PEPINO VIRUS PARADAJZA
Novi virus paradjza u Evropi
Pepino mosaic virus (PepMV) prvi put je otkriven u
Peruu 1974. godine kao prouzrokovač oboljenja biljke
pepino (Solanum muricatum). Sve do 2000. godine nije
bilo drugih saopštenja o ovom virusu, a interesovanje je
obnovljeno krajem devedesetih godina, kada je pronađen
na paradajzu u mnogim evropskim zemljama.
U ovom radu daju se osnovni podaci o virusu, do sada
poznate činjenice o epidemiologiji oboljenja i pregled mera
kontrole koje treba preduzeti ukoliko se virus pojavi. Cilj rada
je da se skrene pažnja naučne i stručne javnosti na virus koji
predstavlja potencijalnu opasnost i za našu zemlju.
Virus ispoljava sve osobine karakteristične za rod
Potexvirus, osim što je izuzetno lako mehanički prenosiv, te
se smatra tipičinom visokofrekventnim članom ovog roda.
Rasprostranjenost
U Holandiji i Velikoj Britaniji, 1999. uočeni su neuobičajeni
simptomi na paradajzu gajenom u stakleniku, za
koje je dokazano da ih je izazvao PepMV. Od te, prve
pojave u Evropi, virus je otkriven u mnogim evropskim
zemljama: Holandiji, Velikoj Britanijim Nemačkoj,
Španiji, Francuskoj, Italiji, Finskoj, Slovačkoj, Švedskoj,
Poljskoj, Belgiji, Austriji i Mađarskoj. Ova činjenica govori
da se virus veoma brzo širi Evropom. Osim u Južnoj
Americi i Evropi, virus je detektovan u Severnoj Americi.
Prisustvo i širenje PepMV dugo je ostalo neprimećeno,
verovatno zbog odsustva jasnih simptoma, pod određenim
klimatskim uslovima. U prilog tome ide i činjenica da, često
blagi, simptomi koje PepMV izaziva na paradajzu imaju
sličnosti, i zbog toga se mogu pomešati, sa simptomima
fizioloških promena, ili drugim virusima koji su infektivni
za paradajz, kao što su X virus krompira (Potato virus X) i
virus mozaika krastavca (Cucumber mosaic virus).
Karantinski status
Godine 2000. odlučeno je da se virusu da karantinski status,
odnosno da PerpMV bude uključen u EPPO Alert listu.
PepMV se ne nalazi na karantinskim listama Srbije i Crne Gore.
Kako ovaj virus predstavlja mogući rizik i za našu
zemlju, a do sada nije proučavan kod nas, Ministarstvo
za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Republike
Srbije odlučilo je da se, kroz projekat „Utvrđivanje statusa
nekih karantinski štetnih virusa na području Republike
Srbije“, sprovedu istraživanja prisustva i rasprostranjenosti
ovog virusa u našoj zemlji.
Sl. 2 Simptomi Potato virus X na paradajzu.
Ekonomski značaj
Iako jačina simptoma na biljkama zavisi od uslova sredine
i, verovatno, sorte, štete su, uvek, velike zbog formiranja
plodova bez tržišne vrednosti. Zaražene biljke su zakržljale i
deformisane. Virus se brzo širi u usevu u kojem se pojavi, tako
da može da izazove značajne štete, ako se ne preduzmu brze
i efikasne mere eliminacije ranih zaraza.
Osobine virusa
Virusne čestice su končaste, 508 x11 nm. Virusne čestice
su pronađene u citoplazmi, a inkluzije, prisutne u zaraženoj
ćeliji, sadrže virione. Termalna tačka inaktivacije virusa je 65-70 0C,
krajnja tacka razredenja je 10-5-10-6, postojanost in
vitro više od 90 dana. Druga istraživanja su pokazala da virus
može da se održi u korenu biljaka u zemljištu do četiri
nedelje, u osušenom biljnom materijalu oko tri meseca, a
u biljnom soku do jedne nedelje. Takođe, pokazano je da
temperatura ima značajan uticaj na postojanost virusa van
biljke. Tako, virus može da zadrži infektivnost, na staklenoj
površini, tri nedelje, na 15 0C, ali samo četiri dana, na 25 0C.
Varijabilnost virusa
Postoji malo podataka o razlikama između originalnih
izolata iz pepino biljaka i evropskih izolata iz paradajza,
kao i o biodiverzitetu evropskih izolata PepMV, izlovanih
iz paradajza. Međutim, na osnovu boloških, seroloških i
molekularnih ispitivanja, dokazali očiglednu razliku
između izolata ovog virusa iz paradajza i pepino biljaka,
dok nisu utvrdili razlike između evropskih izolata. Na
osnovu dosadašnjih proučavanja, izveden je zaključak da
se evropksi izolati razlikuju od tipičnog soja izolovanog iz
pepino biljaka, i da ih treba smatrati posebnim sojem, za
koji je predložen naziv „tomato strain“ (PepMV-To).
Poreklo virusa
Raširenost virusa bila je ograničena samo na pepino
biljke u Peruu. Od tada, nije bilo nikakvih saopštenja o
pojavi ovog virusa, sve do iznendne pojave u Evropi. U
isto vreme, virus je pronađen u Holandiji, Velikoj Britaniji i
Nemačkoj, i to na različitim lokalitetima, skoro istovremeno.
Da li su ovi evropski izolati PepMV poreklom iz Perua ostaje
nejasno, jer ne postoji direktna veza sa infekcijama pepino
biljaka. Razlike, na biološkom i molekularnom nivou,
između ova dva izolata upuđuju na to da su ovi izolati razdvojeni
u prošlosti, ili se virus postepeno menjao, tokom
poslednjih 25 godina. U svakom slučaju, velika sličnost
između različitih izolata PepMV iz paradajza, upućuje na njihovo
zajedničko poreklo i, što je još važnije, na postojanje
istovetnog izvora inokuluma.
Prirodni domaćini
PepMV ima uzak krug domaćina, uglavnom u okviru iste
fam. Solanaceae. Evropski izolati virusa infektivni su, osim za
paradajz (Lycopersicon esculentum), i za plavi patlidžan
(Solanum melongena), a nisu za papriku (Capsicum annuum) i
krompir (Solanum tuberosum). PepMV-Pe soj izaziva na paradajzu
samo latentnu infekciju, za razliku od PepMV-To soja koji
izaziva jasne simptome. U Španiji je virus detektovan i na nekim
korovskim vrstama, kao što su: Amaranthus sp., Malva parviflora,
Nicotiana sp., Solanum nigrum, Sonchus oleraceus, Taraxacum
vulgare, Chenopodium murale i Convolvulus arvensis.
Utvrđivanje PepMV u korovskim biljkama ukazuje na njihovu
moguću ulogu u epidemiologiji oboljenja kao izvora inokuluma.
Simptomi oboljenja
Simptomi koje ovaj virus izaziva na paradajzu su
veoma raznovrsni. Najizrazitiji simptomi koje PepMV
izaziva na paradajzu javljaju se na lišću zaraženih biljaka.
Simptome je najlakše uočiti u toku jeseni i zime, zbog
niže temperature i slabe svetlosti. U toku toplijih i svetlijih
meseci, starije zaražene biljke, ne
pokazuju simptome. Simptomi se,
obično, pojavljuju 2-3 nedelje,
ali mogu i posle šest nedelja po
infekciji, i imaju tendenciju
širenja u redovima biljaka.
Zaražene biljke, često,
imaju kržljav vrh usled
smanjenog porasta i njihov
izgled podseća na
oštećenja od hormonskih
herbicida. Izgled vrha biljke
podseća na lišće koprive
(„nettle-like head“). Lišće
oko vrha može da ima žute
pege, a donje lišće smeđe,
nekrotične pege, koje podsećaju
na oštećenja od kapi
vode. Lišće može da ima žute
pege, koje se kasnije razvijaju u žute
mrlje. Često je, za zaražene biljke, karakteristična
vretenavost lišća (šiljasto lišće,
suženo lišće), klobucanje (mehuravost) lisne površine i
blago žućenje između nerava. Listovi zaraženih biljaka ne
moraju uvek da pokazuju simptome. Na stablu se mogu
javiti smeđe pruge, koje mogu da prstenuju stablo blizu
tačke porasta, kao i dršku cvasti, i ova pojava ometa
razvoj cvetova, prouzrokujući njihovo odbacivanje. Čašica
plodova u razvoju, takođe, može da bude smeđa. Simptomi,
uočeni na zaraženim plodovima, opisani su kao
mramoravost plodova. Takođe, zaraženi plodovi imaju
neravnomerno sazrevanje. Promene opšteg izgleda biljaka
podrazumevaju, pre svega, zakržljalost biljaka, svetložutu
boju i šiljast izgled.
Sl. 3, 4 i 5 Simptomi pepino virusa na bosiljku i paradajzu.
Latentni period, odnosno vreme od infekcije do pojave
simptoma, je dug oko šest nedelja. Tako dug period
inkubacije, lako prenošenje mehaničkim putem, ispoljavanje
simptoma u zavisnosti od faktora spoljašnje sredine
i faze razvoja useva, znaci da su, u vreme prvog otkrivanja
simptoma, skoro sve biljke u usevu zaražene.
Eksperimentalni domaćini
Podesne dijagnostičke biljke su Nicotiana megalosiphon
(mozaik, nekroza), Datura stramonium
(mozaik), Nicotiana benthamiana (blagi mozaik),
Solanum nigrum (hlorotične pege i mozaik), plavi
patlidžan (blagi mozaik), paradajz (blagi mozaik). Krug
domaćina se razlikuje u zavisnosti od porekla izolata.
Tako su izolati iz pepino biljaka (PepMV-Pe) infektivni za
Cucumis sativus, veći broj Nicotiana vrsta i različite kultivare
krompira, dok evropski izolati (PepMV-To), nisu.
Za održavanje virusa preporučuje se N. benthamiana,
Datura stramonium, Solanum nigrum, ili paradajz.
Načini prenošenja
PepMV je lako mehanički prenosiv, što nije uobičajeno
i nije opšta karakteristika virusa Potexvirus roda.
Lako se prenosi kontaktom biljaka, kontaminiranim
orudem, odećom, ili rukama. Virus nema vektora među
insektima ili gljivama, ali je utvrđeno da je gustina populacije
insekata oprašivača (bumbari), u pozitivnoj
korelaciji sa širenjem virusa, ali je rizik širenja mnogo
veći putem ručne polinacije. Virus se prenosi kalemljenjem,
ukoliko se paradajz kalemi na posebno selekcionisane
podloge. Virus je serološki (ELISA) dokazan na
semenu paradajza, ali se prenošenje virusa sa semena na
sejance javlja retko. U Bugarskoj, virus je detektovan
2004. godine u semenu paradajza cv. Monroe, uvezenom
iz Holandije.
Nije poznato kako se virus raširio u Evropi, ali se pretpostavlja
da je to bilo sokom plodova, ili kontaminiranim
semenom zaraženih biljaka. Iako se originalni izolat
virusa iz pepino biljaka ne prenosi semenom, iskustva u
Evropi ukazuju da se evropski izolati PepMV mogu
preneti smenom u veoma niskom procentu, ili kao kontaminacija
na semenu. Širenje u stakleniku je, zbog
visoke infektivnosti virusa, omogućeno mehaničkim
prenošenjem.
Kao mogući izvori zaraze navode se: zaražene biljke,
zaostali zaraženi biljni materijal iz prethodne proizvodnje,
biljni sok na rukama, opremi, oruđu i odeći, plodovi
zaraženih biljaka, odnosno meso ploda oko semena i kontaminirano
seme biljnim ostacima.
Mogući rizik
Do sada, virus je orktiven samo na biljkama paradajza
gajenim u zatvorenom prostoru, osim u Španiji, gde je pronađen
i na paradajzu u polju, kao i u nekim korovskim vrstama.
Ukoliko bi se virus pojavio na biljkama gajenim u polju,
mere koje bi omogućile potpuno uništavanje virusa (iskorenjivanje)
bile bi teško izvodljive. Druge vrste familije
Solanceae, takođe, mogu da predstavljaju rizik, a posebno
krompir, jer je dokazano da, nakon veštačkih inokulacija,
određene sorte ispoljavaju simptome. Međutim, za sada, nisu
utvrđene prirodne infekcije krompira ovim virusom.
Mere kontrole
Kontrola oboljenja, koje PepMV izaziva, izuzetno je
teška, pre svega zbog visoke infektivnosti virusa i dugog
perioda od zaraze, do pojave simptoma. Najvažnija mera
je sprečiti unošenje virusa u staklenike, a to znači
započeti proizvodnju paradajza zdravim semenom i
rasadom. Da bi se unošenje i širenje virusa u staklenicima
svelo na minimum, treba se pridržavati strogih pravila
higijene, u toku svih faza razvoja biljke, i izvršiti kompletnu
dezinfekciju staklenika između dva useva.
Preventivne mere
Postoji više načina za sprecčvanje pojave zaraze, kao što su:
*Za proizvodnju rasada koristiti zdravo seme;
* Dezinfikovati seme u 1% rastvoru natrijum-trifosfata, u
trajanju od 45 minuta, a zatim u 0,5% rastvoru natriujumhipohlorita
30 minuta. U toku tretmana mešati seme,
a posle tretmana dobro isprati vodom;
* Izvršiti pregled pojave simptoma na rasadu, barem jednom
nedeljno. PepMV ima dug latentni period (period od
infekcije do pojave simptoma), čak šest nedelja, pa je
potrebno testirati biljke na prisaustvo virusa pre distribucije
rasada, ili pre rasađivanja biljaka na stalno mesto.
Testiranje se može obaviti u dijagnostičkim laboratorijama,
ili korišćenjem brzih poljskih dijagnostičkih metoda.
* Držati sva ulazna vrata staklenika zatvorena, a ispred
njih postaviti posude napunjene uvek svežim rastvorom
NaOH ili KOH, za dezinfekciju obuće, koju treba obavljati
pri svakom ulasku, ili izlasku iz staklenika;
* Dozvoljavati posete stakleniku samo najavljenim posetiocima,
koji moraju da koriste plastične navlake za
obuću, ili gumene čizme, latex rukavice i zaštitnu odeću;
* Radnici treba da ulaze u staklenik, a pre svega u objekte za
proizvodnju rasada, u čistoj odeći, novoj ili dezinfikovanoj
obući, i sa rukavicama. Ne treba dozvoljavati slobodno kretanje
radnika po stakleniku, a naročito iz proizvodnih delova
staklenika, u objekte za proizvodnju rasada.
* Ne dozvoliti radnicima da unose kupljene plodove
paradajza u staklenik;
* Prati ruke (radnici i posetioci), toplom vodom i sapunom,
pre ulaska i po izlasku iz staklenika;
* Prati zaštitnu odeću, svake nedelje, u toploj vodi (95 0C);