GAJENJE BROKOLE
Brokola se gaji kao rani, zatim kao srednjerani, odnosno
srednjekasni usev, mada najbolje uspeva kao kasni
jesenji – iz postrne proizvodnje. Znatno kraće je vegetacije
od karfiola, te kada se sadi pocetkom jula kao drugi
usev, za berbu pristiže u avgustu, septembru i oktobru. U
mediteranskom području se može gajiti i kao zimski usev.
Temperaturni stres, obilno đubrenje azotom i obilno zalivanje
mogu izazvati pojave fizioloških oboljenja šupljeg
stabla i smeđe cvasti. Takođe se gaji najčešće preko rasada
kao i ostale kupusnjače.
Proizvodnja brokole najčešće se odvija preko rasada,
mada može i direktnom setvom semena na stalno mesto.
Zbog otežane zaštite u početnim fazama rasta i razvića,
ovaj drugi način se, međutim, znatno manje primenjuje.
Preporučuje se kontejnerska proizvodnja rasada. Ovakva
proizvodnja zahteva maksimalna ulaganja i negu rasada.
Posebno zalivanje, zaštitu, kao i temperaturne uslove.
Biljke ovako proizvedene imaju bolje razvijen korenov
sistem. U fazi rasada, ako su biljke izložene niskim temperaturama,
može doći do jarovizacije i do prevremenog
izbacivanja cvetnog stabla. Proizvodnja rasada obično
traje pet nedelja.
U fazi dobro razvijenog rasada biljke se rasađuju ručno
ili mašinski – sadilicama, na razmak između redova 60 i u
redu 40-50 santimetara. Sadnju u stopu treba da prati
navodnjavanje, što omogućuje brzo i uspešno ukorenjavanje
rasada. Dobro je da se sadnja obavi u vlažno
zemljište, posle kiše – po oblačnom vremenu, ili da se
zemljište pre sadnje zalije. Nekoliko dana posle rasađivanja
konroliše se stanje useva i ako nedostaje više od 10
odsto biljaka prazna mesta se popunjavaju. U toku proizvodnje
sprovode se redovne mere nege, zaštite od bolesti
i štetočina.
U cilju uništavanja korova i stvaranja povoljnog
vodno-vazdušnog režima-razbijanje pokorice, primenjuje
se međuredno kultiviranje. Prvo se izvodi tri do pet dana
posle sadnje, a sledeća posle svakog navodnjavanja.
Međuredna obrada izvodi se sve dok se ne sklope redovi.
Na manjim površinama brokola može i da se ogrće radi
formiranja adventivnih korenova. Korovi u usevu brokole,
pored kultiviranja i okopavanja, mogu da se suzbijaju herbicidima,
i to “treflanom” – 1,5-dva kilograma po hektaru,
ili “devrinolom” – dva-četiri kilograma pre sadnje,
uz inkorporaciju, ili “lasostompom” – četiri – pet kilograma
po hektaru pre rasađivanja.
Pored korova, obavezna je zaštita posebno od štetočina
– buvača, lisnih vaši, lisne i ozime sovice. Od preparata
mogu da se koriste “karbaril”, “zolone” 0,15 %,
“decis” 0,05 % itd. Berba počinje kada su cvasti u
prečniku 10-20 santimetara, mase 300- 500 grama. Vreme
optimalne zrelosti cvasti, odnosno ruže, veoma kratko
traje – svega nekoliko dana, te ako se tada ne ubere dolazi
do otvaranja cvetova. Tada brokola više nema nikakvu
upotrebnu vrednost, posebno u uslovima visokih temperatura
i niske
vlažnosti
zemljišta.
Cvast
brokole može
da cveta i posle
ubiranja. Osim
toga, vrlo brzo gubi turgor, te
zbog toga mora da se čuva
kraće vreme u uređajima za
rashlađivanje, a duže zamrznuta.
Primarne cvasti iznose
se na tržište pojedinačno, dok se
sekundarne ili bočne vezuju u vezice.
Berba može da bude jednokratna za industrijsku
preradu, ili višekratna – svaki dan, ili dva tri puta
nedeljno. Prinosi se krecu od 15 do 30 tona primarnih i od
0,5 do tri tone sekundarnih cvasti po hektaru.
U pogledu morfoloških oznaka i zahteva za uslovima
uspevanja brokola je vrlo slična karfiolu. Razlikuje se po
visini stabla, izgledu listova lisne rozete i boji cvasti.
Stablo je visine 50- 100 santimetara, sa spiralno raspoređenim
listovima lisne rozete (30- 80 listova), koji su
izduženog oblika, u osnovi manje ili više usečeni zavisino
od sorte. U celini biljka je robustnija, a na vrhu izduženog
stabla obrazuje se cvast ili ruža. Cvast je rastresitija od
cvasti karfiola, mase 300-800 grama. Sastavljena je od
mnogobrojnih razraslih mesnatih cvetnih drški, svetlo do
tamno zelene boje. Cvast pojedinih sorti može da bude sa
značajnim prisustvom antocijana – ljubičaste boje. Iz
pazuha vršnih listova po ubiranju primarne cvasti razvija
se najčešće jedna do tri sekundarne cvasti, zavisno od
sorte, a može i do 15 cvasti sastavljenih od po jedne
razrasle mesnate cvetne drške – znatno sitnije od primarne
cvasti. Generativni organi prorastaju u drugoj godini života
po prolasku stadijuma jarovizacije, a u nepovoljnim
uslovima mogu da se pojave i u prvoj godini.
Centralna ruža se može ubirati kad je čvrsta i kompaktna,
bez otvorenih cvetova. To je otprilike 60-100 dana od
rasađivanja. Ružu sečemo sa držkom, najmanje 12 cm
dugačkom. Nesmemo dozvoliti da držka postane tvrda i
drvenasta. Nakon rezidbe centralne ruže, sa razvojem
počinju bočni izdanci. Ovi mali bočni izdanci, kasnije
male ruže, se seku svaka 2-4 dana. Ovako sa period berbe
brokole može produžiti na 40- 80 dana, u zavisnosti od
klimatskih uslova, kondicije biljke, kao i lokaliteta. Vreme
optimalne zrelosti cvasti, odnosno ruže, veoma kratko
traje, svega nekoliko dana, te ako se tada ne ubere dolazi
do otvaranja cvetova. Tada brokola više nema nikakvu
upotrebnu vrednost, posebno u uslovima visokih temperatura
i niske vlažnosti zemljišta. Cvast brokole može da
cveta i posle ubiranja. Osim toga vrlo brzo gubi turgor, te
zbog toga mora da se čuva kraće vreme u uređajima za
rashlađivanje, a duže zamrznuta.
Primarne cvasti iznose se na tržište pojedinačno, dok
se sekundarne, ili bočne vezuju u vezice. Berba može da
bude jednokratna za industrijsku preradu, ili višekratna,
svaki dan, ili dva tri puta nedeljno. Prinosi se kreću od 15
do 30 tona primarnih i do 0.5 do tri tone sekundarnih
cvasti po hektaru. Prolećni tip brokole beremo isključivo
u jutarnjim satima, da bi smo izbegli uvenuće.
Ukoliko se ruže brokole ne uberu na vreme, mnoge
biljke procvetaju u prvoj godini života.
SUZBIJANJE KOROVA U PROIZVODNJI BROKOLE
Način gajenja i agroekološki uslovi omogućuju masovnu
pojavu korova u usevu brokole. Brokola se gaji uz
primenu intenzivnih agrotehnickih mera i velikog učešća
ljudskog rada. Osnovni način proizvodnje karfiola i
brokole je proizvodnja iz rasada. Ovaj način proizvodnje
je moguć uz intenzivnu agrotehniku, gde je prisutno obilno
đubrenje organskim i mineralnim đubrivima, često
navodnjavanje i međuredna obrada. Kao rezultat primene
ovih mera javlja se korovska flora čiji predstavnici imaju
visoke zahteve za vodom i hranivima. Suzbijanje korova
ima veliki značaj u početku vegetacije, jer zbog
konkurentskih odnosa za životni prostor, hraniva i vodu
korovi utiču na smanjenje prinosa. Pri izboru herbicida,
pored drugih relevantnih faktora, moramo uzeti u obzir
kratak vegetacioni period koji zahteva primenu manje
perzistentnih herbicida.
Ispitivani herbicidi i njihove kombinacije efikasno
deluju na jednogodišnje korovske vrste, osim preparata
Mesoranil WP 50. Ostale kombinacije imaju punu opravdanost
primene u širokoj praksi, osim povećane doze
preparata Goal, čija primena nema ekonomsku opravdanost.
Ovi preparati na deluju na višegodišnje korove. U
slučaju pojave višegodišnjih travnih korovskih vrsta
(napr. Sorghum halepense), treba dodati antigraminarnu
komponentu.
Pošto brokola brzo niče, moguća je i primena totalnih
herbicida (Gramokson) pre nicanja rasada, a posle nicanja
korova. Međutim prethodnom ranijom pripremom
zemljišta, a po potrebi i zalivanjem, moguće je izazvati
brzo nicanje korova a potom i njihovo suzbijanje mehaničkim
putem, tj. plićom obradom do 5 cm dubine. Ukoliko
je obrada dublja, izbacuje se seme korova u plići sloj
iz kojeg većina korovskih biljaka niče.
S obzirom na to da je reč o manjim površinama,
prskanja se obično izvode lednom prskalicom, pa je potrebno
posvetiti veću pažnju tacnom doziranju herbicida,
što se postiže radom sa rasprskivačima, koji daju lepezast
mlaz. Mogućnosti za suzbijanje korova su sledeće:
Pre setve, unošenjem u zemljište “Devrinol 45-F” u
količini 30-40 ml/100 m2. Unošenje u zemljište ovog herbicida
moguće je postici obilnijim zalivanjem posle
primene, ili setvospremiranjem. “Treflan”, i drugi na bazi
trifluralina u količini 10-15 ml/100 m2 unošenjem na
dubinu 5-8 cm, (lakom tanjiračom ili setvospremačom).
Posle nicanja rasada i korova “Starane 250”, “Tomigan”
5-8 ml/100m2. Uz manja prolazna oštećenja suzbija
većinu širokolisnih korovskih vrsta.
Za suzbijanje muharika, divljeg sirka, samonikle
pšenice i ječma postoji širok izbor preparata: “Focus
ultra”, “Fusilade super”, “Gallant super”, “Select
super”, “Targa super”, “Leopard 5-EC”, “Agil 100-
EC”, “Furore super” (ne za samoniklu pšenicu i ječam)
i to u koncentraciji 0,5-1,0%, tj. 50-100 ml na 10 litara
vode.
Suzbijanje korova u polju pre sadnje, unošenjem u
zemljište “Devrinol 45-F” 2,5-4,0 l/ha. Obilnije navodnjavanje
posle primene zamenjuje plitko unošenje ovog
herbicida u zemljište. Strna žita, kukuruz, sirak, salata,
šećerna repa, cvekla mogu se gajiti godinu dana posle
primene. Karenca je 70 dana.
Preparati na bazi trifluralina (“Treflan- EC” i dr.
1,5-2,5 l/ha). Potrebno ih je uneti na 5-10 cm odmah po tretiranju.
Karenca je 91 dan. Ozimu pšenicu i ječam ne treba
sejati posle primene ovih preparata u leto.
Pre sadnje, bez unošenja u zemljište “Goal”, “Savagol”,
“Galigan”.
Preporučene količine su 2-3 l/ha, mada i polovičnom
dozom može da se suzbije većina širokolisnih korovskih
vrsta. Treba nastojati da se što manje remeti površinski
sloj zemljišta na kojem je obrazovan herbicidni sloj. U
kombinaciji sa nekim od preparata na bazi pendimetalina
proširuje mu se spekar delovanja na korove (“Goal”
1,0 l/ha + “Stomp 330-E”). Karenca je 42 dana. “Stomp
330-E”, “Agrostom 330- EC”, “Vetpen 330-E” 4-5 l/ha.
Karenca je 63 dana. Treba imati u vidu da se pšenica i
ječam mogu sejati posle 4 meseca, a šećerna repa, cvekla
i spanać tek 12 meseci posle primene.
Posle rasađivanja, pre nicanja ili u samom nicanju
korova “Butisan S” (metazahlor 50 gr/1) 1,5-2,5 l/ha.
Vrlo je pogodan herbicid, ali ga kod nas nema u prometu.
Suzbija štir (Amaranthus retroflexus), pepeljugu (Chenopodium
album), galinsogu (Galinsoga parviflora), hoću neću
(Capsela bursa-pastoris), kamilicu (Matricaria
chamomilla). Za dobro delovanje veoma je važno da u
vreme primene zemljište bude dovoljno vlažno. Salata,
mrkva, paštrnak mogu da se seju 5 meseci posle njegove
primene.
Posle rasađivanja, protiv izniklih korova “Fusilade
super” 1,5-2,0 l/ha, “Fusilade forte” 0,8-1,3 l/ha. Koristi
se protiv divljeg sirka, muharika i samonikle pšenice i
ječma. Karenca je 42 dana.
U drugim zemljama koristi se i “Focus ultra”, “Agil
100-E”, “Gallant super”.
“Lontrel 100” 0,8-1,2 l/ha. Preporučujemo ga samo za
tretiranja ponegde, zbog ograničenja gajenja narednih
kultura. U navedenoj višoj dozi suzbija palamidu (Cirsium
arvense) u fazi rozete.
BERBA BROKOLE
Berba počinje kada su cvasti u precniku 10-20 cm,
mase 300-500 grama.
Centralna ruža se može ubirati kad je čvrsta i kompaktna,
bez otvorenih cvetova. To je otprilike 60-100 dana od rasađivanja.
Ružu sečemo sa držkom najmanje 12 cm dugačkom.
Ne smemo dozvoliti da držka postane tvrda i drvenasta.
Nakon rezidbe centralne ruže, sa razvojem počinju
bočni izdanci. Ovi mali bočni izdanci, kasnije male ruže,
se seku svaka 2-4 dana. Ovako sa period berbe brokole
može produžiti na 40-80 dana, u zavisnosti od klimatskih
uslova, kondicije biljke, kao i lokaliteta.
U hladnijim regionima berba obično traje u 4-7
dnevnom intervalu, da bi se izbeglo prezrevanje ruže. U
toplijim regionima, ovaj period traje 2 do 5 dana. Ukoliko
gajenje brokole ide po svim principima agrotehnike, period
berba treba da obezbedi minimalno 2-3 ekonomski
isplative berbe ruža.
Vreme optimalne zrelosti cvasti, odnosno ruže, veoma
kratko traje, svega nekoliko dana, te ako se tada ne ubere
dolazi do otvaranja cvetova.
Tada brokola više nema nikakvu upotrebnu vrednost,
posebno u uslovima visokih temperatura i niske vlažnosti
zemljišta.
Cvast brokole može da cveta i posle ubiranja. Osim toga
vrlo brzo gubi turgor, te zbog toga mora da se čuva kraće
vreme u uređajima za rashlađivanje, a duže zamrznuta. Primarne
cvasti iznose se na tržište pojedinačno, dok se sekundarne,
ili bočne vezuju u vezice. Berbe može da bude jednokratna
za industrijsku preradu, ili višekratna, svaki dan, ili
dva tri puta nedeljno. Prinosi se kreću od 15 do 30 tona primarnih
i do 0.5 do tri tone sekundarnih cvasti po hektaru.
Prolećni tip brokolija beremo isključivo u jutarnjim
satima, da bi smo izbeli uvenuće.
Ukoliko se ruže brokole ne uberu na vreme, mnoge
biljke procvetaju u prvoj godini života.
Prinos brokole kao i veličina ruža su uslovljeni razmakom
sadnje na jednoj strani i gustinom sadnje na drugoj
strani. Povećanje broja biljaka na gajenoj površini
povećava prinos, ali zato smanjuje veličinu i masu ruže.
ČUVANJE BROKOLE
Brokola ima vrlo kratak period čuvanja. Ruže brokole
ako su vrlo zbijene i kompaktne, pokazuju simptone
žutila cvetnih drški. Zato je neophodno da se brokola
rashladi do blizu 0 0 C, što je pre moguće nakon berbe.
Razvoj cvetića u cvasti može naglo da umanji kvalitet
(spoljašnji izgled i ukus). Cvast se reže kada dobije tamnozelenu
boju i ne sme biti previše zrela. Brokola kao i
kukuruz šećerac ima najveći intenzitet disanja od svog
povrća.
Brokola mora biti obrađena odmah po branju da ne bi
izgubila na kvalitetu. Prevelike cvasti se seku ili se zamrzavaju
sa manjim bočnim cvastima. Tom prilikom odstranjuje
se deo stabla i tada može ostati samo stablo
dužine od 10-15 cm. Posle pranja, brokola se blanšira 3 do
5 minuta, da bi se uništila katalaza i peroksidaza. Posle
toga brokola se hladi na 10 do 15 0 C da bi se očuvali boja
i ukus a zatim se upakovana zamrzne na -20 0 C.
Brzo hlađenje:
Vrlo je važno da temperatura bude
smanjena na 0 0 C neposredno nakon berbe. Forsirano vazdušno
hlađenje ili hidro hlađenje upotrebljavaju se u ove
svrhe. Prepokrivanje ledom tokom transporta daje takođe
dobre rezultate, i vrlo često se primenjuje.
Dužina čuvanja:
Ako je brokola brzo rashlađena i
čuvana na 0 0 C pri visokoj relativnoj vlažnosti, životni
vek se može produžiti na 10-14 dana. Uopšteno, brokola
ima vrlo kratak period čuvanja, obično kraći od jedne
nedelje.Tačka smrzavanja: 0,6 0 C.
Modifikovana atmosfera:
Brokola može dobro da se
čuva u modifikovanoj atmosferi. Ugljen dioksid sa koncentracijom
od 5-20% dovodi do učuvanja zelene boje,
nežnosti tkiva i redukovanja bolesti. Neposrednim zadevanjem
rastegljivom (x-tend) folijom ili PE-vrećicama
možemo uticati na povećanje ugljen dioksida i menjanje
atmosfere, što dovodi do povećanja dužine čuvanja.
Oslobođena tolota disanjem je visoka (Wati/tona) i na
određenim temperaturama iznosi
Poremećaji tokom čuvanja:
Ozlede niskim temperaturama;
se dešavaju na oko –0,6 0 C. Mlade cvasti u središnjim
delovima »ruže« su najosetljivije na smrzavanje, i
nastanku promene boje (zatamljena-browing) nakon
topljenja.
Bolesti:
Najčešće oboljenje koje se javlja tokom
čuvanja brokole je Erwinia spp. Čuvanjem na hladnom se
umanjuju procesi bolesti. Niža relativna vlažnost od 90%
na preporučljivim temperaturama umanjuje nastanak
bolesti.
Čuvanje u kući:
Brokola se čuva u frižideru prepokrivena
plastičnom folijom i treba je konzumirati brzo.
Zamrznuto kupusno povrće čuva se na temperaturama
od 12 do 23 0 C. Na temperaturi od 12 0 C, brokola može da
stoji od 6 do 8 meseci. Pri temperaturi od 23 0 C, brokola je
upotrebljiva više od 24 meseca.
Sl. 1 i 2 Simptomi plamenjče brokole.
Sl. 3 Simptom nedostatka bora.
SORTIMENT BROKOLE
Na teritoriji Srbije su od strane Ministarstva poljoprivrede,
šumarstva i vodoprivrede (završno sa 2005 godinom)
za gajenje odobrene sledeće sorte i hibridi:
Corvet, Cruiser, Citation, Skiff, Monopoly, Marathon.
MONOPOLYF1 (Syngenta seed)
visok potencijal
prinosa u kombinaciji sa ujednačenošću plodova (ruža).
Veoma se dugo održava nakon branja. Preporučujemo ga
za jesenju berbu. Fina struktura cvasti koja je blago ovalna.
Pogodan je za svežu upotrebu i za industrijsku preradu.
Dospeva za 80 dana od rasađivanja. Optimalan sklop 60x55
cm. Prosečna težina ruža 0.7-1.2 kg. Nakon berbe glavne
cvasti možemo brati i manje cvasti sa zaperaka.
SKIFF F1 (Seminis)
robustan hibrid, namenje pre
svega svežoj preradi ali je pogodan i za preradu. Spada u
grupu srednje ranih hibrida sa kompaktnom, plavozelenom
bojom cvasti. Glavna cvast se formira iznad lisne
rozete, čime je u mnogome olakšana berba ovog hibrida.
Formira nekoliko bočnih cvasti.
CRUISER F1 (Seminis)
pouzdan i prinosan, rani i
robustan hibrid, namenje pre svega svežoj preradi ali je
pogodan i za preradu. Spada u grupu ranih hibrida sa
kompaktnom, tamnozelenom bojom cvasti. Cvast je
kupastoovalnog oblika. Nije podložan šupljikavosti stabla,
zbog čega može da se gaji u toplijim i suvljim uslovima.
Pošto je veličina biljke ograničena, moguća je i gušća
sadnja ovog hibrida.
CORVET F1 (Seminis)
spada u grupu srednje kasnih
hibrida, pogodan za većinu agroklimatskih uslova, mada
mu više odgovaraju hladniji uslovi. Pogodan je kako za
svežu potrošnju, tako i za industriju. Ima takođe
mogućnost da formira nekoliko bočnih izdanaka posle
odstranjivanja centralne cvasti. Glavna cvast je kupastog
oblika, tamno zelene boje. Biljke su srednje veličine, te im
odgovara gušći sklop.
Dr Janko Červenski
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo
BROKOLA PROTIV TRULEŽI
Danas se dobar obrok ne može zamisliti bez dobre
salate, a dobra salata je zelena salata. Zbog toga mnogi
žele da salatu gaje u svojim baštama. Međutim, zbog
povećane proizvodnje na malom prostoru i
višegkatnog gajenja tokom godine, salata se sve više
gaji na istom mestu (monokultura). Usled toge se javljaju
mnogobrojne bolesti i drugi štetni organizmi,
koji ugrožavaju ili otežavaju proizvodnju ove značajane
povtarske biljke. Jedna od bolesti koja se sve
češće javlja je kolaps ili trulež- salate.
Ovu bolest izizivaju dve gljive čija su stručna
imena Sclerotinia sclerotiorum i Sclerotinia minor.
Obe gljive imaju posebno tvorevine za održavanje
i razmnožavanje, tzv. skelerocije, koje su kod prve
gljive krupnije veličine zrna pasulja, a kod druge znatno
sitnije (minor). Sklerocije se u zemljištu mogu
održati 6-8 godina. Tako su dugo izvor zaraze pri
ponovljenom gajenju salate na istoj površini. Pošto
su skleocije kompaktne i tvrde tvorevine, one se teško
uništavaju, čak i pri hemijskoj dezinfekciji
zemljišta,pa je zaštita od ove bolesti dosta komplikovana
i teška.
Bolest se javlja na mladim i starim biljkama.
Početni simptomi su uvenuće starijeg lišća na glavici.
Sa napredovanjem zaraze prema unutrašnjem lišću,
cela biljka, uključujući i glavicu, vene. Zatim se vlažna
trulež širi na nadzemne i podzemne delove biljke.
Po vlažnom vremenu gljve na zahvaćenoj biljci formiraju
snežnobelu prevlaku, a sa donje strane lišća, na
kruničnom delu i duž korena nastaju crne sklerocije
patogena. Cela biljka može uvenuti i osušiti se samo
za nekoliko dana, otude naziv bolesti-kolaps salate.
Zaštita salata od ove bolesti je veoma teška. Preduzimaju
se hemijske, biološke, fizicke i agrotehnicke
mere. Međutim, ni jedna, primenjan samostalno, ne
daje zadovoljevajuće rezultate. U nekim zemljama
primenjuju se fungicidi, neposredno posle rasađivanja,
sa sve dok salata ne dobje četiri lista. Međutim, u
našoj zemlji fingicidi se ne primenjuju. S toga nam
preostaje da koristimo druge mere zaštite.
Primenom plodoreda je teško suzbijati trulež salate
zato što paraziti, koji izazivaju ovu bolest, imaju širok
krug domaćina. Međutim, istraživanjima je utvrđeno
da neke povrtarske biljke, gajene kao predusevi,
smanjuju pojavu bolesti. tako je utvrđeno da gajenjem
brokole, pre salate, smanjuje pojavu truleži.
Sakupljanje i uništavanje nezemenih delova salate
samo delimično smanjuje pojavu bolesti, jer u zemljištu
ostaje koren na kome se patogen održava. Širenju
zaraze doprinosi i način zalivanja jer, kada se obavlja
brazadama, zaraza se raznosi vodom. Zato je blje zalivanje
vršiti sistemom kap-kao, veštačkom kišom ili
na druge načine.
Dr Mirko Ivanović