PROIZVODNJA KASNOG KUPUSA
Kasni ili postrni kupus dolazi na drugo mesto u plodoredu.
Uspešno se gaji posle useva koji oslobađaju njivu do
jula, a to su: grašak, rani krompir, luk, pšenica i ječam.
Najbolji predusevi kasnom kupusu su grašak jer ostavlja
dosta azota i hranjivih materija u zemljištu, i pšenica koja
ostavlja dobru strukturu.
Vreme za setvu rasada kasnog kupusa je od 20. maja
do 20. juna. Za rasađivanje biljke dospevaju u prvoj ili
češće tokom druge polovine jula, a berba počinje krajem
oktobra – početkom novembra. U obzir treba uzeti i činjenicu
da svaki dan setve posle 10. juna produžava vegetaciju
u oktobru i novembru za 7 dana.
Gajenje rasada kupusa
Rasad kasnog kupusa proizvodi se u dobro pripremljenim
otvorenim lejama na plodnom zemljišnom supstratu, koji je
sastavljen od tri dela zgorelog stajnjaka i dva dela zemlje.
Površina zemljišta do pet santimetara treba da je sitno usitnjena
i ravna radi ravnomernog nicanja i razvoja. Za setvu rasada
kasnog kupusa potrebno je 2,5 grama semena po aru, ili
oko 300 grama po hektaru. Dubina setve treba da je od jedan
do dva santimetra. Dublja setva produžava nicanje, što se
nepovoljno odražava na rasad. Kasni kupus seje se na razmak
1,5-2 u redu i 25-30 santimetara međuredno. Ako je sklop biljaka
gust može doći do zasenjivanja i izduživanja rasada.
Posle setve zemljište treba zaliti, ali paziti da se ne stvori
pokorica, jer tada seme teže i neujednačeno niče. Stvaranje
pokorice nastaje tokom visokih dnevnih temperatura. Ukoliko
se posle prvog zalivanja stvori pokorica, treba ponoviti
zalivanje, ali manjom količinom vode, kako bi pokorica oslabila
i mlade biljke mogle nesmetano da rastu.
Posle nicanja biljaka rasad treba odmah zaštititi od štetočina.
Prvi se pojavljuje buvac, koji nanosi najveću štetu rasadu
kupusa. Za njegovo suzbijanje mogu se koristiti preparati
Fenitrotion 50 EC u količini jedan litar po hektaru, ili decis
EC-25 sa 0,6 litara po hektaru, Karbaril P-5 i slični.
Optimalna temperatura za rast rasada je 15-17 stepeni.
Da bi se dobio dobar rasad treba ga umereno i redovno
zalivati. U slučaju nedostatka vode biljke slabo napreduju,
a ako je ima više suviše se izdužuju, stablo je tanko,
krto i lako se lomi. Na ovo treba paziti tokom vrelih letnjih
dana, kada proizvodači obično misle da rasadu prija
puno vode. Kad dnevne temperature dosegnu 25 i 30°C, a
nekad i više treba smanjiti norme zalivanja. To znači zalivati
ređe i u manjim količinama. U suprotnom rasad dobija
žutu boju, izdužuje se i postaje neotporan na bolesti.
Rasad treba zalivati i pre rasađivanja, jer se biljke dobro
obezbeđene vodom brzo oporavljaju i ukorenjavaju.
Kasni kupus se u toku vegetacije zaliva 10-12 puta, u vremenskom
intervalu 8-15 dana između dva zalivanja, sa po
30-40 mm vode. Orjentaciona količina vode za zalivanje
kasnog kupusa je oko 380 mm tokom vegetacije. Kritičan
period za zalivanje je rasađivanje, obrazovanje asimilacione
površine – lišća, i zavijanje glavica.
Priprema zemljišta i đubrenje
Posle ubiranja preduseva obavlja se letnja obrada
zemljišta, tj. plitko oranje na dubinu 15-20 cm. Istovremeno
se zemljište i kultivira.
Da bi se dobio što veći prinos kupusa zemljište se
dubri u više navrata. U jesen je dobro da se zaore stajnjak.
Osim stajnjaka unose se i mineralna đubriva, i to na
osnovu potreba kupusa. 10 tona glavica kupusa iznese
36-50 kilograma azota po hektaru, 15 kilograma fosfora i
50-55 kilograma kalijuma po hektaru. Količina čistih hraniva
za potrebe kupusa iznosi 200-300 kilograma azota,
120-150 fosfora, 250-350 kalijuma i 40-60 kilograma magnezijuma
po hektaru. Ovo znači da osnovno đubrenje treba da
obuhvati 40-60 tona po hektaru, 800 kilograma NPK
8:16:24, a prihranu KAN-om. Od navedene količine jednu
trećinu azota i dve trećine fosfora i kalijuma treba uneti do
rasađivanja, a ostatak primeniti u prihranjivanju. Prvo
prihranjivanje jednom trećinom azota obavlja se 6-7 dana
posle sadnje, a drugo tokom intenzivnog razvoja listova
rozete pri čemu se koristi preostala količina hraniva. Radi
uštede đubriva može se obaviti samo jedno prihranjivanje
sa 200 kg KAN-a, ili 100 kg UREE po hektaru 20-30 dana
posle sadnje, odnosno u fazi najintenzivnijeg rasta rozete.
Rasađivanje biljaka i nega useva
Biljke se rasađuju kada imaju 5-6 dobro razvijenih listova.
Pri rasađivanju rasad treba probirati. Odbacuju se biljke sa
oštećenim temenim pupoljkom – buduća glavica, kao i slabe
i bolesne. Rokovi sadnje su od 20. jun do 20. jula, u zavisnosti
od planiranog vremena pristizanja berbe. Da bi se sprečila
pojava korova, pre sadnje treba uneti neki od herbicida: Treflan
EC u količini 1-2 litra, Župilan E-48 ili Dervinol 45-F
2-4 litra po hektaru. Herbicid posle prskanja mora plitko da se
unese u zemljište – inkorporira.
Biljke se sade dublje nego u leji, odnosno sve do
kotiledona. Zemlja oko žila korena treba dobro da se sabije
da ne bude vazduha oko njega, jer može doći do
propadanja biljaka. Biljke se rasađuju na 50-60 u redu i
60-70 cm između redova.
Dan-dva posle rasađivanja počinje obnavljanje korenovog
sistema, što najčešće traje oko 15 dana. U ovo vreme
treba popuniti prazna mesta na parceli, nastala usled
propadanja ili oštećenja rasada.
Da bi se sprečila pojava korova i pokorice u toku vegetacije
dok biljke ne zatvore redove, zemljište treba
okopavati i kultivirati. Ove mere nege izvode se obično
dva dana posle zalivanja. Međuredna obrada treba da
bude u površinskom sloju, ne dublja, da se ne bi oštetio
koren kupusa, koji više ide u širinu nego u dubinu.
Kupus se bere sukcesivno – jednom do dva puta, u
punoj tehnološkoj zrelosti. Beru se samo tvrde glavice s
dobro formiranom i zavijenom glavicom. Ako se produži
vreme berbe dolazi do tehnološke prezrelosti, usled čega
glavice pucaju.
Poslednja berba kasnih sorti kupusa mora da se organizuje
pre nego što temperatura padne ispod -5°C. Na
-4-5°C kupus može da bude samo privremeno, jer posle duže
vremena dolazi do izmrzavanja glavica. Tržišnim glavicama
smatraju se sve one normalno razvijene, mase 1,5, 3 i
više kilograma. Prinos kasnih sorti kupusa je 45-80 t/ha.
Sorte pogodne za ovu proizvodnju su: Futoški kupus,
Srpski melez, Atria, Rinda – za svežu potrošnju i kišeljenje,
Koronet, Erdeno – za prezimljavanje, a može da se
lageruje do aprila.
Kupus se može koristiti za salate, kuvanje, ali i cediti
tako da se dobiju sokovi. Dodatnu operaciju predstavlja
kiseljenje - biofermentacija uz pomoć soli i vode. I
kiseli kupus ima više varijanti: cele glavice, listovi koji se
posebno pakuju i mogu se koristiti za pripravljanje sarme,
seckani kiseli kupus za salate, podvarak i druge namene.
Udruženje proizvođača iz Futoga, koje je pokrenulo
inicijativu za zaštitu futoškog kupusa, već ima u svom
asortimanu sve te različite kombinacije. Nekoliko krupnih
proizvođača, takođe, uspeva da ostvari proizvodnju na
visokom tehničko-tehnološkom i higijenskom nivou, uz
primenu sistema Hasap, ISO i drugih standarda.
Dr Janko Červenski