REZIDBA I FORMIRANJE UZGOJNOG OBLIKA JABUKE
Rezidba je osnovni pomološki postupak koji
utiče na učinak ostalih aspekata tehnologije
gajenja voća. Istovremeno, ostali postupci
utiču na potrebe i reakcije drveta na rezidbu.
Efektno vođenje voćnjaka nije skup pojedinačnih
tehnika gajenja, već integrisani program postupaka
koji utiču jedan na drugi. Preporuke vezane za ostale
tehnike gajenja zasnivaju se na pretpostavci da su stabla
pravilno formirana, a neobavljanje rezidbe može ograničiti
njihov učinak.
Rezidba je katalizator koji omogućava delovanje ostalih
tehnika gajenja. Neophodno je pratiti kontinuirano, najsavremenija
tehnološka saznanja, koja svuda u svetu teže ka tome,
da se postigne takav koncept voćarenja, koji omogućava malu
voćku na dohvat ruke (upotreba manje bujnih vegetativnih
podloga jabuke) ili (zbog samohodnih platformi) čak veliku
voćku, na kojoj je potrebno što manje ručnog rada (osim
visoko produktivne berbe 2.000 ili više kg za 8 časova po
beraču), koji moraju biti što jednostavniji, kako bi ih bilo
moguće sprovesti jeftinijom i manje stručnom radnom snagom.
Rezidba ima za cilj pravilno obrazovanja krune, brže
prorođavanje, regulisana i zadovoljavajuća rodnost, visok
kvalitet ploda, dug vek stabla, manja oštećenja od biljnih
bolesti, štetočina i vremenskih nepogoda.
Ekonomika rezidbe jabuke
Rezidba ima veliki udeo u troškovima proizvodnje jabuka.
Troškovi rezidbe učestvuju sa otprilike 50% u troškovima
rada i 10 -15% u ukupnim troškovima proizvodnje, što
zavisi od cene jabuke na tržištu, kao i od stabla različite
starosti i gustine. Pošto se velika, starija stabla sa mnoštvom
problema pri rezidbi postepeno prevazilaze, a započinje
proizvodnja maldih i gušće sađenih zasada, očekuje se
značajna promena u troškovima rezidbe. Iako gusti zasadi
zahtevaju intenzivniju kontrolu, rezidba malih stabala
je znatno efikasnija. Potreba za penjenjem uz stablo se
smanjuje ili potpuno nestaje, što značajno povećava produktivnost
rezidbe. Kada se veća efikasnost rezidbe
ukombinuje sa većim prinosima koji se očekuju u gustim
zasadima, treba ocekivati značajno smanjenje troškova
proizvodnje. Smanjenje troškova rezidbe biće pokazatelj
efikasnog upravljanja gustim zasadima jabuke.
U pokušaju da smanje troškove rezidbe, neki proizvodači
ozibljno zanemaruju ovaj veoma važan aspekt tehnologije
gajenja. Izostavljanje rezidbe je izvor značajnih ušteda jer
predstavlja veliki deo ukupnih troškova i plaća se odmah i u
gotovini. Za razliku od propusta u zaštiti od štetočina,
neobavljanje rezidbe ne onemogućuje prodaju roda. Posledice
neodgovarajuće rezidbe se sporo razvijaju i teško
primećuju. Nažalost, one su obično dugotrajne.
Prvi problem koji se
uoči ako se rezidba zanemari
jeste opadanje
kvaliteta ploda, što
samo produbljuje ekonomski
problem koji je doveo
do nedostatka sredstava za rezidbu. Posle godinu ili dve
zanemarivanja, troškovi rezidbe će se značajno uvećati, a
reakcija verovatno nece biti zadovoljavajuca. U ovakvim
situacijama obično sledi pokušaj da se jačom rezidbom
nadoknade godine zanemarivanja. Ovako će se smanjiti prinos
i podstaći nepotreban vegetativni porast koji će, suprotno
očekivanom, negativno uticati na kvalitet ploda i
ozbiljno zakomplikovati buduću rezidbu. Za ponovno uspostavljanje
produktivnosti i kvaliteta ploda i stavljanje
bujnosti pod kontrolu mogu biti potrebne tri ili četiri
godine. čim se uspostavi prihvatljiv odnos izmedu vegetativnog
i rodnog porasta, neophodno je obavljati redovnu,
godišnju i stalnu rezidbu kako bi se ova osetljiva ravnoteža
održala; troškovi ovakve rezidbe moraju se smatrati veoma
bitnim delom budžeta namenjenom proizvodnji.
Da bi se postigla bolja produktivnost, voćnjaci sa retko
posađenim velikim i starim stablima jabuke se brzo zamenjuju
manjim, gušće sađenim stablima. Mišljenja o optimalnoj
visini stabala i razmaku sadnje se razlikuju, a svi
se slažu da su manja stabla ekonomski opravdanija. U
prošlosti prihvaćeni načini gajenje visokih stabala više
nisu zadovoljavajući, tako da mora doći do značajnih
promena u pogledu visne stabala i razmaka sadnje. Jasno
je da rezidbu i formiranje uzgojnog oblika kao načine
uzgoja treba prepraviti i prilagoditi gustoj sadnji.
Prednosti guste sadnje naširoko se predstavljaju javnosti.
Očekivanja da će ovakva stabla rano rađati, da će imati
visoke prinose i da u njih neće biti potrebno uložiti veći rad,
nisu se pokazala ispravna. U ispitivanima mladih stabala sađenih
na različitom odstojanju u (Vašingtonu 1976), objavljeno
je da se prosečan prinos u voćnjacima starosti 5-12 godina
nije povećavao poslednjih 17 godina. Nije primećeno da
prinos zavisi od podloge, a i gustina sadnje je imala mali uticaj
na prinos. Detaljnija ispitivanja otkrila su da je uticaj
određenih uzgojnih tehnika na prinos bio veđi od uticaja podloge
ili gustine sadnje. Rodni potencijal ostvaren je samo u
onim voćnjacima sa gusto posađenim stablima u kojima je
velika pažnja posvećena uzgojnim tehnikama.
Prednosti gustog načina sadnje su realne i značajne. Ipak,
ove prednosti moći će u potpunosti da iskoriste samo oni
proizvođači koji savesno primenjuju odgovarajuću tehniku
gajenja. U pomenutom ispitivanju, jedan od najvažnijih činilaca
koji utiču na ranu proizvodnju je formiranje uzgojnog
oblika mladih stabala. Rezidba i formiranje uzgojnog oblika
se ne mogu razdvojiti, s obzirom da ove tehnike prate jedna
drugu kod mladih stabala, a formiranje uzgojnog oblika
mladog stabla u velikoj meri određuje tehniku rezidbe
rodnog stabla. Ove dve tehnike utiču na način i intenzitet
porasta, a greške u primeni bilo koje od njih mogu poništiti
trud koji se ulaže u druge tehnike koje su deo tehnologije
gajenja. Pravilna rezidba i formiranje uzgojnog oblika su
veoma bitne za ranu proizvodnju, održivo visoke prinose,
optimalan kvalitet ploda i efikasno upravljanje voćnjakom.
Preporuke za formiranje uzgojnog oblika zavise od
uslova uspevanja, posebno temperature i svetlosti, i mogu
se značajno razlikovati u pojedinim oblastima. Razlike u
klimatskim uslovima utiču kako na bujnost, tako i na plodnost,
i predstavljaju glavne faktore na koje treba paziti
pri određivanju odgovarajućih programa rezidbe.
Ciljevi rezidbe i formiranja uzgojnog oblika
Iako će u nerodnim godinama uvek biti potrebno obaviti
rezidbu do određenog stepena, naglasak ipak treba
staviti na formiranje uzgojnog oblika. Idealno bi bilo da
se porast mladog drveta usmeri na grane koje će biti stalno
prisutne na rodnom stablu, pri čemu treba izbeći
suvišan porast koji će se ukloniti pre dolaska na rod.
Tehnika formiranja uzgojnog oblika treba da podstakne
ranu rodnost i razvoj snažne osnovne strukture grana koje
će nositi težinu roda u narednim godinama. Osnovni oblik
treba da omogući formiranje i održavanje optimalnog
oblika stabla. Formiranje uzgojnog oblika takode treba da
omogući razvoj stabla koje će se u narednim godinama
lako održavati. U smislu ovog održavanja, rezidba je
uzgojna tehnika na koju formiranje uzgojnog oblika
najviše utiče. Rezidba starijih stabala u velikoj meri predstavlja
popravku ranije naćinjenih grešaka i propusta.
Količina i kvalitet roda jabuke zavise od odnosa
između vegetativnog i generativnog porasta. Drvenasta
tkiva stabla se “takmiče” sa plodovima oko krajnjih produkata
listova, i prekomeran vegetativni rast obavlja se na
račun plodova. Umeren vegetativni porast neophodan
je za razvoj velike i funkcionalne lisne površine kao i
novih nosećih grana. Neodgovarajući vegetativni porast
utiče na smanjenje rodnosti i veličine plodova. Na odnos
između vegetativnog i generativnog porasta utiče veliki
broj činilaca kao što su đubrenje, vremenski uslovi i težina
roda, ali rezidba uvek igra značajnu ulogu.
U suštini, pravilnom rezidbom se uklanjaju nerodne
grane, održava optimalna bujnost rodnih grana i podstiče
stalni razvoj novih nosećih grana koje zamenjuju one
koje su rezidbom uklonjene. Grane mogu biti nerodne iz
razloga što je bujnost prevelika ili premala.
Previše bujna stabla mogu se razviti kao reakcija na
prekomerno đubrenje, jaku rezidbu ili gubitak roda.
Nedovoljna bujnost može biti posledica neodgovarajućeg
đubrenja, nedovoljne rezidbe ili njenog izostanka,
preteranog odsecanja ili zasenjivanja. Ukoliko su previše
zasenjene, rodne grane će brzo postati nerodne.
Za razvoj novih nosećih grana potrebna je umerena, ali
ne prekomerna bujnost i dobra osvetljenost.
U prethodnom nabrajanju činilaca, periodičnost vezana
za izlaganje svetlosti (ili zasenjivanje) je od velike
važnosti. Često se kaže da je ograničavajući faktor za
rodnost jabuke senka koju ona pravi sopstvenim stablom.
Od podjednake je važnosti i senka susednih stabala
u gusto saćenim zasadima. Iskustva su pokazale su da
unutar krošnje jabuke postoje jasne svetlosne zone.
Sloj plodova i listova na spoljašnjoj površini krošnje
dobija veliku količinu dostupne svetlosti koja prevazilazi
potrebe drveta. Drugi sloj prima njemu odgovarajuću
količinu, a treći deo u centru krošnje prima količinu koja nije
dovoljna za formiranje kvalitetnog roda. Rešenje za postizanje
bolje rodnosti nalazi se u uklanjanju nerodnog dela koji
je neodgovarajuće osvetljen, što će poboljšati sveukupnu
efikasnost dela voćnjaka koji se nalazi pod stablima.
Slika 1: Prodiranje svetlosti u krošnju velikog stabla jabuke.
Zona do koje stiže ispod 30% ukupnog
sunčevog zračenja je
manje rodna i daje sitnije plodove
neodgovarajuće boje.
Ranije je uobičajeno rešenje
za ovaj problem bilo
ukloniti noseće grane u
jako zasenjenoj unutrašnjosti
krošnje. Ovo je na
izvestan način imalo efekta
pošto su se tako zaista
uklanjali neki plodovi u unutrašnjosti,
ali efikasnost nije poboljšana. Pored toga,
ovakvom tehnikom su se noseće grane usmeravale ka
gornjem i spoljašnjem delu krošnje, što je dovodilo do
pojave veoma velikih stabala. Ova pojava, iako nije bila
efikasna, mogla se tolerisati pri velikim razmacima sadnje.
Na malim razmacima sadnje, ova tehnika brzo dovodi do
pojave krošnji koje se preklapaju i zasenuju same sebe i
jedne druge. Ovaj način rezidbe kojim se formira otvoreno
središte krošnje može veoma brzo pretvoriti gusto sađen
voćnjak u gustiš koji je nemoguće kontrolisati.
Dva najvažnija faktora koja određuju procenat ukupne
lisne površine koja prima nedovoljnu kojičinu svetlosti su
veličina i oblik krošnje. Zasenjeni nerodni deo se
smanje sa smanjenjem veličinom krošnje. Procenat
ukupne lisne površine koja prima manje od 30% ukupne
svetlosti povećao se od 8% u patuljastim stablima visine
2,43 m, preko 13-19% u srednje patuljastim stablima
visine 3,65 - 4,9 m, pa do 24% u stablima standardne
visine od 6 metara. Jedan od mnogobrojnih faktora koji
utiču na veličinu drveta je rezidba, kojom se veličina
može kontrolisati samo do određene granice.
Konačna veličina drveta biće rezultat međusobnog uticaja
podloge, sorte, zemljišta, đubrenja, orezivanja, činilaca
koji usporavaju rast kao i rezidbe, a precizna kontrola
veličine drveta zahteva odgovarajuću kombinaciju svih
ovih promenljivih faktora. Ipak, u gusto sađenim voćnjacima,
glavni cilj rezidbe mora biti smanjenje visine
drveta i povijanje grana kako bi se senka koju drvo
pravi samome sebi i susednim stablima svela na najmanju
moguću meru.
Stabla sa otvorenim centralnim delom, sklona su formiranju
guste krošnje loptastog oblika koja jako zasenjuje
donju trećinu stabla. Ne samo da ovakvo stablo nije
rodno svom svojom veličinom, već se njegov deo koji
daje najveći rod nalazi na vrhu gde su plodovi najteže
dostupni. U krošnji oblika konusa ili piramide veći procenat
ukupne lisne mase izložen je odgovarajućoj količini
svetlosti, pa je i nerodna zona manja. Pored toga, najveći
deo plodova razvija se u donjem delu drveta što olakšava
mere nege i berbu.. Krošnja konusnog oblika zahteva
centralnu vođicu, otvoreni raspored grana koji omogućava
prodor svetlosti u unutrašnjost krošnje, horizontalno
postavljene grane, i gornje grane koje su tako postavljene i
skraćene da na grane ispod njih bacaju najmanju moguću
senku. Tehnike formiranja uzgojnog oblika trebalo bi da
budu usmerene ka zasnivanju najefikasnijeg oblika krošnje,
dok ga tehnike rezidbe trebaju održavati tokom trajanja
rodnosti zasada.
Kao što izloženost svetlosti utiče na proizvodnju
hranljivih materija u listovima, oblik i veličina krošnje
utiču na njihovu distribuciju. Za razliku od manjih, velika
stabla imaju više osnovnih nego rodnih grana. Odavde
proizilazi da se u većim krošnjama transformiše veća količina
hranljivih materija u materije koje služe za porast
drveta. Zbog jako zasenjenog centralnog dela, unutrašnji
delovi skeletnih grana u krošnjama sa otvorenim centralnim
delom su nerodni, čak iako su njihovi spoljašnji krajevi
rodni. Stabla konusnog oblika iste visine i rasporeda
grana imaju manje potpornih grana, vršne grane su kraće
i grane su rodne sve do debla. Takođe imaju mnogo manje
osnovnih grana po jedinici površine od stabala sa otvorenim
centralnim delom; shodno tome, veća količina asimilata
iz listova dostupna je za formiranje plodova. Stabla u
zasadima guste sadnje treba da imaju najviše rodnih, a
najmanje strukturnih grana.
Iz svega što je navedeno do sada, može se zaključiti da
su osnovni razlozi za obavljanje rezidbe su postizanje što
bolje izloženosti krošnje sunčevoj svetlosti, uklanjanje
nerodnih grana i formiranje krošnje do efikasnog i stabilnog
oblika. Rezidba omogućava formiranje krupnijih
plodova, njihovo ujednačeno zrenje i povećani sadržaj
šecera. Pesticidi se bolje raspoređuju i prijanjaju na rezidbom
pravilno oblikovanoj krošnji, što mere zaštite voća čini
efikasnijim, a unutrašnjost ovakve krošnje se brže suši posle
kiše. Ovako se omogućava i lakši pristup plodovima za
vreme berbe.
Ciljevi formiranja uzgojnog oblika i rezidbe mogu se
svesti na jedan glavni cilj - formirati i održati malo,
kompaktno i efikasno stablo koje će moći da iskoristi
maksimum dostupne sunčeve svetlosti. Uspešno dostizanje
ovih ciljeva zahteva razumevanje (1) fiziologije
porasta stabla, (2) tehnologiju gajenja komercijalnih
sorti jabuke, (3) osnove formiranja uzgojnog oblika i
rezidbe, (4) reakcije na različite vrste rezidbe, i (5) uticaj
ostalih faktora na koje rezidba utiče, kao što su
bujnost i rodnost. Sledi detaljna analiza ovih faktora i
njihovog međusobnog uticaja.
Fiziologija porasta stabla
Porast stabla jabuke odvija se na nekoliko načina. Sastoji
se od razvoja izdanaka, listova i plodova koji je vidljiv,
kao i od manje očiglednog zadebljavanja izdanaka i formiranja
korena. Za sve vrste porasta potrebne su hranljive
materije koje se proizvode u listu. U početnom delu vegetacije
porast zavisi od uskladištenih rezervi ugljenih hidrata
i azota koji su proizvodi fotosintetske aktivnosti u
prethodnoj sezoni. Kasnije tokom sezone za porast drveta i
roda služe hranljive materije proizvedene u tekućoj sezoni,
kao i za obnavljanje rezervi za predstojeći period mirovanja
i početnu fazu porasta narednog proleća. Za ove procese
neophodna je zdrava i funkcionalna lisna površina.
Tačka porasta stabla jabuke je bilo koje mesto na stablu
koje može da usmeri kretanje hranljivih materija iz
listova ka sebi. Ovu sposobnost imaju izdanci i plodovi
koji aktivno rastu i oni se oko hranljivih materija “takmiče”
kako međusobno, tako i sa ostalim tačkama porasta,
kao što je koren. Količina hranljivih materija je ograničena
i činjenica da su usmerene ka plodovima u razvoju
smanjuje njihovu količinu dostupnu za porast mladara
i korena. Veliki broj plodova dovodi do smanjenog
porasta korena, a utiče i na broj i bujnost izdanaka. Na
ovaj nacin plodonošenje doprinosi kontroli bujnosti stabla,
porasta letorasta i veličine samog drveta. Što je odstojanje
izmedu stabala manje, uloga ovog mehanizma za
kontrolu porasta je veća. Slabija rezidba u gusto sađenim
voćnjacima može dovesti do pojačanog vegetativnog
porasta, što može imati za posledicu brzu pojavu gustiša i
gubitak rodnih grana zbog zasenjivanja. Da bi se postigla
optimalna kontrola rasta, težinu roda treba prilagoditi
najvećem mogućem broju plodova odgovarajuće veličine,
kvaliteta i ponovnom cvetanju.
Slika 2 : Rast grana kao reakcija
na različitu orijentisanost:
a) vertikalan
b) u blizini, ali iznad horizontale i
c) ispod horizontale.
Isprekidane crte
razdvajaju jednogodišnje i
dvogodišnje drvo. Primećuje
se smanjeni porast i pojava
većeg broja grana na slici b u
poređenju sa a; nedostatak
terminalnog porasta i razvoj
nepoželjnih bujnih vodopija
pod c.
 |
Uobičajen način porasta centralne vođice kod jabuke
prikazan je na slici 2 a. Porast u visinu se najvećim delom
odvija iz samog terminalnog pupoljka. Izdanci se mogu
formirati i iz nekoliko bočnih
pupoljaka, ali oni
obično prelaze u rodne
grančice ili ostaju dormantni.
Proizvodnja i silazno
kretanje regulatora rasta
od terminalnog izdanka
ograničava formiranje
izdanaka iz bočnih pupoljaka.
Ovi prirodni regulatori
rasta takođe mogu da
spreče razvoj cvetova. Što
je bujnost vegetativnog
porasta veća, proizvodi se
veća količina ovih materija
koje inhibiraju formiranje
cvetova. Kada dođe
do velike vegetativne bujnosti,
javlja se veliki broj
izdanaka i mali broj cvetnih
pupoljaka.
Ako se centralna vođica savije do skoro horizontalnog
položaja, promeniće se pravac kretanja regulatora rasta.
Ukupan vegetativni porast će se smanjiti, pojaviće se veći
broj bočnih grana i podstaćiće se formiranje cvetova(sl. 2b).
Ako se vođica savije ispod horizontalnog položaja,
terminalni porast gotovo prestaje i biva zamenjen bujnim
i uspravnim vodopijama blizu osnove grana (sl. 2c).
Orezana grana uvek će ostvariti manji porast od neorezane.
Neki načini orezivanja podstiču vegetativni porast
na mestu reza što stvara varku pojačanog porasta, ali je
deo koji izraste uvek manji od odstranjenog dela i porasta
koji bi on ostvario. Pošto se rezidbom uklanja potencijalna
lisna površina za narednu vegetacionu sezonu, kao i
uskladištene rezerve u samom drvetu, jačina rezidbe
meri se pre brojem tačaka porasta nego količinom uklonjene
drvne mase. Rezidba se uglavnom obavlja tokom
zime. Na kraju svake vegetacione sezone, nadzemni
deo drveta i koren su u ravnoteži. Rezidbom u toku mirovanja
vegetacije uklanjaju se neke tačke porasta, što povećava
količinu resursa iz korena za preostale pupoljke. Ovo
dovodi do jačanja koje delimično nadoknađuje uklonjenu
drvnu masu; i, ako rezidba nije ekstremne jacine, neto
gubitak je minimalan. Uopšte, slabija rezidba ima veći uticaj
na raspored porasta delova drveta nego na ukupan
porast. Ipak, ukoliko se ukloni veoma veliki broj tačaka
porasta, ukupan porast u narednoj sezoni biće značajno
smanjen, a porast iz preostalih tačaka porasta prekomeran.
Za razliku od zimske, letnja rezidba nema za cilj jačanje
porasta. Rani porast izdanaka, listova i plodova obavlja
se na račun rezervi uskladištenih u tkivima drveta; kasnije
tokom vegetacije listovi nanovo dopune ove rezerve. Ako
se aktivna lisna površina ukloni sredinom leta, pre početka
kretanja hranljivih materija od listova ka drvetu, krajnji
efekat biće pražnjenje rezervi u drvetu, što dovodi do smanjene
bujnosti u narednoj vegetaciji. Ovaj efekat je direktno
proporcionalan količini uklonjene lisne mase.
Slika 3 (a, b, c, d):
Reakcija porasta bujnih, uspravnih grana “Delišesa” na
jako prekraćivanje grana u periodu mirovanja vegetacije.
Isprekidane crte razdvajaju drvo različite starosti.
a) nije bilo prekraćivanja
b) prekraćivanje jednogodišnjeg drveta za jednu trećinu
c) prekraćivanje za dve trećine
d) prekraćivanje za tri trećine (cela jednogodišnja grana je uklonjena).
Kao reakcija
na jače prekraćivanje jednogodišnjeg drveta, uočava se
pojačan porast bujnih izdanaka i prelazak rodnih grančica u
vegetativne izdanke
Prekraćivanje starijih grana
d) ima za
rezultat prelazak rodnih grančica u nerodne i bujne vegetativne
izdanke.
 |
Svi načini rezidbe mogu se podeliti u dve osnovne kategorije,
prekraćivanje i potpuno uklanjanje grana i izdanaka.
Razlike u intenzitetu porasta stabla posle skraćivanja,
odnosno potpunog uklanjanja, mogu se odrediti na
osnovu različitih reakcija u kretanju regulatora rasta u orezanoj
grani na ove dve tehnike. Kod potpunog uklanjanja,
čitava grana ili izdanak se odstranjuju na mestu spajanja sa
skeletnom, bočnom granom ili deblom. Za razliku od toga,
prekraćivanje podrazumeva uklanjanje samo jednog dela
grane što ima za posledicu ometanje uobičajenog kretanja
regulatora rasta u preostalom delu grane. Karakteristične
reakcije u porastu bujnih uspravnih grana na prekraćivanje
prikazane su na prethodnoj slici. Što je jače orezivanje jednogodišnjeg
drveta, jača je i reakcija u vegetativnom porastu iz pupoljaka
ispod reza (sl. 3 a-c). Da ne bi došlo do zasenjivanja nižih
delova drveta, jednogodišnje drvo se stoga retko orezuje, i
ostavlja se neorezanim da bi se na njemu formirali cvetni
pupoljci koji će u narednoj sezoni dati rod. Prekraćivanje
starijeg drveta (sl.3 d) ima za posledicu prelazak potencijalno
rodnih pupoljaka u bujne i nerodne vegetativne izdanke.
Tako, dvogodišnje grane se obično prekracuju kako bi se njihova
dužina smanjila, a trogodišnje kako bi se zamenila ili
podmladila stara grana, pošto će nova grana koja zauzme
njeno mesto formirati rodne grančice koje ce lakše moći da
izdrže težinu roda. Reakcija na prekraćivanje može biti
različita i zavisi od uticaja nekoliko faktora. Prirodno bujne
sorte sa jakim porastom u visinu, kao što je “Delišes”, više
reaguju na prekraćivanje od manje bujnih sorti. Bujne sorte
na prekraćivanje reaguju jakim vegetativnim porastom. Za
razliku od uspravnih, prekraćivanje uporednih horizontalnih
grana dovodi do malog povećanja njihovog vegetativnog
porasta u poređenju sa isto tako orijentisanim neorezanim
granama. Ipak, rez nastao prekraćivanjem podstiče bujniji
porast iz pupoljaka u svojoj blizini i proporcionalno smanjuje
razvoj bočnih grana duž te horizontalne grane. Velika težina
roda može smanjiti ili čak potpuno sprečiti uobičajenu
reakciju porasta na rezidbu prekraćivanjem. Nasuprot
prekraćivanju, rezove nastale potpunim uklanjanjem grana i
izdanaka na prati dramatično povećanje bujnosti vegetativnog
porasta. Pošto normalno kretanje regulatora rasta u
delovima koji nisu orezani ostaje u velikoj meri isto, porast
izdanaka i zadebljavanje grana nastavljaju se normalnim
tokom. Rezidba potpunim uklanjanjem grana zgodna je za
odstranjivanje klonulih grana i vodopija. Medutim, i posle
ove rezidbe može doći do pojačanog porasta. Novi izdanci
izbijaće posle rezidbe iz pupoljaka u osnovi uklonjene grane.
Da ne bi ostali ovakvi pupoljci, rezovi treba da su čisti i
načinjeni do same osnove izdanka koji se uklanja.
Prekraćivanje i potpuno uklanjanje može se obaviti i sa
ciljem podsticanja porasta, na primer u slučaju kada neorezana
grana nema dovoljno izdanaka koji bi izneli celokupan
rod. U ovoj situaciji postoji veliki broj začetaka novih
izdanaka koji su nedovoljne dužine, i koji po svoj prilici neće
moći da dostignu neophodnu dužinu. Do ove pojave
uglavnom dolazi zbog prevelikog broja rodnih grančica,
nepravilne rezidbe i podmlađivanja grana. Porast se može
podstaći uklanjanjem nekih rodnih grančica, što će izazvati
pojačani porast izdanaka.
Opšta pravila koja treba poznavati pre nego što se
započne sa rezidbom
Kako bi se rezidba obavila na pravilan način, treba
poznavati bujnost drveta, odnosno broj i dužinu izdanaka.
Na bujnost u velikoj meri utiče podloga, tj. da li je ona standardna,
srednje patuljasta ili patuljasta. Najveća i najbujnija
stabla formiraju se na standardnim podlogama.
Patuljaste podloge daju niska stabla male bujnosti, i
obično nose veliki broj rodnih pupoljaka. Rezidbu treba
izvršiti tako da se stimuliše umeren porast izdanaka.
Veličina patuljastih stabala je između ove dve kategorije i
ona se odlikuju bujnim porastom izdanaka, pa ih treba
orezivati na način koji će tu bujnost smanjiti. To su
uglavnom postiže orezivanjem bujnih izdanaka vršnog
dela drveta koji zasenjuju donje grane.
Pri orezivanju skeletnih grana, treba znati koje se sekundarne
grane i izdanci na njima javljaju:
1. Vodopije su bujni vegetativni izdanci koji iscrpljuju
drvo pošto koriste hranjlive materije neophodne za
proizvodnju ploda. Često se javljaju u osnovi kalemljenih
stabala, na račvama i na mestima ranijih rezova.
2. Patrljci i polomljene grane nastaju posle jakih vetrova,
velikog opterećenja težinom roda ili nepravilne rezidbe.
Na ovim mestima olakšan je prodor insekata i uzročnika
bolesti, pa ih treba prekratiti do zdrave grane ili ih
potpuno ukloniti.
3. Grane koje rastu nadole formiraju mali broj cvetnih
pupoljaka, zasenjuju ili se naslanjaju na rodnije skeletne
grane, što dovodi do oštećenja kore, što olakšava prodor
insektima i uzročnicima bolesti. Od dve grane koje se
oslanjaju jedna na drugu treba prekratiti ili ukloniti onu
koja je manje rodna.
4. Zasenjene grane u unutrašnjosti krošnje daju rod
slabijeg kvaliteta, a berba tih plodova je otežana zbog njihove
nedostupnosti.
5. Do ugrožavanja rasta centralne vođice dolazi kada
vodopije ili izdanci u blizini vrha drveta prerastu najviši
pupoljak stabla centralne vođice. Njih treba prekratiti da
drvo ne bi poprimilo lošu strukturu i nepravilan oblik.
6. Uzane račve nastaju kada se grana formira više paralelno
nego normalno u odnosu na deblo ili granu sa koje
polazi. Kako obe grane rastu, kora između njih počinje da
ometa formiranje čvrstog spoja između njih.
7. Žbunasti porast javlja se kada se nekoliko grana
razvija iz iste tačke porasta na deblu ili grani. Veze tih
grana sa osnovom su slabije, pa treba ostaviti izdanak koji
ima najbolji položaj, a ostale ukloniti.
8. Rezidba prekraćivanjem ili preusmeravanjem rasta
obavlja se kako bi ograničio ili skrenuo rast centralne vođice
ili grana. Za ograničavanje porasta, granu treba prekratiti do
slabog pupoljka ili bočne grančice; za preusmeravanje
porasta treba odstraniti deo izdanka do pupoljka, grančice ili
grane orijentisane u željenom smeru.
Takode, radi lakše rezidbe, na grani treba prepoznati
delove koji se razlikuju po starosti. Jednogodišnji izdanci
pri vrhu grane predstavljaju najmlađe drvo, i na njima još
nema bočnih rodnih grančica ili izdanaka, već samo
bočnih pupoljaka iz kojih će se u sledećoj sezoni razviti
bočne rodne grančice ili izdanci. U starije drvo spadaju
grane starosti dve ili više godina, koje nose rodne grančice
i izdanke. Intenzitet i bujnost porasta posle rezidbe zavišiće
od starosti delova drveta koji su orezani.
Slika 4: Rezidba po godinama rasta grana.
Kako bi se rezovi pravili na odgovarajućim mestima i
izbeglo odstranjivanje prevelikog broja rodnih pupoljaka,
potrebno je znati razlikovati vegetativne i rodne pupoljke.
Reproduktivni pupoljci formiraju se u vegetacionoj sezoni
koja prethodi onoj u kojoj će od njih nastati plodovi, s tim
što se plodovi ne formiraju iz svih začetih pupoljaka. Broj
pupoljaka koji daju cvetove zavisiće od uslova uspevanja
tokom sezone zametanja pupoljaka i tokom predstojećeg
zimskog perioda, a neke sorte čak formiraju pupoljke po
principu slučajnosti i retko zameću veliki broj pupoljaka
tokom godine visoke rodnosti. U svakom slučaju, pupoljci
iz kojih će se formirati plodovi u narednoj sezoni postaju
vidljivi pre kraja zime. Pupoljci se javljaju samo na dvogodišnjim
ili trogodišnjim rodnim grančicama koje nisu
deblje od olovke.
Pupoljci koji će dati plodove lako se prepoznaju po
obliku. Oni su veći i više zaobljeni od lisnih pupoljaka
i obično se nalaze na vrhovima rodnih grančica i kratkih
izdanaka. Retko se mogu pronaći bočno na izdancima.
Lisni pupoljci su sitniji i trouglastog su oblika. Nalaze
se bočno na izdancima i rodnim grančicama, kao i na
vrhovima izdanaka.
Postupak rezidbe stabala jabuke moguće je izraziti u pet
pojednostavljenih koraka, što naravno ne znači da treba
zanemariti detaljnu analizu ove tehnike koja sledi i koja će
u velikoj meri pomoći pravilniju, precizniju i efikasniju
rezidbu.
Slika 4a : Generativni pupoljci nalaze se na vrhovima rodnih
grančica. Krupniji su i više zaobljeni od lisnih pupoljaka.
Treba započeti sa pravljenjem velikih rezova, a završiti
sa detaljnijom rezidbom. Uklanjanje većih grana
olakšaće preglednost i ukazati koje izdanke i grane treba
dalje orezivati.
1. Treba odstraniti mrtve i odumiruće grane. Na njima
nema novog porasta i svetlije su boje od zdravih.
2. Odabrati centralnu vođicu i ukloniti ostale izdanke
koji su joj konkurentni (one koje rastu u blizini vođice).
Kada vođica dostigne visinu koja onemogućava berbu,
treba je prekratiti do dvogodišnjeg drveta. Ako se vođica
savije pod težinom roda, treba odabrati drugi izdanak i
otkloniti sve ostale koji su u njegovoj blizini.
3. Ukloniti grane koje prave veliku senku. Kod polupatuljastih
stabala gornje grane trebalo bi da budu najmanje
90 cm iznad donjih. Kod patuljastih stabala, grane
mogu biti i na manjoj međusobnoj udaljenosti. Na bujnom
stablu sa centralnom vođicom ne bi trebalo da bude više
od pet donjih grana.
4. Održavati vec formiran oblik krošnje. Osnovni oblik
centralne vođice lako se gubi kada dužina gornjih dostigne
dužinu donjih grana. Onda gornje grane treba prekratiti do
odgovarajuće dužine, i to po opštem pravilu tako da njihova
dužina iznosi oko dve trećine dužine donjih grana.
5. Treba završiti detaljnom rezidbom. Ukloniti izdanke
koji su nerodni i koji prave senku, a to su obično vodopije i
klonuli izdanci. Često vršni deo krošnje ima previše bujnih
uspravnih izdanaka, pa neke od njih treba potpuno ukloniti.
Nekoliko opštih praktičnih saveta pri rezidbi:
1. Treba orezivati kasno tokom perioda mirovanja kako bi
se izbegla oštećenja od hladnoće.
2. Rezidba treba da je jača na zanemarenim stablima ili
bujnim sortama, a slabija kod manje bujnih sorti.
3. Prekraćivanje treba obavljati rezovima tik iznad pupoljka
ili grane.
4. Uklanjanje treba obavljati rezovima tik iznad osnove
grane koja se uklanja.
5. Ne praviti rezove preblizu grani sa koje se izdanak ili
druga grana odstranjuje.
6. Ne obavljati kompletnu rezidbu sa ciljem da se dosta
zasenjeno drvo transformiše u rodno tokom samo jedne
godine. Ovakvu rezidbu treba razvući na nekoliko godina.
7. Premazi za rane nastale orezivanjem nisu neophodni u
periodu mirovanja vegetacije.
8. Alat koji se koristi pri orezivanju treba prilagoditi veličini
grane koja se uklanja. Koristiti ručne makaze za male
grančice, makaze za rezidbu za grane srednje veličine i testeru
za velike grane.
Pravila formiranja uzgojnog oblika i rezidbe mladih
stabala jabuke
Formiranje uzgojnog oblika i rezidbu mladog stabla
jabuke treba započeti sa sadnjom, a formiranje uzgojnog
oblika nastaviti dok ono ne dostigne zrelost. Razumno primenjen
plan formiranja uzgojnog oblika i rezidbe mladog
stabla eliminiše kasniju potrebu za skupom korektivnom
rezidbom, formira dobru strukturu i podstiče rano formiranje
plodova. Specifični godišnji planovi variraće u zavisnosti
od nekoliko faktora, uključujući bujnost sorte, način
porasta stabla, prevremeni razvoj, krajnju veličinu stabla i to
da li je stablo sa ili bez potpore. Na stablima sa kojih će se
berba obavljati mehanizovano treba pravilno formirati
uzgojni oblik od samog početka.
Stablo bez potpore
Kod mladih stabala,
veći naglasak treba staviti
na tehnike formiranja
uzgojnog oblika nego na
rezidbu. Pošto najveći broj
rezova na mladim stablima
podstiče vegetativni porast
i odlaže cvetanje, rezidbu
treba strogo ograničiti na
rezove koji su neophodni
za pravilan razvoj drveta.
Na mladim stablima skeletne
grane se retko same
postavljaju u položaj koji
stablu daje maksimalnu
snagu i omogućava optimalnu
izloženost svetlosti.
Odabir i povijanje skeletnih
grana olakšavaju ove
probleme i pomažu u kontroli
porasta i stimulaciji
ranog formiranja ploda.
Pristupi formiranju uzgojnog
oblika i rezidbi
variraju u zavisnosti od
načina porasta konkretne
sorte. Uzgojni oblik sorti
sa porastom koji ide u širinu,
kao što je “Zlatni
delišes” ili “Ajdared” može
se sa relativno malo
napora formirati u konusni
oblik (sl.5).
Slika 5. Način porasta “Zlatnog
delišesa”: Uočava se dobro
definisana centralna vođica,
grananje pod velikim uglom i
umeren porast u visinu.
Kod bujnih sorti uspravnog
porasta kao što je
“Delišes” pažnja se mora
obratiti na odabir skeletnih
grana i njihovo povijanje
kako bi se dobio željeni
uzgojni oblik (sl. 6 -8).
Slika 6. Način porasta “Delišesa”.
Uočava se bujni porast u
visinu koji je konkurentan
centralnoj vođici, preveliki
broj skeletnih grana i mali
uglovi grananja.
Slika 7. Stablo prikazano na slici
6. posle odabira skeletnih
grana i skraćivanja centralne
vođice. Uočljivo je odstojanje
izmedu skeletnih grana duž
debla.
Slika 8.Stablo prikazano na slici
7. posle postavljanja štapova
koji se koriste pri povijanju
grana. Povijanjem se povećava
ugao grananja, smanjuje
bujnost skeletnih grana, podstiče
formiranje cvetnih
pupoljaka, smanjuje
konkurentnost centralnoj
vođici i uklanjaju smetnje
koje donje skeletne grane
prave porastu gornjih skeletnih
grana više na deblu.
Nepravilan odabir skeletnih
grana može dovesti
do prestanka rasta centralne
vođice zbog formiranja
njihovog prevelikog
broja iz jedne tačke debla
(sl.9). Tokom prvih godina
formiranja uzgojnog oblika,
treba obratiti pažnju na
formiranje centralne vođice.
Gubitak dominacije
centralne vođice može dovesti
do formiranja loptaste
krošnje otvorenog središnjeg
dela, sa lošom distribucijom
svetlosti.
Slika 9. Efekat koji nastaje
kada su skeletne grane blizu
jedna drugoj. Ograničavanje
porasta vođice dovodi do
gubitka njene dominacije i
razvoja nepoželjnog loptastog
oblika krošnje.
Plodovi koji se formiraju
na glavnom izdanku moraju
se ukloniti; ukoliko se
ovo ne obavi, njihova težina
će dovesti do toga da se
vođica savije ili “izgubi
plod” (sl. 10).
Slika 10. Efekat gubitka
centralne vođice zbog
“gubljenja ploda”.
Primećuje se naginjanje
centralne vođice nad
skeletnu granu ispod nje
kao i slab porast skeletnih
grana na suprotnoj strani
drveta. Zasenjivanje ima
za rezultat gubitak rodnih
grana u unutrašnjosti i
formiranje nepoželjnog
loptastog oblika krošnje.
Porast plodova još više
slabi vođicu koja se
obično naginje nad skeletnu
granu, što ima za
posledicu njeno zasenjivanje
i gubitak.
Formiranje centralne
vođice
Tokom prve vegetacione
sezone, najveći broj
stabala će u blizini glavnog
reza formirati mnoštvo
bujnih izdanaka. Oni
se razvijaju iz 2 – 4 pupoljka
koji su najbliži vrhu.
Izdanci su obično manjeviše
jednake veličine i
bujnosti sa iznenadujuće
malim uglovima grananja.
Jedan od ovih izdanaka,
obično onaj najbliži
vrhu, treba izabrati za
centralnu vođicu, a njoj konkuretne izdanke pincirati još
dok su vodenasti (sl. 11). U narednim godinama, način
održavanja snažne i dominantne vođice zavisiće od sorte
i bujnosti. Kod manje bujnih sorti koje prirodno rastu ka
centralnoj vođici, kao što su “Zlatni delišes” i “Ajdared”,
na početku vegetacione sezone biće ponekad potrebno
pincirati po koji konkurentni izdanak. U ostalim slučajevima,
biće potrebno uložiti nešto više truda. Kod nekih
sorti, posebno “Delišesa”, može se pojaviti veliki broj konkurentnih
izdanaka, pa vođica može preterano porasti u
visinu. Kada porast u visinu pređe 45 cm, struktura vođice
slabi, a razvoj bočnih izdanaka
je ograničen u toj meri da
nema dovoljno odgovarajućih
grana od kojih bi se
formirale skeletne grane. U
ovom slučaju, vođicu bi trebalo
prekratiti za otprilike jednu
četvrtinu. Ovaj postupak
će ojačati vođicu i podstaći
porast bočnih izdanaka od
kojih se mogu formirati skeletne
grane. U blizini reza
nastalog rezidbom obično se
formira mnoštvo izdanaka,
veoma slično kao kada se
formiraju kao reakcija na
prvobitni rez. Ovu rezidbu bi
trebalo obaviti tokom leta,
kako je prikazano na sl. 11.
Slika 11. Letnja rezidba kojom se
postiže dominacija vođice.
Još neodrvenela šiba se
prekrati pri sadnji (a).
Bujni izdanci formiraju se
iz pupoljaka najbližih vrhu
(b). Izdanci koji su
konkurentni vođici uklone
se dok su još vodenasti (c).
Uklanjanje konkurentnih
izdanaka nastavlja se u
narednim godinama.
U isto vreme, mogu se ukloniti
i preostali novi izdanci koji ugrožavaju dominaciju vođice
ili može im se promeniti položaj povijanjem. Može biti neophodno
da se vođica redovno prekraćuje i vrši odabir najpoželjnijeg
izdanka svakog leta sve dok stablo ne dođe na rodnost.
Odabir i formiranje uzgojnog oblika skeletnih grana
Verovatno najvažniji postupak u formiranju voćnjaka visoke
rodnosti sa stablima dobrog uzgojnog oblika jeste
odabir i formiranje uzgojnog oblika skeletnih grana.
Buduća produktivnost voćnjaka je u direktnoj vezi sa pažnjom
koja se tokom prvih nekoliko godina posveti formiranju
uzgojnog oblika skeletnih grana. Ciljevi odabira
skeletnih grana i formiranja njihovog oblika jesu stvaranje
niza dobro pozicioniranih grana na pravilnom međusobnom
rastojanju koje će moći da iskoriste dobru izloženost
svetlosti kako bi proizvele i iznele težak rod. Prva skeletna
grana trebala bi da bude najmanje 45 cm iznad zemljišta
kako bi se ostavilo dovoljno prostora za kretanje opreme
koja se koristi u voćnjaku (sl.12 a)
Slika 12. Pravila odabira i
formiranja uzgojnog oblika
skeletnih grana. (a) niz
skeletnih grana treba da
bude na odgovarajućem
međusobnom rastojanju duž
debla, pri čemu iz jedne
tačke debla ne sme polaziti
više od jedne skeletne
grane. Prva skeletna grana
treba da bude najmanje 45
cm iznad tla (b) Pogled na
stablo odozgo: primećuje se
dobar raspored skeletnih
grana. Gornje skeletne
grane moraju biti kraće od
donjih kako bi se održala
dobra osvetljenost donjih
skeletnih grana.
Slika 13. Grananje pod
manjim i većim uglom. (a)
Manji ugao grananja.
Primećuje se razvoj umetnute
kore na mestu spajanja
debla i grane (strelica).
Ova struktura slabi račvu i
predstavlja mesto prodora
saprofita i patogena. (b)
Veći ugao grananja.
Godovi se rasprostiru duž
mesta spajanja skeletne
grane i debla, a račva jača
sa povećanjem veličine i
nosivosti skeletne
grane.skeletnih grana.
 |
Ukoliko se planira mehanizovana berba, prva skeletna
grana trebala bi da bude 75 cm iznad zemljišta kako bi se
omogućio prilaz platforme za sakupljanje voća. U tom slučaju,
bolje je odmah započeti formiranje skeletnih grana na ovoj visini
nego kasnije spuštati glavnu skeletnu granu. Ostale skeletne
grane trebalo bi da budu na međusobnom rastojanju od najmanje
20 cm duž debla i da budu raspoređene tako da njihov
razvoj ne ometa susedne skeletne grane (sl. 12 a, b). Razvoj niza
dobro postavljenih skeletnih grana koji je prikazan na slici 12
obično traje duže od godinu dana. Kod mladog drveta postoji
iskušenje da se odabere čitav niz dobro raspoređenih grana duž
debla koje će biti na malom međusobnom rastojanju. Iako u
jednom momentu ovakva struktura može delovati zadovoljavajuće,
kako grane rastu i šire se, počeće da se naginju jedna ka
drugoj i da se međusobno zasenjuju. Jačanje osnove skeletnih
grana može dovesti do gušenja centralne vođice, što će za nekoliko
godina imati za posledicu formiranje nepoželjnog loptastog
oblika krošnje (sl. 9).
Da bi imala najvecu snagu i kapacitet nošenja roda,
skeletna grana bi trebalo da se formira pod velikim uglom
grananja u odnosu na deblo (sl. 13b). Mali ugao grananja
obicno podrazumeva i umetnutu koru (sl. 13a), što racvu
dosta slabi i predstavlja mesto prodora patogena i saprofita.
Neke sorte prirodno imaju velike uglove grananja. Kod sorti
uspravnog porasta kao što je “Delišes” ce se obicno formirati
mali uglovi grananja, sem ako se stabla formiraju nepravilno.
Povecanje malih uglova grananja treba zapoceti rano; obicno
je na stablu starom 3-4 godine grana previše kruta da bi se na
ugao grananja moglo uticati bilo kojom tehnikom.
 |
Važnost povijanja skeletnih grana ne može se prenaglasiti.
Povijanjem se skeletne grane postavljaju tako da
celom svojom dužinom maksimalno iskoriste izloženost
svetlosti. Savijanjem skeletne grane smanjuje bujnost vegetativnog
porasta i podstiče razvoj cvetnih pupoljaka.
Smanjenje bujnosti skeletnih grana deluje pozitivno na
rast i dominaciju centralne vođice. Povijanje takođe pozitivno
više utiče na grananje duž skeletne grane nego u
blizini terminalnog pupoljka, što je slučaj sa uspravnim
granama. Konačno, savijanje nižih skeletnih grana omogućava
neometani razvoj viših grana. Uklanjanjem
uspravne grane do spoljne bočne grane ne popravlja se
prvobitini mali ugao grananja, niti se skeletna grana dovodi
u povoljniji položaj. (sl. 14a,b). Uspravna bočna grana
nastavice svoj bujni porast i ometaće razvoj skeletnih
grana na višim delovima debla. Za razliku od dosadašnjeg
pristupa, smatra se da
granu treba saviti (sl.
14c). U ovom slučaju
bočnu granu bi trebalo
ukloniti pošto će ona,
zbog svog nižeg položaja,
biti zasenjena. Skeletne
grane trebalo bi
poviti pod uglom od oko
60° u odnosu na deblo,
pri čemu se one ne bi trebale
saviti ispod horizontalne
linije. Ovaj ugao
će skeletnim granama
pružiti dovoljnu elastičnost
tako da težak rod
neće dovesti do toga da
se saviju ispod horizontalne
linije. Rezuiltati
pravilnog formiranja skeletnih
grana su veća
snaga, smanjena vegetativna
bujnost, pojačano
formiranje cvetova i
pravilno pozicioniranje
za budući razvoj.
Slika 14. Formiranje uspravne
skeletne grane.
(a) Uspravna
skeletna grana. Primećuje se
mali ugao grananja i mala,
uspravna bočna grana.
(b)
nepravilan postupak.
Uklanjanje grane do uspravne
bočne grane ne poboljšava
ugao grananja niti položaj
grane i ne može da kontroliše
bujan vegetativni porast.
(c)
Ispravan postupak.
Odvajanjem grane povećava
se ugao grananja i skeletna
grana se postavlja u pravilan
položaj. Pošto će je glavna
skeletna grana zaseniti svojim
porastom, bočnu granu bi
treba ukloniti.
Stablo sa potporom
Slika 15.Stablo sa potporom.
Uzgojni oblik stabala
kojima se na izvestan
period postavlja potpora,
ali koja inače rastu
bez nje, kao što je to
često slučaj sa stablima
na podlogama M.7 ili
M.26, trebalo bi formirati
na isti način kao kod
stabala bez potpore.
Formiranje uzgojnog oblika na stablu sa potporom se na
izvestan način razlikuje od formiranja oblika kod stabla
bez potpore. Pošto se potpora uglavnom obezbeđuje
pomocu žičane mreže ili stubova, potreba za snažnom
centralnom vođicom svodi se na najmanju moguću
meru. Ovakva stabla su obično dovoljno niska, pa nijedan
njihov deo ne može biti previše zasenjen i odabir
skeletnih grana svodi se više na način njihovog rasporeda
oko debla nego na međusobno rastojanje. Naglasak
kod stabala sa potporom treba staviti na kontrolu porasta
i iniciranje rane rodnosti, i to tako što će se grane vezivati
za žicu ili širiti duž nje, i na otklanjanje bujnog porasta
tokom zimske rezidbe. Ove mere predostrožnosti su
pogotovo bitne kod bujnih, uspravnih sorti, koje mogu
ostati vegetativne i brzo
prerasti sebi namenjen
prostor.
Kako bi se vođica
modifikovala i smanjio
porast na vrhu stabla sa
potporom, formiranje oblika
vođice trebalo bi
izvršiti rezidbom sa potpunim
uklanjanjem, (sl. 15,16).
Tokom perioda
mirovanja rezidbu potpunim
uklanjanjem treba
koristiti kod odstranjivanja
bujnog, uspravnog
porasta. Slabija bočna
grana se zatim veže, postavi
u položaj vođice i
više se ne dira. (sl. 15). Pošto nema prekraćivanja, porast
iz slabije vođice biće manje bujan, ali će sprečiti razvoj
snažnih vodopija na donjem delu. Kada se kod stabla sa
potporom ostavljaju skeletne grane, biraju se tako da se
postigne što bolji raspored duž debla. Pošto kod stabala sa
potporom potpuno uklanjanje dovodi do modifikovane
vođice slabijeg porasta, mora se posvetiti pažnja formiranju
pravilnog rasporeda skeletnih grana kako bi se bujnost
donjeg dela stabla držala pod kontrolom. Ovo je posebno
bitno kod bujnih sorti i sorti uspravnog porasta koje
nisu prilagođene ovim načinima sadnje. Prekraćivanje
treba po svaku cenu izbeći, pošto ono može dovesti do
veće bujnosti vegetativnog porasta. Za dobru rodnost presudno
je da se porast stabla drži pod kontrolom, a oblik
zrelog stabla održava vezivanjem.
Slika 16. Zrelo stablo vretenasto.
žbunastog oblika. Uočava
se ponovljena modifikacija
vođice kako bi se kontrolisala
bujnost vršnog dela drveta i
horizontalan položaj skeletnih
grana.
 |
Ostali načini rezidbe
Letnja rezidba mladih stabala treba da se svede na formiranje
uzgojnog oblika centralne vođice i zakidanje
nepoželjnih izdanaka kako bi se ograničio njihov rast. Ako
su bujne vodopije počele da rastu, sada se mogu ukloniti.
Uopšte, letnje orezivanje trebalo bi odložiti do polovine
jula kako bi se smanjila mogućnost ponovnog porasta. Ako
mlada stabla tokom nekoliko godina nastave sa preteranom
bujnošcu sa malo indikacija da ce doći do rodnosti treba
prskati Alar-om ili etephon kako bi se iniciralo formiranje
cvetnih pupoljaka. Kod većine sorti treba prskati u
koncentraciji od 1000 ppm Alara (daminozid, regulator
rasta) i 300 ppm etephona (preparat na bazi iste supstance
kao i Ethrel), 2-3 nedelje po završenom punom cvetanju,
što će omogućiti kontrolu vegetativnog porasta i inicirati
razvoj cvetnih pupoljaka za narednu godinu. Za veoma
bujna stabla i sorte kao što je “Delišes”, koncentraciju Alara
treba povećati na 1500 do 2000 ppm. Iako ovo tretiranje
može dovesti do izvesnog smanjenja velićine plodova u
narednoj godini, broj plodova, a ne njihova veličina ima primaran
uticaj na porast stabla. Obično, ovaj tretman se ne
ponavlja naredne godine pošto bi etephon u ovoj koncentraciji
i vremenu delovanja izazvao opadanje većine ili
čitavog roda.
Formiranje uzgojnog oblika i rezidba mladog drveta
Mlado drvo bi u vreme
sadnje trebalo orezati tako
da se podstakne razvoj
grana (sl. 17). Ukoliko se
sade dobro razvijene jednogodišnje
sadnice, trebalo
bi ih skratiti na visinu
od oko 75 cm iznad
zemljišta, tj. ako se ne
planira mehanizovani način
berbe. U ovom drugom
slučaju sadnice bi trebalo
prekratiti na visinu od 90
cm, kako bi se omogućio
razvoj dobro raspoređenih
skeletnih grana. Jako prekraćivanje
dovodi do preteranog
porasta iz preostalih
pupoljaka, dok slabije
prekraćivanje ima za rezultat
formiranje rozete slabijih
izdanaka u blizini reza i
slab porast u donjem delu
debla. Ukoliko se posade starije sadnice sa već formiranim
izdancima, njih bi trebalo prekratiti do snažne rodne grančice
ili pupoljka kako bi se podstakao vegetativni porast i
odnos izmedu izbojaka i korena doveo bliže ravnoteži. Tokom
sadnje treba ukloniti izdanke koji se neće ostavljati za
skeletne grane, a dugačke izdanke skratiti.
Slika 17. Prekraćivanje mladih
stabala tokom sadnje. (a)
Prejako skraćivanje. Uočljiv
je preterano bujni porast iz
svih tačaka porasta. (b)
Prekraćivanje na pravilnu
visinu. Uočava se bujni porast
na centralnoj vođici i dobar
porast iz izdanaka u zoni u
kojoj će biti odabrane prve
skeletne grane. (c)
Preslabo prekraćivanje
Uočava se kruna lošeg
porasta i slabiji porast na
donjim delovima debla.
Rano tokom leta u prvoj godini porasta, trebalo bi odabrati
centralnu vođicu (sl.11).
Sve izdanke ispod 45 cm visine ili ispod prve stalne
skeletne grane trebalo bi ukloniti sredinom leta. Ovaj postupak
smanjuje posao oko naredne zimske rezidbe i podstiče
porast izdanaka od kojih će se formirati skeletne grane.
Ostavljeni izdanci sa malim uglovima grananja mogu se sada
poviti pomoću štapova od tvrdog drveta ili kratkih žičanih
raširivača kako bi se dobili široki uglovi račvanja. Zimsku
rezidbu tokom prve godine trebalo bi svesti na uklanjanje
bujnih izdanaka koji neće postati skeletne grane i na
prekraćivanje vođice ukoliko za tim postoji potreba. Ako je
gornja skeletna grana mnogo bujnija od donje, može se
prekratiti. Uopšte, prekraćivanje skeletnih grana ne podstiče
jači porast i trebalo bi ga izbegavati.
Povijanje skeletnih grana treba započeti rano tokom
druge vegetacione sezone. Lakše ih je savijati posle
pucanja pupoljaka, pošto je tad drvo savitljivije, pa se
smanjuje rizik od slamanja grana. Povijanje treba obaviti
što je moguće ranije kako bi stablo na njega najpovoljnije
odreagovalo. Treba nastaviti sa letnjom rezidbom izdanaka
koji su konkurentni vođici, a ako neki plod počne
da se razvija na vođici, treba ga odstraniti. Izdanci koji se
formiraju na donjem delu prošlogodišnje vođice mogu se
odabrati za formiranje prvog reda skeletnih grana, pa tako
započinje i formiranje njihovog uzgojnog oblika. Nepoželjne
vodopije ili izdanci koji se razvijaju sa malim uglovima
grananja mogu se pincirati dok su još vodenasti ili
orezati kasnije, sredinom leta.
Formiranje uzgojnog oblika i rezidbu treba u narednim
godinama nastaviti u smislu formiranja centralne
vođice, odabira i formiranja oblika skeletnih grana. Skeletna
grana koja se povije dok je mlada često će nastaviti
svoj porast u visinu. Kako bi se nastavio njen pravilan
razvoj i sprecilo njeno naginjanje ka novim skeletnim
granama, trebalo bi je u sledećoj sezoni ponovo poviti.
Kako bi se održao pravilan konusni oblik stabla, donje
skeletne grane trebalo bi da budu duže od skeletne
grane koje se nalazi iznad nje. Ako se dozvoli da gornje
skeletne grane postanu predugačke, grane koje nose plod na
donjim skeletnim granama biće izgubljene, a krošnja će
dobiti loptasti ili oblik sličan kišobranu. Početkom treće
godine potrebno je izvršiti umerenu rezidbu kako bi se rast i
razvoj skeletnih grana držao pod kontrolom i održao željeni
oblik krošnje. Dok se ne formira uzgojni oblik, rezidbu treba
svesti na najmanju meru. Sa razvojem drveta treba uklanjati
nepotrebne grane. Pošto se uspostavi osnovni oblik drveta i
započne formiranje plodova, program orezivanja treba postepeno
prilagođavati cilju održavanja dobre izloženosti svetlosti
i kontroli bujnosti duž čitavog drveta.
Rezidba rodnih stabala
Pošto rezidba i bujnost stabla međusobno utiču jedno
na drugo, za sastavljanje dobrog plana rezidbe od velike
su važnosti i ostali aspekti tehnologije gajenja. Kako bi se
održao konstantan i umeren vegetativni porast, treba primeniti
odgovarajuću količinu đubriva. Pošto težina
roda utiče na bujnost, uravnoteženim proređivanjem plodova
treba podsticati ujednačenu godišnju rodost.
U oblastima sa čestim mrazevima, trebalo bi primenjivati
tehnike zaštite od mraza kako bi se izbegle katastrofalne
štete od gubitka roda. Program zaštite treba da obezbedi
zdravu i funkcionalnu lisnu površinu tokom čitave
vegetacione sezone. Ako je, uprkos svim naporima da se
umanji, bujnost i dalje velika, u tehnologiju gajenja treba
uključiti i primenu Alar-a na pocčetku sezone.
Kada orezivati voćke
Rezidba rodnih stabala se uglavnom obavlja u periodu
mirovanja. Ponekada se stabla orezuju i u periodu porasta,
ali letnja rezidba obično služi za rešavanje specifičnih
problema i razmatraće se posebno.
Stabla se mogu orezivati tokom svih zimskih meseci,
ali je najbolje rezidbu odložiti do sredine zime. Ranija
rezidba, pre nego što drvo dostigne najveću čvrstinu,
može u velikoj meri povećati opasnost od oštećenja zbog
niskih temperatura. Ovo je posebno bitno kada se drvetu
nanose veliki rezovi. Oštećenja od niskih temperatura nastala
kao posledica rezidbe su veoma često uzroci raznih
vrsta raka i truleži drveta. Ponekada neodgovarajuće vremenske
prilike znacčajno odlažu rezidbu, pa novi porast
započne pre nego što se orezivanje završi. Generalno, ako
se završi pre cvetanja, zakasnela rezidba neće negativno
uticati na rodna stabla dobre bujnosti, ali će već kasnija
rezidba dovesti do smanjenje bujnosti. Ako se u voćnjacima
u kojima postoji problem sa crnom truleži (crna
trulež grana, lista i ploda – Botryosphaeria obtusa) rezidba
vrši posle početka porasta, može doći do dodatnog
širenja ove bolesti. Kod kasne rezidbe, ostaci od rezidbe
na zemlji u voćnjaku mogu ometati ostale kasno-zimske i
rano prolećne radove, kao što su đubrenje i prva prskanja.
Razlike u vremenskim ulovima u različitim godinama
mogu dovesti do toga da se rezidba izvodi ranije ili kasnije,
ali se on periodu od januara do marta.
Kako se orezuje
Program rezidbe trebalo bi isplanirati dosta pre same
razidbe. Iskustva iz prethodne sezone treba da ukažu na
promene koje je neophodno napraviti u programu rezidbe.
Nezadovoljavajući rezultati suzbijanja insekata ili
bolesti mogu da ukažu na to da su stabla previsoka ili
da su krošnje previše guste, pa ih pesticidi ne mogu
pokriti na odgovarajući način. Loša boja ploda može
poticati od preteranog zasenjivanja ili bujnosti. Nedovoljna
bujnost može biti uzrok premale veličine plodova, dok
preveliki plodovi mogu imati veze sa preteranom bujnošću
koja često predstavlja reakcijiu na prejaku rezidbu.
Previsoka i stabla sa previše gustom krošnjom mogu otežati
berbu. Neujednačenost reakcija na regulatore rasta,
kao što su preparati koji se koriste za proređivanje plodova
ili Alar, mogu ukazati na postojanje neprihvatljivih
razlika u jačini bujnosti na gornjim i donjim delovima stabla.
Sve su ovo pokazatelji neodgovarajućeg načina rezidbe
i ukazuju na to da mora doći do nekih promena u
načinu i/ili jačini rezidbe.
Idealno, bujnost bi trebala
da bude ravnomerna
dužinom celog stabla, međutim,
ovo je redak slučaj.
Kod najvećeg broja stabala,
postoji tri oblika bujnosti,
kako je to prikazano
na slici 18. Uspravni porast
(a), koji se odnosi na
vršni deo stabla karakteriše
se velikom bujnošću i
umerenom rodnosti; plodovi
koji se tu formiraju
su često preveliki, mekani,
neodgovarajuće boje i
često naležu na grane.
Grane koje vise (b) su slabo
bujne i jako zasenjene.
Ove su grane nerodne, a
kada se na njima i formiraju
plodovi, oni su mali i
neodgovarajuće boje.
Horizontalne grane (c) su
umereno bujne i veoma
rodne. Plodove karakteriše dobra izloženost svetlosti, odgovarajuća
veličina i boja. Pošto plodovi vise slobodno, nisu ni
u kakvom dodiru sa granama. Kako se sve tri vrste porasta
uobičajeno javljaju kod najvećeg broja stabala, ni rezidba se
ne može izvoditi na isti način duž celog drveta. Uglavnom
bi trebalo izbegavati rezove koji dovode do pojačanja
bujnosti na ionako bujnim vršnim delovima stabla, već ih
treba primenjivati na manje bujnim nižim granama i
unutrašnjem delu drveta.
Slika 18. Orijentacija rodnih
grana. Uspravna grana (a) je
preterano bujna, umereno
rodna i rada plodove koji su
preveliki, mekani i neodgovarajuće
boje. Grana koja
raste sa donje strane veće
grane (b) je jako zasenjena,
pa je karakterišu mala bujnost
i rodnost, i rađa male, loše
obojene plodove. Horizontalna
grana (c) je umerenog
porasta, veoma rodna, i zbog
dobre izloženosti svetlosti,
rada plodove izvanredne boje.
 |
Tajna ravnomerne bujnosti duž celog stabla je
ujednačena izloženost svetlosti svih nosećih grana.
Važnost konusnog oblika krošnje već je ranije naglašena.
Iako je ovakav oblik relativno lako formirati na mladom,
ponekad ga je teško održati na zrelom drvetu. Preklapanje
grana susednih stabala ne sme se dozvoliti, jer dovodi
do velikog zasenjeivanja. Kod stabala bez potpore, visina
drveta ne sme preći širinu grana. Kada se postigne
ovakva visina, trebalo bi se potruditi oko vršnog dela – njegov
porast treba prilagoditi tako da ne zasenjuje niže
grane, i da ne dođe do njegove pojačane bujnosti. U ovom
smislu, dve stavke su od najveće važnosti. Kao prvo,
uklanjanje jedne velike grane podstiče slabiju bujnost
nego uklanjanje nekoliko manjih grana. Stoga je efektnije
ukloniti čitave grane ili njihove velike delove, sve do
jakih i rodnih bočnih grana, nego izvršiti detaljnu rezidbu
na bujnom vrhu stabla. Starije grane mnogih sorti, kao što
je “Delišes” umeju da klonu, pa se veličina grane (i senke
koju ona pravi) može značajno smanjiti uklanjanjem krajeva
ovih grana, kako je prikazano na slici 19. U nekim
slučajevima, može biti neophodno sprovesti redovan program
podmlađivanja grana. Kod ovog pristupa, vršni
delovi gornjih grana se redovno uklanjaju, a jake bočne
grane formiraju tako da zauzmu željeni prostor. Godinu ili
dve pre uklanjanja vršnog dela grane, bočna grana, bujni
izdanak ili vodopija se ponekad
mogu vezati u približni
položaj koji će zauzeti
posle uklanjanja ovog
dela grane. Veoma često je
proizvođaču koji je navikao
na formiranje krošnji
sa otvorenim centrom teško
da na ovaj način
orezuje vršni deo stabla
koji ima zadatak da nižim
granama obezbedi odgovarajuću
izloženost svetlosti.
Ovo može da izgleda
kao da se uklanjaju najrodnije
grane. Iako je istina da
se otklanjaju potencijalno
rodne grane, ipak se na
većem broju nižih grana
održava rodnost, a pored
toga, mere nege i berba
plodova na nižim granama
su lakše nego na višim.
Slika 19. Rezidba klonulih
grana. Grane koje se naginju
nadole (gornja slika) nemaju
dobru izloženost svetlosti i
obično zasenjuju ostale grane.
Pri rezidbi (donja slika)
krajeve ovakvih grana trebalo
bi prekratiti sve do bočne
grane koja je u skoro
horizontalnom položaju (a), a
grane koje rastu nadole iz
tacaka na većim granama
treba ukloniti u potpunosti (b)
 |
Sledeći faktor koji treba uzeti u obzir jeste reakcija na
prekraćivanje jednogodišnjeg drveta. (slika 4). Ovakvo
orezivanje podstiče vegetativni porast, pa ga stoga na
vršnim delovima većine stabala treba izbegavati. Treba
ukloniti grane najveće bujnosti i zadržati manje bujne
grane, bez ikakvog prekraćivanja (sl. 20). Preterano bujne
uspravne izdanke treba prekratiti samo ako se rez može
napraviti na umereno bujnoj bočnoj grani koja ima
veliki ugao grananja; ako to nije slučaj, uspravne izdanke
treba potpuno ukloniti. Izuzetak se može napraviti
samo ako bi posle uklanjanja preterano bujnih vršnih
izdanaka veliki deo grane (više od 46 cm) ostao bez tačaka
porasta. Ovakva grana je podložnija ožegotinama od
sunca, i može se zaštititi jednom vodopijom ili izdanakom
koji će se prekratiti na dužinu od 4-6 pupoljaka. Na donjem
delu stabla, gde bujnost može biti nezadovoljavajuća,
potrebno je izvršiti precizniju rezidbu, pošto ona ima
veći efekat od velikih rezova. U ovoj situaciji treba prekratiti
jednogodišnje grane (Sl. 3). Neke sorte, formiraju
veliki broj kvalitetnih grana koje bi trebalo sistematski
ukloniti (sl. 21). Starije rodne grančice iz kojih se stalno
formiraju grane često oslabe i postanu neproduktivne, pa
njihovu bujnost treba podstaći prekraćivanjem i potpunim
uklanjanjem, kako je prikazano na slici 22. Neke od ovih
rodnih grančica, pogotovo one koje klonu i vise ispod
glavnog dela grane, treba u potpunosti ukloniti.
Na delovima drveta gde je bujnost umerena a rodnost
i izloženost svetlosti zadovoljavajući, može biti potrebno
obaviti rezidbu kako bi se podstakla bujnost (potpuno
uklanjanje i obnavljanje rodnih grančica) i ukloniti uspravne
grane; najbolji način rezidbe obično predstavlja
kombinaciju ova dva ekstrema. Samu rezidbu treba nastaviti
rutinski. Najbolje je obaviti je u sledeća tri koraka:
prvo se načine veliki rezovi, zatim se uklone nepoželjne
manje grane i izdanci, a završi se preciznim orezivanjem.
Slike: 20, 21, 22, 23
Slika 20. Rezidba bujnih
uspravnih grana. Stabla
velike bujnosti često formiraju
veliki broj vodopija i bujnih
uspravnih izdanaka (gore). U
ovoj situaciji, pri rezidbi
naglasak treba staviti na
uklanjanje prekomerno bujnih
grana i zadržavenje grana
umerenog porasta. Nepravilna
rezidba (srednja slika)
podrazumeva prekraćivanje
svih uspravnih grana (a),
prekraćivanje bujnog izdanka
do veoma kratke i bujne
bočne grane ili bodlje (b), i
uklanjanje svih dobrih grana
(c). Ovakva rezidba podstiče
vegetativni porast. Pravilna
rezidba (donja slika)
podrazumeva potpuno uklanjanje
nekih uspravnih grana
(d) kompletno odstranjivanje
bujnog izdanka koji se formira
iz rodnih grana (e),
prekraćivanje bujne vodopije
do horizontalne grane
umerene bujnosti (f), i uklanjanje
preterano bujnog izdanka,
a ostavljanje onog
umerene bujnosti (g).
Ovaj način rezidbe ide u
korist rodnosti.
 |
Slika 21: Potpuno uklanjanje
kvalitetnih grana. Mnoge
sorte formiraju veliki broj
kvalitetnih izdanaka u blizini
završetaka grana (Slika gore).
Ovo onemogućava optimalnu
izloženost plodova svetlosti.
Rodne grane bi trebalo
ukloniti i ravnomerno rasporediti
duž glavne grane
(donja slika, a i b).
Slika 22. Jačanje rodnih grančica.
O nerodnosti rodnih
grančica (gornja slika) govori
prisustvo velikog broja grana
(a) i slab porast sa sitnim
pupoljcima i ponekom mrtvom
rodnom grančicom (b).
Bujnost ovih rodnih grana
može se pojačati (donja slika)
potpunim uklanjanjem nekih
grana (c) i prekraćivanjem
ostalih do jakog pupoljka (d).
Slika 23.Preklapanje grana
susednih stabala.
Gore: uobičajeno preklapanje
u redu u gustim zasadima.
Sredina: nepravilna rezidba.
Veliki broj rezova nastalih
prekraćivanjem (a) podstiče
nepoželjan vegetativni porast
u blizini rezova.
 |
 |
Veliki rezovi se prave
pri uklanjanju polomljenih
grana, kako bi se potpuno
uklonio ili ograničio
porast vršnog dela, da
bi se smanjilo zasenjivanje
donjih grana (sl. 19)
ili sprečilo međusobno
preklapanje grana sa susednih
stabala. Međusobno
preklapanje predstavlja
mnogo veći problem,
pošto su u velikom broju
voćnjaka stabla sađena
na premalom rastojanju
za konkretan odnos
podloga-sorta-zemljište, pa
stabla već u ranim fazama
porasta počinju da
prelaze na međusobni
prostor. Gde je ovaj problem
prisutan, stalni i mali
rezovi nastali prekraćivanjem
samo podstiču
vegetativni porast i nerodnost.
Najefikasnije rešenje
jeste u potpunosti ukloniti
grane koje smetaju ili
ih prekratiti do jake bočne
grane koja se može formirati
tako da se prilagodi
tom delu prostora (sl. 23).
U ekstremnim slučajevima
može biti neophodno redovno
sprovoditi postupke
podmlađivanja.
Sledeći korak je uklanjanje
nerodnog drveta.
Ovde se podrazumevaju i
preterano bujne grane, kao
što su vodopije i uspravni
izdanci (sl.20), kao i slabe
grane koje vise i koje su
uvek u senci (sl. 19).
Preostale grane predstavljaju
efektivnu rodnu površinu, i kako bi se održala optimalna
bujnost, ravnomerno odstojanje izmedu rodnih grančica
i osigurala maksimalna izloženost plodova svetlosti, treba
izvršiti preciznu rezidbu. Ova rezidba podrazumeva orezivanje
potpunim uklanjanjem i jačanje bujnosti rodnih grančica
(sl. 21 i 22). Međutim, ako su se ove grane nalazile u senci,
apsolutno zadovoljavajući rezultat postiže se samo ako se
poboljša njihova izloženost svetlosti.
Kod svih postupaka rezidbe koji uključuju uklanjanje
vodopija, izdanaka ili grana, rezovi treba da budu glatki i
oštri uz ivicu grane ili debla. Patrljci i čvorovi sporo zaceljuju,
odumiru i služe kao mesta prodora truležnica drveta.
Ponekad je preporučljivo
premazati rane od velikih
rezova, na primer asfaltnom
emulzijom.
Kod stabala velike
bujnosti, obično se oko
velikih rezova razvija
mnoštvo veoma bujnih
vodopija. One prave duboku
senku, jako su konkurentne
plodovima u zrenju
i imaju mali rodni
potencijal. Gde je prisutno
puno velikih rezova, porast
vodopija u velikoj meri
komplikuje rezidbu u
narednoj godini. Ovaj nepoželjni
porast može se
kontrolisati tretiranjem rezova
1% rastvorom naftalen-sirćetne
kiseline u
lateksu. Mešavina kiseline
i lateks boje može se
primeniti bilo kada posle
nanošenja reza, ali pre
početka porasta u proleće.
Veoma je bitno dobro
premazati ivice reza i
koru koja ga okružuje kao i
drvo koje je izloženo.
Nagrada za pažnju posvećenu
svim detaljima rezidbe
i formiranja uzgojnog
oblika su mala, kompaktna,
efikasna i rodna
stabla koja je lako kontrolisati
(sl.24). Nije potrebno
uložiti puno vremena i
novca kako bi se popravile
greške iz prošlosti. Kazna
za zanemarivanje su velika,
neefikasna stabla koja
se teško kontrolišu, kao što
je to stablo na slici 25.
U gustim zasadima, stabla čiji uzgojni oblik nije formiran
ne razvijaju karakterističan loptasti oblik pošto veliki porast
zasenjuje niže grane. Rezultat je često pojava izvrnuto
konusnog oblika krošnje. Ovakva struktura apsolutno nije u
skladu sa konceptom guste sadnje.
Slika 24.Idealni oblik stabla.
Centralna vođica je dobro
razvijena, skeletne grane su
na odgovarajućem rastojanju
i rodne su sve do debla, a
gornji venac grana je manji
od donjeg, pa je zasenjivanje
svedeno na najmanju meru.
Ovakvo drvo karakteriše
optimalna izloženost svetlosti
i povoljan odnos izmedu
strukturnog i rodnog drveta.
Slika 25.Posledice nepravilnog
formiranja uzgojnog oblika i
rezidbe.
U gustim zasadima,
zanemarivanje će nedvosmisleno
dovesti do formiranja
stabla koje je slabo izloženo
svetlosti, ima nepovoljan odnos
strukturnog i rodnog drveta,
malo rodnih grana u donjem
delu stabla i najveći deo
nosećih grana usmerenih više
ka gore nego horizontalno.
Slika 26. Letnja rezidba.
Gore: Deo vrha stabla tipične
bujnosti. Uočavaju se
uspravne grane i zasenjivanje
plodova.
Dole: Pravilna letnja rezidba.
Uklonjene su bujne vodopije
(a); sa uspravnih grana
uklonjen je porast iz tekuće
vegetacione sezone
(b); nepoželjna uspravna, ali
rodna grana prekraćena je
odmah iznad grozda plodova
(c) i biće potpuno uklonjena
zimskom rezidbom;
grana usmerena nagore
prekraćena je do slabije
bočne grane (d).
Letnja rezidba
Svaka rezidba dovodi do skraćivanja stabla, ali
letnjom rezidbom se porast smanjuje mnogo više
nego zimskom rezidbom istog intenziteta. Uklanjanje
aktivne lisne površine tokom vegetacionog
perioda smanjuje kasniju akumulaciju hranljivih
materija u drvetu. Smanjena količina rezervi dovodi
do smanjene bujnosti u narednoj sezoni. Ako se
pravilno izvede, letnja rezidba može biti efektna
zamena za druge tehnike gajenja kojima se kontroliše
bujnost. Letnja rezidba može takode značajno
poboljšati boju plodova na stablima sa izraženim
vegetativnim porastom.
Na stablima slabije bujnosti ne treba vršiti letnju
rezidbu. Ovaj postupak odnosi se na stabla
dobre do jake bujnosti, pa ga čak i kod ovakvih stabala,
treba primeniti u umerenom intenzitetu. Cilj
treba da bude uklanjanje nepoželjnih, previše
bujnih uspravnih grana, sa naglaskom na više
delove stabla na kojima se ovakve grane uglavnom
razvijaju. Rezidbu treba ograničiti na uklanjanje
trenutnog porasta iz te vegetacije. (sl.26). Redovno
odstranjivanje dvogodišnjih i trogodišnjih grana
će brzo dovesti do značajnog smanjenja noseće
površine. Rezidba rano tokom leta može podstaći
nepoželjni ponovni vegetativni porast i značajno
smanjiti cvetanje budućeg roda. Preporučljivo je
letnju rezidbu obaviti u avgustu. U ovo vreme se
najbolje kontroliše bujnost, a dovoljno je kasno da
se izbegne ponovni vegetativni porast i smanjenje
cvetanja. U isto vreme, ovo je pravi momenat da na
uklanjanje preteranog zasenjivanja i bujnog nepoželjnog
porasta na vrhovima stabala plodovi odreaguju
dobrom bojom.
Podmlađivanje starih stabala
Ponekad se može javiti potreba za smanjenjem
i popravkom strukture stabala koja su velika i
stara, ali inače u dobrom stanju. Iako očigledno
nije moguće postići sve prednosti guste sadnje,
smanjenje veličine ovakvih stabala bi trebalo da
donese neke koristi, kao što je lakša kontrola drveta,
berba i poboljšani kvalitet ploda. Rezultati su
veoma retko zadovoljavajući. Kako bi ovaj postupak
uopšte imao efekta, ova stabla se moraju jako
prekratiti na vrhu i sa strane, uz uklanjanje određene
količine preraslog nosećeg drveta. Ovim postupkom
žrtvuje se najbujniji i najrodniji deo drveta,
a ostavljaju slabije koje su ranije bile jako zasenjene.
Neizbežna posledica je značajno smanjenje
prinosa. Reakcija vegetativnog porasta na ovo jako
prekraćivanje je takođe nezadovoljavajuća. Uspešno
podmlađivanje velikih stabala i održavanje njihove
smanjene veličine traži novu generaciju
nosećeg drveta, i to u zoni koja je prethodno predstavljala
nerodnu unutrašnjost drveta. Ovo se može
dogoditi samo u izvesnoj meri.
Kod stabala sa otvorenim centralnim delom, ima više uspravnih
nego horizontalnih skeletnih grana. Kada se uspravne
grane jako prekrate, uobičajena reakcija je pojava velikog broja
bujnih vodopija u blizini reza i ograničen porast novih bočnih
grana sa ostalog dela grane. Nasuprot očekivanom, bujne
vodopije zasenjivanjem utiču na kvalitet plodova i koriste hranljive
materije iz listova. Ovakav vegetativni porast je nerodan i
ubrzo počinje da pravi specifican problem pri rezidbi. Često se
razvija gusta krošnja nepropusna za svetlost; nerodna je i baca
tako veliku senku da se nove noseće grane u njenoj unutrašnjosti
uopšte ne formiraju. Smanjenje prinosa uzrokovano inicijalnim
prekraćivanjem teško se može nadoknaditi, kontrola stabala nije
merljivo olakšana, a kvalitet plodova nije poboljšan. Pored ovih
nedostataka, jako prekraćivanje vrhova velikih stabala često pogoduje
jačem prodoru sunčevih zraka, što povećava ozbiljnost ožegotina
od sunca, crne truleži, oštećenja od niskih temperatura i sličnih
oštećenja koja dovode do ranog odumiranja stabala.
Iako je, doduše u prilično maloj meri, moguće smanjiti veličinu
i popraviti strukturu nekih stabala, za uspešno podmlađivanje
potrebna je izuzetno vešta rezidba, veliko strpljenje i vremenski
period od obično 3-5 godina. S obzirom da se novo rodno drvo
može podići u istom tom vremenskom periodu, ovaj postupak je
retko vredan truda. Najpraktičniji postupak kod najvećeg broja
starih stabala jeste smanjiti rezidbu na najmanju meru u poređenju
sa radovima u normalnom voćnjaku i sa željenim kvalitetom
ploda i što pre planirati njihovu zamenu novim stablima.
Mehanizovana rezidba
U jabučnjacima se, sa različitim uspehom, koristi nekoliko
vrsta mašina za šišanje i prekraćivanje vrhova. Njihova efektnost
zavisi od vrste mašine, veličine i grade stabala, načina
šišanja i veštine lica koje obavlja rezidbu.
Glavni nedostatak mehanizovane rezidbe ja nedovoljna selektivnost.
Rezovima se ne pravi razlika izmedu grana, pa se vegetativni
porast stimuliše tamo gde je pojačana bujnost nepotrebna i
nepoželjna, a nepoželjne rodne grančice se ostavljaju po čitavom
drvetu. Ovakav način ne može u celini zameniti ručnu rezidbu,
pogotovo što je za okončanje čitavog posla neophodna precizna
rezidba. Neuspešnost ovakve rezidbe dovodi do brzog razvoja
krošnje sa puno “veštičijih metli” i “vraninih gnezda” koja je skoro
nepropusna za svetlost. Ako se mehanizovana rezidba uklopi
sa pravilnom ručnom rezidbom, troškovi ovog postupka
mogu biti značajno smanjeni.
Mehanizovana rezidba, kao i mnoge druge tehnike koje se
primenjuju u voćnjacima, je najefikasnija kod malih stabala sa
centralnom vođicom i horizontalnim granama. Kako drvo
raste, sve se manji deo rezidbe može obaviti mehanizovano.
Rezovi nastali ovakvim orezivanjem jačaju nepoželjni vegetativni
porast uspravnih grana na stabalima sa otvorenim centralnim delom
u većoj meri nego što to čine na horizontalnim granama stabala sa
centralnom vođicom.
Najbolje rezultate mehanizovana rezidba pokazala je kod
stabala koja tek što nisu dostigla poželjnu optimalnu veličinu.
Ako se do ovog momenta uzgojni oblik formirao na pravilan
način, kombinacija pravilne mehanizovane i dopunske ručne
rezidbe može u velikoj meri ubrzati uspostavljanje i održavanje
idealnog uzgojnog oblika. Ovaj proces obično traje 3-4 godine;
posle toga, mehanizovana rezidba je od prilično male koristi.
POSTUPAK PODMLAĐIVANJA STAROG STABLA
Cornell University
TRAINING AND PRUNING APPLE TRESS
sa enleskog prevela: Katarina Marković, dipl.ing.
|
Prodaje se seosko imanje, selo Svilojevo, 5 km od Apatina, 2 km od banje Junaković, 20 km od Hrvatske granice, 60 km od Madjarske granice. Pola kuce je stara gradnja, potpuno renovirano. Druga polovina je nova gradnja,delimicno nedovršena. Uz kuću idu štale, svinjci, ambari, pušnica, podrum i pola hektara okućnice. Idealno za onog ko zeli da zivi na selu ili želi da se bavi seoskim turizmom.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|