Proleæno obrezivanje papaka
Papke goveda, koja se preko zime drže u stajama, pre izlaska na pašu svakako treba pregledati i obrezati. Obrezivanje papaka
ne sme se raditi neposredno pre samog izgona na pašu, nego nekoliko dana ranije da se sveže obrezani papci ne bi nažuljali
na tvrdom terenu.
Dobar obièaj kod nekih uzgajivaèa
je da u prvo vreme
nakon obrezivanja, goveda
teraju na bliže pašnjake i po mekšem
terenu, da se papci priviknu na hodanje
i otvrdnu, a tek kasnije na dalje pašnjake
i po tvrðem terenu.
Kod goveda koja idu na ispašu obrezuju
se papci jednom do dva puta godišnje
i zapravo dok su na paši treba im
samo izvršiti korekciju nepravilno potrošene
rožine na papcima. Kod stajskih
goveda obrezivanje se vrši tri do èetiri
puta godišnje i zapravo se moraju neprestano
kontrolisati i negovati, da bi se
održao prirodan oblik i velièina, a time i
zdravlje nogu i celog organizma.
Zdrav papak neprekidno raste (kod
goveda rožina raste 5-7 mm meseèno).
Papke goveda, koja se preko zime drže u stajama, pre izlaska na pašu svakako treba pregledati i obrezati. Obrezivanje papaka
ne sme se raditi neposredno pre samog izgona na pašu, nego nekoliko dana ranije da se sveže obrezani papci ne bi nažuljali
na tvrdom terenu.
Goveda koja idu na pašu a pogotovo
radna goveda potroše izraslu rožinu, pa
kod njih nema prekomerne rožine, koja
se javlja kod stajskog držanja, gde goveda
ne troše dovoljno rožinu (mleène
krave i rasplodni bikovi).
Usled slabog trošenja i neprestanog
rasta rožine, papak se proširuje, izdužuje,
poprima oblik skije ili opanka, vrhovi
papaka èesto su podignuti pa znaju
da preðu jedan preko drugog a vrhovi
papaka se ukrštaju. Kod izduženih papaka
težište se polako pomera sa sredine
prema peti papka, kako se papak
izdužuje. Na taj naèin krava sve manje
optereæuje celu površinu tabana a sve
više samo petni deo, dok na kraju petni
deo ne nosi èitavu telesnu težinu životinje.
Pod tako velikim optereæenjem
smanjuje se cirkulacija
krvi, nastaju
cirkulacijski poremeæaji
ishrane tkiva
u petnom delu
papka. Zbog toga
na tom delu papka
rožina postaje neotporna,
krhka i lomljiva.
No ne samo na petnom delu papka,
nego i svi ostali zglobovi i tetive na nogama
su nepravilno optereæene, pa životinja
pati od jakih bolova.
Bolesna krava ispoljava manju ili
veæu šepavost, nevoljko i teško ustaje,
èesto jede ležeæi i obièno je smanjen
apetit. Mleènim kravama smanjuje se
mleènost, a tovnim govedima meseèni
prirast. Bolesnim govedima se smanjuje
proizvodni vek, a bolesni papci mogu
biti uzrok prisilnog klanja, a i uginuæa.
Kako su papci u stalnom dodiru sa
neèistoæom, razlièite bakterije i drugi
mikroorganizmi lako prodiru kroz ošteæenja
papaka i uzrokuju upale.
Rasplodni bikovi teže stoje i hodaju,
nerado i teško skaèu pri pripustu, te èesto
pre vremena moraju biti iskljuèeni
iz rasploda.
Štete od nepravilnih i neobraðenih
papaka su ogromne, pa zemlje s razvijenim
stoèarstvom tom problemu posveæuju
mnogo pažnje. Trud i sredstva
uložena u pravilno održavanje papaka
se mnogostruko vraæaju.
S .B.
|