Grozdov smotavac
Lazar Sivèev dipl. ing
zaštite bilja
i prehrambenih proizvoda
Sivi grozdov smotavac (Polychrosis
botrana Schiff.) i
žuti grozdov smotavac (Clysia
ambiguella Hübn.) spadaju u jedne od
najznaèajnijih štetoèina vinove loze.
Sivi grozdov smotavac je poznata štetoèina
od davnina i za njega su znali i
stari Rimljani i Grci. On je prvenstveno
štetoèina vinove loze, ali se može naæi
i na maslini, malini, kupini, pa èak i na
listu i cvetu lucerke, deteline i krompira.
Za razliku od njega, žuti grozdov
smotavac je prvi put naðen u Austriji
1800., a u Francuskoj 1890. godine. Tek
poèetkom 20. veka krenuo je da prièinjava
znaèajnije štete. Kao štetoèina je
rasprostranjen u južnim delovima Evrope
i Srednje Azije. Prvenstveno napada
vinovu lozu, ali može se pojaviti i na
glogu, jorgovanu i lucerki.
Izgled sivog smotavca
Leptiri su sivo-pepeljaste boje, prednja
krila imaju svetlije i tamnije pege,
dok su zadnja krila jednobojno sive
boje. Gusenice su tamno-zelenkaste
boje sa crnom glavom, vratnim štitom i
poslednjim abdominalnim segmentom.
Jaja su spljoštena (lièe na soèivo), svetložute
boje.
Sivi grozdov smotavac prezimi u
obliku lutke i krajem aprila i poèetkom
maja poèinju da izlaze leptiri. Svi se
leptiri u proleæe ne javljaju odjednom.
Po pravilu najpre se jave samo mužjaci,
zatim nekoliko dana kasnije i ženke. U
prirodi se leptiri obièno javljaju stalno
u toku 4-5 nedelja i za to vreme se sparuju.
Leptiri lete u sumrak, pred zalazak
sunca i rano ujutro pred svanuæe. Preko
dana ih je veoma teško zapaziti jer se nalaze
na nalièju listova ili na kori èokota.
Ženke polažu jaja na peteljke grozdova
koji su u to vreme puni cvetnih pupoljaka.
Jedna ženka može da položi do 100
jaja što zavisi od temperature i vlažnosti.
Embrionalni razvoj traje 5-10 dana.
Izašle gusenice prodiru u sam pupoljak
grozda i hrane se njegovim delovima
dok ne ojaèaju. Za to vreme obièno i
loza cveta, a gusenice poèinju da predu
svoja gnezda izmeðu tek zaèetih bobica.
Gnezda lièe na okrugli, uski hodnik
otvoren sa obe strane. Ona pojede veliki
broj bobica, ali još veæi broj ošteti
nagrizajuæi ih. Kada su proleæa jako
hladna i vlažna, rane sorte vinove loze
cvetaju pre pojave leptira. Kada se ispile
bobice su 3-4 mm u preèniku i male
gusenice ih ne mogu sakupljati nitima,
naroèito ako su grozdovi rastresiti. One
tada direktno prodiru u samu bobicu i
žive u njoj. Kada odrastu, posle 3-4 nedelje
odlaze pod koru èokota ili u pukotine
pritki gde se preobraze u lutku.
Stadijum lutke traje oko dve nedelje. Iz
njih izlaze leptiri druge generacije što
se u prirodi dešava krajem juna i poèetkom
jula. Ženke polažu jaja na bobice
koje su u to vreme velièine zrna graška.
Kada se iz tih jaja ispile gusenice, one
ispredaju nekoliko konaca na mestu gde
se dve bobice dodiruju i ubušuju se u
jednu bobicu i hrane se njenim mesom.
Jedna gusenica ošteti veæi broj bobica
pre nego što izraste, jer obièno ni jednu
bobicu ne pojede potpuno, veæ samo jedan
njen deo. Ako je vreme suvo, na mestu
prodiranja, bobica poèinje da se suši
i tamni i na kraju se osuši. Ako je vreme
kišovito ili vlažno, bobice poèinju da
trule i trulež prelazi na zdrava, neošteæena
zrna. Gusenice druge generacije se
brže razvijaju i veæ se krajem jula i poèetkom
avgusta preobraze u lutku. Leptiri
treæe generacije se javljaju krajem
avgusta i poèetkom septembra i tada
ženke polažu jaja na poluzrele bobice
grožða. Masovni let leptira i polaganje
jaja se dešava obièno pri temperaturi
od 20-27°C, ali za normalno polaganje
jaja potrebna je i vlaga koja ne sme biti
niža od 60%. Položena jaja se suše ako
je procenat vlage ispod 40%, a temperatura
viša. Kada gusenice 3. generacije
potpuno izrastu, one napuštaju grozd i
traže siguran zaklon, a to su pukotine
pritaka ili stare, ispucale kore èokota.
Na èokotu one biraju naroèito gornji,
viši deo, kao što je prikazano na slici.
Tu one opredu sebi èauru i pretvore se u
lutku koja prezimi. U nekim godinama
može se pojaviti i 4. generacija, samo
što mlade gusenice obièno masovno
uginu od prvog zahlaðenja.
Izgled žutog smotavca
Prednja krila su slamasto-žute boje,
a preko njihove sredine se nalazi smeða
pruga trapezoidnog oblika, koja je oivièena
svetlijim prugama. Zadnja krila su
mu jednobojno tamnosive boje. Mlade
gusenice su prljavobele boje, a preko
leða su ružièaste, dok su starije sivozelene
ili bledoružièaste, sa tamnosmeðom
ili crnom glavom i vratnim štitom.
Žuti grozdov smotavac prezimi u
stadijumu lutke, koja se nalazi u belièasto-
sivkastom kokonu. Leptiri prve
generacije pojavljuju se tokom aprila i
lete u suton. Ženke obièno polažu jaja
na cvetne pupoljke vinove loze. Jedna
ženka može da položi od 60-100 jaja.
Embrionalni razvoj traje desetak dana.
Izlegle gusenice napadaju cvetne pupoljke
na isti naèin kao gusenice sivog
grožðanog smotavca. Odrasle gusenice
u grozdovima ili na èokotu opredu kokon
i u njemu se preobraze u lutku. Ponekad
se kokoni mogu naæi u smotanom
ili pauèinom isprepletanom lišæu. Leptiri
druge generacije se javljaju od polovine
jula pa sve do polovine avgusta.
Ova generacija je veoma štetna jer
ženke polažu jaja na bobice, a gusenice
odmah po piljenju prodiru u njih.
One pored bobica mogu i da pregrizu
njihove peteljke. Napadnute i ošteæene
bobice podložne su brzom truljenju i
propadanju. Optimalni uslovi za razvoj
žutog grožðanog smotavca su pri temperaturi
od 20-27°C i relativnoj vlažnosti
70-90%. Žuti grozdov smotavac ima
dve generacije godišnje koje su obièno
jasno odeljene jedna od druge, dok bi
sivi grozdov smotavac trebao da ima
po pravilu tri generacije godišnje, ali
su vrlo èesto te generacije tako spojene
jedna sa drugom da se više ne zna gde
se jedna završava a druga poèinje.
Mere borbe
Agrotehnièke mere: Gajenje vinove
loze u špalirima sa velikim meðurednim
rastojanjem. Skidanje jednog do dva lista
na svakom lastaru izmeðu grozdova
pre cvetanja. U julu treba skinuti listove
ispod grozdova kao i po jedan list iznad
najvišeg grozda na svakom lastaru. U
toplijim krajevima ne treba nikad otkrivati
grozdove sa južne strane, jer odatle
dolazi najjaèe sunce, dok u hladnijim
krajevima otkrivanje grozdova može
biti samo od koristi. Pri ovakvom gajenju
svaki èokot je izlošen suncu, te
se položena jaja zbog nedovoljne vlage
suše i propadaju. Ovu operaciju je neophodno
sprovesti, jer tako pripremamo
grozdove za hemijsku zaštitu.
Hemijska zaštita: Optimalni rok za
suzbijanje može se odrediti kombinacijom
praæenja leta leptira i brojem ošteæenih
bobica. U Švajcarskoj se tolerantnim
pragom za prvu generaciju smatra
15-30 gusenica na 100 grozdova. Pojava
gusenica druge i treæe generacije na
bobicama se teže zapaža ili se zapazi
kada je veæ kasno za suzbijanje. Gusenice
poslednje generacije prave veæe
štete time što omoguæuju širenje sive
truleži, pa je prag tolerancije za drugu
i treæu generaciju 5-10 gusenica na 100
grozdova.
Praæenje leta leptira se vrši feromonskim
klopkama koje mogu biti specifi
ène za jednu vrstu (Grapamone RAK
1 za žutog smotavca, RAK 2 za sivog
smotavca ili RAK 1+2 za obe vrste).
Suzbijanje prve generacije smotavca
treba sprovesti nakon 8-10 dana pošto je
utvrðen maksimalni let leptira, a druge
generacije 4-8 dana posle maksimalnog
leta. U organskoj proizvodnji vinove
loze feromonske klopke se koriste za
suzbijanje. Za grožðane moljce se koristi
metoda zbunjivanja (konfuzije). Na
èokote se postavljaju dispenzeri sa feromonom.
Za jedan hektar je potrebno oko
400 dispenzera. Toliki broj izvora mirisa
zbunjuje mužjake, pa oni ne mogu
naæi i oploditi ženku, pa se brojnost
gusenica naglo smanjuje. Uspeh ove
metode je bolji ako se sprovodi na veæoj
površini, jer se tako smanjuje šansa
da leptiri dolete iz obližnjih vinograda.
Prirodni neprijatelji:
Pri izboru insekticida za tretiranje vinograda
najpre treba birati one koje što
manje forsiraju pojavu crvene voæne
grinje i pošteðuju prirodne neprijatelje.
U tome su najbolji bioinsekticidi na
bazi Bacillus thuringiensis kurstaki kojima
treba dodati 0,5% šeæera za bolju
efi kasnost kada se koriste za suzbijanje
prve generacije gusenica.
Mogu se koristiti i
regulatori rasta insekata
na bazi fenoksikarba
i tefl ubenzurona koji se
primenjuju više ili manje
preventivno u poèetku
pojave gusenica
ili još ranije, u vreme
masovnog leta leptira.
Efi kasno suzbijanje se
može sprovesti insekticidima
na bazi hlorpirifosmetila,
fentiona,
trihlorfona kao i mnogim
drugim kontaktnim
organofosfornim insekticidima,
kao i insekticidima
iz grupe piretroida.
Za suzbijanje poslednje generacije
smotavca primenjuju se insekticidi kraæe
karence kao što su organofosforni
insekticidi hlorpirifosmetil, a od piretroida
lambda-cihalotrin, beta-cifl utrin,
alfa-cipermetrin i deltametrin. Karenca
ovih insekticida je 21 dan ili manje.
Pri suzbijanju gusenica u zbijenim
grozdovima bolje deluju insekticidi sa
fumigatnim delovanjem. Najèešæe je u
jednoj godini dovoljno sprovesti jedno
tretiranje da bi se spreèila šteta, ali u godinama
jake pojave moljaca potrebno je
suzbiti dve ili èak sve tri generacije, što
znaèi 2-3 tretiranja. Tretiranje insekticidima
protiv grožðanih moljaca nekad se
kombinuje sa suzbijanjem pepelnice i
plamenjaèe ako se rokovi poklope. Nedostatak
ovakve zaštite je nepotrebno
veliki utrošak insekticida koji pada i na
lišæe i lastare gde nije potreban, veæ je i
štetan (smanjuje se populacija korisnih
insekata). Kada se posebno suzbijaju
grožðani moljci, tada ne treba tretirati i
lisnu masu (kao što je sluèaj pri suzbijanju
prouzrokovaèa bolesti), nego samo
deo èokota na kome se nalaze grozdovi.
Time znatno smanjujemo utrošak
preparata i celi niz negativnih efekata
kao što je kolièina ostataka insekticida
u biljci, poveæana je brojnost korisnih
insekata (predatora)...
Lazar Sivèev dipl. ing
zaštite bilja
i prehrambenih proizvoda
|