REZIDBA PARADAJZA ZA DOBIJANJE BILJKE
ODGOVARAJUĆE STRUKTURE I DOBROG ZDRAVSTVENOG STANJA
Odgovarajuća bujnost i otpornost
biljaka paradajza skoro uvek garantuju
visok i kvalitetan rod. Međutim,
brz porast biljaka može dovesti i do
određenih problema.
Tokom prvog meseca, svi šećeri
koje biljka proizvede troše se za vegetativni
porast. U ovoj razvojnoj fazi biljke
paradajza rastu veoma brzo pri čemu se
njihov habitus dvostruko povećava
svakih 12 do 15 dana. U jednom
momentu biljke počinju da stvaraju više
šećera nego što vršni pupoljak može da
potroši, pa dolazi do formiranja novih
bočnih grana i pojave cvetova. U
ovom momentu je obično formirano
10-13 listova, a visina biljke iznosi od
30-45 cm. U narednih nekoliko nedelja
promeniće se izgled čitave biljke. Ako
se paradajz gaji bez naslona, biljka će
poleći pod težinom plodova koji rastu.
Čim se glavna stabljika nađe u horizontalnom
položaju, povećava se i broj
bočnih grana. Ukoliko se ostavi u ovom
položaju, bujna indeterminantna sorta
paradajza će veoma brzo zauzeti
površinu od jednog kvadratnog metra sa
čak 10 glavnih stabljika dužine i po 90-150 cm.
Do kraja vegetacione sezone
stvoriće se neugledan splet stabljika sa
mnoštvom simptoma različitih bolesti.
Slika 1: Odstranivanje donjih listova paradajza.
Rana rezidba podstiče pojavu
snažnih stabljika. Ukloniti sve vodopije
i listove ispod prvih cvasti. Drugu
stabljiku treba pustiti da raste od
internodije tik iznad najniže postavljene
cvasti, a treće stabljike od druge
internodije iznad cvasti.
Pri gajenju paradajza, osnovni cilj
jeste postići maksimalan efekat fotosinteze,
a rizik od pojave bolesti svesti
na najmanju moguću meru.
Najbolji način za postizanje ovog
cilja jeste da svaki list dobije
dovoljno prostora i da mu se omogući
da se izdigne od površine
zemlje. Ako je biljka položena po
zemlji ili ako je habitus previše gust,
veliki broj listova ostaće zasenjen i
proizvodiće mnogo manju količinu
ugljenih hidrata. Ako list koristi više
ugljenih hidrata nego što je u stanju da
ih stvori požuteće i otpasti. Orezana
biljka paradajza sa osloncem daće krupnije
plodove dve do tri nedelje ranije
od one koja je položena.
Na pravilno orezanoj biljci paradajza
koja ima oslonac svi listovi biće
izloženi sunčevoj svetlosti. Najveća
količina proizvedenih ugljenih hidrata
usmeriće se ka plodovima u razvoju, s
obzirom da je jedina konkurencija
plodovima samo vršni pupoljak.
Rezultat će biti krupni plodovi koji će
se ravnomerno uvećavati do prvih
mrazeva. Ako se dozvoli porast većeg
broja stabljika izvestan deo proizvedenih
ugljenih hidrata usmeriće se ka
vršnim pupoljcima novih stabljika. I
pored toga razvoj plodova, iako se
usporava, nikada ne prestaje i rezultat
je skoro stalno plodonošenje tokom
čitave sezone. Uopšte, što je više stabljika,
to je više i sitnih plodova koji se
u većem broju pojavljuju pogotovo
krajem sezone. (poslednje se u mnogo
manjoj meri odnosi na determinantne
sorte zbog njihovog skraćenog vegetacionog
perioda i jasnije definisanog
perioda plodonošenja pa ove sorte
traže rezidbu slabijeg intanziteta).
Pravila:
podići biljke sa zemlje;
dati biljkama dovoljno prostora;
nikada ne orezivati ili vezivati biljke
dok su listovi vlažni.
Orezivanje takođe utiče na zdravstveno
stanje biljaka. Listovi orezane
biljke koja ima oslonac brže se
suše, tako da bakterije i gljive koje su
uzročnici bolesti imaju manje mogućnosti
da se šire. Pored toga, čestice
zemlje u kojima se mogu naći
zemljišni patogeni teže dospevaju na
biljke sa osloncem. Stoga, na listovima
uspravnih biljaka ređe će se javljati
simptomi bolesti, a na plodovima
trulež zbog toga što su njihovi listovi
suvlji a na plodovima nema zemljišnih
patogena.
Način na koji se vrši orezivanje i
formiranje oblika biljke paradajza
uticaće na razmak sadnje kao i na
odabir oslonca. Ne postoji pravilan
način, već samo nekoliko mogućih
metoda.
UTICAJ BOČNIH STABLJIKA
NA BUJNOST
Kako biljka paradajza raste, iz
mesta spajanja listova i stabljike
počeće da se formiraju bočni izbojci,
odnosno vodopije. Ukoliko se ostave,
vodopije će rasti isto kao i glavna stabljika
i na njima će se formirati cvetovi
i plodovi.
Vodopije se formiraju u spratovima,
od podnožja ka vrhu biljke. Što
su bliže vrhu biljke, vodopije će biti
slabije, zbog toga što se koncentracija
ugljenih hidrata smanjuje ka vršnim
delovima stabljike. Sa druge
strane, bočni izdanci koji se javljaju
ispod prve cvasti ugroziće snagu
glavne stabljike. Na biljci paradajza
sa više stabljika sve one treba da
budu približno iste jačine, s tim što
glavna stabljika uvek treba da bude
najsnažnija s obzirom da ona mora da
obezbedi hranu za čitavu biljku u
narednih pet ili šest meseci.
Ovo se
može postići na sledeći način:
Na biljkama ne treba da bude
bočnih stabljika ispod prve cvasti.
Kada se orežu na jednu stabljiku i
ostave da stoje bez oslonca, biljke
paradajza će razviti snažne glavne
stabljike. Da bi se glavna stabljika
ojačala, treba ukloniti sve vodopije i
ne vezivati biljku sve do pojave prvih
cvetova.
Slika 2: Odstranivanje lista u pazuhu biljke.
Determinantnim sortama paradajza
nije potrebno nikakvo orezivanje
osim uklanjanja svih vodopija ispod
prve cvasti, s obzirom da jača rezidba
neće imati uticaja na bujnost biljke ili
veličinu plodova. Ako se na determinantnim
sortama obavi bilo kakva
rezidba iznad prve cvasti, odbaciće se
svi plodovi koji bi se inače formirali
na tom delu.
Indeterminantne sorte paradjza
mogu imati jednu ili više stabljika, a
uglavnom se preporučuju četiri. Što
je manje stabljika, to je manje i
plodova, ali oni su krupniji a sama
biljka zauzima manje prostora. Kod
biljke sa većim brojem stabljika treba
pustiti drugu stabljiku da počne da
raste iz prvog kolenca iznad prvog
ploda, treću stabljiku treba pustiti iz
drugog kolenca iznad prvog ploda i
tako dalje. Ako se grananje podstiče
što bliže prvom plodu to znači da će
te bočne stabljike biti bujne, ali neće
predstavljati konkurenciju glavnoj
stabljici.
Indeterminantne i determinantne
sorte
Indeterminantne sorte paradajza
rastu dok god traje vegetaciona
sezona. Ove biljke formiraju stabljike,
listove i plodove sve dok ne
uvenu.
Determinantne sorte paradajza
formiraju samo određeni broj stabljika,
listova i cvetova koji odgovara
njihovoj genetskoj predispoziciji.
Razvoj ovih biljaka odvija se po
unapred definisanom redosledu. Prvo
je tu primarna vegetativna faza
tokom koje se formiraju sve stabljike,
većina listova i nekoliko plodova.
Sledi faza punog cvetanja i dostizanja
maksimalne veličine listova. Na
kraju je faza nalivanja plodova u
kojoj nema nikakvog vegetativnog
porasta. Dok plodovi sazrevaju, listovi
venu i opadaju. Komercijalni
proizvođači više vole ove sorte s
obzirom da dozvoljavaju mehanizovanu
berbu u jednom navratu, a glavna
prednost gajenja ovih sorti na
otvorenom je mogućnost rane berbe.
Polu-determinantne sorte, kako
im samo ime kaže su negde između
dva prethodno opisana tipa. Iako ne
postoji veliki broj ovih sorti, jedan od
najpopularnijih hibrida "Selebriti",
spada upravo u ovu kategoriju. Preporučuje
se da broj stabljika kod ovih
sorti bude tri do četiri.
Jednostavni način rezidbe i rezidba
"Misuri" tipa
Kod jednostavne rezidbe treba
ukloniti čitavu vodopiju u osnovi.
Kod rezidbe tipa "Misuri" treba pincirati
samo vrh vodopije.
Postoje dva načina orezivanja
vodopija koje se ne ostavljaju za stabljike.
Najjednostavnije je u potpunosti
ih pincirati (zalomiti) – ovakvo
orezivanje označava se kao "jednostavno"
i treba ga obaviti dok je
vodopija još mlada i puna vode. Vrši
se tako što se vodopija uhvati između
palca i kažiprsta i savija gore-dole.
Vodopija bi trebalo da se odlomi, a
mala rana koja ostane će brzo zaceliti.
Vodopiju ne bi trebalo seći nožem
ili makazama s obzirom da se rez
može veoma lako inficirati. Međutim,
ako vodopija postane previše
tvrda i kožasta da se odlomi, preporučuje
se korišćenje noža.
Kod orezivanja tipa "Misuri" treba
odlomiti samo vrh vodopije i ostaviti
jedan do dva lista. Prednost ovog
načina je u tome što se biljci ostavlja
veća lisna površina za obavljanje
fotosinteze i to što su plodovi
zaštićeni od ožegotina od sunca.
Nedostatak ovog naćina je što će se
duž bočnih stabljika neizbežno javiti
nove vodopije, koje će kasnije
povećati obim posla oko orezivanja.
Ovaj tip orezivanja obavezno se
primenjuje kada stvari izmaknu kontroli.
Kada se jave velike vodopije,
bolje im je samo zalomiti vrhove
nego ih odseći čitavom dužinom do
glavne stabljike - ako se pojavi neka
bolest simptomi će ostati daleko od
stabljike. Pored toga, uklanjanje
vršnog dela je manji šok za biljku
nego uklanjanje bočne stabljike u
dužini od 30 ili više centimetara.
Tokom toplih letnjih meseci
vodopije se veoma brzo razvijaju.
Stabljike koje počnu da se formiraju
ovako kasno tokom vegetacije biće
uvek tanke i dugačke i davaće sitne
plodove, pa im treba zalomiti vrhove.
Kako privezati stabljiku paradajza
Postoje dva razloga zbog kojih se
biljke paradajza vezuju, a time I dva
načina ovog postupka. Glavnu stabljiku
treba usmeriti da raste
uspravno tako što će se labavo
privezati vezom u obliku osmice. Da
bi se napravio oslonac plodovima
koji sazrevaju, treba napraviti veliku
petlju preko grozda plodova I
privezati vezivo za potporu oko 15-25 cm
iznad grozda. Obmotati vezivo
dva puta oko potpore i čvrsto ga
privezati tako da ga plodovi ne
povuku svojom težinom.
Čim počne cvetanje, sve stabljike
trebe privezati za naslon. Iako su
bujne, biljke se veoma lako mogu
oštetiti, pa treba voditi računa o tome
kako se i čime vezuju. Tekstilne
pantljike su zgodne za ovu svrhu pod
uslovom da nisu stare i pohabane.
Trake od najlon čarapa najmanje
oštećuju biljke, ali one nisu biorazgradive.
Pantljika treba da bude široka
najmanje 30 mm da se ne bi urezala
u stabljiku.
Postoje dva načina vezivanja.
Jedan način služi za usmeravanje
porasta biljke nagore, a drugi način je
potporni i služi da se biljka održi
uspravnom. Vršnih 30 cm glavne stabljike
je pun vode i lako se lomi, pa
ga treba lagano usmeriti na gore. To
se radi tako što se kratka pantljika
obmota oko sredine glavne stabljike,
ukrsti i labavo priveže za potporu.
Ovakva sveza oblika osmice smanjuje
rizik od toga da se na nežnoj stabljici
jave povrede u dodiru sa potporom.
Duž stabljike će se formirati
plodovi. Ako prethodno napravljene
veze ostanu labave, težina ploda će ih
svući duž potpore, a stabljika će se
pre ili kasnije poviti. Na sreću, kako
stabljika postaje starija, ona dobija na
čvrstini i tokom formiranja plodova
ona će moći da podnese čvršću vezu.
Kako bi se privezao grozd plodova
koji se nalivaju i dobijaju na težini,
dužu pantljiku od 30-45 cm treba
uvrnuti oko potpore, neposredno
iznad grozda plodova i napraviti podvezak.
Zatim ga lagano povući na
gore tako da preuzme težinu koju
nosi stabljika. Pantljiku dva puta
obmotati oko potpore i čvrsto je
vezati 15-25 cm iznad mesta na kome
je ona vezana za stabljiku. Da bi se
sprečilo da pantljika sklizne, treba
napraviti čvor ispod mesta gde je ona
privezana za potporu.
Poslednje orezivanje u sezoni
Oko 30 dana pre prvog mraza
predstoji još jedan zadatak: biljkama
treba prekratiti vrhove, da bi se
poslednjim plodovima koji su zametnuti
pružila prilika da sazru. Uklanjanjem
vrhova ugljeni hidrati će se
usmeriti ka plodovima. Ovaj postupak,
koji je poslednji u vegetacionoj
sezoni može biti od presudnog značaja
za dobijanje zrelih plodova,
nasuprot tvrdim i zelenim plodovima
koji se beru na brzinu i kasnije trule u
vrećama do čega dolazi ako se ovo
poslednje orezivanje ne obavi.
Slika 3: Vezivanje paradajza - kolac je uvek
okrenut prema severnoj strani.
Postavljanje potpora i razmak sadnje
Vrsta potpore koja će se koristiti i
razmak sadnje koji će se primeniti
zavisiće od broja stabljika koje će biti
prisutne na biljci.
Žičane mreže koriste se kod biljaka
sa tri do pet stabljika, i skoro uvek
kod determinantnih sorti. Idealno bi
bilo da mreža bude od galvanizovane
žice visine oko 1,5 m, sa otvorima od
najmanje 10 cm u prečniku tako da
može da se provuče ruka i ubere
paradajz. Od mreže širine 1,2 m
napravi se cilindar prečnika oko 40
cm. Treba ga učvrstiti pomoću žice i
dva potporna štapa od kojih je jedan
dugačak najmanje 1,8 m. Štapove
postaviti oko nedelju dana posle sadnje,
a žičane mreže oko biljaka tek
kada se formiraju prvi plodovi, kako
bi se pojednostavilo uništavanje
korova i orezivanje. Biljke u žičanim
cilindrima treba da budu međusobno
udaljene u dužini od oko dve trećine
najveće visine koju tokom rasta
dostignu.
Isti materijal koristi se i za postavljanje
žičane ograde, koja je najpogodnija
za biljke sa jednom ili dve stabljike.
Da bi se dobila dobra i stabilna ograda
treba postupiti na sledeći način: na
svakih 1.2 m postave se štapovi visine
1.8 m. Jedan kraj štapa provući kroz
prorez u poslednjem redu žičane mreže
pa ga utisnuti u zemlju do dubine oko
10 cm, a zatim štap uspraviti. Biljke sa
jednom stabljikom treba saditi sa razmakom
od 60 cm. Ako se biljke sade po
cik-cak rasporedu (jedna sa jedne,
druga sa druge strane ograde), odstojanje
se može smanjiti za 15 cm. Žičanu
ogradu treba uspraviti pre sadnje.
Štapovi kao potpore dobri su za
biljke sa jednom do četiri stabljike.
Koriste se hrastovi ili kedrovi
štapovi prečnika 2.5x2.5 cm, visine
1,8 m, zašiljeni na jednom kraju.
Štapove utisnuti u zemlju na dubinu
od 20-30 cm, u zavisnosti od tipa
zemljišta (ako je peskovito, štap treba
da ide na veću dubinu). Da bi se
izbegla oštećenja korena, štapove
postaviti nedelju dana posle sadnje.
Biljke sa jednom stabljikom saditi na
međusobnoj udaljenosti od 45 cm, sa
dve stabljike na 60 cm, a one sa tri ili
četiri stabljike saditi na 90 cm.
Kalemljenjem paradajza , na posebne
podloge, dobijamo izuzetno snažan
korenov sistem otporan prema
uvenužima, začepljenju sprovodnih
tkiva, nematodama. Ovaj, sve popularniji
način gajenja biljaka na
zapadu, daje zdraviju i sigurniju
proizvodnju, povećanje prinosa,
izjednačen kvalitet plodova tokom
cele godine.Veća masa korenovog
sistema doprinosi njegovoj većoj
aktivnosti i moguća je ranija sadnja
u hladnija zemljišta.
Slike 4,5,6 i 7: Postupak kalemljenja paradajza.