GAJENJE
SVILENE BUBE
Brzopleto proterana sa mnogih prostora
šezdesetih godina, svilopreqa se polako ali sigurno vraća
u domove Vojvodine i istočne
Srbije Revija
SELO br. 105-106 |
|
Pre
rata u Srbiji i Makedoniji, proizvodilo se preko tri miliona svilenih čaura
godišnje. Posle nekoliko decenija progonstva, svilopreqa se postepeno vraća
u seoske domove. Da li ste i sami razmišqali o tome da gajite ovu korisnu
gusenicu?
Svilarstvo
je zanimanje koje ne traži celog čoveka. Veći deo posla mogu
obhavqati deca i starije osobe. Uzgoj se može organizovati u svakoj kući
gde ima viška prostora ili se neki prostor može za to adaptirati. Uzgoj
svilopreqe je vezan za topli deo godine pa ne zahteva dodatnu, inače
skupu, energiju. Svilopreqa je čista, ne zaga|uje prostor gde se gaji,
te se vrlo brzo može preurediti za druge potrebe. Ni inventar potreban za
uzgoj nije ni skup ni obiman. Sve se može uraditi pomoću “štapa i
kanapa” od onoga čega ionako ima na pretek. što se klimatskih uslova tiče,
oni su u Srbiji skoro idealni. Pre rata po uzgoju svile nadaleko su bili
poznati Lapovo, Svilajnac, Šabac, Požarevac i mnoga mesta širom Vojvodine.
Pre
nekoliko godina u Banatu su počeli sa prvim ozbiqnijim uzgojem
svilopreqe tako da se danas već može govoriti o eventualnom povratku
ovog zanimanja na te prostore. Kooperanata je sve više pa se ova “zaraza” počinje
da širi i sa druge strane Dunava ka jugu. Jedina ograničavajuća
“sitnica” može biti beli dud, drvo bez kojeg nema ni svilarenja. Nema ga
koliko ga je nekad bilo ali stvorene su u me|uvremenu mnoge brzorastuće
sorte, bogate listom tako da i taj problem može lako i relativno brzo da bude
rešen. Sada se formiraju plantaže ne sa stablima već se sadnice nisko režu
što tako|e olakšava posao. Genetičari
su u me|uvremenu stvorili nove rase svilopreqe. Kod nas su se nekada gajile
rase svilopreqa koje su davale samo jednu novu generaciju u toku godine.
Danas postoje selekcionisane rase svilopreqe koje daju i po tri generacije
godišnje, odnosno tri berbe svile. Mada su je sintetički materijali u
jednom trenutku bili opasno potisli, pokazalo se ne samo da je svila za neke
potrebe nezamenqiva nego joj proriču sve veću upotrebu. Produktivne selekcije Ako
je pre pedesetak godina u Srbiji i Makedoniji ostvarivano preko tri miliona
kilograma čaura svile sa primitivnim rasama svilopreqe, danas bi ti efekti
bili trostruko veći sa novim rasama. I dok je onda dominirala žućkasta
boja čaure, odnosno svile, nove selekcije daju kao sneg bele čaure,
sa boqim kvalitetom niti i sa poboqšanim fizičko-hemijskim svojestvima.
Sve je dakle tu da se čovek može opredeliti i za takozvani intenzivni
masovni uzgoj, kao jedinim zanimanjem jer može obezbediti dobre ekonomske efekte.
Danas
u svetu, najviše u Japanu, postoji veliki broj rasa svilopreqe koje daju
zavidne proizvodne efekte. Me|u njima razlikujemo tri osnovna tipa zavisno od
broja proizvodnih ciklusa u jednoj kalendarskoj godini. Tako imamo rase koje
daju jednu, dve ili tri generacije. Ove poslednje, kažu, mogu ponekad dati i
pet generacija ukoliko su klimatski uslovi optimalni. U
našim uslovima su već ispsitane japanske polihibridne rase koje daju
belu svilu. Pokazalo se da dobro podnose našu klimu. Odlike ovih svilopreqa
su da daju visok procenat izleganja iz jaja, da im period gusenice traje
22-25 dana (a ne, kao nekada, 30-35 dana), daju 90 do 100 kilograma čaura
po jednoj unci jaja. Inače, jedna unea sadrži oko 60.000 jaja (25-30
grama). Kod ove rase čaure (kokoni) su teške 1,70 grama, bele su boje,
dimenzija 17-30 milimetara, čaura u proseku daje do 2000 metara svilene
niti. Neko
će od čitalaca i na ovakvu perspektivu pomisliti, videvši i sebe u njoj.
Zašto da ne. Ali pre svega, treba se prvo naučiti na malim potezima. Kad
savladate sve tajne uzgoja na malo, onda će biti manji rizik ulagati u
neku ambiciozniju proizvodnju svile. |