|
KAVKASKI OVČAR
Polina Simić
Kavkaski ovčar je jedna od najstarijih pasmina, koja, kao i mnoge druge velike
rase vodi poreklo od molosoidnih pasa sa Tibeta. Pretpostavlja se da je predak
svih molosa - tibetski pas, rasa stara nekoliko hiljada godina. Po prvi put u
literaturi tibetski pas se spominje 1121. godine.
Preci današnjih molosa su stigli iz Azije sa mnogobrojnim nomadskim plemenima,
vojskama, trgovačkim karavanima. Osvajali su nove regione, a potomci ovih pasa
su ukrštani sa domaćim psima. Tako su menjali svoj oblik i sticali
karakteristične rasne osobine.
Da su preci kavkaskog ovčara stigli iz Azije potvrđuje i karakteristična građa
azijskih pasa - masivna glava, moćan kostur, a takođe izuzetne borbene osobine
i hrabrost u borbi sa zverima.
Tradicionalno, ova rasa se koristila za čuvanje stada od divljih zveri. Psi ove
rase su uspešno korišćeni i kao čuvari. U literaturi se prvi put sreće opis
rada ovih pasa u turskoj vojsci na čuvanju tvrđava i lagera 1765. - 1774.
godine. Za vreme osvajanja Kavkaza od strane Rusije, bio je izdat i specijalni
ukaz koji je naređivao korišćenje ovih pasa za čuvanje svih tvrđava. Početkom
tridesetih godina prošlog veka kavkaski ovčari su sa uspehom počeli da se
primenjuju i u sovjetskoj vijsci i kao čuvari na industrijskim i državnim
objektima u Rusiji.
Sam naziv kavkaski ovčar govori o regionu nastanka i širenja ove rase, ali u
stvari, ovaj region je bio mnogo veći. Od davnina ovi psi su pratili i čuvali
stoku na teritoriji od kavkaskih planina do samog iranskog zagorja. Zbog
geografske izolovanosti pojedinih delova, veličine te ogromne teritorije,
razlika u reljefu i klimi, formirano je nekoliko tipova kavkaskih ovčara koji
se dosta razlikuju između sebe. U stepskim predelima Azerbejdžana i stepama oko
Volge, uslovi života ljudi i načini korišćenja ovih pasa su potpuno drugačiji
nego uslovi Centralnog Kavkaza i Gruzije. Psi koji prate i čuvaju stoku na
stepskim ravnicama, morali su da budu krupni i snažni da bi pobedili u borbi sa
zverima - a sa druge strane, nešto lakše građe, dužih nogu, kraće dlake i vrlo
izdržljivi, zbog suve i žarke klime, velikih suvih prostranstava koji su
zahtevali od goniča stoke svakodnevne dugotrajne seobe.
U planinskim predelima, gde pašnjaci imaju relativno malu površinu, a
pronalaženje vode nije problem, formirao se drugi tip kavkaskog ovčara. To su
psi snažnog i snažno grubog tipa konstitucije sa masivnim kosturom, teške
glave, sa dobro razvijenom dlakom i podlakom. Uglovi ekstremiteta su dosta
otvoreniji, kosti udova kraće, grudni koš obimniji a telo izduženije.
Kroz vekove, ova rasa je bila izložena i prirodnoj i takozvanoj narodnoj
selekciji. Time se objašnjava bezbroj vrsta i povrsta, karakterističnih za
određeno mesto ili čak i selo. Prvi pokušaji ruskih kinologa da opišu i
sistematizuju tipove i podtipove kavkazaca su bili sprovedeni uskoro posle
završetka građanskog rata i nastavljene početkom tridesetih godina. Tada je
započela ozbiljnija selekcija.
A. P. Mazover (1954) piše: - Najbolji kavkaski ovčari se nalaze u Gruziji, njih
odlikuje moćan kostur i najkrupniji su između svih tipova kavkaskih ovčara.
Glava pravilna, tipična. Jednobojni su i dugodlaki što daje tim psima efektan
izgled i lepotu. Index veličine oko 104-106. U Azerbejdžanu se razlikuju dva
tipa kavkaskih ovčara: prvi je nalik gruzijskim psima i nije nastao bez
njihovog učešća. Može da se sretne u planinskim predelima Azerbejdžana. Drugi u
stepskim krajevima: snažne ali lakše građe, viših nogu, kratkodlake, sa
izduženom suvom glavom. Boja riđa sa tamnijom maskom, retko viđenom u drugim
regionima. Index veličine isti, u stepama je 100-102.
U Jermeniji, psi su slični gruzijskim, ali sitniji i nešto lakše građe, nisu
toliko jakih kostiju. Više su kvadratični (102-105), boja siva ili mrka, dlaka
duga. Postoje tigrasti i šareni (sa flekama tamnijih boja na osnovnoj beloj
boji) pasa.
Psi Dagestana - snažne, ponekad grube građe. To su krupni psi sa pravilnim
oblikom glave i dobro razvijenim kosturom, po tipu građe bliži su stepskim
psima. Nadvlađuju kvadratične pse (100-103) sa kratkom ili srednje dugom
dlakom. Različite su boje, oko 35 odsto su šareni i tigrasti, što je više nego
u drugim oblastima.
Osim već spomenutih tipova postojali su još i drugi lokalizovani na teritoriji
Osetije, ^ečeno-Ingušetiji i dr. Za sve ove tipove karakteristična je gruba
građa, snažna konstitucija, velika fizička snaga i izdržljivost, odsustvo
straha u borbi sa zverima, neprobirljivosti prilagodljivost uslovima držanja,
dobra sposobnost ka dresuri i ispunjenju obaveza čuvara stada i imovine.
U naše vreme je gotovo nemoguće govoriti o deljenju rase kavkaski ovčar na
određene tipove zbog toga što je u mestima istorijskog nastanka ove rase ostalo
vrlo malo čistokrvnih primeraka koji su sačuvali najbolje kvalitete svog tipa.
Naravno, ostala su još mesta gde se još mogu naći primeri kavkaskog ovčara
gajeni u čistoj rasi u uslovima njihovog prirodnog života, ali takvih mesta
ostaje sve manje. Ali, bez obzira na to, što danas rasa kavkaski ovčar ima
status kulturne rase, tj. njenim odgojem se bave odgajivači i klubovi, ona ipak
sa lakoćom može da bude svrstana u prelazne forme (između izvornih rasa sa
Kavkaza i kulturnih rasa koje je čovek stvorio). Za prelazne forme
karakteristična je neujednačenost strukture rase: jedan njen deo se održava
selekcijom, a drugi se još uvek nalazi u izvornom stanju. Kulturne rase opstaju
zahvaljujući isključivo radu čoveka i degradiraju se ako taj selektivan rad
prestaje. Uzgoj tih rasa baziran je na unapred planiranoj selekciji. Izvorni
psi su se formirali spontano uglavnom prirodnom i tzv. narodnom selekcijom i
često je bio prisutan vrlo tesan inbreeding (incest). Oni nisu toliko zavisni
od čoveka kao psi kulturnih rasa, nego samo orijentisani na njega i kod njih je
vrlo izražen polni demorfizam (razlika između mužjaka i ženke). Analiza
savremenog stanja rase kavkaski ovčar govori o stabilnom porastu popularnosti
ovih pasa. Kavkaski ovčari su zaslužili poštovanje - kako profesionalaca, tako
i ljubitelja ove rase i nesumnjivo zauzeli prvo mesto u Rusiji u rejtingu pasa
čuvara i zaštitnika. Njihova popularnost stalno raste i u Evropi i u SAD.
Specifičnosti ove rase su stabilan karakter, uravnotežen temperament i dosad
neprevaziđene čuvarske odlike.
Vlasnici kavkaskog ovčara nikad ne treba da zaborave kako su ovi psi vekovima
vodili nezavistan čak i poludivlji način života ispunjavajući zadatke čuvara i
borca sa zverima. Za osnovu selekcije nije služila lojalnost prema čoveku što
je slučaj kod civilizovanih rasa, već sposobnost ka samostalnom obavljanju
svojih obaveza u prirodi (pod otvorenim nebom). Takva sredina diktirala je
žešće kriterijume, od kojih je glavni bio potpuno i konačno odrastanje i
sazrevanje jedinki istovremeno sa dostignućem polne zrelosti. Za razliku od
većine rasa pasa koje stasavaju uz čoveka i doživotno iskazuju elemente
juvenilnog ponašanja (karakteristično za štene), kavkasci kad sazre, izgrađuju
svoj odnos sa čovekom po zakonu čopora pasa. Taj mentalitet čopora mora da
postane osnovni pojam za shvatanje i upravljanje ponašanjem odraslog kavkasca.
Vlasnik kavkasca mora da zna da on sam postaje član čopora i zauzima u
hijerarhijskoj lestvici određeno mesto koje mora da bude samo prvo tj. mesto
lidera. Svako drugo mesto za vlasnika je nedopustivo. Svi stručnjaci koji su se
više godina više bavili ovom rasom, tvrde da kavkasci poseduju skoro
neverovatnu sposobnost da razlikuju situacije realne opasnosti prema sebi,
članovima čopora, ili njihovoj teritoriji od lažne uzbune i različitih
imitacija i demonstracija. Životna potreba za očuvanjem snage u prirodnim
uslovima njihovog života zajedno sa sigurnošću u sebe i osećajem sopstvene
snage dovodi do toga da psi retko prelaze granicu neophodne zaštite.
Kod pravilno formiranog odnosa između psa i čoveka, kavkasci pokazuju veliku
privrženost i odanost vlasniku. To su psi jednog gospodara, provereni
zaštitnici i čuvari. Oni teško podnose promenu vlasnika, a nove ljude nerado
prihvataju. Ali, čak i u odnosu prema voljenom čoveku oni ostaju nezavisni vole
slobodu i ne pokazuju preterane emocije. Njihova odanost je suzdržana pa čak i
surova. Ali čoveku koji zauzima prvo mesto u hijerarhiji, čoveku lideru, ovi
psi uzvraćaju najvišim dokazom svoje odanosti - spremnošću da ga brane do kraja
života.
|