KRES SALATA, BLITVA,
LOBODA, MATOVILAC, RUKOLA
KRES SALATA
Kres salata je jednogodišnja biljka, koja potče iz
područja južno od Kavkaza, odakle se proširila po celoj
Evropi i severnoj Americi. Samonikla raste uz reke,
puteve i na ostalim ruderalnim staništima.
Prema nalazima semena u grobnicama, zaključuje se
da se koristila u Egiptu još u faraonsko vreme. Kao povrće
koristi se mlada rozeta lišća, oko 30 dana nakon setve, ili
celi nadzemni deo biljke u fazi kotiledona. Ovaj drugi
način, u zadnje vreme najviše, je raširen u Francuskoj,
Belgiji, Holandiji, Švedskoj, Danskoj i Engleskoj. Specijalizovana
gazdinstva proizvode je cele godine. Kod nas,
za sada, još nije uvedena.
Kres salata bogat je izvor minerala i vitamina (kalijum
550, kalcijum 215, fosfor 38, magnezijum 40 i gvožde
2.9 mg/100 g sveže kres salate, odnosno karotina 2.19, vitamina
B1, 0,15,B2, 0,19, naicina, 1.75 i C vitamina
60 mg/100 g. Najviše se koristi u svežem stanju kao salata,
ili kao dodatak drugim salatama, na sendvičima, kao
dodatak supama, sosovima, sirnim namazima i sl. Ima
pikantan ukus, otvara apetit, a sadrži i supstance s antibiotskim
delovanjem.
To je mala biljka, koja u vegetativnoj fazi formira rozetu
lišća 15 do 20 cm u prečniku. Kotiledoni su joj trodelni, a listovi
lirasti, duboko urezani, pa deluju kao neparnoperasti.
Cvetna stabljika naraste 25 do 50 cm. Na vrhu cvetne stabljike,
u uslovima viših temperatura i dugoga dana, razvije se
grozdasta cvast s belim ili svetloružičastim cvetovima. Plod je
mala komuška sa sitnim crvenosđim semenkama. U jednom
gramu može biti 400 do 750 semenki.
Biljka je skromnih zahteva prema ekološkim uslovima.
Dobro uspeva i u polusenci. Klija već kod 5 do 6 0 C, a
raste od 15 do 25 0 C, gotovo na svakom zemljištu, a na
dobrom vrtnom uspeva i bez đubrenja. Ako se želi kontinuirano
brati, na otvorenom se seje od marta do septembra
svakih desetak dana. Seje se vrlo plitko, širom ili u
redove 8 do 15 cm razmaka, sa 5 do 8 g/m˛ da se postigne
oko 1000 biljaka /m2.
Od setve do berbe stiže za 15 do 30 dana. Mlado lišće
dužine 6 do 10 cm reže se u nivou tla, opere i, pakovano
u plastične kutije, otprema na tržište. Po kvadratnom
metru može se postići prinos od 3 do 4 kg.
U zaštićenim prostorima uzgaja se u plastičnim posudicama
(11.5 x 6.5cm odnosno 75cm2) na sterilnom inertnom
supstratu dobrog kapaciteta za vodu, najčešće na
staničevini. Seje se mahanizovano 2 do 3 g semena po
posudici. Do održavanje ravnomerne vlage supstrata.
Kres salata
klija na
svetlu, pa
se seme
ne pokriva.
Zavisno od
uslova, za 8 do
15 dana, biljčice
su u fazi otvorenih
kotiledona, visine
oko 5cm. Tada se
posudice slože u odgovarajuće
kutije za otpremanje
na tržište. Na prodajnom
mestu, ili kod
potrošača, na sobnoj temperaturi
biljčice dnevno narastu još 1
do 1.5 cm. U rashladnoj vitrini, pri
temperaturi od 0 do 1 0 C, može se održati do 2 nedelje.
BLITVA
Blitva je dvogodišnja vrsta koja u prvoj godini života
razvije koren i lisnu rozetu, a u drugoj cvetonosno stablo,
cvetove i seme. Poznata je i pod imenom mangold.
Pripada istoj vrsti kao i šečerna, ili stočna, repa i cvekla.
To je samo varijetet ili podvrsta repe, grupa sorti sa
kvalitetenim lišćem i lisnim drškama.
U ishrani se koristi list i lisna drška. Za te svrhe postoje
posebne sorte. Obične sorte nemaju jako razvijenu lisnu
dršku, te se od njih koristi samo liska.
Sorte rebrašice formiraju listove na vrlo krupnim,
širokim, dugim i mesnatim drškama bele boje, koje se koriste
kao špargla.
Potiče sa Mediterana, gde se i danas masovno koristi u
ishrani, najviše u Francuskoj i Italiji. Najbolje uspeva na
plodnim i vlažnim zemljištima, koja su bogata organskim
materijama, približno neutralne reakcije pH.
U pogledu đubrenja, obrade zemljišta, herbicida i
ostalih mera nege, sve je isto kao i kod cvekle.
Seme je klube sa 2-4 semenke. Masa semena varira od
60-90 semenki u gramu. Litar semena je težak 200-250
grama. Klijavost može da sačuva 6-8 godina. Niče za 8-15
dana. Za jedan ar treba 250-400 grama; po hektaru 15-20
kg semena.
Seje se sukcesivno, od februara do juna, kao i cvekla.
Dubina setve je 2-4 cm, a
rastojanje između redova
30-50 cm. U redu se seje,
ili rasađuje, na 20-30 cm
rastojanja. Na taj način
ostvaruje se 700 do 1.700
biljaka po aru.
Rasađivanje je isto
kao i kod cvekle – do
dubine na kojo je bijka
bila u leji.
Za hektar rasada troši se 1-2 kg semena. Rasađuje se
kad biljke odrastu do 15 cm visine i razviju 4-6 listova.
Rasađivanje se može obavljati i postrno, napr. u julu i
avgustu. Ovakva blitva stiže za berbu u kasnu jesen.
Rano u proleće, već u februaru i martu, stiže mlado lišće
od prošlogodišnjih biljaka. Ono se podbira sve dok se ne
razvije cvetonosno stablo. Bere se samo spoljno lišće.
Blitva se gaji u uslovima navodnjavanja. Česte berbe
iscrpljuju biljke, te one treba da se prihranjuju, okopavaju
i redovno navodnjavaju, kako bi se novo lišće brzo razvijalo
i imalo dobru krupnoću i kvalitet.
U jednoj berbi ubira se po 2-3 lista po biljci. Berbe traju
2-3 meseca. Za to vreme ostvaruju se prinosi od 30 do 60 t/ha
kvalitetnog lišća (3-6 kg/m2) Lišće blitve treba što pre da se
iskoristi po berbi. Ipak, može se sačuvati 7-12 dana u hladnjačama
na 0 stepeni C i visokoj vlažnosti vazduha od 95-98%.
U specijalnim uslovima, pri temperaturi od -0,5 stepeni C i
atmosferi sa 2-3% ugljendioksida i 10% kiseonika, blitva
može da se sačuva i do mesec dana.
Blitva je hranljivija od spanaća i zelja. Sadrži prosečno
90,5% vode, 4% ugljenih hidrata, 1,4 % belančevina,
0,25% masti i dosta celuloze. Energetska vrednost je 25
Kcal, ili 109 KJ.
Bogata je A vitaminom, koga sadrži oko 21.000 IJ na
100 grama. Sadrži i oko 40 mg% C vitamina, ali se ovaj
teško koristi, jer se blitva jede barena. Tu su još i vitamini
B1 i B2 (0,11 i 0,62 mg%). Od minerala sadrži najviše
kalijuma, 391 mg, ali i dosta kalcijuma, cak 170 mg%.
Bogata je i drugim mineralima. Sto grama lišća sadrži
7,95 mg gvožđa, 40 mg fosfora, 35 mg sumpora, 190 mg
magnezijuma (najviše od sveg lisnatog povra), 147 mg
natrijuma, 0,14 mg bakra i 0,0098 mg joda. Kao takva,
blitva je riznica minerala i vitamina, te je treba širiti u kulturi
i više koristiti u ishrani.
Kao i drugo lisnato povrće, sadrži dosta oksalne kiseline,
te je treba pripremati sa mlečnim proizvodima bogatim
kalcijumom, kako bi se dobila neutralna so kalcijum
oksalat i popravila nutritivna vrednost lišća blitve. Stoga
nije čudno što naš narod pitu zeljanicu pravi sa sirom i
jajima, a u spanać dodaje kiselo mleko.
LOBODA
Loboda je malo poznato, hranljivo i lekovito lisnato
povrće koje se koristi kao i spanać, zelje i blitva.
Biljka živi jednu godinu. Slicna je divljoj lobodi,
korovskoj biljci koja raste po njivama i baštama, ali ima
mnogo krupnije i ukusnije lišće.
Kulturna loboda je u naše krajeve doneta iz Turske.
Danas se gaji u Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj. Ponegde
je podivljala, te se sreće kao korovska biljka po baštama,
a da baštovani i ne znaju da se ona jede.
Postoje dve sorte, ili varijeteta – „žuta“ i „crvena“
loboda. Više se gaji i češće sreće u prirodi „žuta“ – loboda
sa žuto zelenim listovima. „Crvena“ loboda ima lišce
bogato antocijanima. Normalno se ukršta sa žuto
zelenom, te postoje i prelazne forme, hibridne biljke sa
različito nijansiranim
listovima.
Gajenje lobode je
jednostavno. Seje se
rano u proleće, čim
može da se uđe u baštu,
u redove na 30-40
cm. Seme je slično
smenu paštrnaka
– pljosnato, krupno i
lako.
Niče tek kada se
zemljište dobro zagreje,
početkom aprila.
Može se gajiti i iz
rasada. Rasađuju se
mlade biljke, sa 2-3 lista, a sade se na istu dubinu na kojoj
su bile po nicanju.
Posle nicanja, loboda se proređuje, tako da bude po
jedna biljka na rastojanju od oko 25-30 cm. Brzo raste na
plodnom i vlažnom zemljištu i razvija krupne listove,
veličine dlana odraslog čoveka. Listovi se javljaju na stablu
naspramno i podbiraju se kao kod duvana. Berba
može da se obavlja i čupanjem celih biljaka dok su mlade,
visine 25-30 cm, slično kao kod spanaća. Lišće je mesnato
i sočno, posuto srebrnastim pepeljkom. Za berbu stiže
u maju.
List je srcast, šiljatog vrha, po obodu krupno nazubljen.
Drška lista je kratka i odbacuje se. Loboda je dobra
za jelo samo dok je biljka mlada, a lišće sočno i mesnato.
Koristi se kao i spanać, zelje, blitva i kopriva. Po ukusu
najviše podseća na spanać, samo je malo cvršće. Od
lobode se spravljaju čorbe od mesa i povrća, pite zeljanice,
pire, kapame. Veoma su ukusne pite filovane smešom
sira, jaja i lobode.
Lišće lobode se bere sve dok ne razvije cvetonosno
stablo, a onda postaje štetno po zdravlje, jer se naglo
povećava sadžaj oksalne kiseline.
U povoljnim uslovima, stablo lobode odraste u visinu
do dva metra i formira mnoštvo grana, na kojima donosi
cvetove i seme. Lišće na ovakvoj biljci je sitno i neupotrebljivo.
Jedna dobro razvijena biljka donese i po 100 grama
semena, koje opada i rasejava se po bašti, gde prezimljava,
kao korov. Iduće godine niče i može da posluži za
gajenje novog useva. Mlade biljke se ostavljaju na istom
mestu, ili se rasađuju. Za potrebe jednog domaćinstva,
dovoljno je ostaviti 2-3 biljke za seme, koje treba sakupiti
i čuvati za sledeću sezonu.
S obzirom na lako razmnožavanje i održavanje semena,
skromnost u pogledu nege i gajenja i hranljivu vrednost
lišća, treba lobodu širiti po baštama, odkle će teško
biti izbačena, kao i iz jelovnika što većeg broja ljudi.
Sadrži dosta ugljenih hidrata, šećera, skroba, celuloze,
belančevina, minerala i vitamina.
Od minerala ima najviše kalijuma, onda kalcijuma,
magnezijuma, fosfora, gvožda i mangana, a od vitamima
A, C, B1 i B2, Sadrži oko 10 mg% karotina (16.660 IJ A
vitamina).
MATOVILAC
To je jednogodišnja zeljasta
biljka koja se bere
tokom zime i početkom proleća,
čupanjem celih biljaka.
U to vreme, matovilac ima
4-5 listova na kratkoj stabljici.
Živi samoniklo po čitavoj
Evropi. Kod nas je poznat
kao biljka od koje se spravlja
salata, slično maslačku.
Gaji se u baštama, uglavnom u Hrvatskoj, Sloveniji i Dalmaciji
i bere se u kasnu jesen, preko zime i rano proleće.
Matovilac je skroman u pogledu zahteva prema
agrotehnici. Koren je slabo razvijen, te ga možemo gajiti
uz vrlo plitku obradu, ili samo tanjiranjem zemljišta pre
setve. Seje se od kraja avgusta, do kraja septembra, za
zimsku berbu, ili u rano proleće čim uslovi dozvole
radove na polju. Seje se sukcesivno, na svakih 15 dana, da
bi se obezbedio što duži period berbe. Posle setve, parcela
se valja glatkim valjcima, ili se potaba daskom.
Seje se oamške, ili u redove, gusto, kao pšenica, npr.
10-15 x 2-3 cm, na 0,5 cm dubine. Po hektaru se potroši
10-15 kg semena. Niče za 8-15 dana. Ovako gustom
setvom, dobija se 600-800 biljaka po m2.
Matovilac je vrlo otporan na zimu. Raste na svim temperaturama
iznad 0 stepeni C i brzo dospeva za berbu, već
za dva meseca od setve. Dobro odnegovani, čisti i nezakorovljeni,
usevi donose prinos od 5-15 t/ha mladog lišca.
Seme matovilca je sitno, slično spanaću. U jednom
garmu ima 600-1.000 semenki. Litar semena ima masu od
250-300 grama. Može da očuva klijavost 5 godina.
Najbrže niče seme staro 2-3 godine.
Ubrani matovilac treba brzo da se potroši kako bi se
iskoristio C vitamin iz salate. Jede se kao i lisnata salata
– začinjen sirčetom, uljem i solju.
Može da se čuva u hladnjačama na temperatri od 0 stepeni
C i relativnoj vlažnosti vazduha 90-95% 2-4 nedelje.
Matovilac zaslužuje širenje u baštama, jer daje salatu
punu minerala i vitamina preko zime i ranog proleća, kada
je ishrana siromašna svežim povrćem iz prirodne sredine.
RUKOLA
Sredozemna biljka, karakteristične
arome. U Sredozemlju se
može naći i samonikla forma.
Veoma je cenjeno povrće, posebno
u Italiji odakle je stiglo i prvo seme
kulturne rukole (Rucola cultivata).
U ishrani se koriste mladi listovi
koji sadrže pre svega vitamin C
(120-190mg u 100g lisne sveže mase) i oko
6-9 mg karotina. Cela biljka u ishrani reguliše varenje, a veruje
se da deluje i kao afrodizijak. Kod nas se uspešno može gajiti,
a potražnja za ovom biljnom vrstom je sve veća.
Dr Ivo Đinović,
“Svet povrća” i brošura FAO Kancelarija
za koordinaciju projekrima u Srbiji