David
Saintonge i P. Dubreuil (Fakultet veterinarske medicine u Montrealu,
david.saintonge@hy.cgocable.ca
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
), kao i Pierre Giovenazzo (Fakultet za nauku i tehniku u Kvebeku) izvestili su o svom
zajedničkom istraživanju sprovedenom 2003. godine na više grupa pčelinjih
društava, sa po 30 zajednica u svakoj grupi. Letnja i jesenja ispitivanja
suzbijanja varoe obavljena su u provinciji Kvebek, kako bi se utvrdila
efikasnost više različitih strategija borbe:
1) tretman početkom jula uz upotrebu ili oksalne kiseline (4%-ni rastvor,
jednokratno nakapavanje 100 ml rastvora po društvu) ili mravlje kiseline
(65%-ni rastvor, jednokratno primenjen sa po 35 ml pomoću tzv. Mitewipe
isparivača) u košnicama sa dva nastavka;
2) tretman sredinom septembra uz upotrebu ili mravlje kiseline (65%-ni rastvor,
trokratno primenjen u razmaku od 5 dana, sa po 35 ml rastvora u Mitewipe
isparivaču) ili timola (jedna ThymovarR ploča koja je delovala tokom 30 dana)
ili fluvalinata (dve ApistanR trake koje su delovale u košnici tokom 42 dana)
ili kumafosa (dve Check-MiteR trake koje su delovale u košnici tokom 42 dana).
Odabrani tretman je obavezno praćen jednokratnim tretmanom oksalnom kiselinom
(4%-ni rastvor, nakapavanje 100 ml rastvora po dručtvu) u oktobru, novembru ili
decembru, kada legla nema.
Podaci prikupljani tokom letnjeg tretmana nisu pokazali nepovoljne efekte na
sakupljanje meda i odgajanje legla. Iako je letnji tretman oksalnom kiselinom
pratilo povećano padanje varoe, nijedan od tretmana nije doveo do smanjenja
septembarske populacije varoe. Povišene koncentracije mravlje kiseline u medu
izmerene su u košnicama koje su tretirane mravljom kiselinom (24-64 mg/kg).
Podaci prikupljeni tokom jesenjeg tretmana pokazuju da tretman bilo timolom,
mravljom kiselinom ili kumafosom, praćen tretmanom oksalnom kiselinom u kasnu
jesen ili ranu zimu, pokazuje sličnu efikasnost (timol: 95,2%; mravlja
kiselina: 98,1%; kumafos: 95,5%), sa pronalaženjem manje od 50 varoa po košnici
u aprilu 2004. godine (što je ideal koji nauka zahteva od zimskog tretmana -
primedba urednika). Kod košnica tretiranih fluvalinatom dobijena je niža
efikasnost (91,2%). Zajednice kod kojih je prirodni osip varoe u septembru
prelazio 50 varoa dnevno, tokom zime su imale smrtnost veću od 50% bez obzira
na primenjenu kombinaciju tretmana.
Kao zaključak, može se navesti da podaci govore da je jednokratni tretman
mravljom ili oksalnom kiselinom u julu bezbedan za pčele, ali ne pokazuje
dovoljnu uspešnost koja bi se odlikovala smanjenom populacijom varoa u jesen.
Takođe, može se jasno zaključiti da je primena timola ili mravlje kiseline,
praćena tretmanom oksalnom kiselinom zimi kada nema legla, pokazala podjednako
visoku efikasnost kao i primena kumafosa.
Nije na odmet prokomentarisati ove rezultate. Očigledno se pokazalo da tretman
mravljom ili oksalnom kiselinom početkom jula ima određenu manje ili više
zadovoljavajuću efikasnost, ali je period od početka jula do sredine septembra
sasvim dovoljan da se varoa vrati na stari broj. Poznat je i stav savremene
nauke (saopšten na seminaru na Fakultetu veterinarske medicine u Beogradu 26.
marta ove godine) da tretman bilo kojim sredstvom u sezoni koje ne daje
efikasnost veću od 90%, dovodi do ponovnog povratka varoe na stari broj već za
nešto više od mesec dana u normalnim pčelinjim zajednicama. Ako je efikasnost
niža od 80%, to se dešava već za dvadesetak dana.
Uticaj
intenzivnog sakupljanja propolisa na prinos meda i populaciju pčelinje
zajednice
H.
Afrouzan, GH. Tahmasbi i R. Ebadi (Institut za istraživanja u animalnoj nauci,
Karaj, Iran,
afruzan1@hotmail.com
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
), sproveli su interesantno istraživanje. Tokom 1999. i 2000. godine upoređivali su prinos
propolisa kod četiri različita metoda sakupljanja propolisa (različite
konstrukcije skupljanja). Koristili su mrežu sa okcima promera 1,4 mm,
Tarpaulin skupljač, Fiber skupljač i Rolandov zvonasti skupljač (na žalost,
nisu nam dostupne kompletne informacije o kakvim se skupljačima zapravo radi).
Merenja su vršena tokom 3,5 meseci u 1999. godini i 2,5 meseca u 2000. godini.
Prinos propolisa je utvrđivan dva puta nedeljno, snaga zajednice jednom
mesečno, a prinos jednom godišnje, u jesen. Utvrđena je statistički značajna
pozitivna korelacija između snage društava i prinosa meda, kao i između snage
društava i prinosa propolisa. Nije utvrđen nikakav negativan uticaj intenzivnog
sakupljanja propolisa na snagu zajednica i prinos meda.
Dezinfekcija
pribora kontaminiranog sporama američke truleži
Jedan
interesantan rad došao je iz Instituta za pčelarstvo u Dolu (Češka). Autori D.
Titera i M. Haklova (
beedol@beedol.cz
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
), ispitivali su 17 registrovanih preparata čiji proizvođači tvrde da mogu uništiti spore
američke truleži. Veoma visoku efikasnost zabeležili su kod preparata DismozonR
(aktivna materija: magnesium monoperoxyphtalate). Preparat je ekološki podoban,
ali i veoma skup. Vreli rastvor kaustične sode (natrijum hidroksid) je efikasan
kod sitnog pčelarskog pribora i alata, ali je i veoma opasan za čoveka.
Najbolji efekat pokazala je smeša u kojoj ima 5% kaustične sode i 0,5% natrijum
hipohlorita i to na sobnoj temperaturi.
Lečenje
gihta pčelinjim otrovom
Siu-Wan
Ip (Medicinski kolex, Taichung City, Tajvan,
siuwp001@hotmail.com
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
) i Chung-Ming Huang (Institut za imunologiju i reumatologiju, Taichung City, Tajvan)
izvestili su o terapijskom postupku provedenom kod pacijenata sa gihtom.
Najveći problem im je bila pojava alergije na pčelinji otrov kod nekih
pacijenata. Pacijenti su dobijali terapiju tri puta nedeljno tokom 10 meseci.
Pacijentova serumska IgG i IgE antitela su praćena svake dve nedelje, da bi se
otrov pravilno dozirao. Ustanovili su da nivo IgG raste već nakon 24 časa od
terapije, i da ostaje na stabilnom nivou 3 nedelje posle tretmana, dok nivo IgE
raste na isti način, ali opada posle 2-3 nedelje. Posle primljene desetomesečne
terapije, zapažen je manji inflamatorni odgovor i znatno smanjenje bolnih
senzacija. Melitin iz pčelinjeg otrova je transmembranski peptid koji se bori
protiv zapaljenskog odgovora u imunskim bolestima.
Antivirusno
i antioksidativno dejstvo propolisa
Ahmed
Hegazi i Faten Abd El Hady (Nacionalni istraživački centar u Gizi, Egipat,
ahmedgaffer@mailer.eun.eg
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
) dokazali su snažno antivirusno (protiv NDV i IBDV) i antioksidativno dejstvo egipatskog
propolisa. Identifikovali su mnogo sastojke propolisa koje smatraju aktivnim
principima (dimethylallyl caffeate, phenylethyl caffeate, myriceten, luteolin,
luteolin-3-methylether, pinocembrin, acacetin, quercetin-3,3-dimethylether,
apigenin quercetin-7-methylether, chrysin, quercetin, hesperetin, pinostrobin,
galangin-7-methylether, pinobankasin), kao i neke koji su otkriveni po prvi put
u propolisu (biochanin A, 7-hydroxy-4-methoxyflavone).
Antikancerogeno
dejstvo propolisa
Rak
debelog creva se sve češće javlja kod ljudi. Traže se potencijalno preventivne
supstance u hrani, pošto je dokazano da način ishrane utiče na smanjenje rizika
od obolevanja. K. Kanazawa, K. Shimizu, T. Hashimoto (Kobe univerzitet, Kobe,
Japan,
kazuki@kobe-u.ac.jp
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
), T. Sakai (Medicinski univerzitet, Kjoto, Japan) i Y. Matsuura (Pčelarski centar Yamada,
Tomata-gun, Japan) dokazali su da je artepillin C iz brazilskog propolisa
hemoprotektivna materija protiv raka debelog creva. On prolazi kroz
intestinalne Caco-2 ćelije i inkorporira se u jetrine Hep G2 ćelije u vidu
aktivne forme, bez ikakve konjugacije, te sprečava jaka oksidativna oštećenja
dezoksiribonukleinske kiseline (DNA). Zatim je artepillin C ispitivan kao
materija sa prevenirajućom aktivnošću na pojavu raka debelog creva kod miševa,
kao i kod ljudi (rak WiDr ćelija). Miševima kojima je davan karcinogeni
azoxymethan, oralno je dat propolis u dozi od 80 mg/kg, zatim 160 mg/kg njihove
mase, kao i artepillin C (10 mg/kg) što je redom umanjilo učestalost pojave
aberantnih kriptnih fokusa za 39,2%, 43,7% i 43,4%. U WiDr ćelijama artepillin
C dozno zavisno inhibiše ćelijski rast. Ostatak rada prezentuje efekat na
dubokom histološkom nivou, što čitaocima sigurno ne bi bilo zanimljivo. Važno
je da je propolis koji sadrži artepillin C ipak hemoprotektivna materija protiv
raka debelog creva.
Apiterapija
bronhogenog adenokarcinoma
Rak
pluća je veoma teška bolest, uglavnom neizlečiva. Pokazalo se da pčelinji otrov
sprečava umnožavanje ćelija raka kod bronhogenog adenokarcinoma. To su pokazali
S. W. Ip i C. M. Huang (
siuwp001@hotmail.com
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
), sa Medicinskog univerziteta u gradu Taichung na Tajvanu. šezdesetpetogodišnji Kinez je
imao stalni kašalj, pad telesne mase i gubitak apetita tokom tri meseca. Na
rendgenskom snimku i kompjuterizovanoj tomografiji je utvrđeno da ima u desnom
plućnom krilu čvrsto tumoroliko tkivo dimenzija 3×2,5×2,5 cm. Biopsija je
potvrdila da se radi o adenokarcinomu. Nije utvrđeno postojanje metastaza u
limfnim čvorovima. Pacijent je želeo da pre operacije bude podvrgnut
apiterapiji. Primao je pčelinji otrov na svaka dva dana i propolis u kapsulama,
800 mg četiri puta dnevno. Nakon 6 nedelja terapije, kompjuterizovana
tomografija je pokazala da se tumor smanjio na veličinu od 1×1×0,5 cm. Ostatak
tumora je hirurški odstranjen. Nastavljena je terapija pčelinjim otrovom na
svaka dva dana i propolis kapsulama, 800 mg dva puta dnevno, narednih 12
meseci. Nije došlo do ponovne pojave tumora godinu dana nakon operacije. Na
osnovu ovog rada, autori naglašavaju da melitin ima i dejstvo na ćelije raka,
ali i viruse. Smatraju da bi pčelinji otrov i propolis još kako mogli da nađu
mesto u terapiji bronhogenog adenokarcinoma pluća u budućnosti.
Nepoželjna
prskalica?
Veoma
često, pčelari koriste ručnu (baštensku) prskalicu u radu sa pčelama, bilo da
umire pčele (umesto dima), bilo da primene neki lek protiv varoe. K.
Theodoropoulos, A. Papachristoforou, V. Goundy i A. Thrasyvoulou (Laboratorija
za p~elarstvo, Poljoprivredni fakultet, Aristotelov univerzitet u Solunu,
alpapa@agro.auth.gr
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
) ispitivali su uticaj aplikovanih kapi tečnosti na uklanjanje pčelinjih jaja iz saća, što
je jedna od posledica ovakvog rada. Želeli su da utvrde tačne efekte. Izvedena
su dva eksperimenta, jedan u septembru 2003. godine, a drugi u avgustu 2004.
godine. Ramovi sa leglom eksperimentalnih košnica (koje su imale ujednačenu
površinu legla i približno isti broj pčela) prskani su različitim tečnostima:
1) rastvor amitraza (MitacR); 2) rastvor mlečne kiseline; 3) rastvor ulja anisa
i 4) voda. Postojala je i peta grupa, koja nije prskana ničim. Prskani su svi
ramovi na svakih 5 dana. Markirano je 100 jaja u svakoj košnici prilikom
tretmana, a četiri dana nakon prskanja brojane su prazne ćelije (pčele su
uklonile jaja).
U prvom eksperimentu, dobijeni su sledeći procenti uklonjenih jaja: 56,7% za
amitraz, 66,8% za mlečnu kiselinu, 33,8% za anis, 19% za vodu i 4,9% za
kontrolu (netretirana grupa). U drugom eksperimentu, dobijeni su nešto
drugačiji rezultati: 87,7% za amitraz, 89,9% za mlečnu kiselinu, 34,7% za anis,
39,2% za vodu i 6% za kontrolu. Smatramo da je bilo koji komentar izlišan.
Apiterapija
hroničnog osteomijelitisa
Među
hirurzima se često može čuti sledeća simbolična izreka: U glavu možete dunuti,
u grudnu duplju pljunuti, u stomačnu duplju urinirati, ali u kost ničim ne
smete dirati. Tu se želi reći koliko je koštano tkivo osetljivo. Autori S. W.
Ip i C. M. Huang (
siuwp001@hotmail.com
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
), sa Medicinskog univerziteta u gradu Taichung na Tajvanu, izvestili su o neverovatnom
uspehu u lečewu hronićnog osteomijelitisa (zapaljenje koštane srži). To je
ozbiljna infekcija koja se teško leči. Neadekvatno lečena, rezultuje
avaskularnom nekrozom kosti. Pacijenti sa ovom bolešću imaju povremene napade
jakih bolova uz pojavu gnoja. Tridesettrogodišnja Kineskinja je 17. maja 1992.
imala tešku saobraćajnu nesreću, u kojoj je došlo do teškog oštećenja leve
noge. Imala je višestruki otvoreni prelom leve butne kosti (femur), i obe leve
potkolene kosti (tibia i fibula). Hirurg joj je preporučio amputaciju noge, jer
se razvio gnojni osteomijelitis, ali je ona odbila. Tokom 12 narednih godina
preživela je veliki broj epizoda bola i gnojenja. Od 2. avgusta 2004. godine
dobijala je redovno pčelinji otrov tri puta nedeljno tokom 16 nedelja. Radi
usklađivanja doziranja, svake dve nedelje su proveravani nivoi IgG i IgE
antitela u serumu. Svi problemi su nestali nakon terapije. Zaključuju da je
melitin, glavna komponenta pčelinjeg otrova, dobro poznat antimikrobni i
citolitički transmembranski peptid (protein) koji utiče i na Gram pozitivne i
na Gram negativne bakterije. Smatraju da pčelinji otrov ima budućnost i u
prevenciji infekcija.
Apiterapija
celulitisa
Celulitis
je akutno, difuzno rašireno, zapaljensko stanje kože koje se karakteriše
lokalnim bolom, crvenilom, otokom i osećajem topline (praktično predstavlja
zapaljenje vezivnog tkiva). Autori S. W. Ip i C. M. Huang (
siuwp001@hotmail.com
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
), sa Medicinskog univerziteta u gradu Taichung na Tajvanu, izvestili su o korišćenju
melitina, dobro poznatog transmembranskog antimikrobnog proteina iz pčelinjeg
otrova u lečenju ovog oboljenja, i kako kažu, iznenađeni su visokim uspehom
moderne apiterapije. Posle saobraćajne nesreće, kineskinja stara 55 godina
dobila je celulitis desne noge. Primala je pčelinji otrov svakodnevno, zajedno
sa kapsulama propolisa, 800 mg četiri puta dnevno. Celulitis je u potpunosti
izlečen nakon tri nedelje terapije.
Celulitis mogu izazvati različite bakterije (na primer S. aureus i S.
Pyogenes). Bakterija može da dospe u epiderm kroz pukotine na koži, ogrebotine,
posekline i hirurške rane. Pčelinji otrov sadrži snažne antimikrobne peptide.
Do današnjeg dana, nisu pronašli nijednu jedinu bakteriju koja je otporna na
pčelinji otrov. Kombinacija pčelinjeg otrova i propolisa nudi snažan
antimikrobni tretman protiv gram pozitivnih i gram negativnih bakterija kod
infekcije kože i vezivnog tkiva.
Program
APITOX u borbi protiv narkomanije
Nekoliko
ruskih autora sa Instituta za kliničku apiterapiju (pod vodstvom Igora
Krivopalova,
api-center@chel.surnet.ru
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
) izvestilo je o uspehu njihovog programa APITOX koji podrazumeva primenu pčelinjeg otrova
u borbi protiv narkomanije (o ovom programu je već pisano u stranim
časopisima). Tretman se sastoji iz dva koraka: prvi je u periodu
apstinencijalnog sindroma, a drugi u periodu remisije.
U apstinencijalnom sindromu, MSD peptid i adolapin daju snažan analgetski
efekat (protiv bolova), stimulišući stvaranje endogenog opioidnog peptida i
usporavajući sintezu prostaglandina E. Melittine daje sedativni efekat
kompleksnim uticajem na provođenje nervnih impulsa kroz kičmenu moždinu.
Normalizuju se fiziško stanje pacijenta, metabolički procesi, reološke osobine
krvi.
U fazi remisije redukuje se potreba za drogom (aktivacijom osetljivih sistema
organizma uz pomoć pčelinjeg otrova). Normalizuju se narav i spavanje
(sedativni efekat koji daju secapine i tertiapine). Nestaju astenija,
uznemirenost i stres.
Višegodišnja istraživanja pokazuju da je ovakav tretman efektniji od
standardnog. Redukcija glavnih simptoma apstinencijalnog sindroma se javlja kod
75,4% pacijenata u prva 2-3 dana. Fizičke komponente apstinencije se održavaju
najviće do 10 dana kod 47,5% pacijenata, najviše tri nedelje kod 37,3% i
najviše četiri nedelje kod 9,8%.
Veoma je važno da se došlo do ovakvih saznanja. Pre nekoliko meseci upitao sam
primarijusa Petra Borovića sa Instituta za zaštitu zdravlja Srbije iz Beograda,
jednog od najvećih srpskih stručnjaka za bolesti zavisnosti (najviše se bavi
duvanom), da li ima saznanja da se u svetu iko bori protiv pušenja, alkoholizma
ili narkomanije upotrebom pčelinjih proizvoda. Odgovor je bio negativan. Danas
to sigurno ne bi bio.
Apiterapija
infantilne cerebralne paralize
Pod
rukovodstvom istog autora, prezentovan je i rad o terapiji infantilne
cerebralne paralize pčelinjim otrovom u kombinaciji sa apikineziterapijom, uz
uključenje medicinskih preparata na bazi polena, meda, bilja, propolisa i
matičnog mleča. Spisak poboljšanja kod pacijenata je impozantan. Utvrdili su da
spastična forma ove bolesti najbolje reaguje na njihovu terapiju.
Apiterapija
alkoholizma
Isti
autor je pokušao da pčelinji otrov primeni i kod alkoholizma. Pokazalo se da su
komponente pčelinjeg otrova kompletna zamena za alkohol. Dolazi do
normalizacije mnogih fizioloških procesa u organizmu. Uz suptilna objašnjenja,
autori ukazuju da je borba protiv alkoholizma teška ako nema zamene alkoholu.
Pokazalo se da pčelinji otrov znatno uvećava mogućnost izlečenja.
Sastav
pčelinjeg otrova
Stručwaci
Istraživačkog instituta za voćarstvo i cvećarstvo iz Odeljenja za pčelarstvo
(Poljska), T. Szczesna i H. Rybak-Chmielewska (
teresa.szczesna@man.pulawy.pl
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
), istraživali su količine tri najdominantnije komponente pčelinjeg otrova: melitin,
fosfolipaza A2 i apamin. Istraživanja su trajala tri godine, od 2002. do 2004.
Melitina prosečno ima 64,4% (od 61,15% do 70,15%), fosfolipaze A2 ima 13% (od
11,24% do 15,05%) i apamina 3,1% (od 2,09% do 4,18%). Utvrdili su statistički
značajnu razliku u sadržaju melitina, zavisno od godine do godine.
Korekcija
masnoća u krvi kod pušača i kardiovaskularnih bolesnika posle upotrebe mešavine
meda i perge
Autori
Violeta C. Ceksteryte (
violeta@lzi.lt
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije
vidljiva ako ste isključili Javascript
), A. B. Baltuskevicius, J. D. Dambrauskiene sa Poljoprivrednog instituta Litvanije
(Dotnuva) izvestili su o svom interesantnom radu. Kod grupe od 36 pacijenata
(29 žena i 7 muškaraca) starosti od 60 do 80 godina, obolelih od
kardiovaskularnih bolesti koji su uz to bili i hronični pušači sproveli su
sledeći eksperiment. Dva puta dnevno posle obroka je 26 pacijenata (21 žena i 5
muškaraca) konzumiralo 15 g mešavine meda i perge (fermentisani polen)
paralelno sa odgovarajućim medicinskim medikamentoznim tretmanom. Mešavina je
napravljena u odnosu 1:1. Standardni pregled krvi sa lipidnim statusom i nivoom
šećera (glukoze) obavljen je pre tretmana i 4 nedelje nakon njega. Dobijeni
podaci upoređivani su sa kontrolnom grupom od 10 osoba (8 žena i 2 muškarca)
koje nisu konzumirale med i pergu. Utvrđeno je povoljno dejstvo pčelinjih
proizvoda u smislu statistički značajnog povećanja nivoa hemoglobina i
limfocita, ali i smanjenja nivoa ukupnog holesterola i lipoproteina niske
gustine (LDL, opasna frakcija lipoproteina). Ovaj rad zaista pruža široke
mogućnosti pčelarima u osmišljavanju marketinških aktivnosti za prodaju
pčelinjih proizvoda.