Pregled autorskih tekstova iz raznih oblasti poljoprivrede. |
Autorske strane |
STATISTIKA OGLASA |
|
|
Broj korisnika:23024 |
Broj oglasa:21156 |
U adresaru:760 |
Na sajtu:255 |
...... |
|
|
|
|
AUTORSKI TEKSTOVI
Pozivam sve posetioce sajta koji imaju tekstove koje bi želeli da podele sa
ostalim posetiocima da nas kontaktiraju preko strane KONTAKT.
Svi tesktovi koje nam pošaljete u WORD ili PDF formatu biće objavljeni u roku od
nekoliko dana.
|
|
Pismo pčelarima za Jul
U rasporedu
zaduženja između članova redakcije, pripala mi je nezahvalna dužnost da opišem
radove na pčelinjaku u julu. Posle aprila, to je najosetljiviji mesec u godini,
zajedno sa avgustom. Period u kome se moramo uspešno izboriti sa varoom i
pomoći pčelama da odgaje kvalitetne zimske pčele. A to nije nimalo lako. Nema
univerzalnog recepta, kao ni za bilo šta drugo u pčelarstvu. Ali, ima
racionalnih smernica. Pokušaću da ih predstavim na jasan način.
U julu pčelarski nomadi koriste poslednje pčelinje paše. Svaka od njih je veoma
važna, jer predstavlja izvor dragocene kvalitetne hrane, tako neophodne u tom
trenutku. Jer, jul je veoma topao i sušan mesec. Zajednice koje nemaju solidnu
pašu ne mogu odgajiti dovoqno kvalitetne zimske pčele, koje će sa radošću,
elanom i zdravljem dočekati prve cvetove džanarike. Ako u julu pčelama ponudimo
oskudnu pašu, stvara se generacija fiziološki nekvalitetnih letnjih pčela koje
će u avgustu morati da odgaje zimsku populaciju. A poznato je da to neće biti
dobar posao, jer se fiziološki deficit neminovno odražava i na potonje
generacije.
Ako pčelar nije u mogućnosti da pčele odseli na neku značajniju pašu, dužan je
da im pomogne ako lokalna paša totalno podbaci. Nužnim zlom zvanim šećer. Ali
ne samo njim. Jer sam šećer ne čini dobro pčelama. On je energetska hrana i
ništa više od toga. Ni med, laički gledano, nije mnogo bolji. Jer, sadržaj
vitamina, minerala i drugih vanenergetskih materija je realno smešno nizak.
Njegova prava vrednost zapravo leži u sastojcima koji se često ne mogu ni
izmeriti, a imaju presudan uticaj na život pčela. To su razni biljni hormoni,
enzimi… Oni ispoljavaju neverovatan bioefekat tako što ubrzavaju razvoj
društava (u odnosu na šećer), podižu fiziološki kvalitet pčela i slično. Znači,
kada već dajemo šećer, moramo ga mešati sa medom ako želimo prave rezultate.
Postoji nedoumica koja vlada oko prihranjivanja medom. Primedba zaista stoji:
medom se mogu preneti mnoge bolesti pčela. Ali… U praksi se to retko dešava.
Kao prvo, pčelar koristi med iz svojih košnica. Tačno je da to nije neka
posebna garancija, ali i nije da nije. Kao drugo, koristi se med stariji od
godinu dana, još bolje dve (zbog nozemoze). Lično sam dugi niz godina bio
protivnik prihrane medom. A onda je praksa prevazišla literaturu, i prelomio
sam. To preporučujem i vama. Najbolje je koristiti lipov, suncokretov ili
bagremov med (i to ovim redom). U julu bagremov med mora da bude zastupljen sa
bar 50% od ukupne količine meda. O zastupljenosti meda u rastvoru sa šećerom ne
želim da govorim, jer to više zavisi od vaših mogućnosti nego od istine. A
istina je: što više, to bolje. Preporuka stručnjaka iz Slovenije (dr Jože
Šnajder, 2004) je da pre prihranjivanja medom, med damo na analizu i utvrdimo
da li u njemu ima spora američke truleži. Koliko znam, takve analize se kod nas
još uvek ne rade rutinski. Dobro je, ako nema polenonosne paše, dodati i polen
koji je sakupljan isključivo na gornjim letima.
Ako ste srećnik i znalac, pa ste pronašli pašu koja je napunila kante, na
najbolji način ste pripremili zajednice za avgust i odgajanje zimskih pčela.
Pravi pčelari to jednostavno moraju da urade, čime izbegavaju i pomisao na
nesrećnu prihranu šećerom. Ostao je samo jedan problem, varoa. Ako je u ovom
periodu ima mnogo, možemo biti sigurni da će uzimljena društva biti ili slaba
ili sa pčelama koje u najvećem broju neće dočekati proleće, jer im je varoa
parazitiranjem još u leglu oslabila fiziološku konstituciju. To je glavni
razlog isčezavanja pčela sredinom zime u košnicama gde je u julu i avgustu
carovala varoa.
Jula u košnicama dolazi do početka ekspanzije štete od varoe, iz više razloga.
Leglo se smanjuje po obimu, pa je i uz isti broj varoa, jedna larva prosečno
gledano više zaražena, samim tim i više oštećena. Larve se sve bolje hrane, pa
je u leglu obilje hrane za varoe, što dovodi do većeg broja plodno sposobnih
potomaka varoa. Pčelari koji imaju starije saće u plodištu mogu se nadati većem
napadu varoe, jer je dokazano da su ćelije legla u starom saću više od četiri
puta češće napadnute varoom nego u svetlom (Giancarlo A. Piccirilloa, David De
Jong, 2004). Iako se špekuliše sa teorijom da u užim ćelijama ima manje varoe,
ovde se pokazalo da nije tako, jer je prečnik ćelija starog saća iznosio 4,58
mm, a mladog 4,85 mm, pa je ipak leglo u starom saću bilo više zaraženo.
Teško je u ovom periodu godine odabrati pravi preparat i vreme tretiranja
(krajem jula, početkom avgusta). Savest mi ne dozvoljava da vam preporučim
dimljenje amitrazom svaki četvrti dan u najmanje četiri navrata, jer tako
zagađujete sve pčelinje proizvode. Ako ga je Evropa zabranila, to nešto sigurno
znači. Ali, ako ga već primenjujete, radite to kako treba, bar dok imate
dozvolu države da nabavite ovaj preparat. Koristite parni top, ili bar dimilicu
na baterije, jer je tako efekat mnogo veći nego kod običnog paljenja papirića
na letu. I obavezno upotrebljavajte mrežastu podnjaču, sakupljajući opale
varoe. Jer, nauka kaže, a praksa potvrđuje, i do 60% živih opalih varoa od
amitraza može da se vrati na pčele. To što ja jedva čekam da ovaj lek zabrane i
u Srbiji je moj problem, a zagađenje pčeliwih proizvoda je problem svakog
pčelara i njegovog znanja i savesti. Da ne govorimo o tome da su neki pčelari
(doduše mali broj) koji koriste samo amitraz prošle zime ipak imali gubitke od
varoe. Pojava otpornosti? Moguće. Videćemo. Ali svakako još jedan dokaz da se
ne smemo pouzdati u samo jedan lek.
Činjenica je da je prošle sezone amitraz spasio mnoge pčelinjake. Međutim, to
ne znači da je samo on efikasan lek protiv varoe, već znači da pčelari još uvek
nisu ovladali upotrebom manje otrovnih preparata.
Upotreba fluvalinata je druga alternativa. Iako je dobar broj onih koji su se
oslanjali isključivo na fluvalinat krajem prošlog leta, imao zimske gubitke od
varoe (zbog rezistencije parazita), ovaj preparat ne moramo tek tako odbaciti.
Korektno napravljene letvice mogu da obore najviše 70% varoa, što je
nedovoljno, ali i dalje značajno. Jer, ako krajem jula i početkom avgusta (kaže
nauka) ne oborite bar 90% varoe, več za mesec dana biče ih isto toliko koliko
ih je i bilo pre tretmana. Znači, fluvalinat može, ali nikako ne sam.
Zbog propisa koji će za najviše par godina verovatno važiti i kod nas, kao i
zbog zdravlja potrošača i pčelara (koji su realno mnogo više ugroženi),
upotrebu amitraza i fluvalinata treba polako napuštati, i obučavati se za
upotrebu u EU dozvoljenih lekova.
Varoa je sada uglavnom u leglu (80-85%), pa se teže suzbija, jer nije izložena
preparatima. Jedini lek koji može da dopre i u leglo (mravlja kiselina) često
ne može da se primeni u julu zbog visokih temperatura (ne sme da pređe 25 °C).
Dejstvo na varou u leglu dokazano je u Institutu za pčelarstvo u Švajcarskoj
(Liebefeld) još 1989. godine. Nedavno smo saznali (dr Stefan Berg, 2002,
Institut za pčelarstvo Kirchhain, Nemačka) da je tačno da mravlja kiselina
deluje i na varou u leglu, ali da je procenat efikasnosti dosta nizak, do oko
30%. Jedan tretman ne znači mnogo, pa ga je nužno ponoviti više puta.
A i kada može da se primeni, nema prave garancije efikasnosti, jer ona zavisi
od niza faktora (kvalitet mravlje kiseline, vremenske prilike, način upotrebe,
kvalitet i tip košnica, snaga društva, provetrenost pčelinjaka, broj i položaj
otvora na košnici, količina legla…).
Ako koristite truleks krpu ili karton kao nosač mravlje kiseline, znajte da je
to kratkotrajan tretman. Kiselina ispari za 1-3 dana, zavisno od toga jeste li
nosač ubacili u najlon kesu ili ne. Ako koristite kesu, otvor za isparavanje
prosecajte sa gornje strane (bar 8×8 cm), jer će tako kiselina da isparava
nešto duže i laganije. Koristite 60%-nu mravlju kiselinu. Upotreba kiseline
jače koncentracije daje veću efikasnost, ali su mogući neželjeni efekti u
sklopu niza nepovoljnih okolnosti (gubitak matice, izlaženje društva iz
košnice, oštećenje legla i pčela…). Ako se krpa stavlja na satonoše, koristite
25 ml kiseline po zajednici pčela, a ako je stavljate ispod mrežaste podnjače,
onda 40 ml. Kiselinu pre upotrebe ohladite u zamrzivaču (-18 °C). Tako
izbegavate stres pčela naglim isparavanjem kiseline, jer se tada koncentracija
njenih para u vazduhu košnice lagano povećava. Tretman treba ponoviti na svaka
2-3 dana nekoliko puta (bar 5 do 6). Tretira se uveče. U novije vreme sve su
češće preporuke da se to radi ujutru, dok još nije svanulo. Tada je temperatura
vazduha najniža. Pošto gro kiseline ispari već u prvih nekoliko sati, kada
sunce dobro ogreje količina kiseline u krpi biće mnogo niža i neće izazvati
neželjena dejstva.
Drugi način je upotreba isparivača mravlje kiseline. Isparivač se fiksira za
donju letvicu praznog rama i stavlja u nastavak iznad plodišnog. Koristi se
60%-na mravlja kiselina. Za jaču koncentraciju važi isto što i za truleks krpu.
Kod ovog tretmana tolerišu se spolne temperature vazduha i do 30 °C. Kiselina
treba da isparava u kontinuitetu bar 10-12 dana.
Bez obzira na metod primene mravlje kiseline, treba očekivati određeni gubitak
pčela, legla, ali i matica. Ne treba očekivati spektakularnu efikasnost. Ona je
umerena, uz pažljivu i mudru primenu čak i zadovoljavajuća (80-95%). Najbolje
rezultate pokazuje kod snažnih društava, koja dobro posedaju prostor košnice.
Imajte u vidu da se može dogoditi i totalni podbačaj u efikasnosti, kao i
odličan rezultat. Iskustvo će vam tu najviše pomoći. Zato vam preporučujem da
ako do sada niste koristili mravlju kiselinu, to uradite kod nekoliko društava,
a tek posle pozitivnog iskustva i kod ostalih. Negativna iskustva su moguća,
čak česta, ali vas ne smeju obeshrabriti. Svaki početak je težak. Poželjno je
da tokom primene postoji tiha paša, a ako je nema, dobro je lagano
prihranjivati, kako bi na kiselinu ipak osetljiv hitinski omotač pčela bio
optimalno ishranjen.
Letnja upotreba oksalne kiseline još uvek nije dovoljno proučena. Na svom
pčelinjaku ću ove i naredne godine vršiti eksperimente i merenja. Prema
literaturi, postoji mogućnost da efikasnost bude zadovoljavajuća. Bilo bi lepo,
zar ne? Oksalna u julu, pa oksalna u novembru. I varoe nema. A košta dva (2)
dinara po košnici godišnje. Za sada samo moja ideja. Proveriću je. Pridružite
mi se u eksperimentu, da uzorak bude veći.
|
|
|
Prodaje se seosko imanje, selo Svilojevo, 5 km od Apatina, 2 km od banje Junaković, 20 km od Hrvatske granice, 60 km od Madjarske granice. Pola kuce je stara gradnja, potpuno renovirano. Druga polovina je nova gradnja,delimicno nedovršena. Uz kuću idu štale, svinjci, ambari, pušnica, podrum i pola hektara okućnice. Idealno za onog ko zeli da zivi na selu ili želi da se bavi seoskim turizmom.
|
|
|
|
|
|
|
|