MOGUÆNOST INTENZIVIRANJA
VOÆARSKO-POVRTARSKE
PROIZVODNJE
Prof. dr Radoš Pavloviæ, Dr Gorica Paunoviæ, doc.
Dr Ljiljana Boškoviæ-Rakoèeviæ, doc.
Agronomski fakultet, Èaèak
Osnovni zadatak i cilj savremene poljoprivrede je
intenziviranje biljne proizvodnje pri èemu se posebni
znaèaj daje kvalitetu hrane, što utièe na normalan razvoj i
zdravlje èoveka. Ogranièavajuæi faktor za intenziviranje
biljne proizvodnje je èinjenica da je sve manje obradivih
površina na kojima se hrana može proizvoditi, a istovremeno
je broj stanovnika u stalnom porastu. Ova èinjenica
zahteva da se na veæ postojeæim površinama uz savremenu
tehnologiju proizvodnje ostvaruju veæi prinosi i
bolji kvalitet. Proizvodnja voæa i povræa zauzima znaèajno
mesto u proizvodnji hrane, a ona je u punoj meri zastupljena
u strukturi potrošnje i ishrani ljudi.
Proizvodnja povræa predstavljajednu od najintenzivnijih
grana biljne proizvodnje, što se izražava velièinom prinosa
po jedinici površine i ostvarenim ekonomskim efektom.
Istovremeno, povrtarstvo omoguæuje intenzivno
korišæenje zemljišta, a to se postiže primenom pravilne
plodosmene i smenjivanjem dve do tri vrste tokom
sezone, bilo na otvorenom polju ili u zaštiæenom prostoru.
Posebno je znaèajna proizvodnja u zaštiæenom prostoru
koja omoguæuje gajenje povræa u periodu kada vremenske
prilike to ne dozvoljavaju na otvorenom polju, a
pristizanje proizvodaje u vreme kada vlada deficit za
svežim povræem (zima i rano proleæe). Time se postiže
kontinuitet u snabdevanju tržišta svežim povræem, što
utièe na pravilnu ishranu stanovnika, jer povræe ima velika
hranljivo-lekovita svojstva.
Intenziviranje voæarske proizvodnje podrazumeva
usavršavanje ove proizvodnje, od klasiènih ekstenzivnih i
poluintenzivnih sistema do sistema gajenih «na dohvat
ruke», koju karakteriše intenzivan i visokointenzivan nivo
proizvodnje. U tom pogledu moraju se slediti tendecije
smanjenja visine habitusa, poveæanje broja stabala po
jedinici površine, gajenjem voæaka sa veæim rastojanjem
izmeðu redova i malim rastojanjem u redu. Za realizovanje
postavljenih zahteva od posebnog znaèaja je izbor
adekvatne kombinacije sorta/podloga. U tom sluèaju,
voæarstvo neæe biti samo najatraktivnija grana biljne
proizvodnje, veæ i najprofitabilnija grana. Da bi se takva
predviðanja potpuno ostvarila, i još više poveæala profitabilnost
po jedinici površine, primeniæe se intenzivan i
visoko intenzivan sistem gajenja voæaka sa gajenjem
povrtarskih kultura u meðurednom prostoru, što predstavlja
okosnicu savremene hortikulturne proizvodnje.
Kombinovana voæarsko-povrtarska proizvodnja obezbeðuje
egzistenciju proizvoðaèu i na relativno malim
proizvodnim površinama, pa je ostvareni prihod po jedinici
površine daleko veæi, u odnosu na druge vidove biljne
proizvodnje. Takoðe, kombinovanje voæarske i povrtarske
proizvodnje obezbeðuje povraæaj sredstava uloženih u
voæarsku proizvodnju, ostvarenim prihodom od povrtarskih
kultura, u prvim godinama po zasnivanju, do pune
rodnosti voæaka. To je naroèito znaèajno u prve tri godine
po sadnji, jer u tom periodu voæke tek poèinju da raðaju.
Malo je literaturnih podataka 0 problematici kombinovane
voæarsko-povrtarske proizvodnje. Veæina autora smatra
da je meðuredni prostor u voænjacima slabo iskorišæen.
Ove èinjenice, a i sama tendencija širenja u praksi kombinovanja
ovih proizvodnji, opredelila nas je za ova prouèavanja,
tako da je i sam cilj ovog rada bio prouèiti moguænosti
zajednièkog gajenja voæarskih i povrtarskih kultura.

Sl. 1 Intenzivno voæarsko-povrtarska proizvodnja (jabuka-kupus)

Sl. 2 Voæarsko-povrtarska proizvodnja (jabuka-kupus, karfiol)
KOMBINOVANA VOÆARSKO-POVRTARSKA
PROIZVODNJA
Kombinovana voæarsko-povrtarska proizvodnja je
interesantna za prouèavanje sa više aspekata: iskorišæavanja
hranljivih materija iz zemljišta, održavanja meðurednog
prostora, problema zaštite, ekonomskih efekata, i dr.
Postizanje visokih prinosa i dobrog kvaliteta plodova
voæa neposredno zavisi i od naèina održavanja i od iskorišæavanja
zemljišta u voænjacima. Zemljište se može održavati
na više naèina (jalovi ugar, ledina, malèiranje, gajenje
uzrodica), što zavisi od više èinilaca, prvenstveno od klimatskih
faktora, nadmorske visine, ekspozicije terena, tipa
zemljišta, starosti voænjaka i stepena intenzivnosti
proizvodnje.
Naèin održavanja zemljišta u meðurednom prostoru
voæaka, pored ekonomske rentabilnosti mora omoguæiti
normalan rast i razvoj voæaka, funkcionisanje njihovog
korenovog sistema, primenu mehanizacije za razne
operacije u tehnologiji proizvodnje voæaka, i dr.
Jedan od naèina koji obezbeðuje najveæe ekonomske
efekte i koji u praksi poslednjih godina ima tendenciju širenja
je uzgoj povrtarskih biljaka u meðurednom prostoru
voæaka, što u velikoj meri poveæava ekonomske efekte.
Istovremeno gajenje povrtarskih i voæarskih vrsta na
istoj površini moguæe je samo na plodnim zemljištima.
To podrazumeva povoljnu strukturu i kiselost zemljišta i
dobru obezbeðenost zemljišta sa osnovnim hranljivim
materijama. Ovo je od posebnog znaèaja, jer svojim prinosom
i voæarske i povrtarske biljke iznose velike kolièine
hraniva. Uneta hraniva moraju biti u pristupaènom obliku,
jer povræe ima slabije razvijen korenov sistem i kratak vegetatacioni
period. Meðutim, nezamislivo je organizovati
takvu proizvodnju bez unošenja stajnjaka ili nekog drugog
organskog ðubriva, jer su to potpuna ðubriva i u sebi sadrže
osim makro i mikroelemente, a povoljno utièu na strukturu
zemljišta i sadržaj humusa. U tom smislu, pre zasnivanja
ovih zasada neophodno je uraditi kompletnu analizu
zemljišta koja æe pokazati trenutno stanje i potrebe za eventualnim
popravkama tog zemljišta.
U tehnologiji gajenja, ðubrenje kao tehnološka
operacija može ispoljiti maksimalni efekat pri kombinovanju
ove dve proizvodnje. Postoje velike razlike u
ðubrenju višegodišnjih i jednogodišnjih kultura. Mineralna
ishrana voæaka se odlikuje nizom specifiènosti, jer
voæke iz zemljišta usvajaju veliku kolièinu biogenih elemenata
i time se stalno osiromašuje zemljište, pa u cilju
postizanja visokih, redovnih i kvalitetnih prinosa zemljištu
treba vratiti, u obliku ðubriva, onu kolièinu hraniva
koja su izneta prinosima, ali i rezidbom kao redovnom
pomotehnièkom merom. Gajenjem povrtarskih biljaka u
meðurednom prostoru neophodno je èešæe unositi organska
i mineralna ðubriva u zemljište, èime se ujedno i pruža
moguænost da se isprave eventualne greške u ðubrenju
nastale u periodu zasnivanja zasada. U voæarstvu je
veoma teško precizno dozirati ðubriva, u kolièinama koje
se mogu smatrati kao optimalne. U veæini sluèajeva unesu
se veæe kolièine, pa se gajenjem povræa u meðurednom
prostoru stvaraju uslovi da ta hraniva budu usvojena i
bolje iskorišæena od strane gajenih biljaka. Na taj naèin se
spreèava moguæi gubitak hraniva ili njihovo eventualno
usvajanje od strane korovskih biljaka kojima se ne
dozvoljava rast i razvoj gajenjem povrtarskih biljaka u
meðurednom prostoru.
Problem naèina održavanja zemljišta dominantan je u
voænjacima gde se sadnja obavlja na veæe meðuredno rastojanje
(4 m i više), kao što su: jabuka, kruška, šljiva, višnja,
kajsija, orah. U mladim voænim zasadima, u cilju boljeg iskorišæavanja
zemljišta, do plodonošenja i pune rodnosti se mogu
uzgajati i neki meðuusevi. Gajenjem meðuuseva smanjuje se
kolièina vode i hranljivih materija u zemljištu, što može predstavljati
ogranièavajuæi faktor njihovog uzgoja. Takoðe, njihovo
gajenje ne sme ometati blagovremeno izvoðenje radova
u voænjaku: zaštitu, formiranje uzgojnog oblika i druge
tehnološke operacije.

Sl. 3 Intenzivno voæarsko-povrtarska proizvodnja (jabuka-krastavac)

Sl. 4 Visoko-intenzivno voæarsko-povrtarska proizvodnja (jabukasalata
na foliji)
Najveæi ekonomski efekat se postiže gajenjem povræa kao
medjuuseva umeðurednom prostoru voæaka, koje pripadaju
grupi korisnih meðukultura. Navedene vrste neæe imati negativni
uticaj na voæke, prvenstveno problem zasene, i dr. veæ æe
u veæini sluèajeva ispoljiti pozitivne uticaje. Takve su:
grašak, bob, boranija, pasulj, krastavac, dinje, lubenice,
salata, spanaæ, crni i beli luk, kupusnjaèe, paradajz,
paprika, mrkva, peršun (lišæar i korenaš), i dr.
U zavisnosti od podruèja gde je zasnovan voænjak gaje se
razlièite povrtarske vrste, shodno njihovim zahtevima za
uslovima uspevanja. U našoj zemlji, gotovo sve površine pod
voænjacima (oko 95%) nalaze se u individualnom sektoru i to
uglavnom u brdsko-planinskom podruèju. Imajuæi u vidu da
više od polovine teritorije Srbije pripada brdsko-planinskom
podruèju, koje nije dovoljno iskorišæeno, nameæe se potreba
veæeg iskorišæenja istih za rentabilnu i kvalitetnu proizvodnju.
U navedenim uslovima mogu se gajiti gotovo sve kontinentalne
vrste voæaka i na taj naèin ostvariti znaèajna finansijska
sredstva. U brdsko-planinskom podruèju moguæe je kombinovati
voæarsku i povrtarsku proizvodnju, pri èemu se od
povrtarskih kultura mogu gajiti: krompir, pasulj, kupusnjaèe,
crni i beli luk, mrkva, peršun (lišæar), i dr.
Ogranièavajuæi faktor za gajenje navedenih vrsta predstavlja
moguænost navodnjavanja. Poznato je da povræe zahteva
dosta vlage pa se na ovim terenima u uslovima suvog ratarenja
postižu niži prinosi, osim u godinama sa povoljnim rasporedom
padavina. S obzirom da je na terenima sa veæom
nadmorskom visinom i izrazitim nagibom prisutna velika
opasnost od pojave erozije, koja se poveæava sistemom obrade
zemljišta za meðuuseve, treba biti obazriv pri izboru povrtarske
kulture. U ovim uslovima nesmetano se može gajiti peršun
lišæar, koji smanjuje opasnost od pojave erozije.

Sl. 5 Visoko-intenzivno voæarsko-povrtarska proizvodnja
(jabuka-krompir)

Sl. 1 Intenzivno voæarsko-povrtarska proizvodnja (jabuka-kupus)
Na ravnièarskim terenima veæe su površine pod voænjacima
gde se vrši navodnjavanje (nekim od naèina), posebno u voænjacima
sa intenzivnom proizvodnjom gde ova agrotehnièka
mera predstavlja nezaobilaznu investiciju i garant sigume i
visokorentabilne proizvodnje. To je još jedan od opravdanih
razloga za kombinovanje povrtarske i voæarske proizvodnje, jer
navodnjavanjem se osiguravaju povoljni uslovi za povrtarsku
proizvodnju u okviru voæarske, a gajenje povræa obezbeðuje
vraæanje uloženih sredstava u voæarsku proizvodnju, posebno
u prvim godinama po zasnivanju.
S obzirom da u ovim agroekološkim uslovima postoji
moguænost navodnjavanja, a nema opasnosti od pojave erozije,
proširuje se spektar izbora povrtarskih vrsta za gajenje u
meðurednom prostoru, kao što su: krastavac, dinje,
lubenice, paradajz (posebno industrijski zbog habitusa),
paprika, salata i dr.
Zajednièkim gajenjem voæarskih i povrtarskih kultura, sistemom
obrade zemljišta za proizvodnju povræa i njihovom
tehnologijom proizvodnje rešava se sve prisutniji i problem
zakorovljenosti voænjaka. Jedan od problema na koji treba
obratiti pažnju pri ovoj proizvodnji je prilagodjavanje rastojanja
setve i sadnje povrtarskih vrsta, u okviru meðurednog
prostora, nesmetanom prolasku mehanizacije, prvenstveno za
sve tehnološke operacije koje se izvode u voænjaku. Takoðe,
pri izboru povrtarske vrste pažnja se mora obratiti i na prilagoðavanje
programa zaštite voæarskih i povrtarskih kultura.
|