Iskustvo na bagremovoj paši 2001. godine
Dr med. Rodoljub Živadinović
(Tekst objavljen u Pčelaru za avgust 2001. godine, a ovde ga objavljujemo kao
niz podataka koji nam mogu pomoći da se ubuduće bolje snalazimo na bagremovoj
paši)
Priroda je sve hirovitija. Suša, jaki olujni vetrovi, nevreme, grad,
ali i iznenadne provale oblaka sa sledstvenim poplavama sve su češće pojave.
Sve je teže uspešno pčelariti. Da ne pominjemo varou, krečno leglo, američku
kugu. Veština i znanje pčelara u takvim uslovima mora doći do izražaja, ako se
želi višak meda. Ponekad, na žalost, ne pomaže ni znanje, ni sreća, već
najčešće bogato iskustvo. Ipak, u našoj zemlji iskustvo je siromašno jer obično
nema dovoljno znanja, a znanje često nema iskustva, tako da još uvek ne
uspevamo da se izborimo sa svim nepovoljnim faktorima.
Poslednjih dana, pred nama stoji veliko pitanje: Zašto nema
bagremovog meda? Pokušajmo da pronađemo makar deo odgovora, te da iz toga i
izvučemo kakvu pouku za budućnost.
PROROŠTVO ILI ZNANJE
Sam autor ovih redova je verovao da će 2001. godina biti
izuzetna što se tiče bagremove paše. Društva su bila obezbeđena zavidnim
zalihama meda i perge u jesen, tokom zime su potrošila malo hrane, lepo su se u
proleće razvijala, jer je ono jako poranilo. Ali, u majskom broju časopisa Moć
prirode, pročitao sam ocenu prof. Jovana Kulinčevića da on prema dotadašnjim
uslovima ne očekuje viškove meda od bagremovog cveta!? Naveo je dramatičan
nedostatak dubinske vlage, zatim toplu i opet suvu zimu, ali i mart sa
temperaturama iznad proseka, što je izazvalo rano cvetanje voća i drugih
cvetnica, kao i buran razvoj legla, svojstven aprilu. Zatim je došlo do
zahlađenja sa jakim mrazem, i do delimičnog izmrzavanja bagrema. Prskanje voća
u cvetanju teško da je skoro imalo alarmantnije posledice. Ipak, i pored svega,
bio sam skeptičan prema toj oceni. Zašto?
VREMENSKE PRILIKE
Mart je izuzetno pomogao pčelama u brzom razvoju. Toplo
vreme sa ravnomerno raspoređenim padavinama (6. mart, 14. mart, 22. mart i 26.
mart) u ukupnoj količini od 42,4 litra po kvadratnom metru na mom pčelinjaku.
Zatim nastupa zahlađenje od 28. marta do 9. aprila kada je maksimalna dnevna
temperatura samo jednog dana dostigla 16 stepeni. Već posle 6 dana nastupa novo
zahlađenje, od 16. aprila do 1. maja sa ukupnom količinom padavina od 143, 5
litara, i malim brojem produktivnih dana za pčele. Činilo mi se da sve to ne
utiče značajno na pčele. Zalihe hrane su bile izuzetne, a društva jaka. U
bližoj okolini mog pčelinjaka izmrzavanja bagrema skoro da nije ni bilo, dok je
po Srbiji bilo i katastrofalnih situacija u tom pogledu. U nekim područjima je
prizemna temperatura išla i do -8 stepeni, a na visini od 2 metra i do -3
stepena, negde i niže. Trovanja pčela takođe nije bilo, jer na tom području
voće jedino ja prskam, i to samo kad je dozvoljeno, jer moram da pazim na
pčele. Voćari treba da znaju da je i to moguće. Pčele uvek sačuvam uz odlične
prinose voća, bez zatvaranja košnica, iako je voćnjak na svega desetak metara
od pčelinjaka.
Merio sam broj položenih jaja u dva srednje jaka društva.
Tako sam mogao da primetim da je prvo pomenuto zahlađenje usporilo razvoj
zajednica, tj. izmerena količina legla 21. aprila je bila na skoro istom nivou
kao i 24. marta. Preciznije, matice su prosečno nosile dnevno 916 jaja od
4.-15. marta, a 804 jaja (umesto očekivanih, prema dotadašnjem razvoju, bar
1300-1400) od 1-12. aprila, što je znači umanjenje polaganja jaja od 12,2%, tj.
59,6% u odnosu na očekivano zaleganje prema dotadašnjem razvoju. Evidentno je
da nije bilo očekivanog logičnog konstantnog porasta polaganja jaja kao u iole
normalnim godinama. Posle oba hladna talasa matice su nastavljale da zaležu
normalno, čak i ubrzanim tempom, kako se moglo primetiti, da bi nadoknadile
propušteno.
Ali, kako se to reperkutovalo na stanje društava u samom
bagremu? Bagrem su ove godine pčele počele da posećuju 2. maja. Iz jaja
poleženih od 1-12. aprila pčele su se izvodile od 22. aprila do 3. maja, i bilo
ih je do 35% manje nego u normalnim godinama u isto vreme. Međutim, na početku
bagrema, društva su ipak bila puna pčela. Loše vreme i manje odgajanje legla,
te shodno tome i manje iscrpljivanje pčela (Anna Maurizio, 1955), je produžilo
život već postojećim pčelama u košnici, tako da smo prvih dana cvetanja bagrema
zaista imali realan utisak da u društvu ima dovoljno pčela za iskorišćenje
bagrema. Pčele su gusto pokrivale plodišne i dva medišna nastavka. Ali, na
kraju bagrema, u 80% društava pčele su, takoreći, pokrivale samo plodište!?
Situacija je, kada se posmatra sa ovakve tačke gledišta,
sasvim normalna i očekivana. Ali i razočaravajuća. Ja pre bagrema vrcam iz
plodišta sve ramove na kojima nema legla, ili ga ima vrlo malo. Taj med je
idealan za letnje prihranjivanje rojeva. Tako plodište ostane skoro potpuno
prazno i to stimuliše pčele na dodatno sakupljanje, i zamenu zaliha u plodištu
svežim bagremovim medom. Uz to, otkriveno je da zimovanje društava na
bagremovom medu isključuje pojavu nozemoze, jer u njemu postoji alkaloid
robicin koji suzbija razvoj uzročnika ove podmukle bolesti. Svako društvo je
dobilo i 2-3 satne osnove u plodište, zavisno od snage, kojima je leglo
podeljeno na 3-4 dela. Sve su one na kraju bagrema bile izgrađene, plodište
puno meda, sa zabelelim i nabreklim saćem ispunjenim medom ispod satonoša svih
ramova, ali većina društava i pored takve divne slike nije ni pomislila da
pređe u medište. Pčele su se ograničile uglavnom na plodište, pa 80% društava u
medištima nije imalo ni kap meda, a preostalih 20% je imalo od 5-11 ramova
ispunjenih medom. Jedan od razloga malog prinosa je sigurno i rasipanje snage
društva na objedinjavanje legla i izgradnju satnih osnova, ali trebalo je
zaista biti veliki poznavalac pašnih prilika, pa predvideti ovakvo stanje u
potpunosti, i izostaviti ovaj višestruko koristan manevar.
Poseban problem su i neuobičajeno hladne noći tokom cvetanja
bagrema. Znamo da je to jedan od negativnih faktora za medenje.
Dnevne temperature sa svoje strane svakako značajno utiču,
pored odgovarajuće vlažnosti, na obilno medenje bagrema. Godinama unazad merim
maksimalne dnevne temperature na lokaciji mog pčelinjaka, i čini mi se da bi se
danas iz tih vrednosti mogli izvući značajni zaključci. Pogledajmo najpre
maksimalne dnevne temperature tokom aktuelnih meseci u kojima društva napreduju
od prvog jajeta do maksimalno razvijenih zajednica.
Može se uočiti krajnja varijabilnost prosečnih temperatura
iz godine u godinu, ali se u okviru jedne sezone jasno može sagledati uticaj
klime na dobru ili lošu pašu dotične godine. To se naročito dobro vidi na
grafikonima maksimalnih dnevnih temperatura u danima medenja bagrema. Sam
početak cvetanja bagrema se nije uvek poklapao i sa datumom početka bagremove
paše tj. posećivanja cvetova od strane pčela.
Počev od tih datuma, zbog valovitog terena, paša traje i do
20 dana, te sam priredio grafikone kretanja temperature i padavina u tom
periodu, sa kojih se vidi da trenutne vremenske prilike tokom paše ipak ne
utiču presudno na ishod, bar ne onoliko dramatično koliko se smatra, jer pčele
umeju da iznenade, te da u samo par lepih dana napune i po tri nastavka meda.
Čini mi se da je 9 godina merenja sasvim dovoljno za izvođenje ovakvog
zaključka.
Posle svih razmatranja, jasno se može sagledati veliki broj
uzroka ovogodišnjeg pobačaja bagremove paše. Vremenske prilike se ipak
izdvajaju kao dominantni faktor, ali ne isključivo vreme u samoj paši, već i
više meseci unazad. Dugotrajna suša prethodnog leta je fiziološki iscrpla
višegodišnje bilje. Počev od 1. juna do 19. jula 2000. godine na području mog
pčelinjaka palo je samo 41,7 litara kiše. Od 19. jula do 1. septembra nije pala
ni kap kiše. U tom periodu bilo je 26 dana sa temperaturama preko 30 stepeni,
14 dana sa temperaturama između 25 i 30 stepeni, a samo 4 dana između 22 i 25
stepeni. Na pojedinim lokalitetima, gde zemljište nije bilo dovoljno kvalitetno
da bi se izborilo sa sušom, došlo je i do sušenja bagremovih stabala, što je
nezapamćeno.
Poseban je problem jačina društava. Dok su proteklih godina
stabilna jednomatična društva sa kvalitetnim zalihama hrane i dobrim maticama
uspevala da bez problema dostignu optimalnu snagu za uspešno iskorišćenje paše,
to se ove godine nije dogodilo. Glavni uzrok su svakako navedena neuobičajeno
jaka zahlađenja ovog proleća. Trebalo je zaista biti prorok, pun iskustva i
znanja, pa shvatiti pre paše da je neophodno spajanje društava ako želimo dobar
prinos. Kažem spajanje, a ne pominjem dvomatično ili dvojno pčelarenje, jer
savremena naučna saznanja i iskustva ne govore njima u prilog, tj. ne smatraju
ih dovoljno produktivnim po jedinici uloženog rada i jedinici upotrebljenih
pčela. Ovako se sve svelo na unos ne veći od petnaestak kilograma na autorovom
pčelinjaku, kao i na ostalim područjima koja su najbolje prebrodila navedene
nepovoljne uslove.
Ipak, na pčelinjaku autora ovoga teksta se moglo primetiti
još nešto. Kako objasniti to da je jedno društvo donelo 11 punih medišnih
ramova, preko unetih petnaestak kilograma u plodištu!? Potvrdilo se da vrhunske
matice nikada ne podbacuju. A pčelar je isključivi krivac što takvih matica
nikada nema dovoljno na pčelinjaku. Valjda će nam ova godina dati kakvu pouku.
Jer, onaj ko ne ume da izvuče pouku, dužan je da ponovo pretrpi ovogodišnje
probleme u nekoj od narednih sezona.
Na kraju, mislim da bi bilo korisno da pogledamo kakve su
bile prosečne vremenske prilike tokom svih ovih 9 godina, što je predstavljeno
i ujedinjeno u jedan grafikon. Pre svega zapažamo da prvih dana paše možemo
očekivati jače zahlađenje, kao i nešto slabije pred kraj paše. Uočava se da
šire područje oko pčelinjaka autora pogoduje kvalitetnom iskorišćenju bagremove
paše, jer je sredinom paše, u vreme najintenzivnijeg medenja, vreme takoreći
idealno u većini godina.
Ipak, i 9 godina je očigledno malo za sticanje odgovarajućeg
iskustva koje bi pomoglo dobijanju stabilnijeg prinosa sa bagrema. Poželjan,
ali najčešće nedostižan, idealni sklop znanja i iskustva bi trebalo da obezbedi
približno iste prinose svake godine, naravno sa više paša. Autor očigledno još
nije dorastao pomenutom problemu, ali se nada da će ovakvim razmišljanjem i
analizama uspeti da zajedno sa njemu sličnim čitaocima dođe do cilja, ili mu se
bar približi. Jer, uspeh nije krajnji cilj, već beskrajno putovanje!
