hladna potapanje se izvodi 6 – 12 časova dok
je duže natapanje preporučljivo kada su i voda i vazduh
hladni. Indikator kraja potapanja prestavlja saturisanost
oblica vodom, odnosno kada se mehurići vazduha više ne
pojavljuju na površini vode.
Slika: Početak plodonošenja gljive.
Slika: Postavljanje oblica u plasteniku.
2. Optimalni uslovi čuvanja oblica su 55-65% vlažnosti i
13 - 18 0 C (prema pojedinim autorima, optimalna temperatura
koja determiniše dužinu i vreme plodonošenja 22.5 0 C).
3. Potrebno je da prode najmanje 30 dana posle berbe
do novog natapanja. U tom periodu micelija stvara hranljive
supstance potrebne za razvoj gljiva.
Najpogodnije vreme za setvu je micelije je u proleće.
U toku 3 – 4 meseca micelija proraste trupac i za to vreme
nije potrebno ništa raditi. Onda se otkrivaju trupci i
postavljaju u kosi položaj jedan do drugog. Ovako
složene trupce treba jednom nedeljno zaliti , a ako je godina
vlažna onda se u jesen javljaju prva plodna tela, ali
najčešće prva berba je iduće godine. Optimalna temperatura
za razvoj plodnih tela se kreće od 14 - 20 0 C, a optimalna
vlažnost od 80-90%. Trajnost drveta zasejanog shitake
gljivom iznosi 5 – 6 godina. Za to vreme se postiže
se prinos do 15 - % težine zasejanog drveta.
PODNOŠENJE, BERBA, PAKOVANJE I
PLASMAN
Gljive se ubiru rano ujutru nakon pucanja vela (opne )
dok us kapice (klobuci) još nabranih krajeva. Pre berbe
treba pripremiti:
1. Odgovarajuću ambalažu ( korpe , kutije.. ),
2. Naoštriti i dezinfikovati noževe za ubiranje gljiva.
3. Dezinfikovati odela – uniforme berača.
Gljive se beru kada se klobuk otvori 50 do 70% ,
pečurke se beru oštrim nožem i pakuju u gajbice u visini
sloja od 10 do 15 cm. Trenutak berbe ne zavisi samo od
veličine plodnog tela gljive već i od njenog izgleda. Kod
mladih gljiva rub klobuka je zavrnut prema dole, a zatim
se postepeno izravnava. Bere se kada rub klobuka dođe u
ravninu, boja gljive potamni, a na mestu gde je klobuk
vezan sa stručkom raširi se ble navlaka od hifa. Kada gljiva
dostigne navedenu fazu rasta uskoro će započeti i
sporonošenje, odnosno izbacivanje spora u obliku belog
praha.
Berbu treba zapoceti pre izbacivanja spora. Prerasle
gljive pocinju menjati oblik i postaju levkastog oblika ili
rub postaje valovit. Gljive treba da se beru oštrim i dezinfikovanim
nožem da bi se izbegla mogucnost pojave
zelene plesni na ostacima strucaka (stabla)
gljive. Ne sme se ostaviti da gljiva
prezri jer iako joj raste velicina, gubitak
u masi iznosi 20 – 30 a kvalitet se znatno
pogoršava.
 |
Takve gljive obicno idu za sušenje.
Gljiva se za sušenje nareže u
rezance do 6mm pa se suši na promajnom
mestu ili posebnim sušarama za
gljive. Za prodaju su najbolji klobuci
jer su stručci nešto žilaviji pa se kod
berbe stručci režu 1 do 2 cm ispod
klobuka. Gljiva se treba isporučiti na
prodajno mesto adekvatno složena u
odgovarajućoj ambalaži po mogućnosti
kartonskoj, isti dan kada se vrši
berba. Gljiva se slaže u ambalažu
uredno, klobuk do klobuka tako da
gornji klobuci ne pritiskaju donje i da se vidi kvalitet svih
gljiva a ne samo onih koje su na vrhu. Sveže ubrani šitake
klasira se na osnovu prečnika šešira – klobuka pečurke :
I klasa: Prečnik klobuka 6 do 8 cm
II klasa: Prečnik klobuka 4 do 6cm
III klasa: Prečnik klobuka < 4 cm.
Sveže gljive šitake mogu se čuvati 2 do 3 nedelje u
hladnjači a onda plasirati na tržištu. Količina gljiva koja
se ne može ponuditi sveža na tržištu, suši se prirodnim
putem na vetrovitom mestu i kasnije plasira kao
izvanredan začin.
Godišnja proizvodnja gljive u periodu plodonošenja
na mini farmi sa 5000 oblica iznosi 1274 kilograma pri
cemu se realizuje 60% sveže i 40% sušene gljive. Odnos
između svežih i suvih gljiva je 1:7, potrebno je 7kg
svežih gljiva za 1kg sušenih.
Organizovana proizvodnja ove gljive na našim prosotirima
nije identifikovana u većem obimu i odnosi se na
sporadicne slučajeve pokušaja gajenja šitake, zbog toga
konkurencija u pravom smislu te reči ne postoji.
Na osnovu dosad izloženog može se izvesti zaključak
da je ovo nova i veoma interesantna proizvodnja. Međutim
pažljivim razmatranjem mogu se uočiti pozitivne i
negativne strane poduhvata gajenja gljive šitake o kojima
bi budući uzgajivači morali voditi računa.
Slika: Pakovanje pečuraka.
NEGATIVNE STRANE
Ekstenzivna tehnologija proizvodnje gljive kod
nas nije šire zatupljena te se zbog toga i ne znaju
mogući tehnološko – proizvodni rizici koji prate
ovaka vid proizvodnje.
Dug period od inokulacije do plodonošenja (1 god )
uvek je rizičan jer se jednostavnim metodama ne može
pouzdano utvrditi da li je inokulacija uspela.
Promenama inputa i otputa dovodi u pitanje
ekonomsku celishodnost projekta.Veoma dug period
od 4-5 godina dokazivanja i osvajanja ekstenzivne
proizvodnje gljive.
Ako se za finansiranje mini farme koriste pozajmljena
sredstva pri sadašnjim cenama kapitala
(minimum od 10% na godišnjem nivou ), ekonomski
pokazatelji se znatno smanjuju.
POZITIVNE STRANE
Nova proizvodnja i skoro odsustvo konkurencije.
Ekstenzivni način proizvodnje angažuje mali broj
radnika (prema američkim normativima o farmi
šitake sa 10000 oblica brinu dva radnika)
Mogućnost proširenja kapaciteta proizvodnje.
Nakon osvajanja ekstenzivne proizvodnje stvaraju
se uslovi za prelazak na intenzivnu proizvodnju u
strogo kontrolisanim uslovima gde je proces
plodonošenja skraćen na 3 meseca.
Finansijski pokazatelji, ekonomičnost i rentabilnost
pod uslovom da je obezbeđen kontinuirani
plasman gljive i da ne postoje ozbiljni problemi u
proizvodnji izrazito su dobir i ohrabrujući.
RSEDP Evropska agencija za rekonstrukciju