GAJENJE
PASULJA
Pasulj je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki,
velike hranljive vrednosti. Najpoznatija je i najrasprostranjenija
mahunarka u celom svetu i kao povrtarska kultura
ubraja se u grupu zrnastih mahunarki. Neutralan ukus
pasulja omogućava niz kombinacija s različitim namirnicama
i začinima, a dostupnost tokom cele godine njegovu
široku primenu pri kuvanju. U istoriji ljudske ishrane pasulj,
grašak, sočivo i druge mahunarke nalazimo vrlo rano
u upotrebi. Pasulj je svakako najpoznatija mahunarka,
donesen iz Amerike u Evropu u 16. veku zajedno s krompirom
i kukuruzom. Nijedna povrtarska kultura, osim krompira,
nije razvila toliko sorti i varijacija kao pasulj. Najveći
proizvodači su Indija, Kina, Indonezija, Brazil i SAD. Poreklom
je pasulj bio samo samo puzavica. Kultivar u obliku
,,žbuna” je selekcionisan tek nedavno. Kultivisanjem je odnegovano
70 vrsta pasulja, sa vegetacijom 70-90 dana.
Obrok pasulja uz malo kalorija i masti obnavlja zalihe gvožda
i mangana, te na taj način povećava energiju i antioksidativnu zaštitu
u organizmu. Smeđi, beli ili crveni pasulj jedan je od najboljih
biljnih izvora proteina, siromašan je kalorijama, mastima i natrijumom.
Klijanjem se povećava količina vitamina u pasulju, naročito
vitamina E i C, a sušenjem zrno ne gubi svoje hranljive sastojke.
Pasulj se pojavljuje u tradicionalnim kuhinjama celoga sveta od
meksičkog pečenog pasulja do talijanskog pasta e fagioli.
Značaj pasulja
Pasulj se kao čist usev u Srbiji gaji na preko 20.000 hektara,
sa prosečnim višegodišnjim prinosom od oko 1,3 t/ha.
Dosta se gaji u združenoj setvi sa kukuruzam, ali površine statistički
nisu obrađene.
Pasulj spada u grupu leguminoznih biljaka na čijem korenu
u kvržicama žive bakterije azotofiksatori. Bakterije koje žive u
simbiozi sa pasuljem mogu da koriste atmosferski azot koji se
troši za potrebe rasta i razvića biljaka. Godišnje u zemljištu
ovako stvorenog azota može ostati i preko 150 kg/ha.
Uslovi uspevanja
Zemljište za pasulj treba da je rastresito, plodno i humusno.
Ne daje dobre rezultate na teškim, zbijenim i kiselim
zemljištima sa visokim nivoom podzemne vode. Na
zemljištima na kojima su se prethodne godine koristili
preparati na bazi aminotriazina (Atrazin), posebno u većim
dozama, ne treba gajiti pasulj zbog negativnog uticaja
ostataka preparata na rast i razviće biljaka pasulja.
Pasulj ima velike potrebe za toplotom. Minimalna temperatura
za klijanje je od 8-10 0C. Niske temperature već od - 0,5 0C
do 1 0C uništavaju usev. Visoke temperature zajedno sa
niskom relativnom vlažnošću vazduha utiču na opadanje
cvetova (abortivnost), pri čemu mahune ostaju šture.
U toku celog vegetacionog perioda ima izražene
zahteve za vodom. Samo uz navodnjavanje može se računati
na siguran rod i odgovarajući prinos.
Ne podnosi gajenje u monokulturi. Najbolji predusevi za
pasulj su strna žita i okopavine, a sam je odličan za većinu useva
koji se gaje posle njega.
Obrada zemljišta
Obrada zemljišta zavisi od preduseva. Ako pasulju
prethodi strno žito, vrši se zaoravanje strništa, a u jesen se
ore na punu dubinu. Pasulj odlično reaguje na dublje oranje
(30-35cm). U proleće se vrši zatvaranje brazde i predsetvena
priprema. Predsetvenu pripremu najbolje je uraditi
setvospremačem.
Đubrenje
Hemijska analiza zamljišta analizirana od strane stručnog
lica uštedeće Vaš novac, a biljkama ce omogućiti izbalansiranu
ishranu.
U plodoredu pasulj dolazi na drugo mesto. Najbolje je
predusev đubriti stajnjakom. Pasulj spada u grupu leguminoza
koje imaju mogućnost asimilacije azota, te za njegovo
đubrenje treba koristiti formulacije sa manje tog elementa.
Formulacija namenjena leguminozama je 10:30:20
ili 8:16:24.
1. 300-500kg/ha NPK (10:30:20) predsetveno + 100-150kg/ha
KAN-a u fazi 3-4 stalna lista;
2. pred osnovnu obradu celokupna P i K dubriva, predsetveno
celokupan N.
Ukoliko koristimo NPK (15:15:15), njegova orjentaciona
doza je oko 500kg/ha uz dodatak prihranjivanjem
100kg/ha KAN-a, takođe sa kultiviranjem u fazi 3-4 stalna
lista. Za prinos od 2 t/ha usev pasulja utroši oko 60 kg
N, 80 kg P2O5, 90 kg K2O.
Način gajenja
Čist usev pasulja zahteva intenzivan način proizvodnje.
Ceo proces proizvodnje može biti mehanizovan. Gaje
se sorte i populacije niskog rasta (čučavci).
Združen usev pasulja i kukuruza zasniva se setvom kukuruza
i pasulja u naizmeničnim redovima ili setvom kukuruza i
pasulja u isti red. Posebno treba imati u vidu da se kukuruz ne
sme posejati gusto. Pri ovakvom načinu gajenja utroši se do 50
kg/ha semena pasulja. Ovako se osim visokih, lozastih mogu
gajiti i niske sorte pasulja. Nedostaci združenog useva najčešće
je smanjen prinos oba useva, velik utrošak radne snage (ručna
berba). Pojava novih hibrida kukuruza koji se gaje u gustom
sklopu i redukovano je korišćenje herbicida u kukuruzu.
NAJZASTUPLJENIJE SORTE NA NJIVAMA SRBIJE
SREMAC
ASTER
ZLATKO
DVADESETICA
Setva
Posebnu pažnju obratiti izboru sortno čistog semena,
standardnih osobina: čistoća semena (min. 97%), klijavost
semena (min. 70%), drugih vrsta i korova (0%) i
maksimalna vlažnost semena (14%).
Mera koja se kod nas retko sprovodi i pored njenog
dokazanog uticaja na povećanje prinosa. Koristi se preparat
AZOTOFIKSIN sa kulturom bakterija Rh. phaseoli.
Azotofiksin" sadrži mnoštvo brižljivo odabranih i proverenih,
visoko aktivnih kvrzičnih bakterija, umnoženih u usitnjenom
i sterilisanom tresetu. Pakovan je u polietilenskim vrećicama
u kolicini dovoljnoj za tretiranje semena za oko 0.5 ha.
Sadrzaj vrećice se može upotrebiti i za manje količine semena
bez opasnosti od prevelike doze. Primenjuje se za tretiranje
semena pred setvu.
Za 100kg semena pasulja potrebno je 0,5kg preparata.
Preparat se rastvori u 1 litar vode i nanese na seme u
mračnoj prostoriji, pri sobnoj temperaturi, neposredno
pred setvu. Tako tretirano seme se ne izlaže direktnoj
sunčevoj svetlosti, koja bi ubila bakterije.
Vreme setve zavisi od mesta proizvodnje i sorte. Kada se srednje
dnevne o temperature vazduha ustale iznad 15 0C, a setveni sloj
zemljišta dostigne temperaturu od oko 10 0C stekli su se uslovi za
setvu pasulja. Sorte sa krupnijim semenom seju se kasnije. U
našim uslovima setvu treba obaviti u drugoj ili trećoj dekadi aprila.
Dubina setve zavisi prvenstveno od krupnoće semena, vremena
setve, tipa zemljišta i njegove vlažnosti. Optimalna dubina
je od 3 do 5cm. Setva može biti mašinska ili ručna, u redove.
Niske sorte (čučavci) koje imaju sitno seme seju se mašinski
najčešće na 50x5cm (400 000 biljaka/ha), a krupnozrni na
50x7cm (300 000 biljaka/ha). Količina semena po hektaru za
pasulje sitnog i srednje krupnog semena se kreće od 80 do
110kg/ha, a krupnosemenog 100-140 kg/ha. Odgovarajuća
gustina biljaka daje šansu za dobar i stabilan prinos.
Nega useva
Kultiviranje kojim se razbija pokorica i uništavaju
korovi se vrši desetak dana posle nicanja. U toj fazi biljke
su elastičnije i manje se lome. Po potrebi izvode se 2-3
kultiviranja. Drugo kultiviranje kombinuje se sa prihranjivanjem
(100-150kg/ha KAN-a). Pre početka cvetanja
mora biti obavljena poslednja međuredna obrada. Navodnjavanje
je potrebno posebno u sušnim godinama. U periodu
cvetanja i nalivanja zrna nastaju najveće štete usled
nedostatka vode u zemljištu. Potrebe za vodom mogu nastati
i odmah posle setve ukoliko je ona obavljena u jako
suvo zemljište. Sprovođenjem ove mere mogu se povećati
prinosi i do jedne tone po hektaru, što opravdava sredstva
uložena u navodnjavanje. Orošavanje useva u fazi cvetanja
i obrazovanja mahuna sa oko 5 mm vode po hektaru
pozitivno utiče na povećanje prinosa.
Postavljanje oslonca za gajenje visokih, lozastih sorti
obično se vrši neposredno posle nicanja biljaka. Zaštita od
bolesti i štetočina u toku vegetacije se obavlja najčešće
preventivno uz konsultaciju sa stručnim licem.
Nedostatak kalcijuma
Nedostatak gvožđa
Nedostatak magnezijuma
Nedostatak azota
Nedostatak fosfora, biljka levo
Nedostatak kalijuma
Nedostatak sumpora
ZAŠTITTA PASULJA
Antraknoza – Colletotrichum lindemuthianum
Najrasprostranjenija i veoma štetna bolest pasulja, utvrđena i
u nas. Česte letnje kiše i toplo vreme pogoduju razvoju oboljenja.
Jače napadnute mahune potpuno propadaju i nisu za upotrebu.
Patogen se održava u biljnim ostacima u zemljištu. Glavni način
prenošenja je putem zaraženog semena.
Slika: Simptomi antraknoze na mahuni.
Slika: Simptomi antraknoze na listovima.
Simptomi bolesti:
Na kotiledonim listovima nastaju mrke
ugnute, okrugle do izdužene, crvenkastopurpurne pege, koje
kasnije postaju tamne. Na mahunama su duboko ugnute
mrkocrvene, okrugle, nekrotične pege oivičene mrkom
zonom, veličine 5-7 mm. Patogen razara zaraženo tkivo i
stvara duboke antraknozne rane. Iz rana na mahunama parazit
zaražava seme i na njemu se pojavljaju mrke pege, sasvim
sitne (1-2 mm) ili vrlo krupne (6-7 mm).
Mere suzbijanja
Setva zdravog semena najvažnija je mera
zaštite. Obavezno sejati seme tretirano fungicidima. Uništavati
zaražene biljne ostatke. Primenjivati najmanje trogodišnji
plodored. Biljke ne saditi gusto da bi se obezbedilo provetravanje
između redova i otklonili uslovi za infekciju.
Rđa pasulja – Uromyces appendiculatus
Slika: Simptomi rđe pasulja
Bolest se u većim razmerama pojavljuje u postrnoj
setvi boranije ili na kasnim sortama pasulja. Češće se javlja
na vlažnim i slabo osunčanim njivama, pri gajenju
pasulja u združenom usevu ili uz pritke, postrnoj setvi i
monokulturi. Održava se na obolelim biljnim ostacima.
Simptomi bolesti:
Najjače se ispoljavaju na naličju
lista, manje na mahunama i retko na stablu. U početku se
formiraju sitni, beli i malo uzdignuti sorusi, koji kasnije
dobijaju crvenkastu boju tipičnu za rđe. Oni su ispunjeni
rđastom, praškastom masom spora gljive i okruženi oreolom
žute boje. Na listu se kasnije javljaju i sorusi, tamnije
boje, ispunjeni sporama. Jače zaraženo lišće se suši i
otpada pa je prinos znatno umanjen.
Mere suzbijanja
Dubokim zaoravanjem biljnih ostataka,
kao i trogodišnjim plodoredom utiče se na smanjenje
inokuluma. Pri pojavi prvih simptoma oboljenja, kao i
u periodu velike osetljivosti biljaka, od početka cvetanja
do četiri nedelje pre žetve vršiti hemijsku zaštitu.
Siva i bela trulež – Botrytis cinerea i Sclerotinia sclerotiorum
Slika: Simptomi bele truleži.
Polifagne parazitne gljive česte u uslovima visoke
vlažnosti i pregustog useva.Velike štete su posebno
izražene nakon grada ili mraza usled oštećenja tkiva. Obe
gljive stvaraju sklerocije kojima se dugo godina održavaju
u zemljištu.
Simptomi bolesti:
Stabljike i mahune, često i listovi
propadaju i suše se. Na napadnutim delovima prva gljiva
stvara sivu prevlaku, a druga belu miceliju poput vate.
Mere suzbijanja
Setva zdravog i dezinfikovanog
semena.Višegodišnji plodored. Uništavanje ili duboko
zaoravanje žetvenih ostataka. Manje bujan usev, redovi u
pravcu vetrova. Pri pojavi prvih simptoma oboljenje primena
fungicida.
Bakterioze pasulja.
Zaraženo seme i biljni ostaci
predstavljaju osnovni izvor zaraze. Bakterije se sa
obolelih na zdrave biljke prenosi kišnim kapima, navodnjavanjem
orošavanjem i insektima.
Oreolna pegavost lišća – Pseudomonas syringae pvphaseolicola
Na mestu infekcije, na mladom, zelenom
lišću nastaju sitne pege vlažnog izgleda. One se
povećavaju, spajaju i postaju mrke, a oko njih formira
žućkasta zona. Na mahunama su u poćetku sitne masne
pege. One se povećavaju i tkivo u okviru njih izumire i
postaje mrko. U uslovima vlažnog vremena na ovakvim
pegama uočava se beličasta kap bakterijskog eksudata.
Slika:Simptom bakteriozne plamenjače.
Obična plamenjača – Xanthomonas campestris pv.
phaseoli
U početku zaraze simptomi su slični napred opisanim,
sitne pege masnog izgleda. Za razliku od simptoma oreolne
pegavosti žuckasti oreol nije tako izražen. Pege se
šire i spajaju prouzrokujući mrkocrvenkastu nekrozu
većeg dela lisne površine. Zaraženo tkivo lista postaje
krto i puca. Na mahunama nastaju okruglaste masne pege.
Vremenom se proširuju, postaju crvenkaste i u vlažnim
uslovima na njima se uočava žuckasta kap bakterijskog
eksudata.
Mere suzbijanja
Upotreba zdravog i deklarisanog
semena, gajenje manje osetlivih sorata /Biser, Galeb/,
plodored. Preventivna primena fungicida na bazi bakra u
uslovima povoljnim za pojavu i razvoj oboljenja. Praparati
na bazi bakra ne pružaju kompletnu zaštitu, ali u
značajnoj meri redukuju potencijal sekundarnih infekcija.
Virus običnog mozaika pasulja
Virus sadrži veći broj sojeva opisanih u Evrop i SAD, oni
se razlikuju po osetljivosti domaćina i simptomima njihove
reakcije. Po obliku, načinu prenošenja i drugim biološkim i
biofizickim osobinama virus je sličan članovima grupe Y
virusa krompira i sa nekima od njih je serološki srodan.
Obični mozaik je opšte rasprostranjeno oboljenje
pasulja u svetu. Pošto se prenosi semenom, smatra se da
je to staro oboljenje i da je njegov prouzrokovač postojao
mnogo ranije nego što se o njemu moglo nešto saznati.
Ustanovljeno da je, virus izazvao vrlo jake zaraze pasulja
u mnogim lokalitetima Srbije. Danas je već poznato da se
virus u Srbiji nalazi svuda gde se gaje osetljivi kultivari
pasulja i boranije. Štetnost virusa je promenljiva i zavisi
od osetljivosti kultivara pasulja, od faze razvoja bi1jaka u
kojoj se zaraze obavljaju i od ekoloških uslova koji utiču
na aktivnost vektorskih vaši. Može se očekivati da su
gubici u prinosu veći u uslovima ranih zaraza osetljivih
kultivara i prenamnožavnja i širenja vaši kao njegovih
vektora. Virus običnog mozaika pasulja ima relativno
mali broj prirodnih domaćina, među kojima su poznati:
Phaseolus vulgaris, P. lunatus, Vicia faba, V. lathyroides,
V. sativa. Medu lukovicama je gladiola (Gladiolus sp.)
takođe njegoy prirodni domaćin.
Slika: Simptomi pegavost lista pasulja.
Simptomi oboljenja.
Mozaik kao osnovni tip simptoma.
Zaražene liske su bledozelene, sa zaostalom normalnom zelenom
bojom duž glavnih lisnih nerava. Zbog neravnomernog
porasta, zelene lisne površine su naborane i klobučave. Listovi
koji se razvijaju posle inkubacije menjaju svoj izgled i postaju
manje ili više izobličeni. Poremećaji u rastu i razviću biljaka su
različiti i zavise od stepena osetljivosti biljaka. Na zaraženim
biljkama dolazi i do opadanja cvetova ili se iz njih razvijaju
kržljave i krive mahune.
Slika: Simptom običnog mozaika pasulja.
 |
Postoje kultivari koji su preosetljivi (hipersenzibilni)
prema virusu. Zaraze ovih kultivara nastaju samo ubodom
pomoću rilice virofornih biljnih vaši neposredno u ćelije
floema. Usled preosetljivosti zaražene ćelije brzo izumiru,
zbog čega nastaje nekroza f1oema. Ovakvi poremećaji
prekidaju kretanje asimilativa, pa zaražene biljke naglo
venu i osuše se za kratko vreme. Nekroza floema se javlja
samo ako se kultivari ove grupe gaje uporedo sa onima
osteljivim kultivarima. U ovim uslovima nekroza floema
prirodno se ne širi tako brzo i u takvom stepenu kao što je
to slučaj kod oboljenja tipa mozaika, čak i kad je aktivnost
biljnih vaši jako izražena. Retki su slučajevi da se nekroza
floema pojavi na svim biljkama do kraja vegetacije. Virus
se u pridodi održava i prenosi zaraženim semenom
oset1jivih a, ne i preoset1jivih biljaka. Seme biljaka može
biti zaraženo preko 50%, a u nekim slučajevima i do 83%.
Zaraze semena nastaju ako su biljke zaražene pre cvetanja.
Zaraze biljaka posle cvetanja ne prenose se na njihovo
seme. Ovakva pojava vezana je za prenošenje virusa
polenom, kada se prilikom oplodenja virus unosi u jajnu
ćeliju. Prisustvo virusa otkriveno je i u embrionu i kotiledonim
listićima, a retko u omotaču semena. Raspored
zaraženih i nezaraženih semenki u plodovima je nepravilan.
Virusne čestice mogu sačuvati infektivnost u semenu
starom 30 godina. S obzirom na zaraženost semena u visokom
procentu, virus se može naći već na velikom broju biljaka
neposredno posle nicanja. Iz mladih zaraženih biljaka krilate
forme vaši prenose virus na zdrave biljke, doprinoseći na taj
način njegovom širenju u prirodi.
U prenošenju virusa u prirodi učestvuje oko 20 vrsta
biljnih vaši, među kojima se nalazi i u nas opšterasprostranjene
vrste: Aphis fabae i Myzus persicae. U druge vektorske
vrste spadaju: Acyrthosiphon pisum, Aphis craccivora,
A. evonymi, A. pomi, Macrosiphum euphorbiae i
dr. Vaši prenose virusne čestice na neperzistentan način i
u stanju su da ih prenesu sa zaraženih na zdrave biljke
za manje od 1 minuta. S obzirom na dinamiku leta vaši
u uslovima našeg kontinentalnog područja, može se smatrati
da su one najaktivnije u prenošenju virusa u periodu
maj - jun i da im se vektorska aktivnost već znatno smanjuje
za vreme suša u julu i avgustu.
Virus se lako prenosi sokom zaraženih biljaka, što
omogućuje mehaničko širenje zaraza kod osetljivih kultivara
gajenih u gustom sklopu.
Suzbijanje
Za setvu koristiti zdravo seme, pošto je
ono najvažniji prirodni izvor zaraza. Zdravo seme odabrati
u osetljivih ku1tivara. Opasnost od zaraza semenom
preosetljivih (hipersenzibilnih) kultivara praktično ne
postoji. Biljke za proizvodnju semena gajiti na površinama
udaljenim od drugih osetljivih leptiranjača i u uslovima
manje povoljnim za, razvoj vektorskih vaši. Na ovakvim
površinama uklanjati odmah u početku sve zaražene
biljke. Biljke za semensku proizvodnju štititi od biljnih
vaši odgovarajućim hemijskim sredstvima.
Virus žutog mozaika pasulja
Slika: Simptom žutog mozaika pasulja.
Virus sadrži nekoliko sojeva, kao što su: soj nekroze
vrha pasulja (izaziva nekrozu na mnogim kultivarima i
mozaik na kultivarima tolerantnim prema normalnim sojevima);
soj mozaika graška (prouzrokovač mozaika graška,
virus običnog moza ika graška je soj virusa žutog
mozaika s kojim je serološki sličan); soj vigne (izaziva
sistemične simptome na Vigna sinensis koje ne izazivaju
obični sojevi); soj nekroze crvene deteline koji izaziva
nekrozu crvene deteline i graška, kao i lokalne i sistemične
nekroze na Chenopodium amaranticolor
Virus spada u opšterasprostranjene viruse u svetu,
čemu su, svakako, doprinele mnogobrojne vrste biljnih
vaši koje ga lako prenose u prnrodi. Izaziva velike štete u
proizvodnji osetljivih kultivara koji reaguju nekrozom
temenog pupoljka. U ranim zarazama obolele biljke redovno
uginjavaju, što smanjuje prinose. Stepen šteta u polju
zavisi od zastupljenosti osetljivih kultivara i broja rano
zaraženih biljaka.
Virus žutog mozaika ima veliki broj prirodnih i eksperimentalnih
domaćina i po tome se bitno razlikuje od
virusa običnog mozaika pasulja. Najveći broj njegovih
prirodnih domaćina (oko 77) potile iz porodice leptirnjača,
a manji broj iz drugih porodica. Među povrtarskim
biljkama najvažniji njegovi prirodni domaćini su: pasulj,
grašak i bob. Drugi njegovi spontani domaćini iz iste
porodice su biljke raznih rodova: Lathyrus, Lupinus,
Medicago, Melilotus, Trifolium, Vigna i dr. U grupi ovih
biljaka nalaze se crvena detelina (Trifolium pratense),
švedska detelina (T. hybridum), inkamatska detelina (T.
incarnatum), bela detelina (T. repens) i lucerka (Medicago
sativa) koje su višegodišnje bilje i predstavljaju dugovečne
izvore zaražavanja. Među prirodnim domaćinima
pominje se i bagrem (Robinia pseudoacacia), koji, kao
višegodišnja drvenasta biljka, može imati određeni
značaj u ciklusu održavanja virusa.
Simptomi oboljenja.
Zaražene biljke pasulja i boranije
ispoljavaju dva osnovna tipa simptoma. Najcešći simptomi
su tipa mozaika i mozaičnih pega koji se javljaju na
1išću najvećeg broja kultivara. Mozaične pege i šare su
jasno žute boje i otuda naziv virusa žutog mozaika. Cela
površina zaraženih liski je sitno naborana, što je jedan od
karakterističnih simptoma. Liske razvijene posle pojave
zaraza ne menjaju značajno svoj oblik i veličinu. Biljke
koje su zaražene u ranim stadijumima jako zaostaju u
porastu i razvoju, zbog čega i prinos zrna i mahuna može
biti potpuno uništen. Drugi tip simptoma odlikuje se nekrozom
na temenom pupoljku i javlja se na znatno manjem
broju kultivara. U slučajevima ranih zaraza nekroze vrhova
izazivaju uginuće celih biljaka. Ako su zaraze u kasnijim
razvojnim fazama, iz biljnih pupoljaka se razvijaju
izdanci sa simtomima žutog mozaika i znacima teških
oštećenja. Izvesne razlike u tipovima simptoma mogu
nastati zbog nejednake osetljivosti pasulja i različite virulentnosti
sojeva virusa.
Virus se održava i prenosi iz godine u godinu mnogim
svojim višegodišnjim domaćinima. Među njima je, kako
je rečeno, veliki broj leptirnjača, zatim, neke vrste cveća
(frezija, gladiola) i korovskih biljaka. Bagrem (Robinia
pseudoacacia) i palamida (Cirsium arvense) imaju posebnu
ulogu u dugogodišnjem održavanju virusa, jer su
istovremeno vrlo podesni domaćini za biljne vaši koje su
glavni vektori virusa.
Preko 20 vrsta biljnih vaši prenose virus u prirodi. Među
ovim vašima nalaze se, na primer, vrste: Acyrthosiphon
pisum, Macrosiphum euforbiae, Myzus persicae, Aphis fabae
i dr. Virus se ne prenosi semenom pasulja, ali lako prenosi
sokom zaraženih biljaka, pa bi i ovaj način prenošenja mogao
imati izvesnog značaja u širenju virusa između biljaka koje se
gaje u gustom sklopu.
Za suzbijanje virusa preporučljivo je da se pasulj gaji
što dalje od višegodišnjih biljaka, domaćina virusa.
Potrebno je, takođe, blagovremeno uništavati sve korovske,
biljke u usevu koje su domaćini i virusa i vektorskih
vaši.
U korisne mere spada i hemijsko suzbijanje biljnih
vaši, koje imaju najznačajniju ulogu u širenju virusa. Njihovo
suzbijanje treba obaviti čim se pojave, kako bi se
sprečile rane zaraze, koje su najštetnije u proizvodnji.
Virus južnog mozaika pasulja
Za sada su poznati mnogi domaćini virusa, isključivo iz
porodice leptirnjača. Prirodni domaćini su mu pasulj i vigna.
Vektor virusa je pasuljeva buba listara (Ceratoma trifurcata).
Prenosi se semenom pasulja, kao i semenom nekih kultivara
vigne. Lako se prenosi i sokom zaraženih biljaka.
Za sprečavanje zaraza važno je koristiti zdravo seme u
proizvodnji. Preporučuje se gajenje hipersenzibilnih kultivara
koji prema virusu reaguju samo u vidu lokalnih pega. Ovi kultivari
su preporučljivi i zbog toga što su otporni i prema virusu
običnog mozaika pasulja. Korisnu meru predstavlja i hemijsko
suzbijanje insekata, vektora virusa.
Virus nekroze duvana na pasulju
Virus izaziva pojavu crvenkastomrke boje i nekrozu na
krupnijim i sitnijim nervima na lisću pasulja. Po ovim
simptomima oboljenje se naziva nekrozom nerava pasulja.
Jako zaraženo lisće se potpuno osuši i opada. Slične
promene zahvataju lisnu peteljku i stablo, što se često
završava uvenućem biljaka. Ljubičaste i crvenkaste pege
javljaju se i na mahunama. Prouzrokovač oboljenja je
virus nekroze duvana.
Virus mozaika lucerke na pasulju
Na lišću pasulja ovaj virus izaziva limunastožute pege
slinog oblika i veličine i po njima je oboljenje nazvano žuta
pegavost pasulja. Nervi zaraženog lišća ostaju zeleni i
obrazuju zelenkastu mrežu na žućkastoj osnovi liske. Lišće
neznatno zaostaje u porastu, a biljke su delimično izobličene.
Virus mozaika krastavca na pasulju
Oboljenje se ispoljava u vidu kovrdžanja liski i nastajanjem
hlorotične prugavosti duž nerava. Zaražene biljke
zaostaju manje li više u porastu, što najviše zavisi od faze
razvoja biljaka u kojoj su zaraze obavljene. Virus se prenosi
semenom pasulja (oko 18 %), pa je neophodno obratiti
posebnu pažnju zdravstvenom stanju semena za setvu.
Pasuljev žižak – Acanthoscelidis obtectus
Najopasnija štetočina pasulja u polju i skladištu. Ima
više genaracija godišnje, a u skladištu se razvija cele
godine. U jednom zrnu može se naći više larvi.
Simptomi oštećenja
Larve se hrane unutrašnjim sadržajem
zrna pasulja. U jednom zrnu može se naći veliki broj larvi.
Oštećeno seme ne može se upotrebiti za ishranu ili za setvu.
Mere suzbijanja
Manje količine pasulja mogu se zamrzavati
u trajanju od dva-tri dana, bez promene svojstava. Veće
količine pasulja izlažu se delovanju hemijskih sredstava-fugimanata
koji svojim gasovima uništavaju sve stadijume
insekta. Očistiti i insekticidima dezinfikovati skladišta pre
unošenja pasulja. Na polju se retko primenjuju insekticidi
protiv žižka, osim u slučaju vrlo jakog napada.
Slika: Pasuljev žižak.
PREPARATI U ZAŠTITI PASULJA OD BOLESTI, ŠTETOČINA I KOROVA
Slike: Biljne vaši - prenosivi virusa pasulja
Berba
Niske sorte pasulja, gajene u čistom usevu ubiraju se kada
su im sve mahune zrele. Biljka je ostala obično bez lista i
sadržaj vlage u zrnu je do 18%. Berba se obavlja u jutarnjim
časovima, kada je osipanje najmanje (mahune vlažne od
rose). Visoke sorte pasulja, prilikom berbe, uvek na vrhovima
imaju nedozrelih mahuna. Posle košenja ili cupanja takvih
sorata, obavezno se u trajanju i do desetak dana ostavlja biljna
masa na dosušivanje i dozrevanje. To se obavlja najčešće
na promajnim mestima zaklonjenim od kiše. U ravničarskom
delu naše zemlje pasulj stiže za berbu krajem jula i početkom
avgusta. Berba može biti mehanizovana i ručna. Mehanizovana
berba može biti jednofazna sa kombajnom i dvofazna,
podrezivanje biljne mase i sakupljanje u otkose i druga faza
vršidba specijalnim vršalicama ili adaptiranim žitnim kombajnima.
Ručna berba se izvodi čupanjem biljaka sa njive ručno,
i izdvajanje zrna iz mahuna najčešće “mlaćenjem”.
Mogu se koristiti i različite kombinacije ručnog i mašinskog
rada. Primenjuje se onaj način koji nam je pristupačan
i koji je prilagođen obimu proizvodnje.
Čuvanje pasulja je nezavisno od načina berbe, naprslih
zrna ne sme da bude više od 5%. Posle vršidbe pasulj se
dosušuje na 14% vlage. Sušenje se vrši prirodnim putem ili u
sušarama. Zrno pasulja koje nije dobro osušeno gubi na
kvalitetu i teško se duže čuva. Tradicionalno se pasulj kod nas
pakuje i čuva najčešće u vrećama različite zapremine. Za
finalnu prodaju, posebno preko trgovinskih objekata poželjno
bi bilo pakovanje prilagoditi potrebama potrošača.
Slike: Žetva pasulja.
MALO RASPROSTRANJENE MAHUNJAČE
Prof. dr Branka Lazić
Malo rasprostranjene mahunjače koje obrađujemo u ovom
tekstu su: vigna, mnogocvetni pasulj, patuljasti pasulj, mungo
pasulj i lima pasulj. Vigna (šparglasta vignja Vigna sinensis
var. sesquipedalis). Period vegetacije traje 75-140 dana, otporna
je prema suši, bolestima i štetočinama. Seme je bele,
žute, mrke i crne boje. Koristi se kao pasulj (zrno) ali i kao
boranija (mahuna) posebno sorte sa mahunama dužine do
10 cm, sa visokim stablom zbog čega se gaji uz potporu.
Bogatstvo cvetova ružičaste ili ljubičaste boje čini ovaj tip
vigne i ukrasom u bašti. Seje se krajem aprila i početkom
maja u redove (žbunaste sorte) 50x5-10 cm, ili u kućice
50x50 cm sa 5-6 zrna (20-60 g na 10 m2). Mahune se beru
sasvim mlade u toku leta, a seme sazreva u avgustu.
Mnogocvetni pasulj (Phaseolus coccinens)
otporniji je na
niže temperature (do-7°C) od pasulja, ali voli sunčane položaje.
Za ishranu se koriste mlade mahune i zrna, a zbog lepog
cveta (crveni ili dvobojni) koristi se i kao ukrasna biljka. Seje
se u kućice (60x40 cm). Sadi se u krug (4-5 zrna) oko unakrst
postavljenih potpronih kolaca, ili se seje uz severni ili južni
zid bašte i služi kao ograda. Mahune se ubiru za 60-70 dana
od nicanja i to dva puta nedeljno kada su mlade. Ostvaruje se
prinos oko 3 kg/ m2.
Patuljasti pasulj (Phaseolus vulgaris var. nanus)
obrazuje kratko i snazno grmoliko stablo. Zahteva iste
uslove kao i pasulj. Setva je od maja do jula (40x8-10
cm), a mahune se beru svaka tri dana, inače postaju tvrde
i neukusne.
Mungo pasulj (Phaseolus mungo)
gaji se i zbog
proizvodnje ponika. Pred setvu, seme se drži u vodi da
nabubri (1-2 dana), a zatim se rasproste na vlažnu hartiju
ill tkaninu koja se vlaži dva do tri puta dnevno. Naklijavanje
se odvija na oko 20°C i za 7-8 dana ponik dostiže
dužinu od oko 5 cm.
Slika: Mungo pasulj.
Lima pasulj (Phaseolus lunatus)
obrazuje visoko ili
nisko stable, i daje sitno ili krupno zrno koje se koristi u
ishrani. Osetljiviji je na niske temperature od pasulja i za
optimalni rast neophodna je temperatura od oko 25°C.
Seje se u kućice (3-5 semenki) sa razmakom između redova
100 cm i između biljaka u redu 60 cm. Bere se kad su
zrna, bledozelene boje, dostigla veličinu tipičnu za sortu
(za 70-90 dana od setve).
Slika: Vigna pasulj.