Pregled autorskih tekstova iz raznih oblasti poljoprivrede. |
Autorske strane |
STATISTIKA OGLASA |
|
|
Broj korisnika:23014 |
Broj oglasa:21115 |
U adresaru:760 |
Na sajtu:73 |
...... |
|
|
|
|
AUTORSKI TEKSTOVI
Pozivam sve posetioce sajta koji imaju tekstove koje bi želeli da podele sa
ostalim posetiocima da nas kontaktiraju preko strane KONTAKT.
Svi tesktovi koje nam pošaljete u WORD ili PDF formatu biće objavljeni u roku od
nekoliko dana.
|
|
Med topi suvišne kilograme
Siguran sam da ćete teško poverovati u ono što
ćete pročitati u ovom tekstu, ali je zaista istina da med može pomoći osobama
sa prekomernom telesnom težinom da zdravstveno bezbedno mršave.
Svi dosadašnji napori nauke da napravi preparat koji će omogućiti da gojazni
mršave na zdravstveno ispravan način nisu urodili plodom. Liposukcija kao sve
popularnija hirurška metoda je takođe pokazala svoje nedostatke. Pacijenti koji
su se podvrgli liposukciji tri puta su skloniji da povrate kilograme ukoliko se
ne pridržavaju adekvatnog režima ishrane i četiri puta skloniji da povrate
kilograme bez redovnih fizičkih aktivnosti, tvrdi dr Rod Rohrich u studiji
objavljenoj u oficijelnom časopisu Američkog udruženja plastičnih hirurga za
decembar 2004.
Početkom prošle godine, nekoliko afirmativnih napisa u britanskoj štampi,
izazvalo je bukvalno pražnjenje rafova sa medom u prodavnicama, naročito u
Škotskoj. Naime, otuda je potekla priča da se prekomerna telesna težina može
lako savladati jednostavnim postupkom: konzumiranjem pčelinjeg meda neposredno
pred spavanje!
Sigurno se pitate kako je ovo moguće kada je opšte poznato da je med
visokoenergetska hrana. To je tačno. Ali je i tzv. eurokrem visokoenergetska
hrana, pa niko od njega nije smršao. Razlika je prosta: med je PRIRODAN
proizvod, a priroda je svakoj bolesti našla i leka. Pitanje je samo da li ga je
čovek prepoznao na pravi način.
Autori dijete su dugo radili na optimizaciji sportske ishrane. Wihova
istraživanja i iskustva su rezultovala preporukom sportistima da pre spavanja
uzimaju med, kako bi oporavak njihovog organizma od prevelikog fizičkog napora
protekao na najbolji način. Odziv sportista je bio fantastičan, jer su
primetili odlične rezultate (povećana izdržljivost). Od poznatih sportista ovu
dijetu upražnjavaju biciklista Chris Hoy koji je u Atini osvojio zlatnu medalju
i bokser šampion Alex Arthur.
Kao i sva savršena i genijalna rešenja velikih problema, i objašnjenje za ovaj
efekat je jednostavno. Med sadrži visok procenat fruktoze. Odnos glukoze i
fruktoze u medu je otprilike 1:1. Sličan odnos je i u voću, ali ga voće sadrži
u znatno manjim količinama. Zato je med pogodniji, jer se isti efekat dobija
konzumiranjem veoma male količine meda, svega nekoliko kašičica ili jedna puna
supena kašika pred spavanje. Kada čovek unese veliku količinu fruktoze, ona
odlazi u jetru a ne u mišiće, i tamo se kroz jedan duži proces pretvara u
glukozu. Samo jetra ima enzimski sistem koji može da obradi fruktozu. U jetri
se fruktoza pretvara u glikogen. Zato ona ne prolazi kroz jetru i ne ide u
sistemsku cirkulaciju. Iz glikogena se može stvoriti glukoza i otpustiti u
krvotok ako nivo šećera (glukoze) u krvi padne. Ali, ovo nije cela priča o
fruktozi. Daleko od toga. Fruktoza aktivira enzim u jetri koji joj omogućava da
usvoji mnogo više glukoze nego što joj treba. Ovaj neverovatan trik, pomoću
koga fruktoza ulazi u jetru i otvara vrata za ulaz glukoze autori su nazvali
fruktozni paradoks. Taj ulaz većih količina glukoze u jetru sprečava nagli skok
nivoa glukoze u krvi. Drugim rečima, fruktoza praktično svojim načinom
delovanja utiče na smanjenje nivoa glukoze u krvi i može se nazvati njegovim
regulatorom. Mali broj ljudi danas može da poveruje u to da med dovodi do
smanjenja nivoa glukoze u krvi, a ne do njenog povećanja, ali treba im reći da
je to nedavno i dokazano, mada stručna medicinska javnost u našoj zemlji sa tim
još uvek nije upoznata (Noori S. Al-Waili, Dubai Specialized Medical Center and
Medical Research Laboratories, Journal of Medicinal Food, Vol. 7, No. 1, april
2004). Po njemu, kod bolesnika sa šećernom bolešću, unos meda izaziva veći rast
glukoze u plazmi nakon 30 minuta nego što je to slučaj kod unosa belog šećera
(saharoze), ali nakon 60, 120 i 180 minuta, taj rast je bio veći kod saharoze
nego kod meda! Uz to, med izaziva veći porast insulina u krvi nego što to čini
saharoza, kako nakon 30, tako i nakon 120 i 180 minuta. Razmislimo o tome sa
aspekta činjenice da prosečni Amerikanac godišnje pojede oko 75 kg belog
šećera! Redovno konzumiranje meda tokom 15 dana snižava holesterol za 7%,
lipoproteine niske gustine (LDL) za 1%, C reaktivni protein za 7%, homocistein
za 6%, nivo glukoze u plazmi za 6%, dok lipoproteine visoke gustine (HDL)
povećava za 2%.
Unos fruktoze hranom iz prirode (med, voće, povrće) pored stabilizacije nivoa
krvne glukoze, obezbeđuje pomenutim mehanizmima kontinuirani i optimalni dotok
glukoze do mozga tokom celog dana, naročito tokom noći. Mozak je organ koji
troši veliku količinu glukoze i drugih materija za svoj rad. Qudi su i
subjektivno primetili da mogu biti mnogo iscrpljeniji nakon napornog umnog,
nego fizičkog rada, i to je zaista tako. I pri mirovanju ćelije mozga troše 20
puta više energije nego bilo koje druge ćelije u organizmu. Oko 65% plasirane
glukoze jetra otpušta na zahtev mozga. Ako glukoza nije dostupna, ćelije mozga
umiru za nekoliko minuta. Kad mu je već toliko potrebna glukoza, zašto nema
sopstveno skladište energije? Jednostavno zato što skladištenje glukoze zahteva
mnogo prostora, a u mozgu tako velike „sobe“ nema. Svima nam je poznato koliko
je teško da i ovolika glava prođe kroz porođajne kanale. Da postoji skladište
za glukozu, glava bi bila veća za oko 25%, i tada niko ne bi mogao da se rodi.
Svaki pad glukoze u krvi je opasan za mozak. Čak i na mali pad njenog nivoa
mozak panično reaguje. Odmah se aktiviraju adrenalne žlezde i stavljaju u
maksimalni pogon, te produkuju adrenalne hormone, koji su u tim visokim dozama
praktično toksični i deluju stresno. Ako se luče hronično, dovode do bolesti
organizma. Na žalost, njihovo hronično lučenje prati modernog čoveka i dovodi
do bolesti srca, osteoporoze, gojaznosti, insulin nezavisne šećerne bolesti,
pada imuniteta, depresije i drugih bolesti. Izbalansirani unos ugljenih hidrata
(medom) otklanja prekomernu aktivnost adrenalnih žlezda i sprečava efekte koje
njihovi hormoni izazivaju. A istovremeno smo stabilizovali krvnu glukozu i
optimalno ishranili mozak. Može li se bolje od toga?
Ovde treba napomenuti da sve ovo funkcioniše samo uz pomoć fruktoze poreklom iz
meda (ili voća i povrća). Ako se koristi visokofruktozni kukuruzni sirup (kog
nesavesni sve češće upotrebljavaju ne samo za prihranjivanje pčela iz nužde već
i za falsifikovanje meda) izostaju svi pomenuti pozitivni efekti. Metabolizam
takve fruktoze se okončava pretvaranjem u masti umesto u glikogen, krvna
glukoza opada, luče se adrenalni hormoni na zahtev mozga, i slede gojaznost i
šećerna bolest.
Stabilizovanje nivoa šećera u krvi omogućava organizmu da produkuje
„oporavljajuće“ (anaboličke) hormone koji popravljaju oštećene mišiće,
regenerišu i stvaraju novo tkivo. Ovi hormoni sagorevaju masti i regulišu nivo
šećera u krvi. Ako nivo glukoze u krvi nije stabilan i koncentracija pada, luče
se adrenalni stresni hormoni koji se trude da ponovo stabilizuju poremećeni
nivo glukoze. Ti hormoni inhibišu oporavak. Masti tada ostaju zatvorene u
masnom tkivu, a mišići se degradiraju da bi se stvorila glukoza za mozak. Ali,
ako je jetra nahranjena medom, sve se odvija željenim planom: luče se
oporavljajući hormoni koji okrepljuju organizam i sagorevaju masti. Znači,
konzumiranjem meda pre spavanja pomažete bolje sagorevanje masti tokom sna.
Gospodin McInnes kaže: „Ključno vreme za sagorevanje masti predstavlja prvi deo
sna, tj. onaj deo koji se naziva sporotalasnim spavanjem. Aktivira se hipofiza
lučeći seriju hormona koji razlažu masno tkivo koristeći ga kao svoje pogonsko
gorivo. Ako vašu jetru ne napunite pred spavanje fruktozom, vaše telo neće
produkovati pomenute hormone zato što beznadežno pokušava da održi stabilnim
nivo šećera u krvi. Ispitivanja kod naših atleta su pokazala da primena naše
strategije punjenja jetre pred spavanje fruktozom mnogo bolje kontroliše osećaj
gladi“. Pridružio bih se ovim ocenama rekavši i to da se ujutru budite mnogo
čiliji i odmorniji.
Hipofiza se znači aktivira i usklađuje rad niza obnavljajućih hormona (hormon
rasta, insulinu slični faktor rasta, i testosteron kod muškaraca, a estrogen i
progesteron kod žena). Svi, svi, ali baš svi obnavljajući hormoni mobilišu
masne naslage tokom sporotalasnog dela sna, koristeći ih kao pogonsko gorivo. U
energetskom smislu, ovo je veoma skup proces. Petnaestominutno vežbanje tri
puta nedeljno je dovoljno da stimuliše ovaj složeni proces. Proces zahteva 7
noći za obnavljanje oštećenja i osoba 7 noći gubi masno tkivo. Ako se u svakom
od tri nedeljna vežbanja opterećuju različite grupe mišića, definitivno nema
ničeg lakšeg što će dovesti do mršavljenja. Svaka grupa mišića koja se
opterećuje trebalo bi da relativno miruje sedam dana, jer bi ponovno naprezanje
dovelo do izvesne inhibicije procesa oporavka. Jedan od najinteresantnijih
aspekata ovog procesa je taj što se troši samo telesno masno tkivo, a ne i
masno tkivo mišića. Mogu li išta više da požele ljudi sa prekomernom telesnom
težinom?
Takođe je veoma važno da spavanje protiče u miru, u totalnom mraku, bez
veštačkog svetla, kako bi hormoni obavljali svoj zadatak onako kako treba.
Umesto da satima vežbate aerobik, sasvim je dovoljno da svega tri puta nedeljno
po samo 15 minuta radite relativno teške vežbe (recimo dizanje tegova ili drugi
težak fizički rad), što će dovesti do suptilnog oštećenja mišićnog tkiva, a
zbog ovakve dijete, pomenuti hormoni će ga tokom spavanja obnavljati mobilišući
neželjeno masno tkivo. Jer, pokazalo se da milioni onih koji svakodnevno
upražnjavaju aerobik, prilikom svakog gubitka telesne težine, proporcionalno
mnogo više gube mišićnu masu nego masno tkivo. Taj gubitak mišićne mase zahteva
lučenje adrenalnih hormona, koji su „toksični“. Prema tome, mnogo je korisnije
otići u krevet nego u gimnastičku salu. Pored toga, naporno vežbanje ili
naporan rad troši isključivo ugljene hidrate, a ne masti. Masti se troše tek
tokom oporavka, ako je on pravilno usmeren. Sve se ovo previđa u svakoj
teretani i na svakom sportskom ili rekreativnom igralištu. Kada rekreacioni
treneri saznaju za ovaj fiziološki proces, pitaju se zašto im to niko do sada
nije rekao. U rešavanju problema gojaznosti, čak i farmaceutske kompanije
ignorišu ulogu jetre. Fokusiraju se na neurotransmitere koji regulišu i apetit,
ne uzimajući u obzir status energije u organizmu, što predstavlja primarnu
informaciju koju daje jetra, a tek kasnije se ona pretvara u aktivnost putem
neurotransmitera. To je i za očekivati, jer kakav profit bi farmaceutske
kompanije ostvarile time što bi rekle gojaznima da jedu med pred spavanje?
Kao što vidite, ceo koncept je upravo suprotan od onog koji milione ljudi
godinama upućuje na aerobik. On nas praktično upućuje na povratak prirodi.
Pravilna ishrana ili farmaceutski preparati treba da obezbede dovoljan unos
aminokiselina L-ornithine i L-arginine, kao i L-carnithine (vitamin BT). I
ornitin i arginin stimulišu hipofizu da luči ključni hormon za oporavak, hormon
rasta. On u sadejstvu sa drugim oporavljajućim hormonima razbija skladišta
masti, oslobađa ih i troši tokom sna. Karnitin je deo sistema za transport
masti koji ih prenosi do mitohondrija (energetska laboratorija ćelija) koje
sagorevaju masti u svim tkivima. Karnitin je prirodni aminokiselinski derivat i
najviše ga ima u piletini, govedini, svinjetini, ribi i mlečnim proizvodima.
Novije studije dokazuju i njegovu veoma važnu ulogu u prevenciji i lečenju
popuštanja levog srca, tj. leve komore (F. Jeejeebhoy, 2002) i u pokretljivosti
spermatozoida (Carlo Foresta, 2005).
Ali, kao i kod svake druge hrane, i unos aminokiselina ne sme biti preteran,
već isključivo optimalan i to najbolje kroz izbalansiranu prirodnu ishranu, a
ne kroz farmaceutske preparate. Jer, svaki višak ili nedostatak nekog
hranljivog sastojka može dovesti do poremećaja u organizmu. Navešću primer
arginina. Ima ga dosta u kikirikiju, lešnicima, čokoladi, želatinu. Ako se
pretera i unesu se visoke doze (recimo samo 60 grama čokolade ili kikirikija),
arginin (naročito kad je u ishrani malo lizina) kod osetljivih osoba može
promovisati pojavu i ubrzani razvoj herpesa (Richard S. Griffiths). Ako se
istovremeno unosi i dosta mleka, do ovoga ne bi trebalo da dođe jer je mleko
(ali i meso) bogato lizinom koji deluje suprotno.
Zato zapamtite da samo raznovrsna i umerena ishrana može doneti zdravlje. A med
kao važan sastojak takve ishrane, kao što vidite, donosi i vitku liniju. Za sve
nas koji smo puniji (to zvuči mnogo lepše nego debeli, zar ne?), med je
otkrovenje.
Treba naglasiti i da ova dijeta, kao i svi tretmani pčelinjim proizvodima,
dovodi organizam u izbalansirano stanje, bez obzira da li ste mršavi ili
gojazni. I ne samo to. Eliminiše svakodnevni fizički i psihički stres, što je
danas veoma važno.
|
|
|
Prodaje se seosko imanje, selo Svilojevo, 5 km od Apatina, 2 km od banje Junaković, 20 km od Hrvatske granice, 60 km od Madjarske granice. Pola kuce je stara gradnja, potpuno renovirano. Druga polovina je nova gradnja,delimicno nedovršena. Uz kuću idu štale, svinjci, ambari, pušnica, podrum i pola hektara okućnice. Idealno za onog ko zeli da zivi na selu ili želi da se bavi seoskim turizmom.
|
|
|
|
|
|
|
|