GAJENJE I SORTE
TREŠNJE I VIŠNJE
USLOVI GAJENJA TREŠNJE
Od klimatskih uslova za gajenje
trešnje posebno značenje ima temperatura,
i to u prvom redu apsolutne minimalne
tokom zimskog mirovanja, na
početku i na kraju vegetacije. Raspored
padavina tokom vegetacije je vrlo bitan
u fazi rasta ploda, a posebno u fazi
bubrenja ćelija i dozrevanja. Dosta je
otporna na niske temperature, tokom
zime izdrži, kraće vreme, i do -28 0 C.
Prilikom odabira parcele za podizanje
zasada treba imati u vidu mogućnost
pojave kasno procnih mrazeva. Veće
količine padavina u fazi dozrevanja
plodova prouzrokuju pucanje plodova i
izraženiji napad bolesti i štetočina,
naročito trešnjine muve. Intenzivan
gajenje trešnje zahteva duboka, dobro
drenirana i plodna zemljišta. Trešnja
gajenja na divljoj trešnji (podlozi) bolje
podnosi nešto teža zemljišta ilovastoglinaste
teksture. Nasuprot tome, ne
podnosi teža zbijena zemljišta. Ukoliko
je zemljište duže vreme prekomerno
vlažno (slaba prozračnost), koren počinje
da truli.
Trešnja zahteva đubrenje sa većim
sadržajem organske materije i koja su
biološki aktivna. Poželjno je da reakcija
zemljišta bude neutralna do slabo
kisele reakcije. Jako karbonatna i alkalna
nisu pogodna za gajenje trešnje, jer
je u njima prisutan poremećaj u ishranom
gvožđa, tj. hloroza lišća.
OPRAŠIVANJE TREŠNJE
Često zbunjuje činjenica da zdrava
stabla prelepog izgleda i sa obilno cvetalom
krošnjom ne donose plodove.
Kao i uvek, za to postoji više od jednog
objašnjenja. Kada se sve stavi na stranu
ostaje samo jedno veoma važno pitanje
koje treba razmotriti, a to je oprašivanje.
Iako postoji nekoliko samooplodnih
sorti, trešnja je samobesplodna vrsta
i zahteva unakrsno oprašivanje. Da
bi unakrsno oprašivanje bilo uspešno
potrebne su 2 do 3 unakrsno kompatibilna
oprašivača sa istim vremenom
cvetanja ili čije se vreme cvetanja
preklapa.
Kod trešnje je prisutna homomorfična
i monofaktorijalna gametofitna samokompatibilnost
koja je kontrolisana Slokusom
sa multipnim alelima. Drugim
rečima, ako polenovo zrno nosi S alel
koji se takođe nalazi u somatskommaterinskom
tkivu tučka, zrno neće rasti;
ukoliko se S-alel razlikuje od onog u
materinskom tkivu polenovo zrno će klijati
i razviti polenovu cevčicu sa muškim
jedrom koje će dovesti do oplodnje. Na
osnovu ove činjenice, sve trešnje se
svrstavaju u takozvane polen inkompatibilne
grupe. Prvobitno je identifikovano
šest grupa S alela, što praktično čini 15
različitih grupa. Zapravo, do 2000.
godine prijavljeno je samo deset grupa sa
svojim specifičnim S alelima. Sorte koje
pripadaju nultoj grupi su univerzalni
oprašivači, kompatibilni sa većinom sorti
iz drugih grupa.
Oprašivanje je jedan od najvažnijih
procesa čitavog toka vegetacije
kod trešnje. Uspeh oprašivanja
zavisi od adekvatne količine
vitalnog, kompatibilnog polena,
efikasnog nanošenja
polena na žig tučka, od klijavosti
polena, rasta polenovih
cevčica i prodora koji
će konačno dovesti do
oplodnje i daljeg razvoja
ploda.
SORTE TREŠANJA
Trešnje su oduvek
bile opis vane kao «cenjeno» voće
visoke vrednosti. Velike su mogućnosti
za poboljšanje ekonomike proizvodnje
trešnje uvođenjem u voćarsku proizvodnju
nekih novih sorti koje su veoma dobro
prihvaćene od strane potrošača.
Pojavom novostvorenih kržljavih
podloga, kao što su Gisela 5 ili 6, Edabriz,
Weiroot 158 i drugih klonskih podloga
to se naročito potvrđuje. Stabla
kalemljena na ovim podlogama su nižeg
rasta i lakše se održavaju, daju plodove
ranijeg vremena sazrevanja, čime se
značajno skraćuje vreme do prve
komercijalne berbe i imaju veću produktivnost.
Na pomenutim podlogama
(Gisela 5) radanju trešnje već drugu
godinu nakon sadnje. Maksimalna je
iskoristivost i puni rod od pete do šeste
godine pa nadalje. Plodovi se beru praktično
sa zemlje, pa se uloženo brže i
vrati. Neke od tih sorta su samooplodne,
omogućuju lakše, navodnjavanje, đubrenje,
savijanje grana i rezidbu. Voćke
se sade na udaljenosti jedna od druge
2,5 - 3 m, što omogućuje više sadnica na
manjem prostoru. Poznato je da većina
potrošača odlučuje šta će kupiti na
osnovu vizuelnog utiska. Da bi se postigao
maksimalan uspeh na tržištu sveže
trešnje moraju imati lepu crvenu boju,
od sjajno crvene do burgundsko crvene,
a ako su žutih plodova, veoma je poželjno
da plodovi imaju crvenu dopunsku
boju. Plodovi moraju biti krupni,
čvrsti i hrskavi kao, sočni, prijatne arome
i blago nakiselog ukusa. Osim
navedenog, odgajivačima se savetuje
da obrate pažnju na razlike između
sorti u pogledu vremena cvetanja,
otpornosti prema niskim temperaturama,
osetljivosti na prolećne mrazeve,
u smislu potencijala sorte da
umanji ili izbegne smanjenje prinosa
usled prolećnih mrazeva i pucanje
plodova prouzrokovanog kišom, što
zapravo sortu čini ili ne čini ekonomski
produktivnom.
BING
Sorta Bing je jedna od najstarijih
sorti koje se još uvek gaje. Plodovi
sorte su krupni. Meso je čvrsto i
hrskavo, slatko i sočno, veoma lepe
arome. Iako ima veoma kvalitetan
plod ova sorta takođe ima slabosti u
pogledu gajenja. Niske zimske temperature
mogu predstavljati problem,
kao i osetljivost cvetnih pupoljaka
na prolećne mrazeve zbog
ranog vremena cvetanja ove sorte.
Plodovi lako pucaju usled kiše i ovu
sortu treba gajiti u područjima u kojima
nema kiše 2 – 3 nedelje pred berbu.
Sorta ranog vremena zrenja sa
vremenskim rasponom od 60 – 75 dana
između perioda punog cvetanja i
berbe. Samobesplodna sorta. Dobri
oprašivači su sorte Van i Rainier.
LAPINS
Jedna je od najlepših sorti trešnje
tamno crvene boje. Samooplodna.
Plod je krupan, tamne burgundsko
crvene, skoro crne boje u punoj zrelosti,
slatkog ukusa, odličnog kvaliteta,
ukusa i arome.
Tolerantna je prema pucanju
plodova. Stablo dobro podnosi zimske
mrazeve, rano plodonosi i obilno
rada. Sorta ranog vremena cvetanja.
Plodovi sazrevaju oko dve nedelje
posle sorte Bing. Ima 17-19% šecera.
SUMMIT
Ovo je sorta sa veoma privlačnim
plodovima. Plodovi su veoma krupni,
srčastog oblika, čvrsti, hrskavi, sa sjajno
crvenom bojom pokožice. Odličan odnos
šećera i kiselina čini plodove ove
sorte veoma ukusnim. Relativno dobro
podnosi niske temperature, što znači da
tokom izvesnih godina može doći do
problema u pogledu ove osobine koji
dovode do pojačane pojave bakterijskog
sušenja prouzrokovanog Pseudomonas
siringae. Umereno je osetljiva na pucanje
plodova. Samobesplodna sorta, srednjeg
do kasnog vremena cvetanja i srednje
do kasnog vremena sazrevanja.
REGINA
Nova sorta, poreklom iz Nemačke
koja je tržišno sve zastupljenija među
komercijalnim sortama tamno crvene
trešnje. Regina dobro podnosi zimske
mrazeve i tolerantna je prema hladnijim
vremenskim uslovima sa većom
količinom padavina. Plod je krupan,
čvrst, veoma dobrog ukusa, otporan je
na pucanje. Sorta kasnog vremena cvetanja
i sazrevanja. Samobesplodna je.
EARLY BIGI (RANA BIGI)
 |
Proizveo ju je selekcioner P. Argot
u Francuskoj. U proizvodnju je puštena
prvi put 1998. godine. Vrlo je rana
sorta, a preporučujemo se gde postoje
uslovi za vrlo rano sazrjevanje.
Ova vrlo rana sorta dozreva 2 do 5
dana pre, prije cenjene vrlo rane sorte
Burlat i njezina klona Burlat C1, a to
bi bilo oko 20. maja. Sorta razvija
vrlo bujna stabla sa širokim krošnjama,
s velikom obrastajućom rodnom
površinom. Osim velike bujnosti,
rano ulazi u produktivno doba i daje
redovne i visoke prinose. Cveta
kasno. Sorta se ne može oploditi sopstvenim
polenom, tj. nije samooplodna
već se oplođuje polenom sorti
Burlat, Lapinsa i Sweewt heart. Plod
je veliki, prosečna masa ploda iznosi
od 9 do 10 grama. Oblik je okruglasto
plosnatog a kožica mu je crvena.
Meso je čvrsto, crvene boje, slatkog
do slatko-kiselkastog ukusa. Plodovi
dozrevaju vrlo rano ali ne jednolično,
pa berbu treba sprovesti u tri navrata.
Inače su plodovi srednje osjetljivi na
pucanje kožice i mesa, ako u vreme
dozrevanja, odnosno bubrenja ćelija
učestalije padaju kiše.
ENRICA (ENRIKA)
Sortu je uzgajio istaknuti talijanski
selekcionar i stručnjak za trešnju
prof. dr. G. Bargioni na Institutu za
voćarstvo u Veroni. Sorta je puštena u
proizvodnju 1997. godine. Plodovi
joj dozrevaju izmedu 16 i 20 dana
poslije sorte Burlat, što bi odgovaralo
približno oko 15. juna, što zavisi pre
svega o klimatskim uslovima proizvodnog
područja. Razvija bujna stabla
sa srednje širokim krošnjama. U
rod, ulazi vrlo rano, a rodi obilno i
redovno. Cveta srednje rano. Sorta je
samooplodna, pa se može oploditi sopstvenim
polenom. Plod je srednje
velik, srcolik, tamnocrvene boje. Meso
je dosta čvrsto, crvene boje, dobrog
slatko-kiselkasta okusa. Peteljka je
srednje duga. Sorta je prikladna za
mašinsku berbu, odn. trešenje. Ukoliko
u vreme zrenja učestalo padaju
kiše tada puca kožica na plodu.
BURLAT
Francuska sorta, trešnje sazreva
krajem druge nedjelje zrenja trešnje.
Srednje ranog cvetanja, dobro podnosi
transport. Plod je snažan, tamnocrvene
boje, srednje veličine ili veliki,
veoma sladak i sočan, sa čvrstim mesnatim
delom. Kao rana trešnja u vreme
zrenja nije podložan napadu trešnjine
muve. Sorta je delimično samoplodana
i oprašuje se takođe sa drugim ranim
sortama trešanja. Dobri oprašivači su
Van, Stela, Lionska rana i Suvenir.
Može se uzgajati na blago-kiselim
zemljištima.
STELA
Samooplodna kanadska sorta, srednje
ranog cvjetanja. Sazreva sredinom
četvrte nedjelje zrenja trešnje.
ASENOVA RANA
Nastala je ukrštanjem Droganove
žute (Drogan's Yelow) sa Majovom
ranom 1974. godine.
ČARNA
Stvorena je ukrštanjem sorte Majova
sa sortom Šeken Bigaro (Shrecken
Bigarreau) 1974. godine u Institutu
za voćarstvo u Čačku a za sortu je
prizanta 1988. godine.
VIGRED
 |
Nova sorta trešnje pod imenom
"Vigred" selekcionirana je Sloveniji.
Nasatla je ukrštanjem sorti Germersdorfer
x Burlat. Ova sorta zaslužuje
pažnju zbog svojih izvarednih odlika
i jedna je od glavnih sorti slovenskog
voćnog izbora za trešnje.
Rast nove sorte jest srednje bujan,
donekle raširen, grane lijepo obrastaju.
Cveta srednje kasno i obilno, a u
nepovoljnim vremenskim uslovima
cvatnja kasni. Cvet je velik, a takav je
i list. Ima odličnu rodnost, a dozoreva
u trećoj trešnjinoj nedelji. Plod je
velik, srcolik, težak od 7 – 10 grama.
Plod je slijedećih dimenzija: visina
24 mm, širina 22 mm i deblina 26 mm.
Kožica ploda je žarko do tamno crvene
boje, blista se, a meso je čvrsto i lepo se
odvaja od koštice, koja je sitna. Plod ima
srednje dugu peteljku. Prilikom višegodišnjeg
uzastopnog ocenjivanja
ploda, ova sorta dobila je odlične ocene.
Vigred je sorta vrlo otporna na uobičajene
bolesti, a u poređenju s ostalim
sortama nije osjetljiva na mraz. Plodovi
su otporni na pucanje i dobro se
skladište.
 |
Pored navedenih sorti trešnje postoji
još mnogo intodukovanih kako
kod nas tako i u zemljama u okruženju.
Navešćemo još neke: Germerzdorfska,
Vega, Stark hardi džajent,
Melitopoljska crna, Samberst, Samberst,
Imperijal, Kompakt van, Lambert,
Durone nero, Napoleonka, Popovka,
Kasinova rana, Denisenova
žuta, Kraljica trga i dr.
VIŠNJA I ZDRAVLJE
Hemijski sastav, odnosno tehnološke osobine plodova višnje,
zavisne su od sorte, zatim od stepena zrelosti i vremenskih
uslova za vreme dozrevanja plodova. U proseku, plodovi
višnje sadrže oko 83 do 85% vode izmedu 15 i 17% suve
materije. Najviše sadrže ukupnog šecera oko 10%, od čega na
invertni šećer otpada 9%. Kiseline u proseku sadrže 1,9%, dok
mineralnih materija sadrži oko 0,6%. Sadržaj vitamina C se
kreće od 21 do 60 mg/%, što najviše zavisi od osobine pojedine
sorte.
USLOVI GAJENJA VIŠNJE
Višnja se
ubraja u red
najcenjenijeg voća,
uglavnom u industrijskoj preradi.
Njezini aromatični plodovi su vrlo
pogodni za spravljanje raznovrsnih prerađevina
(kompot, sokovi rakija-višnjevača
i dr.). Osim toga, pojedine sorte
višnje su pogodne i za upotrebu u svežem
stanju, što im značajno može povećati
vrednost.
U našim uslovima višnja cveta u
drugoj i trećoj dekadi aprila, zavisno od
klimatskih uslova i bioloških osobina
sorte. Oprašivanje višnje uglavnom se
obavlja insektima i to u prvom redu
pčelama. Za hektar višnjika potrebno
je 4-6 košnica.
Vreme dozrevanja višanja zavisi
od bioloških osobina sorte i vremenskih
uslova tokom dozrevanja. U
našim klimatskim uslovima to je vreme
od sredine do kraja juna.
Stablo plemenitih sorti višanja
dožive 25 do 30 godina, dok pojedinačna
stabla i do 50 godina. Višnja stupa u
rod u trećoj godini nakon sadnje, dajući
rod od 0,6 do 6 kg po stablu, zavisno od
bioloških osobina sorte. U razdoblju od
četvrte do šeste godine daje rod od 5 do
30 kg, od sedme do desete godine od 10
do 60 kg, od jedanaeste do petnaeste od
20 do 100 kg i posle petnaeste godine
daje urod od 30 do 150 kg.
Višnja za uspešan rast, razvoj,
redovnu i obilnu rodnost zahteva odgovarajuće
uslove, a to su;
klimatski
uslovi, položaj i zemljište.
U pogledu klimatskih uslova višnja
podnosi velike nadmorske visine, a isto
tako uspešno podnosi i niske zimske
temperature. Cvet višnje je dosta otporan
na kasno prolećne mrazeve za razliku
od drugih voćnih vrsta. Može se
gajati i u sušnim područjima, s padavinama
od 400 do 500 mm godišnje.
Zbog ranog dozrevanaja plodova višnje,
pre nastupa sušnog perioda, nije
neophodno navodnjavanje.
Višnja je u pogledu položaja i zemljišta
vrlo skromna voćka, tako da se
uspešno može gajati na svim položajima.
Ipak, više joj odgovaraju otvoreni
nego zatvoreni položaji. Najbolje uspeva
na obroncima i blagim padinama
okrenutim jugu, jugoistoku i istoku.
Može se uspešno gajati na gotovo
svim, osim na previše vlažnim i teškim
zemljištima. Najproduktivnija je ako se
zasadi na lakoj peskovitoj ilovači, karbonatnom
černozemu umerene vlažnosti
i dovoljne plodnosti.
Korenov sistem ne prodire duboko u
zemljište. Osnovna masa korena nalazi
se na dubini od 40 do 80 cm. U širinu se
prostire izvan opsega krošnje. Krošnja
je različite bujnosti i oblika a najviše zavisi
od sorte. Obično je okrugla, razgranata
s uspravnim ili povijenim granama.
Pre sadnje u zemljište treba rigolovanjem
(duboko oranje 40-60 cm)
uneti u proseku oko 30 do 40 tona
stajnjaka i 1.000-1.700 kg kompleksnog
PK (fosfor-kalijum) đubriva,
formulacije 0:15:30. Uzimanjem
uzoraka i hemijske analize zemljiša,
odnosno snabdevenošću pojedinim
hranjivima, možemo precizno odrediti
količinu unosa mineralnih đubriva.
Ukoliko se ne sprovede mera rigolovanja
potrebno je iskopati rupe oko
60 cm široke i oko 50 cm duboke.
U periodu pune rodnosti treba svake
jeseni đubriti sa 800 do 1.200 kg/ha, ili
2 do 2,5 kg po stablu kompleksnim
mineralnim đubrivima NPK, čiji je
odnos 10:12:26, posle čega zemljište
treba zaorati. Rano u proleće, pak višnje
pođubriti sa KAN-om sa 2 kg po stablu.
Izmedu redova stvara se sponatana
korovska flora, koja se tanjiračom zaorava
i unosi u zemljište.
Razmak sadnje izmedu reda i u
redu zavisi od sorte, podloge, sistema
gajenja, plodnosti zemljišta i načina
berbe (ručno ili mašinski- trešenjem).
Za naše prilike razmak između redova
je 5 metara a u redu 4 metra. U
ovakvom sklopu višnjika (5x4 m)
moguće je berbu obaviti i mašinski-trešenjem.
Ako se radi o plodu višnje
za industrijsku preradu, onda se
podrazumeva da se berba plodova
obavlja mašinski- trešenjem (90-120
otresenih stabala u jednom satu).
Znači, na jednom hektaru površine
potrebno je oko 500 sadnica višnje.
Razmaci sadnje takođe mogu biti
od 6x5 do 4x2,5 metara. Na taj način
po hektaru se posadi od 333 do hiljadu
sadnica. Stručnjaci smatraju da
se gajenjem višnje u gustom sklopu
može povećati prinos po hektaru u
odnosu na prosečne za 2,5 do 3,5
puta. Ulaganja nisu mnogo veća pa se
ovakva proizvodnja isplati. Takođe,
rezidba i berba su lakše, brže i jeftinije.
Iako je prinos najvažniji pokazatelj,
uvođenje gustog sklopa opravdava
i kvalitet ploda.
U Srbiji godišnje se proizvede preko
sedamdeset hiljada tona višnje. Prosečan
prinos po stablu je osam kilograma,
odnosno deset tona po hektaru. To je
veoma malo, jer se smatra da je optimalan
rod dobrog kvaliteta dvadeset
tona po hektaru. Najzastupljenije sorte
su "oblačinska", uglavnom kao izdanačka
i spontano raširena "cigančica".
Ostalo su krupnoplode ("hajmanova
konzervna", "reksele", "šumadinka"),
kalemljene na divlju trešnju, dok su vegetativne
podloge manje zastupljene.
Najčešće se formira piramidalna
kruna, ređe polupljosnata vaza, a veoma
retko palmeta i vitko vreteno.
Razmaci sadnje su od 6x5 do 4x2,5
metara. Po hektaru se posadi od 333
do hiljadu sadnica. Gajenjem novih
sorti i primenom odgovarajuće agrotehnike
mogu se postići znatno bolji
rezultati. U poslednje vreme preporučuje
se uvođenje u proizvodnju novih
sistema gajenja, odnosno izbor odgovarajuce
kombinacije sorte i podloge,
razmaka sadnje i uzgojnog oblika.
Ispitivanja stručnjaka Centra za
voćarstvo i vinogradarstvo u Čačku
(dr Milisava Mitrovića, dipl. inž. Miladina
Blagojevića i dipl. inž. Sanje Radičević)
u proizvodnom zasadu višnje
podignutom jednogodišnjim sadnicama
s prevremenim grančicama, zastupljene
su "šumadinka", "reksele" i "ujfehertska
grozdasta" potvrđuju te činjenice.
Višnje su posađene su na četiri metra
međurednog razmaka, a u redu na 1,5 i
dva metra. To znači da po hektaru ima
1. 666, odnosno 1250 stabala. Kalemljene
su na podlogu "kolt" i formirane
kao vitko vreteno. Visina debla je 40 cm.
Tokom ispitivanja primenjena je
uobičajena, kvalitetna i pravovremena
agrotehnika. Uočeno je da su sve tri
sorte veoma rodne i da imaju krupne
plodove odličnog kvaliteta. Po bujnosti
su bile slične, ali su se razlikovale po
rodnom potencijalu, što se odrazilo na
prinos. Veći rod po stablu davale su
kada je rastojanje u redu bilo dva
metra. Međutim, kada se taj rod pomnoži
s brojem stabala po hektaru, dobijaju
se drukčiji rezultati. U tom slučaju,
pri rastojanju od metar i po u redu prinosi
su veći nego ako je ono dva metra.
Na dva metra rednog rastojanja prosečan
prinos "šumadinke" bio je 31,8, a
na metar i po 34.4 tone po hektaru. Ovo
je, istovremeno, najveći ostvaren prinos
u svim kombinacijama sorta razmaci
sadnje. Prosečna masa ploda bila je
7,48, odnosno 7,40 grama, što je gotovo
zanemarljiva razlika i potvrda izuzetnog
kvaliteta višnje. To znači da povećanje
prinosa ne mora da bude na štetu
kvaliteta. Naprotiv, pri punoj agrotehnici
prinos i masa plodova mogu da
budu direktno zavisni.
Rod "rekselea" i "ujfehertske grozdaste"
je nešto manji u poređenju s
"šumadinkom", preko 20 tona po hektaru.
I one su dale veće prinose po
jedinici površine pri manjem razmaku u
redu, "reksele" 26,4, a "ujfehertska
grozdasta" 28,6 tona po hektaru. Masa
plodova je od 6,07 do 6,45 grama, što
takođe potvrđuje odličan kvalitet. Inače,
tokom ispitivanja, jedne godine oštećenja
od poznih prolećnih mrazeva bila
su 18-30 %. Kada bi se ovo uzelo u
obzir, rod višnje bio bi veći.
OBLAČINSKA VIŠNJA
 |
Oblačinska višnja ne spada u sorte,
već je to ekotip koji se razvio i prilagodio
ekološkim i edafskim uslovima
određenog geografskog područja. Poreklo
oblačinske višnje nije utvrđeno.
Pod pojmom oblačinska višnja podrazumeva
se u stvari velika i vrlo heterogena
populacija višnje koja potiče
iz sela Oblačine i okoline.
Poljoprivredni proizvodači lako
razmnožavaju oblačinsku višnju izdancima,
pa je postojeća populacija
postala pretežno vegetativnim putem.
Ne treba međutim isključiti mogućnost
da je i generativni način razmnožavanja
(semenom) uticao na stvaranje
ovako heterogene populacije
oblačinske višnje. Veliki broj problema
koji se javlja pri razmnožavanju i
eksploataciji oblačinske višnje potiče
od toga što ona nije jedan klon već
smeša velikog broja klonova. Poslednjih
godina, ponovo se intenzivira
podizanje novih zasada pod ovom kulturom,
koja je pre svega namenjena za
industrijsku preradu. Poteškoće koje
se javljaju pri eksploataciji oblačinske
višnje, se pre svega odnose na neredovne
prinose, lošu organizaciju berbe,
prevoza i prerade, loš kvalitet
sirovine za industrijsku preradu, što je
direktna posledica korišćenja neodgovarajuće
ambalaže, nestručnog rukovođenja
otkupom, i neodogovarajućeg
procesa obrade ubranih plodova, čime
se stvara neadekvatan poluproizvod i
prerađevina za plasman na inostrano
tržište.
Drugu grupu problema čini postojanje
međusobne konkurencije naših
izvoznika na stranom tržištu. Ovo su
glavni razlozi, zbog kojih se u većem
broju zemalja – velikih proizvođača
izvodi klonska selekcija iz populacije
oblačinske višnje proučavanjem i
odabiranjem klonova boljih svojstava
za proizvodnju i preradu od populacije
ove višnje. To bi mogao biti vrlo
značajan doprinos unapređenju njene
proizvodnje. Oblačinska višnja je po
habitusu slabo do srednje bujne. Kruna
je loptasta do široko piramidalna,
gusta. Grane su sa kratkim internodijama
i celom su dužinom obučene rodnim
drvetom (majskim buketićima)
kao u sper tipova. Lišće je tamnozeleno.
Pošto se razmnožava izdancima,
oblačinska višnja se gaji na sopstvenom
korenu. Obično se sadi na rastojanju
4x3, mada već postoje i zasadi kod
kojih je redno rastojanje manje od 1,5
metra. Otporna je prema niskim zimskim
temperaturama, mada kasni prolećni
mrazevi mogu da nanesu velike
štete ovoj kulturi. Dobro podnosi suve
terene i tipična vinogradarska zemljišta.
Koristi se i kao podloga za višnju i
trešnju, ali zbog slabog korenovog sistema
i velikog broja izdanaka nije
zadovoljila. Cveta srednje rano.
Samooplodna je. Prorodi u trećoj godini
posle sadnje. Rađa vrlo dobro (15-20 t/ha).
Plod je sitan, loptast do loptasto-kolačast,
dosta ujadnečene krupnoće
i sazrevanja. Pokožica je tamnocrvena,
tanka. Meso je crveno, srednje
čvrsto, sočno, dosta kiselo, aromatično
i kvalitetno. Sok je crven i
dosta bogat rastvorljivom suvom
materijom, ukupnim šećerima, ukupnim
kiselinama i vitaminima. Koštica je
sitna do srednje krupna (0,3g) i relativno
se lako odvaja od mesa. Plod se
srazmerno lako odvaja od peteljke,
dobro je zapečaćen (ne curi), pa
dobro podnosi prevoz i može da se
sačuva od 3-5 dana u svežem stanju.
Znatan deo proizvodnje se izvozi u
zemlje zapadne Evrope, i to kao
smrznuta ili konzervisana višnja, i
kao koncentrovani sok.
UJFEHERTSKA GROZDASTA
Ova mađarska sorta nastala je
kao spontani sejanac. Samooplodna
je, redovno i dobro rađa. Sazreva krajem
juna, početkom jula. Plod je
okruglasto spljošten, svetlo do tamnocrven,
meso sočno i aromatično.
Peteljka je duga, s jedne strane crvenkasta.
Pogodna je za mehanizovanu
berbu, stonu upotrebu i preradu.
ŠUMADINKA
Stvorena je u Institutu za voćarstvo
u Čačku 1969. godine, ukrštanjem
"kereške" i "hajmanove konzervne".
Prorodi u drugoj godini. Zahteva rezidbu
zbog izrašenog ogoljavanja
grana koje su donele rod. Ima krupan,
tamnocrven plod, mase preko 6 gr,
glatku i sjajnu pokožicu. Sočno i
polučvrsto meso je kiselkastog ukusa
i prijatne arome. Poznog je vremena
sazrevanja. Veoma je rodna i pogodna
i za jelo i preradu. Zbog kvaliteta i
rodnosti zaslužuje da se više širi.
REKSELE
Potice iz Nemačke i samooplodna
je sorta. Zbog ogoljavanja grana zahteva
rezidbu. Rađa dobro i redovno.
Otporna je prema niskim temperaturama.
Sazreva krajem juna, početkom
jula. Plod je tamnocrven, pokožica
tanka, glatka i sjajna. Srednje čvrsto
meso je nakiselo i aromatično. Pogodna
je za mehanizovanu berbu.
Snežana Malinović,
dipl.inž.voćarstva i vinogradarstva
NEKROZE PLODOVA VIŠNJE
Nekrotična pegavost plodova višnje, ekonomski posmatrano,
veoma značajna bolest u nas. Bilo je godina kada se zbog
inlenzivne pojave postavljalo pitanje izvođenja ili odustajanja
od berbe.
Pre nekoliko godina, uočena je masovna pojava
nekrotičnih plodova višnje. Ova pojava ukazala je na jednu
neočekivanu, novu mikozu višnje kod nas, čije je prisustvo
ostalo nezabeleženo ranije. Tokom sušnih godina bolest se nije
pojavljivala, a za vreme kišovitih proleća nekroza plodova
višnje ponovo se uočava, opet dosta jakog intenziteta.
Mikroskopiranjem nekrotičnog tkiva obolelih plodova utvrđeno je masovno prisustvo
jednoćelijskih konidija karakterističnih za vrste roda Phoma. Ova mikoza
predstavlja interesantnu i ekonomski značajnu pojavu. Nekrotična pegavost
plodova višnje pojavljuje se u proleće, tokom maja i juna, najpre u vidu manjih,
tamno zelenih i vlažnih pega elipsastog oblika. Sve ovo podseća na infekcije izazvane
bakterijama.
Daljim razvojem, pege se povećavaju i šire, pokrivajući sve veću površinu tkiva,
a često zahvataju i ceo plod. Tada tkivo u okviru pega tamni i izumire (nekrotira) i
blago uleže. Početkom juna, u okviru nekrotičnih pega, naročito posle kišovitog perioda,
uočavaju se svetlo narandžaste gomilice spora - karakterističan znak kada su u
pitanju i druge, slične mikoze voćaka, pa i brojnih zeljastih biljaka.
Krajem intenzivnog razvoja nekroze, oboleli plodovi se smežuravaju i suše,
kada postaju skoro crne boje. Kao takvi, praktično su izgubljeni za berbu.
Utvrdeno je da procenat ovako obolelih plodova, za vreme kišovitog proleća,
može dostići i 80% (u pitanju je bila osetljiva sorta Hajmanov rubin). Interesantno
je istaći da populacija domaće sorte oblačinske višnje ne oboleva, jer na
njoj nisu do sada uočeni simptomi bolesti, te njeno gajenje predstavlja jedan od
vidova uspešnog suzbijanja parazita.
Prvo prisustvo nekrotične pegavosti plodova višnje kod nas uočeno je poodavno,
na teritoriji južne Srbije. Od tada do danas ova pojava privlačila je ne tako
malu pažnju naše naučne i stručne javnosti. Osamdesetih godina prošloga veka
masovna nekroza plodova višnje primećena je i rejonu Loznice, gde je prouzrokovala
znatne gubitke.
Nekrotična pegavost plodova višnje dugo je proučavana.Tokom tih istraživanja
utvrđeno je da bakterije prouzrokuju masovnu nekrozu plodova višnje uočenu
na terenu. Takođe ukazano je na prisustvo gljive Cotletotrichum gloeosporioides,
kao uzročnika antraknoze (nekrotične pegavosti) plodova višnje, ali i prisustvo
bakterioza. Literaturni podaci ukazuju da nekrozu plodova višnje mogu
prouzrokovati razne vrste gljiva, ali i bakterije. Dakle, nekoliko različitih
parazita prouzrokuju isti ili sličan simptom. Koji će se parazit u pojedinim
godinama pojaviti, verovatno zavisi od ekoloških činilaca, akumulacije parazitskog
potencijala vrste parazita prisutnog u zasadu, osetljivosti sorte i slično.
Zdravstvenom stanju plodova višnje u nas potrebno je i dalje poklanjati
potrebnu pažnju, zbog raznih vrsta parazita, utvrđenih proučavanjem etiologije
ove bolesti, a i zbog tako jake pojave nekroze plodova i gubitaka koji pri tome
nastaju. U prvom redu, trebalo bi nastaviti dalja proučavanja etiologije bolesti i
integralne mere borbe, kao i izbor najpovoljnijeg fungicida.
Ččinjenicu da razne sorte višnje ne reaguju podjednako prema nekrozi plodova,
trebalo bi iskoristiti pri zasnivanju novih zasada višnje.
Slike - Simptomi nekroze cveta i ploda višnje.
MYZUS CERASI – Crna trešnjina vaš
Rasprostranjena je u celoj
Evropi. Prenosi desetak perzistentnih
i neperzistentnih
virusa. Primarni domaćin su
trešnja i višnja, dok su
sekundarni domaćini
uglavnom biljke iz porodice
Scrophulariaceae, Rubiaceae,
Cruciferae.
Prezimi kao zimsko jaje
na trešnji ili višnji. U proleće
stvara brojne kolonije beskrilnih
vašiju na mladim izbojcima
i vršnom lišću što prouzrokuje
njihovo jako kovrčanje.
Štete mogu biti vrlo velike. Luči
obilno mednu rosu koju naseljuju
gljive čađavice pa se uvelike smanjuje
asimilacija i transpiracija lišća.
RHAGOLETIS CERASI – Trešnjina muva
Uzročnik "crvljivosti" trešanja, višanja i najvažnija štetočina
tih voćaka. Prouzrokuje loš kvalitet plodova trešnje i manju
količinu soka kod višanja. Proširen je u svim našim krajevima.
"Crvljive" trešnje ne mogu se izvoziti, a i prođjna vrednost
im je manja. Najveće štete su na ranim trešnjama u područjima
odakle se izvoze, i na višnjama jer se dobije manje soka.
Najradije napada srednje i kasne sorte. Održava se i na
plodovima divlje trešnje, žutike i srodnih grmova. Prezimi kao
lutka u zemljištu u površinskom sloju dubokom 3 – 5 cm.
Nakon što temperatura zemljišta poraste iznad 10°C, lutke
dovršavaju preobražaj i sredinom maja, i izleću odrasle muve.
Nakon 7 – 14 dana dopunske ishrane raznim sokovima bilja,
kad temperature predu 20°C one počinju ovipoziciju.
Slike 1, 2, 3, 4:
Trešnjina muva - lutka, larva i oštećenja na plodovima.
Jaja polažu najradije u plodove koji su počeli menjati boju i
postali mekši i sočniji. Jedna ženka odloži 20 – 80 jaja. Ona su
uložena u džepić napravljen leglicom ženke u plodu. Na tom
mestu plod omekša i podložan je truljenju. U jednom plodu
može biti veliki broj jaja, ali obično se razvije samo jedna larva.
Razvoj jaja traje 6 – 10 dana i larva prodire dublje u plod sve
do koštice.
Razvoj larve završava za dvadesetak dana i spušta se na
zemlju i tamo se učauri i tako prezimi te u proleće iz dela lutke
izleće odrasli oblik, a manji deo lutaka prezimi još jednu ili čak
2 zime. Zaraza trešnjinom muvom u idućoj godini može se
smanjiti potpunim obiranjem voćaka, čime se unište larve u
plodovima, te uništavanjem divljih trešanja.
Jesenjom ili zimskom obradom zemljišta ispod trešanja
uništava se deo lutaka trešnjine muve, ipak osnovna mera
zaštite od trešnjine muve je primena insekticida. Za uspeh je
presudna pravovremena primena. Rokovi tretiranja mogu se
odrediti:
a) Pregledom napretka razvoja lutaka u zemljištu u proleće
može se utvrditi datum izletanja muve. Lutke se pripreme tako
da se prethodnog leta pod kavez na zemljište stavi dosta
"crvljivih" trešanja.
b) Ulovom muva na lepljive žute ploče ili u lovke u kojima se
nalazi neki atraktant (amonijv stearat, hidrolizirani proteini)
koje privlače te muve, prati se dinamika pojave muva.
c) Pregledom plodova na brojnost i stepen razvoja jaja u njima
takođe se može odrediti optimalni rok tretiranja.
Tamo gde nema mogućnosti za precizno određivanje roka tretiranja,
ono se provodi kad 50 % plodova izgubi zelenkastu boju
i počinje žuteti ili rumeniti. Mogu se primijeniti žuti kartoni,
osim za određivanje optimalnog roka tretiranja i za suzbijanje
metodom "privuci i ubi" prikladni su i kombinovani vizualnoolfaktorni
mamci.
Zute kartone ne treba vešati na severnu stranu krošnje, a visiti
moraju slobodno bez dodira s lišćem, da bi bile što uočljivije.
Optimalan rok primene insekticida u svakom je slučaju
dosta blizu berbe, pa pri izboru insekticida treba voditi računa
da se izaberu insekticidi u kojih je propisana karenca kraća od
razdoblja koje će proteći od tretiranja do berbe.
Budući da brzina sazrevanja zavisi prvenstveno o sorti i klimatskim
prilikama, tome treba podesiti i izbor insekticida, u
čemu treba neposredno pomoći stručna služba, ako zadovoljava
rok karence od 21 dan, mogu se primijeniti insekticidi na
osnovi dimetoata, ako je rok kraći koriste se insekticidi s
karencom 14 ili manje dana na bazi heptenofosa, triklorfona
ili deltametrina.
U kasnih sorti ponekad će biti potrebno nakon desetak dana
ponoviti tretiranje ako su jake kiše oprale insekticid i odložile
zrenje, no tretiranje se može obaviti samo ako je do predvidive
berbe ostalo više od propisane karence za insekticid koji se želi
koristiti
U novije vreme se preporučuje lokalino tretiranje, suzbijaju
se odrasle muve pre nego što odlože jaja tretiranjem samo nekoliko
grana s južne strane te debla i zemljište ispod krošnje insekticidima
kojima je dodano sredstvo za privlačenje muva ali
postiže se uspeh samo ako se tretira veći broj stabla, odn. sva
stabla trešnje, višnje u proizvodnom području.
Tretiranje koje je usmerno protiv muva obavlja se ranije od
tretiranja usmerenog na sprečavanje ulaska larvi u plodove.
Najveci uspeh suzbijanja trešnjine muve postiže se kad se
suzbijanje sprovede u optimalnom terminu na što širem pordučju,
tj. kad se zahvate sve trešnje i višnje.