SLATKI KROMPIR I ČIČOKA
Slatki krompir ili
batate su brašnasti
gomolji nalik
repi (Ipomea
batatas)
slatkastog
ukusa.
To je
višegodišnja
biljka iz porodice slakova (Convolvulaceae),
i zapravo nema nikakve morfološke
sličnosti sa našim udomaćenim krompirom
(Solanum tuberosum L.).
Plodovi batata su žute, narandžaste i crvene boje, a za
jelo ga je najbolje pripremiti kao i krompir, odakle i njegov
udomaćeni naziv "slatki krompir". To gomoljasto
korenje može se kuvati, pržiti ili mleti da se dobije brašno.
Mladi listovi se pripravljaju i jedu kao spanać. Izuzetno je
ukusan. Uspevaju u Španiji i Francuskoj, a domovina im
je Južna Amerika. U Andaluziji batata u potpunosti zamenjuje
krompir. Oko 1850. godine zbog nestašice krompira
i pretnje gladi, sadili su batatu po Nemačkoj, pa čak i oko
Pariza. Lako se kulinarski obrađuje. Od batata se priprema
brašno od kojeg se mogu načiniti hleb, vino i mnoga druga
jela. Po hemijskom sastavu batata je vrlo slična krompiru;
ali sadrži nešto više proteina.
Batata je visokoenergetska kultura sa visokim postotkom
skroba a malo šećera, kod koje se za jelo koriste
sekundarna zadebljanja korena koja se često pogrešno
nazivaju gomoljima, a može se konzumirati i mlado lišće.
Osim što je iznimnog ukusa, batata je veliki izvor minerala
i vitamina pa telo opskrbljuje važnim antioksidansima.
Najveća mu je vrednost velika količina beta-karotena.
Količina od samo 140g batata u potpunosti osigurava
dnevnu potrebu za vitaminom E, koji je izuzetno važan jer
štiti organizam od srčanih tegoba, i začepljenja krvnih
sudova. Antioksidansi su ujedno važni i za dobro funkcionisanje
mozga (prevencija kod Alzheimerove bolesti i sl.)
Batata, kao energetski vredna namirnica je izuzetno
važan i za ljude koji imaju problema s povišenim šećerom
i čije zdravlje zavisi upravo o stabilnom nivou glukoze u
krvi. Naime, zbog vrlo niskog glikemičkog indeksa koji
omogućava slabiju apsorpciju glukoze, konzumacijom
batata nema štetnog stresa za organizam. Osim toga batat
je praktički bez masti, holesterola i sadrži vrlo malo natrijuma
(čija prevelika količina može biti uzrok povišenog
pritiska). Batat je veliki izvor dijetalnih vlakana, koji su
neophodni za pravilno funkcionisanje probave, čime se
smanjuje rizik od raka debelog creva i sličnih bolesti.
Slatki krompir, vrsta koja se gaji zbog krtola, predstavlja
vodeću krtolastu vrstu u Aziji, Africi i Americi.
Spada u višegodišnje povrće, ali se gaji kao jednogodišnja
biljka u uslovima sa 5-6 meseci bez mraza.
Biološke osobine
Slatki krompir je toploljubiva vrsta i najbolje uspeva na
dubokim, plodnim zemljištima. Traži visoku vlažnost, tako da
kod nas daje dobre rezultate samo uz navodnjavanje. S
obzirom na izražene zahteve prema temperaturi i svetlosti
najbolje uspeva na osunčanim mestima.
Proizvodnja
Zemljište za proizvodnju slatkog krompira u jesen se
duboko uzore, uz istovremeno unošenje stajnjaka (20-30
t/ha) i mineralnih đubriva (60-90 kg/ha), NPK (polovina
pred sadnju, a ostalo u prihranjivanju).
Na proleće se vrši predsetvena priprema na dubinu
sadnje, a to je 8-10 cm. Sadnja se obavlja u aprilu na razmak
60-80 x 40-60 cm. Potrebno je do 500 kg/ha krtola,
srednje veličine sa 3-4 okca, dok se krupne krtole seku
uzdužno. Mogu se saditi i izdanci dužine 20 cm, reznice
stabla ili rasad u fazi 5-6 listova. Nakon nicanja treba
rezbiti pokoricu da se mladim biljkama obezbedi dovoljno
vazduha. Tokom vegetacije vrši se međuredna obrada u
cilju aeracije zemljišta i suzbijanja korova. Zalivanje je
redovna mera, a vrši se prema potrebi. U ishrani se može
koristiti i lišće, koje se bere dok je mlado i sočno, a priprema
se kao salata.
Ubiranje
Krtole se ubiraju u jesen, slično kao krompir, kada
cima požuti (u jesen). Posle vađenja, krtole se ostavljaju
na suncu radi sušenja, posle čega se skladište u podrumu
ili se trape na isti način kao krompir. Prinos krtola kreće
se od 20-80 t/ha, s tim da jedna biljka u optimalnim
uslovima formira 9-11 krtola ukupne mase 4-5 kg.
ČIČOKA< (Helianthus tuberocus, L.)
Čičoka ili topinambur je višegodišnja biljka čija je stabljika,
list i cvet podsećaju na suncokret, dok se u ishrani
koristi zadebljali koren, gmolj sličan krompiru. Cveta
kasno u jesen. Poreklom je iz Severne
Amerike.
Živi kao divlja, samonikla vrsta,
ako puteva, potoka, pruga i po
napuštenim površinama kao što su
šumski proplanci u nizijama. Gaji
se kao ukrasna, povrtna i krmna
biljka, za ishranu stoke.
Cveta pre nastupa jesenjih mrazeva
i ne donosi seme. Razmnožava se
gomoljima, kao i krompir. U zemlji
uvek ostane dovoljno sitnih gomolja
iz kojih se iduće godine obnjavlja.
Berba čičoke se obavlja tek pošto
mrazevi unište zelenu masu. Inače,
stabljike rastu do 2 m visoko.
Podivljala čičoka daje niske prinose i slab kvalitet.
Zbog toga je treba gajiti, kao i krompir ili suncokret.
Krtole se teško čuvaju preko zime. Treba ih utrapiti u
vlažan pesak, kao mrkvu ili celer, a ne čuvati kao krompir.
Mogu da ostanu i na njivi, odakle se vade prema potrebi.
Gaji se sadnjom gomolja rano u proleće, u redove,
100 x 60-70 cm, po dva u kućice, na 7-10 cm dubine.
Čičoka je dijetalna i lekovita namirnica. Koristi se kao
kuvana, pečena, ređe sveža namirnica. Sirova ima ukus mladih
lešnika, a zrela je slična artičoki. Otuda i engleski naziv
''Jerusalimska artičoka''. Sadrži 13 - 20% ugljenih hidrata koji
su u jesen sastavljeni uglavnom od inulina, a u proleće ih ima
vrlo malo, jer se transfromišu u skrob. Prosečan sadržaj suve
materije iznosi 20,8% , a ulja 0,17%. Otuda i dosta visoka energetska
vrednost od 78.5 KCal. Ovu slatku namirnicu mogu da
koriste dijabetičari - ali samo u jesen. Tada je ona lekovita i
hranjljiva. Fruktoza, osnovni sastojak inulina, je najslađi prirodni
šećer, neškodljiv za obolele od šećerne bolesti.
ARTIČOKA (Cynara scolymus, L.)
Artičoka je višegodišnja biljka koja može da se gaji i
kao dvogodišnja ili trogodišnja, ponekad čak 5 - 6 godina.
Potiče iz Mediterana. To je biljka koja podseća na korov.
Stabljika je jaka, robusna, visine do 1.5m, pri vrhu razgranata,
sa krupnim rešnjevitim, ponekad trnastim listovima.
Biljka artičoke svojim granjem i lišćem stvara žbun
prečnika 1.5 - 1.8 m. Celom površinom je obrasla srebrnasto
sivim dlačicama, ali i trnjem koje se javlja na
vrhovima režnjeva listova i na mesnatim listićima glavice
- ploda zbog koje se gaji . To je biljka tople klime. Izmrzava
na -5 do -10 C , ako mrazevi duže potraju.
Gaji se iz semena ili rasada, često i reznica koje se
dobijaju deljenjem starih bokora. Ovo je bolji i sigurniji
način razmnožavanja, jer su biljke heterozigotne, pa se iz
semena dobija neujednačen usev - daje dosta biljaka sa
trnjem na listovima i glavicama .
Osetljiva je na sušu i zabarenost. Usled zabarenosti
terena preko zime često dođe do ugušivanja biljaka, i njihovog
propadanja, što znači da je treba gajiti na ocednim,
blago nagnutim terenima.
Artičoku treba gajiti na plodnom i humusnom zemljištu
koje je preko celog dana izloženo suncu. Pre osnovne
obrade parcelu treba dobro podubriti stajnjakom, 40 - 80t/ha.
Tada se takođe unose i mineralna đubriva. Norme
azota, usled obilnog đubrenja, stajnjakom su nešto niže,
50-100kg/ha. Svakog proleća obavlja se đubrenje i
međuredna obrada zasada artičoke. Pri tome se vrši i
proređivanje, orezivanje žbunova.
Seme artičoke je dosta sitno, izduženo i zaobljeno, mrke boje.
U grmu ima oko 25 semenki.
Litar semena ima masu od
610 - 660 gr.
Klijavost sačuva 6 - 8
godina. Niče za 8 - 12
dana. Pri proizvodnji rasada
u toploj leji seje se
5-6 grama po metru
kvadratnom, što daje 100-120 biljaka. Setva se obavlja u
februaru ili martu. Za hektar treba oko 150 metara
kvadratnih leja i 1 - 1.5 kg semena.
Direktna setva na otvorenom polju počinje kada dobro
otopli, krajem aprila ili početkom maja. Seje se u redove
ili kućice, s tim da se kasnije proredi. Rastojanja između
redova su 0.8 - 1 m, a u redu 70-80 cm. Ako se gaji iz
semena prva berba je moguća tek iduće godine.
U uslovima kontinentalne klime artičoku treba u jesen
zaštititi od izmrzavanja pokrivanjem biljaka senom, slamom
ili sličnim materijalima. Mali broj biljaka može da
se izvadi sa korenom, sačuva u podrumu i rano u proleće
posadi u bašti.
Artičoka iz reznica, ako su posađene rano u proleće, u
uslovima optimalne agrotehnike (redovnog okopavanja,
prihranjivanja i navodnjavanja) donosi plodove već u
prvoj godini gajenja. Prve berbe je onda moguće obaviti u
septembru - oktobru.
Glavice se beru s drškom dugom oko 20 cm, onda
kada spoljni listići počnu da se odvajaju, a pupoljak u sredini
je još uvek zatvoren. Jedna biljka donese desetak
glavica (u stvari cvasti, cvetnih pupoljaka), od kojih su
dve do tri krupne, na glavnim granama, dok su ostale
sitne. U berbi se plodovi klasiraju i kasnije prodaju po
krupnoći i kvalitetu. Iako se berbe obavljaju u sezoni,
sveži plodovi artičoke, u zemljama kao što su Italija i
Francuska, sreću se na tržištu tokom cele godine. Lako se
čuvaju u hladnjačama na temperaturi od +10 C i relativnoj
vlažnosti vazduha od 75%, tokom 2-3 mesaca, i sukcesivno
iznose na tržište, do pristizanja svežih.
Prinosi su najveći tokom druge i treće godine gajenja
kada može da se obere i po 100.000 glavica sa hektara.
Posle berbe, u jesen, stabljika artičoke se reže, otkidaju se
stari listovi, biljke se okopavaju, zagrću, utopljavaju i
pripremaju da lakše prezime.
Prve godine gajenja artičoka ne zasenjuje celu površinu,
pa se kao međuusev mogu gajiti različite vrste poveća: luk,
spanać, grašak, pasulj, boranjija, kupus, kelj, karfiol, keleraba,
salata, dakle one biljke koje ne rastu visoko i ne stvaraju
senku koja bi ometala rast osnovne kulture.
Zanimljivo, reznice artičoke se ne oživljavaju pre sadnje.
Samo se odsecaju nožem i sade u dobro podubrenu i vlažnu
zemlji, te se ožile, na stalnom mestu, gde će i doneti rod.
Artičoka je otporna na više
harbicida, koji se mogu primeniti
u njenoj proizvodnji.
Pre sadnje - treflan, posle sadnje
- linuron, propizamid ( afalon ili
kerb ), simazin + prometrin, u starim
zasadima izmedu redova treflan, pre
nicanja - prometrin, posle nicanja - treflan,
linuron, propizamid, simazin + prometrin, a postoji još niz
drugih herbicida.
Artioka se jede u malim količinama. Mesnati listići se otkidaju
sa barenih glavica, umaču u sos i grickaju. U osnovi glavice
nalazi se srce artičoke, koje je najbolji deo ovog povrća.
Čisti se od svile sa gornje strane i vadi iz glavice, a koristi se
kao bareno povrće sa prelivima. Odlikuje se specifičnim ukusom.
Spada u lekovite i dijetetske namirnice.
Dr. Ivo Đinović