INSEKTI KOJI NAJČEŠĆE IZAZIVAJU
ŠTETU U BRESKVIKU
BRESKVIN SMOTAVAC
Ovaj insekt (Cydia molesta) je jedan
od najznačajnijih štetočina breskve i
nektarine. Nekih godina, gubici u prinosima
mogu dostići i 50%.
Slike: 1, 2, 3, 4
Različita oštećenja od
breskvinog smotavca.
Biologija štetočine
Insekt prezimi u obliku larve u
čahuri u pukotinama, ispod oštećene
kore stabla, u biljnim ostacima na
zemljištu (obično su to mesta na kojima
se korov utvrdio), u stabljikama korova,
otpacima na zemljištu, kutijama i
raznim drugim predmetima u blizini,
odnosno bilo gde nađe pogodno mesto
da se skloni i da prezimi. Larve prelaze
u stadijum lutke rano u proleće, a počinju
da izlaze otprilike u vreme kada
breskva ulazi u fenofazu balončića.
Pojavljuju se tokom dva meseca, a
najintenzivniji let prve generacije ovog
insekta je krajem maja i početkom
juna. Ženka polaže jaja na površini
lista, peteljci ploda i u kori drveta. Za
izleganje jaja je u proseku potrebno 7
dana (min. 4).
Larve prve generacije se “ubušuju”
u mlade terminalne letoraste i samo
mali broj larvi napada plod. Oštećenja
na letorastima postaju vidljiva tek 10 – 14
dana nakon poljenja i veoma su slična
oštećenjima izazvanim štetočinom
breskvinog crvotočca. Terminalni letorasti
se lome i poprimaju “mlitav” izgled
(kao zastavica) jer larve u potpunosti
izjedu unutrašnjost letorasta. Za
čitav ciklus, počev od polaganja jaja pa
do pojave odraslih insekata potrebno je
oko 6 nedelja, minimalno 24 dana pri
toplijim vremenskim uslovima.
Druga generacija odraslih jedinki se
pojavljuje početkom jula. Oštećenja
koja ova generacija ostavlja za sobom
vidljiva su na grančicama i plodovima.
Simptomi na plodovima uključuju
pojavu smolotočine i izlučevina insekta
koje ostavljaju defikacijom.
Treća generacija se pojavljuje u avgustu,
a nastavlja da se izleže pred kraj
septembra. Ova poslednja “letnja” generacija
pričinjava najveću štetu jer ulazi
u plod upravo u vreme berbe. Većina
larvi iz ove generacije se ne razvije u
imago već formira kakun-čahuru u
kome će da prezimi.
Suzbijanje breskvinog smotavca
Program prskanja protiv ove štetočine
bazira se na praćenju leta insekata,
a tretmani su usmereni prvenstveno
na larve koje su se tek ispilile
iz jaja. Korišćenje feromonskih klopki
i uz pomoć modela baziranog na
sumi temperatura izraženim u stependanima
za određenu minimalnu temperature
kao osnovu, može se predvideti
kretanje i razvoj insekata dosta
precizno odrediti vreme prskanja da
bi se postigao maksimalan efekat
zaštite. Najcešće korišćeni preparati
koji daju dobre rezultate su organofosfati
(Gution 50WP, Imidan 70
WP, Diazinon) i piretroidi (Embuš 2
EC, Paunce 3.2 EC i Asana XL 0.66
EC). Preparati novijeg datuma kao
što su Warrier 1 CS, Entrast 80 WP
i Intrepid 2F manje su efikasni, ali
kada insekti postanu rezistentni na
organofosfate ovi preparati su dobra
alternativa.
Kontrola uz pomoć feromona da
bi se izazvala “konfuzija” medu mužjacima
se pokazao kao veoma efikasan.
Osnova ovog metoda je da se
voćnjak prezasiti feromonom ženke
koja na taj način privlači mužjake za
parenje. U ambijentu prezasićenom
ovim feromonom, mužjaci lete bezuspešno
unaokolo dok se ne iznure
tako da nisu u stanju da daju svoj
doprinos mogućoj šteti. Da bi se dobili
izuzetno dobri rezultati, preporučuje se
upotreba feromona u kombinaciji sa
jednim do dva prskanja nekim od insekticida
u početnim fazama implementacije
ovakvog programa.
ŠLJIVIN SURLAŠ
Šljivin surlaš (Conotrachelus nenuphar)
je od velikog ekonomskog
značaja s obzirom da i do 60% plodova
može da pretrpi oštećenja u
vidu deformisanog oblika ploda,
prisustva ožiljaka, prisustva larvi
(crvica) u plodu čineci ih praktično
neupotrebljivim.
Biologija štetočine
Ova štetočina prezimljava ko
odrastao insekt u prvih nekoliko cm
zemljišnog sloja ili u naslagama
lišća. Ukoliko postoje pogodni vremenski
uslovi, surlaši se pojavljuju
prilično rano i u nedostatku hrane će
početi da se hrane nabubrelim pupoljcima.
Otprilike u vreme obrijavanja
plodića bubice će biti po voćnjacima
u velikom broju hraneći se i istovremeno
polažući jaja u male plodiće.
Ženka napravi polumesečasti rez na
plodićima i u svaki položi po jedno
jaje. Svaka ženka može da položi od
100 – 500 jaja. Za čitav ciklus, počev
od jajeta do odrasle jedinke sposobne
za reprodukciju, potrebno je 50 – 55
dana.
Pored ožiljka u vidu mladog meseca,
plodovi mogu ispoljiti rapavost
i ožiljke nastale hranjenjem insekata
na površini kao i diskoloraciju i
nepravilnosti u obliku usled unutrašnjeg
hranjenja larvi. Kao posledica
hranjenja larvi unutar ploda, plod
prevremeno opada, obično u junu, ali
se to može nastaviti i kasnije kada
odrasli insekti počnu da se plodom
hrane.
Slike: Šljivin surlaš - odrastao i larve
 |
 |
Vlaga i temperatura utiču na intenzitet
aktivnosti ovog insekta. Insekt
je aktivniji u stablima sa gušćom
krunom gde su uslovi mikroklimata
takvi da obezbeđuju veće zasenčivanje
i veću relativnu vlažnost vazduha.
Temperatura predstavlja najznačajniji
faktor kod održanja veka ovog
insekta. Ovo je naročito izraženo
poetkom proleća. Kroz istraživanja,
razvijeno je nekoliko formula kojima
se može predvideti pojava insekta i
vreme kada oni prelaze na stabla na
zbog ishrane i radi polaganja jaja.
Prva formula se odnosi na srednje
temperature izmedu 12 i 16 0 C tokom
tri do četiri dana. Druga uzima u
obzir prosečne dnevne temperature
iznad 16 0 C tokom tri dana. Treća se
bazira na maksimalnoj temperaturi
od 24 0 C dva dana uzastopno. Uopšteno
govoreći, odrasli insekti migriraju
iz svog hibernikuluma ili mesta
gde su proveli zimu (biljni ostaci na
zemljištu u obližnjim šumarcima,
žbunju oko zasada, ponekad u obližnjim
zasadima), i premeštaju se na
stabla pri povoljnim uslovima temperature
i vlage. Ovo se uglavnom
dogada u periodu cvetanja. Migracije
insekata se nastvaljaju čak i do šest
nedelja po završetku cvetanja, a
najintenzivnija su tokom dve nedelje
po precvetavanju.
Suzbijanje šljivinog surlaša
Stabla treba prskati počev od obrijavanja
plodića u intervaliama od 7 – 10
dana tokom sledeće tri nedelje, ili
u toku perioda naglašene aktivnosti
insekta. Zahlađenje smanjuje njihovu
aktivnost što ostavlja prostor za produžavanje
intervala tretiranja na
deset dana. Ova buba se teško suzbija
tako da je neophodno da se stable
dobro i potpuno oprskaju (da se
dobro pokriju) kako bi rezultati bili
zadovoljavajući. Za suzbijanje ove
štetočine u opticaju je nekoliko
preparata. Izgleda da su organofosfati,
kao što su Gution 50 WP i Imidan
70 WP, najcešće korišćeni
insekticidi. Za suzbijanje su vrlo
efikasni piretroidi (Embuš 2 EC,
Pauns 3.2 EC i Asana XL 0.66
EC). Noviji preparati kao što su
Aktara 25 WG i Warrior 1CS su
se pokazali su dobru efikasnost u
suzbijanju ove štetočine.
LIGUSI NA BRESKVI
Ovo je vrlo značajna štetočina (Lygus
lineolaris), i može da nanese
ozbiljna oštećenja na plodovima u
vidu brazda i deformacije oblika
ploda, čime ih isključuje iz razmatranja
za plasman na tržište. Broj biljaka
domaćina je veliki i obuhvata
voće, povrće i ukrasno bilje.
Biologija štetočine
Ova buba prezimljava kao imago.
Skriva se pod korom koja nije čvrsto
priljubljena uz deblo, u pukotinama i
biljnim ostacima na zemljištu zasada,
ili u žbunju oko zasada, obodima zasada,
po šumarcima itd. Pojavljuje se
vrlo rano u proleće, i počinje da se
hrani pupoljcima. Vreme najintenzivnijeg
“izlaska” je tokom perioda
cvetanja. Ženke polažu jaja u otvorenu
cvast cvetnog pupoljka i na sitne
plodove, sve dok plod ne postigne
veličinu od oko 12 mm u prečniku.
Nakon toga, ženke se spuštaju niz
stablo, i premeštaju na korove, povrće,
ukrasne biljne vrste i druge
poljske useve gde nastavljaju sa polaganjem
jaja u stabljike širokolisnih
korova, peteljke itd. Najomiljenija
biljka domaćin ovog insekta je vrlo
zastupljena uljana repica (Brassica
sp.). U početnim fazama vegetacije,
kada razvoj ploda prethodi razvoju
poljskih kultura, ovaj insekt traži
sklonište u voćnjaku nanoseći štetu
mladim (zelenim) plodovima. Hladni
vremenski uslovi usporavaju njihovu
aktivnost te samim tim i štetu koju
nanose. Voćnjaci koja se nalaze u blizini
šipražja, oboda jarkova i drugih
povoljnih mesta za prezimljavanje
Ligusa su podložniji oštećenjima.
Sušni vremenski uslovi koji isušuju
biljke mogu uticati na to da se insekti
predu na stable i migriraju u krošnje.
Na oštećenim plodovima su vidljiva
oštećenja izazvana hranjenjem
insekta kao i ona nastala polaganjem
jaja. Oštećenja nastala hranjenjem
insekata se manifestuju kao mali periferni
ubodi. Simptomi koji ukazuju
na polaganje jaja se manifestuju kao
duboka ulegnuća i izobličenost ploda.
Najveća su oštećenja na čašičnom
delu ploda koje se ispoljavaju kao
ožiljci na zrelim plodovima. Oštećenja
nastala nakon cvetanja mogu se
uglavnom nalaze na jednoj od strana
ploda ali nije isključeno da se na njih
naiđe i na nekom drugom mestu.
Slika:Odrasli ligus - Lygus lineolaris
Suzbijanje ligusa
Primena agrotehničkih mera kao
što su suzbijanje korova ili košenje
trave su neophodne za regulisanje i
kontrolu migracionih puteva ovog
insekta. Prskanje piretroidima obezbeđuje
dobru kontrolu štetočine. Na
parcelama na kojima se primenju
mere za suzbijanje breskvinog smotavca
uz pomoc feromona metodom
“konfuzije”, korišćenje hemijskih
preparata je obavezno.
JAPANSKA BUBA
PIVAC
Biologija štetočine
Pivac nije narocito probirljiva štetočina.
Hrani se raznim biljnim vrstama,
voćem, povrćem, ukrasnim biljem,
travama, pa čak i korovom.
Postoji na stotine vrsta u okviru gotovo
100 različitih porodica ove štetočine.
Ovi insekti prezime u obliku
larve koje nazivamo grub. Migriraju
na 20 – 25 cm u zemlju, kako ih mraz
ne bi uništio. Larva skreće ka površini
zemljišta kada zemljište počne da
se zagreva. Na tom putu, ona se hrani
korenjem jačih korova, mada se ne
ograničava samo na njih, već će napasti
svaku biljnu vrstu na koju
naiđe. Do kraja maja i početka juna
prelazi u stadijum lutke, a kao imago
će se pojaviti od kraja juna do sredine
jula. Odrastao insekt će narednih 30 – 45
dana provesti hraneći se i
obezbeđujući kontinuitet opstanka
svoje vrste. Ženke polažu jaja u
zemlju na dubini od 5 – 15 cm, tokom
jula i avgusta. Potrebno je od 10 – 12
dana da se jaja izlegu, a nova generacija
larvi počinje da nanosi štetu
hraneći se organskim materijama u
zemlji, uglavnom na korenu biljke.
Pad temperature i hlađenje zemljišta
za njih su signal za premeštanje u
dublje slojeve zemljišta, gde će
sačekati sledeće proleće i opet nastaviti
isti ciklus. Larve mogu da
provedu u zemlji i do 10 meseci.
Obično ovaj insekt ima samo jednu
generaciju godišnje, ali u uslovima
kranje hladnih vremenskih uslova
severnih oblasti može da se desi da
su mu potrebne dve godine da kompletira
zivotni ciklus. Odrasli insekti
ove štetočine za sobom ostavljaju
vrlo ozbiljna oštećenja. Oni se hrane
listovima i, što je još važnije, na plodovima
ostavlajući na njima brazde i
ožiljke što vodi formiranju deformisanih
plodova. Sorte breskve ranog
do srednjeg vremena sazrevanja
su najviše na udaru, jer se njihovo
vreme sazrevanja poklapa sa najintenzivnijom
aktivnošću ovog insekta.
Suzbijanje pivca
U osnovi, postoje dva nacina kojima
se može umanjiti potencijalna
šteta. Najpre primenom agrotehnickih
mera, sa ciljem održavanja dobre
bujnosti, tako da stabla mogu da podnesu
izvestan gubitak lišca, a da previše
ne “osete” stres, a potom i održavanje
zdravstvenog statusa stabala, u
smislu zaštite od bolesti i štetocina.
Oboleli plodovi i/ili prevremeno
sazreli plodovi (ošteceni insektima)
privlace insekte tako da na stablu
pronadu i druge plodove kojima ce se
hraniti. Prskanje preparatima fokusirano
je na odrasle bube. Treba prskati
cim se bube pojave, odnosno pre nego
što budu u stanju da nanesu ozbiljnu
štetu. Neki od preparata koji efikasno
kontrolišu ovu štetocinu su Sevin 50
WP, Sevin 80 S, Provado, Piretrum
(PiGenik i Evergrin), Asana XL
0.66 EC, i dr. Larve pivca mogu se
suzbijati ili primenom pesticida ili
uvodenjem mlecnih spora (Bacillus
popilliae), što predstavlja biološki
metod kontrole. Za uspostavljanje
mlecnih spora može biti potrebno i
više godina (2-3), kako bi se obezbedila
efikasnost njihovim stalnim prisustvom.
Larve pivca mogu se suzbijati
i insekticidima namenjenim za suzbijanje
bele bube na busenu Diazinon,
Dursban, Orten, itd.
MALI BRESKVIN
STAKLOKRILAC
Biologija štetočine
Mali breskvin staklokrilac je moljac
bezbojnih krila koji period mirovanja
provodi u obliku larve u
različitim stadijumima razvoja. U
proleće, larve počinju da se hrane neko
vreme, a potom se zavlače u
spoljne delove kore stabla gde obrazuju
čahuru u kojoj se pretvaraju u
lutku. U zasadu su prisutni tokom
nekoliko meseci, što otežava njihovo
suzbijanje. Larve se hrane u unutrašnjosti
kore ili kambijumu debla.
Prisustvo gumoze pomešanih sa
strugotinom drveta i izlučevina insekata
oko obolelih mesta je siguran
znak napada ovih štetočina. Mogu se
naći na ranije obolelim mestima na
stablu, zatim u blizini mesta na kojima
je vršeno orezivanje, na mestima
obolelim od višegodišnjeg raka, na
deblima oštećenim mrazom, itd. Ova
štetočina se može utvrditi samo u
tkivima koja su ranije pretrpela
nekakva oštećenja – ne može da se
“odomaći” u zdravom tkivu, drugim
rečima, ne napada zdravo tkivo.
Kompleks malog breskvinog staklokrilca
(Synanthedon pictipes) je značajan
za sam opstanak stabla, i može predstavljati
ekonomski ozbiljan problem.
Ova vrsta ima širok spektar biljki
domaćina, uključujući stabla svih koštičavih
vrsta, kao i neke divlje vrste
(divlja trešnja, Amelancher sp., itd.)
Odrasli moljci se sparuju neposredno
nakon pojavljivaja, a ženka
polaže jaja već u prvom satu svog
života kao imago. Ženka može da
položi od 500 – 600 jaja tokom 7 dana
svog životnog veka. Jaja polaže u
obolela mesta na visini od najviše 2.5
m od površine zemlje, a većinu jaja
polaže bliže površine zemlje, na oko 80 – 120 cm.
Pri višim temperaturama,
potrebno je 7 – 10 dana da se larve izlegnu.
Hladnije temperature mogu
odložiti period inkubacije do 15 dana.
Neposredno nakon izleganja, larve se
zavlače u obližnje tkivo i počinju da se
njime hrane. Ukoliko se ova pojava ne
uoči i ne suzbije na vreme, one mogu u
potpunosti da izbrazdaju čitave grane
ili deblo, što dovodi do sušenja i odumiranja.
Oštećenja koja za sobom
ostavlja ovaj insekt mogu da privuku
ostale ozbiljne patogene, kao što su
Citospora višegodišnji rak, bakterijski
rak i slično. Period leta ovog moljca je
od kraja maja, pa sve do septembra, u
severnijim oblastima. Ima jednu kontinuiranu
generaciju u toku godine a
tokom toplijih godina može da dođe do
razvoja parcijalne druge generacije.
Suzbijanje malog staklokrilca
Pojava ove štetočine najbolje se
može suzbiti kroz prevenciju bilo
kakvog oštećenja na stablu. Rezidbu
trebalo obaviti u periodu kada se
može očekivati brzo zarašćivanje
rana. Prilikom košenja i primenom
ostalih mera održavanja naročito
treba obratiti pažnju da se deblo i
grane ne oštećuju. Bilo bi korisno eliminisati
alternativne domaćine koji
se nalaze u blizini zasada (divlja trešnja,
glog, divlje šljive, napuštene
breskve, itd.) Prskanje sistemskim
insekticidom Hloropirifos (Lorsban
50 WP ili 4E) debla i donjih skeletnih
grana sliva niz deblo, će suzbiti kako
odrasle insekte tako i larve. Prva primena
je 10 – 14 dana po pojavi imaga
sa ciljem da se uništile odrasli insekti
i tek izlegle larve. Prskanje se vrši
ručnom prskalicom pri slabom pritisku.
VELIKI BRESKVIN
STAKLOKRILAC
Ovaj insekt (Synanthedon exitiosa )
je značajnija štetočina kod breskve, ali
takođe može izazvati oštećenja velikih
razmera i na drugim koštičavim vrstama,
kao što su trešnja, višnja, šljiva,
kajsija, itd.
Biologija štetočine
Ova štetočina je moljac providnih
krila, sa zlatastim sjajem. Telo joj je
metalik-plave boje, a preko abdomena
ženke uočljiva je fina narandžasta
pruga (10). Moljac prezimi u obliku
larve na kori, ili ispod kore stabla,
obično ispod nivoa zemljišta. Larve
postaju aktivne i počinju da se hrane
kambijumom, unutrašnjim delom
kore, kada temperatura zemljišta
dostigne 100 C. Potpuno razvijena
larva formira kakun-čahuru i pretvara
se u lutku, obično krajem maja i
tokom juna. Moljac se pojavljuje
početkom jula i nastavlja sa izlaskom
sve do septembra. Moljci se pare
neposredno nakon izlaska iz lutke, a
ženka počinje da polaže jaja 30 minuta
po parenju, s tim što većinu jaja
izlegne tokom popodneva na dan
parenja. Period inkubacije jaja je od
10 do 15 dana, u zavisnosti od vremenskih
uslova. Mlade larve se
izležu sa unutrašnje strane kore stabla.
Tamo se hrane kambijumom,
unutrašnjim delom kore. Ovaj insekt
obično ima jednu potpunu generaciju
godišnje u severno-centralnim delovima
Sjedinjenih Državama. Međutim,
za potpun razvoj nekih larvi
potrebne su dve godine. Larve se
uglavnom hrane na 5 – 10 cm ispod
površine zemlje. Boja im je krem, a
kapica na glavi mrke boje. Veoma
nalikuju malom breskvinom staklokrilcu,
osim što su krupnije.
Ponekada se dogodi da se veći broj
larvi hrani na istom stablu, što ima za
posledicu brzo uginjavanje stabla.
Velikog breskvinog staklokrilca
privlače već oštećena stabla, i može
se uočiti u pukotinama kore debla, na
mestima obolelim od bakterijskog
raka, lezijama raka kod šljive, itd.
Pored toga što napada već obolela
mesta, ovaj insekt se usredsređuje i
na zdravu koru u koju se zavlači. Na
stablima koja je napao ovaj insekt
obično su vidljive kupaste gomilice
zemlje pri samom deblu u nivou
zemljišta. Uklanjanjem zemlje i kopanjem
do dubine od 10-15 cm na
tim mestima može se uočiti intenzivna
smilotočina pomešana sa izmetom
insekta, tek oformljenim kanalima u
kojima se može naći čak i glavni
“krivac”, sama larva.
Slika: Oštećenja od staklokrilca
Suzbijanje malog staklokrilca
Prskanje debla ručnom prskalicom
za suzbijane mladih larvi i
odraslih insekata. Interval prskanja je
u zavisnosti od pojave insekta i vremenskih
uslova, obično 7-10 dana
nakon prve pojave leta. Postoji nekoliko
dobrih preparata za suzbijanje
ovog insekta. Tiodan 3 EC, Lorsban
4E i Asana XL koja se manje koristi.
Lorsban 4E se najčešće koristi s
obzirom da obezbeđuje dugo rezidualno
delovanje (više od 6 nedelja).
BRESKVINE VAŠI
Breskvina vaš (Myzus persicae)
zelena breskvina vaš i (Brachycaudus
persicae) crna breskvina vaš ima
širok raspon biljaka domaćina. Može
se naći kod breskve, nektarine, šljive,
jabuke, ukrasnom bilju i povrću.
Njen značaj je višestruk s obzirom na
njenu mobilnost i činjenicu da je
prenosilac oboljenja kao što je šarka,
virus mozaika i X-oboljenje.
Biologija štetočine
Breskvine vaši prezimljavaju ili u
obliku jaja ili u obliku imaga. U proleće,
iz jaja se izlegu mlade larve, i
nakon nekoliko generacija razvijaju
se krilaste forme koje se premeštaju
na druge kulture i korove. Sa razvojem
listova, ženke koje su preživele
zimu rađaju žive beskrilne mlade koji
se naseljavaju na terminalne delove
mladih letorasta. Do početka leta
vašima narastu krila što im daje veću
mobilnost te se preseljavaju na druga
stabla ili biljke gde je manja populacija
vaši i gde će imati manju konkurenciju
za hranu. Vaši imaju
ekstremno veliki reproduktivni potencijal
– svaka vaš može da izlegne od
50 – 100 mladih, a tokom jedne godine
razvije pet do deset generacija.
Breskvine vaši brzo razvijaju otpornost
na insekticide, jer se ženke razmonožavaju
bez parenja, a porod je
genetski identičan majci.
Suzbijanje vašiju
Izbor preparata može privremeno da
nas oslobodi vaši, ali u isto vreme može
da davede do stvaranja većeg problema
s obzirom da dotični preparat može da
uništi populaciju prirodnih neprijatelja i
na taj način oteža borbu protiv vaši do
kraja sezone. Trebalo bi koristiti
preparate koji ne uništavaju korisne
insekte, čime im se pomaže da se
obrazuju u većem broju i time potpomaže
u rešavanju zajedničkog problema
– uništavanju vaši. Preparati koji
se koriste za suzbijanje vaši su
Provado 1.6 EC, Aktara 25 WG,
Piretrum (PiGenik and Evergrin),
Asana XL 0.66EC, Imidan 70 WP,
Diazinon 50 WP, Tiodan 3EC i jedinjenja
na bazi materije “Neem”- (AzaDirekt i Ekozin).
BRESKVIN MOLJAC
 |
Prva generacija breskvinog moljca
Anarisia lineatella buši izboje, a ostale
su uglavnom štetnočine ploda.
Vrlo često oštećuje šljivu, ređe
jabuku, trešnju. Uzročnik "crvljivosti"
ploda. Prezimi kao sasvim mala gusjenica
na granama i u proleće postaje aktivan
pre savijača.
Prvo se hrani u pupoljcima, a kasnije
se ubuši u vrškove izbojaka breskve i
iz jednog izboja može preći u drugi i
tako oštetiti 4 – 6 izboja. Napadnuti
izboji počinju venuti, lišće na njima žuti,
a konačno se sasvim osuše i pocrne.
Gusenice se mogu naći samo u izboju
kojem je vršak tek počeo venuti, a u
osušenom izboju može se naći samo
hodnik jer je gusenica već prešla u drugi
izbojak. Leptiri se javljaju u maju.
Gusenice druge generacije ređe napadaju
izboje, a češće se ubušuju u plodove,
na mestima gde dodiruju 2 ploda
ili plod s listom izgrizaju meso plodova,
bušeći sve do koštice, a hodnike pune
izmetom na izlaznom otvoru ploda vide
se obično nakupine smole. Leptiri
odlažu jaja na grane i tek izlegle gusenice
zadnje generacije ne čine štete
nego se zapredu u pukotinama kore, gde
prezime ili se ciklus ponavlja.
Ima 2 generacije godišnje. Suzbija se
odrezivanjem i spaljivanjem zaraženih
vrškova izboja čim se opazi njihovo
venjenje, a pre nego što pocrne, zimskim
prskanjem uljanim organofosfornim
sredstvima uništavaju se male gusenice
moljca, no ta mera ne koristi protiv
savijača krajem aprila ili početkom
maja treba u mladim zasadima, u kojima
se ne sme dopustiti veće oštećenje izboja,
provesti tretiranje insekticidima protiv
moljaca (suzbijanje se smatra potrebnim
ako je zaraženo više od 5 % izbojaka).
Tretiranja treba ponavljati nekoliko
puta, čim insekticid izgubi delovanje.
Ako je zasad stariji, nije potrebno tako
rano početi primenu insekticida, jer štete
na izbojima ne mogu biti velike. U
takvim zasadima se zaštićuju samo plodovi,
srednje i kasno zrele sorte. Tačan
rok suzbijanja utvrđuje se na osnovu
praćenja leta leptira pomoću feromona
(Orfamone). Prag odluke neki smatraju
ulov od 10 leptira za sedam dana.
Obično tretiranje počinje krajem juna i
ponavlja se prema potrebi, vodeći računa
o karenci insekticida u odnosu na
berbu plodova. Primjenom velikih količina
feromona ometa se kopulacija zbog
zbunjivanja mužjaka. Zadovoljava i
primjena insekticida na osnovi Bacillus
thuringiensis.
Od hemijskih insekticida za suzbijanje
ovih štetnika dozvolu imaju
sredstva na osnovi klorpirifosmetila,
dimetoata, fentiona, fosalona, alfacipermetrina,
deltametrina, lambda
cihalotrina.
BRESKVIN TRIPS
Breskvin trips (Taeniothrips meridionalis)
je novija štetčina koja se
pojavila u našem okruženju (Hrvatska).
Smatra se da se javlja zajedno s
vrstom Thrips major. Prisutnost tripsa
zabežena je i na breskvama, marelicama,
šljivama, na karanfilima i na
drugom bilju, tako da se može očekivati
pojava i kod nas. Prezimi odrasli
oblik ispod kore i u pukotinama stabla
u vreme cvetanja hrani se delovima
cveta, oštećujući latice, prašnike,
i dr. Jedna ženka odloži oko 80 jaja
na cvetne organe, a ličinke oštećuju
tek zametnuti plod, izlučuju smolu
koja sadrži toksine pa su tragovi
sisanja na epidermisu jače uočljivi,
nastaju nekroze nepravilna oblika
koje sprečavaju pravilan rast ploda, a
katkad nekrotizirano tkivo puca.
Kožica ploda postaje hrapava, plodovi
se deformirmišu. Štete su posebno
uočljive na nektarinama.
Napadnuti plodovi imaju smanjenu
tržišnu vrijednost. Na plodovima
bresaka su štete manje jer dlačice
ometaju ishranu tripsa. Suzbijanje se
provodi tretiranjem piretroidima ili
fosalonom, ali posebno se pazi da se
ne šteti pčelama. Tretiranje se sprovodi
u vreme otpadanja latica, a insekticidi
se primjenjuju pred veče ili
rano ujutro dok pčele ne lete.