Mogućnosti genetskog poboljšanja goveda
Pojmovnik govedarstva (5)
Oplemenjivanje goveda sledi cilj da u njima
stvori genetsku predispoziciju za
visoku proizvodnju u adekvatnim uslovima
držanja. Stvaranje visokog genetskog
kvaliteta je pretpostavka od neprocenjive
važnosti za dugoročnu sigurnost u proizvodnji,
a o uspehu se može govoriti samo ako svaka
nova generacija grla u proizvodnim sposobnostima
bude bolja od prethodne.
Genetskom unapređenju mlečnih goveda
uvek je pridavana izuzetna pažnja, što je dovelo
do značajnog poboljšanja mlečnih osobina.
Procena je da su u tom pravcu povoljno
delovale okolnosti što se ova proizvodna
svojstva mogu relativno lako meriti i što odgajivački
cilj za dugi period nije bitnije menjan.
Nastojanja su bila i ostaju da se u odgovarajućim
spoljnim uslovima ostvaruje
veća mlečnost bazirana na boljoj naslednoj
osnovi. Kod tovnih goveda, međutim, postignuto
je manje. Više je faktora koji određuju
takav rezultat, među kojima su manja efikasnost
tovnih goveda u proizvodnji suve materije,
energije i proteina u odnosu na mlečne
krave, teže utvrđivanje prinosa i kvaliteta
proizvoda na živim grlima i manja primena
veštačkog osemenjavanja i novih biotehnoloških
postupaka.
Odgajivački cilj u govedarstvu treba uvek
da se temelji na ekonomskim postavkama
i da je formulisan zahtevima potrošača za
određenim proizvodima. Zadatak odgajivača
je, zbog toga, da te zahteve uvek imaju
u vidu i da definisani odgajivački programi
omogućuju ostvarivanje maksimalnog genetskog
napretka.
Ovih nekoliko uvodnih napomena jasno
ukazuje da se u oplemenjivanju goveda primarni
značaj daje proizvodnim, odnosno
kvantitativnim osobinama (mlečne, tovne,
klanične, reprodukcijske). Druga grupa
svojstava, kvalitativna (rogatost, odnosno
šutost, boja kože i dlake, kongenitalne anomalije
i sl.) je od manjeg značaja, mada se
za pojavu anomalija to samo uslovno može
prihvatiti.
Kvalitativne osobine
Ispoljavanje ovih osobina je najčešće pod
uticajem jednog ili dva, rede više parova
gena, a razlike između genotipova su lako
uočljive, npr. crna ili crvena boja dlake, prisustvo
rogova ili šutost i sl.
• Krava F1 -iz ukrštanja holštajna i simentalca:
crno-bela boja tela i bela glava (Foto: Fleckvieh
Austria, 3/06)
Boja dlake i kože
U goveda je utvrđeno postojanje pet lokusa
gena koji kontrolišu nasleđivanje boje dlake
i kože, svojstva koje je, u principu, rasna karakteristika.
Ono je od većeg značaja u tovnom
govedarstvu, gde se pojedine rase, koje
dominantno prenose određenu pigmentaciju
dlačnog pokrivača ili kože, označavaju
kao rase koje bojom obeležavaju potomstvo
(colour marking breeds). To ima svoj praktičan
značaj pri kupovini meleza za tov, jer će
oni uvek nositi ovo obeležje dominantnog
roditelja.
Belo lice hereforda je dominantno nad tipom
obojenosti u kome su glava i telo iste
boje. Zbog toga, nezavisno s kojom se rasom
hereford ukršta, svi melezi F1 generacije
imaće belu glavu. Generalno, u goveda bela
glava je dominantna nad obojenom. Crna
boja angusa takođe je dominantna i prenosi
se na potomstvo pri ukrštanju s drugim
rasama. Međutim, nisu svi crni angusi homozigotno
dominantni (EE) za ovu boju.
U toj populaciji je u maloj proporciji prisutan
gen za crvenu boju (e), što je uzrok da se na
200 do 500 rođene teladi pojavi jedno crvene
boje (ee). To je omogućilo stvaranje posebne
populacije crvenog angusa. Grla šorthorn
rase mogu biti crvene, bele ili prskane
crveno-bele boje. Individue koje imaju dva
gena za crvenu boju (RR) su crvene, dok su
one s dva alela za belu (rr) bele. Heterozigo-
ti (Rr) su, međutim, prskani, stoje mešavina
crvene i bele boje. Treba, ipak, napomenuti
da je bela boja u šorthorna retko čista, jer
lice, obrve i uši obično imaju crvene dlake.
I u crno-beloj populaciji holštajna povremeno
se rađaju crveno-bela telad, kod kojih
je recesivni gen za crvenu boju u homozigotnom
stanju (ee). To ukazuje na postojanje
crno-belih grla koja u svom nasleđu nisu homozigotna
za crnu boju, već nose i gen za crvenu.
Registrovanje ovih heterozigota (Ee)
ima praktičan značaj, jer se njihovim međusobnim
parenjem mogu stvoriti nove linije
crvenog holštajna. U katalozima i pedigreima
holštajnske rase uveden je poseban genetički
kod (genetic code) za označavanje crno-belih
grla koja su oficijelno registrovana da su nosioci
recesiva za crvenu boju dlake - RC (Red
carrier). Uz ime takvog grla, stavlja se navedena
oznaka, npr. Steven *RC ili Hogan RC.
Sledeći kodovi za boju su B/R za oznaku crno/
crveno i TR za grla kod kojih je testom utvrđeno
da su slobodna od gena za crvenu boju
dlake. Grla crvenog holštajna označavaju se
sa Red, npr. Elton Red ili Mario-Red.
Genetička šutost
Većinom su goveda rogata, ali postoje i šute
rase, kao što su angus, galovej, redpol i dr.
Genetička šutost u goveda je posledica mutacije
i nasleđuje se dominantno, tako da su
šute individue dominantno homozigotne
(PP) ili heterozigotne (Pp), dok su homozigotno
recesivna grla (pp) rogata. U populaciji
nekih rasa, čija je karakteristika rogatost,
prisutan je gen za šutost u veoma maloj
proporciji, što, ipak, omogućuje da se odgaje
šuta grla u čistoj krvi, bez ukrštanja s drugim
šutim rasama. To je, u poslednje vreme,
slučaj sa simentalcem, kod koga su proizvedene
linije šutih grla za gajenje u sistemu
krava dojilja.
Kada se homozigotno šuti bik pari s rogatim
kravama, celokupno potomstvo biće
šuto. Ako je priplodnjak heterozigotan, tada
će polovina potomaka biti rogata. Upravo
na ovom karakteru nasleđivanja do sada je
utvrđivano da li je određena individua homozigotna
ili heterozigotna za šutost. Ako
se šuti bik pari s rogatim kravama, i ako kod
najmanje 7 potomaka nema pojave rogova,
tada se s 99% sigurnosti može smatrati da je
homozigotan za ovu osobinu. Novija metoda
uključuje korišćenje genetskih markera,
koji takođe obezbeđuju istu sigurnost.
Šutost goveda je od posebnog interesa
kod tovnih rasa. Gajenje takvih grla smanjuje
rizik od povreda životinja i odgajivača,
kao i gubitke zbog masnica na trupovima
i oštećenja kože, eliminiše troškove i
stres koji se odnose na odrožavanje, a i neosporna
je činjenica da su šuta goveda mirnija
u prirodnom držanju. Selekcija na šutost
kod mlečnih rasa do sada nije imala većeg
značaja. Praktikuje se, naime, pri njihovom
slobodnom držanju, sprečavanje porasta rogova
u najranijem uzrastu. Međutim, u najnovijim
katalozima bikova holštajna već se
nailazi na upotrebu genetičkog koda PC i
time obeležavanje genetički šutih grla.
Anomalije
Rađanje teladi s degenerativnim promenama,
koje se označavaju kao anomalije,
malformacije, abnormalnosti, monstruoznosti
i si., je relativno retka pojava. Kako
se radi o morfološkim defektima ispoljenim
već kod novorođenčadi, za njih je uobičajena
i upotreba dodatnog termina - kongenitalne.
Kada se radi o naslednim anomalijama, tada
je reč o stabilnim i nepovratnim poremećajima
koji se odnose na promene anatomske
građe i/ili fiziološko-biohemijskih funkcija
organizma, a uslovljene su mutantnim genima
ili hromozomskim aberacijama.
Mada je pojava anomalija retka, one su
ekonomski nepovoljne. Naime, u zavisnosti
od efekata štetnih gena, može da dode do
smrtnosti sve teladi koja ih nose u svom nasledu
(letalni geni), ili jednog većeg dela (semiletalni),
ili smanjene adaptacije na spoljne
uslove (subvitalni). U pogledu toka nasleđivanja,
većina ovih gena je recesivna, i, zbog toga,
može biti prisutna, ali bez ispoljavanja efekata
tokom više generacija. Da bi došlo do pojave
anomalije, takav gen moraju nositi oba roditelja.
S obzirom da se heterozigotne životinje
(koje nose štetni gen) ne razlikuju po izgledu
od normalnih, potrebno je, primenom odgovarajućih
metoda, da one budu otkrivene. Ovo
je posebno važno kod mladih bikova, pre njihovog
širokog korišćenja u veštaćkom osemenjavanju,
jer ako su opterećeni genom za neku
anomaliju, isti će prenositi na polovinu svog
potomstva. To može imati veoma nepoželjne
i biološke i ekonomske posledice na farmi. U
našoj zemlji, utvrđivanje i eliminisanje iz priploda
bikova nosilaca gena za anomalije obavlja
se u okviru izvođenja biološkog testa.
Prva proučavanja naslednih anomalija
kod goveda počela su 20-ih godina prošlog
veka. U međunarodni spisak letalnih
defekata uključeno je pedesetak malformacija,
ali se smatra da ih je, bez sumnje, više.
U jednom istraživanju kod nas (Antov i sar.,
1991), kod teladi krava mlečnog tipa, utvrđeno
je ukupno 19 vrsta anomalija, od kojih 10
u crno-beloj i 15 u crveno-beloj populaciji.
U katalozima bikova holštajnske rase, u
mnogim zemljama, označava se prisustvo, odnosno
verovatnoća odsustva štetnih gena u njihovom
nasleđu, korišćenjem genetičkih kodova,
koji se stavljaju uz ime bika. Ti kodovi su:
 |
U tekstu koji sledi dat je kratak opis navedenih
anomalija.
Buldog tele
Ovu malformaciju karakteriše
zaobljena glava i izbočeno čelo, rascepljeno
nepce, ingvinalna hernija, zbijen trup
i veoma skraćeni ekstremiteti. Krave takvu
telad najčešće pobace nakon bremenitosti
od šest ili sedam meseci.
Pojava buldog teladi je najizrazitija kod
dekster rase, ali je registrovana i kod džerzejske,
herefordske i britanske frizijske. Kod
nas se navodi jedan slučaj za takvo tele dobijeno
ukrštanjem simentalske i crvene holštajnske
rase.
BLAD
To je naziv za stanje bovine leukocitne
deficijencije athezije (Bovine Leukocvte
Adhesion Deficiency). Pojava je definisana
1991. godine, i uključuje deficitarnost leukocitnog
površinskog glukoproteina od značaja
za odbrambeni mehanizam od infekcija. Do
sada je identifikovana samo u holštajn goveda.
U teladi napadnute BLAD-om (homozigotna),
postoji defekt u površini neutrofilnih
granulocita, tako da ne može da nastane migracija
neutrofila kroz vaskule endotelijuma
u ekstravaskularno tkivo. Neutrofili tih teladi
nisu u stanju da dođu do obolelog mesta, pa
će takva telad biti prva koja će uginuti ako se
bolest pojavi na mlečnoj farmi. Većina teladi
ugine do godinu dana uzrasta, neka mogu da
žive preko dve godine, ali su jako zakržljala i
pate od raznih infektivnih stanja.
CVM
Kompleksna vertebralna malformacija
(Complex Vertebral Malformation) je najnoviji,
nedavno otkriveni kongenitalni defekt
u holštajnske teladi. Ukratko, ovaj sindrom
se karakteriše višestrukim malformacijama
u koje spadaju: proporcionalno patuljast
plod, simetrična artogripoza prednjih i zadnjih
ekstremiteta (ukočeni i iskrivljeni udovi)
i malformacija vratnih i grudnih pršljenova.
Većina slučajeva dijagnostikovana je kod
teladi donete na svet nakon bremenitosti od
260 dana, koja su uglavnom mrtvorođena.
Patuljast rast
Ova malformacija, koja
se uglavnom manifestuje kod tovnih rasa,
svrstava se u štetne ali ne letalne defekte.
Kod angusa, hereforda i šorthorna je
identifikovano nekoliko vrsta ovih patuljaka:
hrkači, dugoglavi i zbijeni, koji nastaju
pod uticajem tri različita gena. Najčešći tip
je kratkoglavi, kratkonogi i trbušasti patuljak,
nazvan "hrkač" ("snorter"), zato što
takva grla imaju poteškoća pri disanju. Telad
patuljci obično imaju oko polovine telesne
mase normalne teladi i smanjenu vitalnost.
U reprodukciji, kasnije, takva grla
prate ozbiljni poremećaji.
DUMPS
Recesiv koji uzrokuje pojavu deficijencije
uridin monofosfat sintaze (Deficiencv
of Uridine Monophosphate Svnthase)
otkriven je osamdesetih godina prošlog
veka u holštajnskoj rasi. Bez tog enzima prestaje
ebrionalni rast, odnosno nastaje smrt
homozigotnih embriona tokom prva dva
meseca bremenitosti. Smatra se da 1 - 2%
grla holštajna u SAD nosi recesivni gen za
DUMPS.
Ključno grlo za prenos gena DUMPS-a
bio je elitni bik Happy-Herd Beautician. Još
dve linije, značajne za poboljšanje holštajna,
bile su opterećene ovim recesivom: Burkes i
Rag Apples. Poslednja je poslužila kao izvor
većine linija crvenog holštajna u SAD.
Bezdlakavost
Ovu defektnu pojavu odlikuje
delimično ili potpuno odsustvo dlake
na koži teleta pri rođenju. Većina teladi s
ovom anomalijom ugine odmah nakon partusa,
dok ona koja prežive zaostaju u porastu
i nikada ne dobiju dlaku. Tokom letnjih meseci
javljaju se opekotine od sunca na delovima
nepigmentirane kože.
Defekti epitela
Radi se o nezavršenoj
epitelizaciji, pre svega glave i nogu, i pomanjkanju
dlake ispod kolena. Telad po rođenju
brzo ugiba zbog bakterijskih infekcija.
Pojava je registrovana kod holštajna i džerzeja.
Mulino kopito
Umesto dva papka, na jednoj
ili više nogu, retko na sve četiri, javlja se
jedan koji liči na kopito mule. Grla sa sindaktilijom,
s porastom i povećanjem telesne
mase, imaju probleme sa stajanjem, tako da
sve više leže i rede uzimaju hranu. Smatra se
da je ova anomalija jedna od najraširenijih
kod holštajna u SAD.
Produžena steonost
Bremenitost u krave
traje više od 310 do čak oko 400 dana. U
periodu produžene steonosti plod i dalje raste,
što dovodi do njegove izuzetno velike
telesne mase, koja otežava ili onemogućava
porođaj.
Porfirija
Stanje poznato kao "ružičast
zub" nastaje usled metaboličke disfunkcije
koja dovodi do nakupljanja porfirina u
kostima i zubima, dajući im ružičastu boju.
Životinje s tom manom lako dobijaju sunčane
opekotine, koje u težim slučajevima
dovode do smrti. Pojava je bila izražena
kod izvesnog broja holštajnskih bikova, korišćenih
za osemenjavanje 60-ih i 70-ih godina
prošlog veka. Međutim, malo njih je
bilo genetički tako superiorno da bi se te linije
ustalile.
Na kraju treba napomenuti da ispoljavanje
određenih deformacija kod teladi može
biti i zbog deficijencije u ishrani i akcidentnih
slučajeva u embrionalnom razvoju. Ovi
poslednji obuhvataju one koji se sporadično
javljaju i za koje ne postoje definisani razlozi.
Prof. dr Georgi Antov