GAJENJE KUPUSA
Kupus spada u najstarije gajene biljke. Gajili su ga
stari narodi u Sredozemlju – Grci i Rimljani. Po površinama
koje zauzima u našoj zemlji, kupusnom povrću pripada
jedno od privih mesta. Preko 90% površina zauzima
kupus glavičar. Gaji se svuda - u ravnicama, rečnim
dolinama, brdsko-planinskom području a najviše u okolini
velikih gradova. Može da uspeva i na većim nadmorskim
visinama, sve do 2000 metara.
Kupusnjače (B. Olerasae) potiču iz oblasti Mediterana
od divljeg kupusa Brassica silvestris. Divlji kupus ne
stvara glavicu – sličan je raštanu ili stočnom kupusu.
Kako se gaji?
Zavisno od klime, gaji se kao glavni ili postrni usev. U
uslovima hladne, kontinentalne klime kupus je osnovni ili
jedini usev. U uslovima umereno kontinentalne klime
kupus je najčešće postrni usev – posle graška, ranog
krompira, luka, ječma, pšenice i drugih useva koji
oslobađaju njivu do jula meseca. Ovo se odnosi na
proizvodnju kupusa za jesenju i zimsku potrošnju.
Međutim, veoma je rasprostranjena rana proizvodnja
kupusa - dolini Neretve, Makedoniji, onda u ravnicama – Pomoravlju,
Vojvodini, naravno uz male vremenske razlike
zbog klimatskih specifičnosti.
Rana proizvodnja kupusa
U Srbiji, u ravničarskim predelima, setva za proizvodnju
rasada ranog kupusa počinje od polovine pa do kraja
februara (u toplim lejama), rasadivanje se obavlja
početkom aprila, a berba, zavisno od sorte i spoljnih uslova,
od juna do jula. Na polju ili plasteniku.
Kupus podnosi nešto niže temperature, pa za
podizanje toplih leja treba tanji sloj stajnjaka nego za
paradajz i papriku, 20-30 cm, te se takve leje nazivaju
polu tople. Ipak, one treba da održavaju temperaturu od
oko 16 0 C. Rasad kupusa se ne pikira, te seme treba posejati
u redove od oko 7-10 x 2 cm. Za jedan hektar kupusa
treba oko 500 gr semena. U jednomm gramu ima 300-350
semenki. Za metar kvadratni leje treba 2 – 2.5 grama
semena. Seme, u određenim uslovima, zadržava klijavost
5 – 7 godina.
Kupus brzo nice i raste . Rasaduje se kad biljcice dobiju
5-6 listova. Po metru kvadratnom leje može se odgajiti
do 500 biljcica, tako da za hektar treba oko 80 m leja.
LAKŠA ZEMLJIŠTA POGODUJU RANIM
SORTAMA, DOK TEŽA, ZBIJENIJA, KOJA
DUŽE DRŽE VLAGU, ODGOVARAJU
KASNIM SORTAMA KUPUSA. SLABO
KISELA ZEMLJIŠTA, pH 5,5-6,5, NAJBOLJA
SU ZA VEĆINU SORATA I HIBRIDA KUPUSA.
IMA SKROMNE TEMPERATURNE ZAHTEVE,
PODNOSI KRATKOTRAJNE MRAZEVE I DO
-10 0 C (SORTNA KARAKTERISTIKA),
RANE SORTE SU NEŠTO OSETLJIVIJE I
IZMRZAVAJU NA OKO -3 0 C, SEME KLIJA NA 4 0 C,
TEMPERATURE IZNAD 25 0 C NEGATIVNO
UTIČU NA RAST I RAZVIĆE.
Rasađivanje
Rasađivanje ranog kupusa se obavlja u plodnom,
dobro pripremljenom, vlažnom zemljištu. Pošto se gaji na
manjim parcelama, obično se rasađuje ručno. Rani kupus
ima manju lisnu rozetu i sadi se na rastojanju 50 x 50, 60 x 40
ili 60 x 50 cm, zavisno od sorte, plodnosti zemljišta i
navodnjavanja, tako da se po hektaru odgaji od 30 do 40
hiljada biljaka.
Po čupanju, rasad se probira. Odbacuju se biljke sa
oštećenom temenim pupoljkom (bokvicom), slabe,
bolesne, oštećene. Odabranim biljkama se skraćuje lišće
za jednu trećinu. Sadi se dublje nego što je biljka bila u
leji, sve do kotiledona. Zemlja oko žila treba dobro da se
podbije sadiljkom, kako bi žile bile u dodiru za zemljom.
Odmah po rasađivanju kupus treba zaliti. Ovo važi za
sve biljke koje se rasađuju.
Zašto rani kupus cveta pre donošenja glavica?
Kupus je faktultativno dvogodišnja biljka. Ako u
vreme mlade biljke nastupe povoljni temperaturni uslovi
za jarovizaciju, ona može da se obavi, bez ozbira što biljka
još nije formirala glavicu, i da procveta.
Jarovizacija kupusa se odvija na temperaturama ispod
5 stepeni Celzijusovih, za period od 30 – 60 dana, zavisno
od sorte. Znači, ako je rasad star 30-40 dana, i ako je u
leji bilo takvih uslova (temperatura nižih od 5 stepeni), i
ako je na polju, u aprilu, bude dovoljno hladnih dana,
jarovizacija se često obavi, pa se dešava da i 50 posto biljka
procveta. Ovo je naročito karakteristično za srednje
rane i kasne sorte, ako se gaje kao rani usev, a i za rane,
ako su proleća hladna. Kupus držan na temperaturama
iznad 16 stepeni neće procvetati ni posle dve godine.
Agrotehnika ranog kupusa
Kupus je biljka koje najbolje uspeva na plodnim,
vlažnim zemljištima. Ima plitak razgranat korenov sistem,
te traži strukturno zemljište i stalno prisustvo vlage u
površinskom sloju. Troši velike količine azota, fosfora,
kalijuma i mikroelemenata, te ga treba dobro đubriti.
U jesen, pred duboko oranje, treba rasturiti 40-60 tona
stajnjaka po hektaru. U proleće startno, parcelu treba
nađubriti mineralnim NPK đubrivima, u takvom odnosu
da bude uneto oko 100 – 150 kg čistog azota, 80 – 120 kg
fosfora 50 – 100 kg kalijuma po hektaru.
Koren kupusa prodire do 120 cm u dubinu i 180 cm u
širinu. Bez obilnih navodnjavanja i prihranjivanja nema
dobrog prinosa. Za nagomilavanje 1kg suve materije
kupus troši oko 600 litara vode ili 8200 m/ha za sezonu.
Pre rasađivanja može se upotrebiti herbicid treflan (2 1it. po hektaru).
Isti herbicid se može koristiti i za suzbijanje
korova u lejama gde će se proizvoditi rasad
kupusa (pre setve). Ovo važi za sve kupusnjače.
Rane sorte
Za ranu proizvodnju kupusa neophodno je nabaviti seme
ranih sorti. Seje se rasađuje i bere u više rokova, tako da se
berba proteže tokom čitavog leta. Sve rane sorte imaju jako
izražen centralni nerv i grubu strukturu, ali su slatke i ukusne.
Berba se mora obavljati redovno, čim glavice očvrsnu, jer u
protivnom pucaju i gube kvalitet.
PROIZVODNJA KUPUSA IZ RASADA
Topla leja
Za ranu proizvodnju
Setva se obavlja sredinom februara,
Količina semena je 3-5g/m leje,
Na 1m leje može se odgajiti oko 500 biljaka,
Za zagrevanje leje koristi se najčešće stajnjak.
Hladna leja
Za jesenju i zimsku potrošnju
Setva se obavlja u maju i junu mesecu,
Formiraju se leje širine 120 cm na
nezakorovljenom, lakom i humusom bogatom
zemljištu na kom ranije nisu gajene
kupusnjače,
Potrebno je 3-5g semena/m2, 8-10g/m22
(pikiran rasad)
Slika: Hladna leja.
Slika: Omaške posejano seme kupusa.
KAKO SE VRŠI SETVA?
Omaške uz dodatak peska, prekrupe ili cineba
(bolje raspoređivanje semena),
Ručno u redove 6-7x2cm (markeri),
Ručnom sejalicom u redove,
Mašinski u kontejnere (rana proizvodnja).
Slika: Koristiti markere (šablone) radi boljeg rasporeda semena.
NEGA RASADA
Provetravanje tople leje,
Zalivanje (10-15 l vode/m22 leje),
Prihranjivanje (npr. 15g KAN-a/5l vode/m22 leje)
Prvo prihranjivanje se izvodi kada biljke
dobiju prvi stalni list,
Drugo prihranjivanje, 10-15 dana nakon prvog,
Zaštita od bolesti i štetočina,
Suzbijanje korova.
POSTUPCI I MERE
PRED RASAĐIVANJE
Dan pre rasađivanja rasad
kupusa treba dobro zaliti.
Ukoliko je rasad prerastao
i ako se sadnja obavlja po
toplom vremenu,
poželjno bi bilo odrezati
deo lisne mase kako bi
smanjili isparavanje vode preko
lista i tako
poboljšali primanje
biljaka.
Slika: Rasađivanje kupusa.
KVALITETAN RASAD
Rasad prispeva za rasađivanje 30-45 dana posle nicanja,
Biljke treba da su čvrste, zdrave, sa najmanje četiri normalno
razvijena lista i dobro razvijenim korenovim
sistemom.
Slika: Planiranje proizvodnje kupusa.
Slika: Biljka kupusa sedam dana posle sadnje.
Proizvodnja kasnog kupusa
Smatra se da se na ovaj način
proizvodi oko 90% ukupne proizvodnje
kupusa.
Zavisno od klime – negde je to
osnovni, a uglavnom postrni usev. U
uslovima hladne klime planinskim
područjima, setva semena se obavlja
u hladnim lejama tokom maja, a
rasađuje se u junu.
Najveći deo proizvodnje odvija se
ipak u ravnicama i rečnim dolinama
u okolini gradova.
Setva se obavlja sredinom juna a
rasađivanje – kao postrni usev, najčešće
posle ranog povrća i žitarica.
Najbolji predusevi za kasni kupus
su mahunarke (grašak), jer ostavljaju
zemljište obogaćeno azotom, a potom
žitarice.
Proizvodnja rasada
Rasad kasnog kupusa se proizvodi
u hladnim lejama. One se podižu
na osunčanom, plodnom, nezakorovljenom
msetu na kome dugo godina
nije gajen kupus. Ovo je važno zbog
toga što je takvo zemljište ''zdravo'' ,
nezaraženo mikroorganizmima i štetočinama
koje parazitiraju kupus.
Najveća opasnost rasadu kupusa preti
od plamenjače koju naziva gljivica
Peronospora brassicae.
Isto tako pravu napast u proizvodnji
rasada kupusa tokom leta predstavljaju
buvači (Phullottreta sp)
koji mogu masovno da napadnu lišće
i naprave pustoš.
Zbog toga je neophodno obavljati
redovna tretiranja rasada kupusa
sredstvima protiv plamenjače i buvač,
mešati fungicide kao što su
antirakol i slični sa fosfamidom npr. i
tako obavljati kompleksnu zaštitu.
Sa tretiranjem treba početi preventivno
- pre nego što se bolest i
štetočine jave, kako bi se zaustavili u
prvom napadu.
Plemenjača se obično javlja s donje
strane lišća, te se preporučuje prskanje
naličja. Kao kod luka, i ovde sredstvima
treba dodati sandovit ili koji drugi
preparat, da bi se rastvor ili suspenzija
bolje lepili za list kupusa koji je usled
voštane prevlake teško pokvasiti. Sve
ostalo je isto kao i kod rasada ranog
kupusa (starost, kvalitet, rasadivanje itd ).
Nega kasnog kupusa
Kasni kupus se rasađuje tokom jula
kada su temperature veoma visoke, te
je neophodno zemljište dobro natopiti
vodom ili saditi posle obilne kiše.
Pošto se radi o rasađivanju relativno
krupnih biljaka, površinski sloj
mora da bude tako usitnjen kao za
setvu semena, a često je to veoma
teško ili nemoguće postići. U narodu
postoji verovanje:"što krupnije grudve
pri rasađivanju, to krupnije glavice pri
berbi".
Međutim, to zavisi od drugih uslova
– sorte, kvaliteta rasada, plodnosti
zemljišta, toplote i osvetljenja, navodnjavanja.
U našim uslovima neophodno
je navodnjavanje.
Ono treba da se obavlja tako da
kupus uvek ima na raspolaganju
dovoljne koliće se veoma niski, nekavalitetni
prinosi.
Zbog čestih navodnjavanja dolazi i
do ispiranja azota iz površinskog u
dublje slojeve, pa je, s obzirom na plitki
korenov sistem kupusa, neophodno
obaviti i jedno do dva prihranjivanja
azotnim mineranlim đubrivima, sa 200
kg/ha KAN –a ili 100 kg ureje.
Isto tako, usled čestih navodnjavanja i
visokih letnjih temperatura, javlja se i
pokorica pa se i okopavanje nameće kao
neophodna mera. Redosled radova izgleda
ovako: prihranjivanje, navodnjavanje i
okopavanje.
Pored ovih, često je neophodno
primeniti i mere zaštite kupusa od
štetočina kupusara, lisnih vaši i
bolesti plamenjače, pepelnice, alternarie
i sličnih. Pogrešno je verovanje
da kupus ''zavija'' glavicu i da se ne
sme prskati, jer če se preparati zaviti
i naći unutra.
Glavica raste iznutra. Spoljni listovi
ostaju uvek spoljni. Ona je u
stvari veliki pupoljak. U pazuhu listova,
spoljnih i onih koji čine glavicu,
nalaze se sitni pupoljci iz kojih u drugoj
godini života ili posle jarovizacije,
rastu bočne grane sa cvetovima.
Slika: Orjentacione količine mineralnih đubriva za odgovarajuci prinos [kg/ha].
Zaštita kupusa od kupusara vrši se čim se pojavi let
leptira po kupusištu. U te svrhe koristi se opet neki od
insekticida koji je našao široku primenu u povrtarstvu
protiv svih štetočina koje grizu lišće.
Istovremeno, ako se pojavi bolest na lišću, obavlja se
zaštita i protiv njih, sredstvima na bazi bakra i cinka, i,
ako je u pitanju pepelnica, na bazi sumpora.
Može li se kupus gajiti direktnom setvom, bez rasađivanja?
Može, ali u određenim uslovima. Ogledi su pokazali
da takva setva treba da se obavi u vremenu od 10 – 20
juna, kako bi kupus uspeo da do jeseni odraste i donese
dobre glavice. U ravnićarskim i toplim rejonima, ovaj
usev može da bude postrni. Odmah po skidanju preduseva
treba videti stanje zemljišta i pristupiti đubrenju i
pripremi za setvu. Ako je zemljište strukturno, peskovito
i vlažno, i ako se može usitniti tanjiranjem, onda oranje
nije potrebno, ali se izvode dva unakrsna tanjiranja teškim
tanjiraćama. Zemljište za direktnu setvu kupusa treba da
bude ravno i dobro usitnjeno kako bi se setva kvalitetno
obavila.
Ako je zemljište suvo i zbijeno, neophodno je navodnjavanje
i oranje na 20-25 cm dubine, a onda usitnjavanje
i priprema za setvu.
Takođe, sa pripremom treba uneti i herbicid treflan,
kako bi se sprecila pojava korova, i neki od insekticida
koji bi uništavao štetne insekte, prvenstveno buvaće, jer
su oni najveći neprijatelj mladim biljkama kupusa.
Samu setvu treba obaviti u redove sa rastojanjem od
75 – 80 cm uz utrošak 1.2 (na lakšim) ili 1.6 kg semena
(na težim zemljištime). Za te svrhe treba nabaviti specijalnu
sejalicu za sitno seme koja se reguliše, ako je
pneumatska, prema tablicama za normu setve i elementima
u aparatima. Prečnik otvora u diskovima treba
da bude 1.2 mm, a broj otvora 16. Dubina setve se reguliše
hidraulikom (oko 2cm)
Odmah posle setve treba obaviti navodnjavanje. I
posle nicanja navodnjavanje treba da bude podešeno tako
da zemljište bude uvek optimalno vlažno (70-80% maksimalnog
vodnog kapaciteta), kako bi se koren dobro razvijao
i hranio biljku.
Navodnjavanje treba obavljati posle podne, sa 150 – 200
mł po ha. Nega mladih biljčica se sastoji još i od zaštite od
bolesti i štetočina (kao i rasada u leji i rasadivanog kupusa), ali
i češćeg okopavanja ili kultiviranja i prihranjivanja. Kada
biljke malo ojačaju, dobiju nekoliko listova, treba obaviti
ručno proređivanje, motikom. Na svakih 50-60 cm ostavlja se
po jedna dobra biljka i malo zagrne.
U vreme masovnog porasta lisne mase vlažnost
zemljišta treba održavati na 85-90% od maksimalnog
vodnog kapaciteta, a u vreme intenzivnog formiranja
glavica na 80%.
Ogledi u Bugarskoj, su pokazali da ovakav kupus stiže
jednovremeno za berbu u drugoj dekadi oktobra, mesec
dana ranije od useva gajenih iz rasada.
Slika: Navodnjavanje sistemom kap po kap.
Prinosi su takođe značajno veći. Usev iz rasada
sejanog 10. juna i rasađenog u julu, doneo je prinos od
55.153 kg glavica po kehtaru, dok je usev iz direktne
setve od 10. juna uz utrošak 1.2kg semena, dao 71.769 kg
po hektaru, ošto je za 30% više. Isto tako, utrošak ljudskog
rada se smanjuje za 35-40% što je veoma značajno
u eri nestašice jeftine radne snage.
S obzirom na slične klimatske i zemljišne uslove, i u
našoj zemlji bi direktna setva kupusa pokazala slične
rezultate. Zanimljivo je da su ogledi pokazali da direktna
setva kupusa daje iste prinose kao i iz rasada, čak ako se
obavi nešto kasnije, npr. 1.jula, ali oni nešto opadaju, ako
se seje od 10-20. jula, kada se kupus rasađuje. No, to
opadanje prinosa ne premašuje više od 10% .
Najvažnije bolesti i štetočine kupusa
U poslednje vreme kod nas je prisutna veoam opasna bolest
– kila kupusa i drugih kupusnjača . Izaziva je gljivica Plasmodiophora
brassicae. Na korenu napadnutih biljaka javljaju se guke
i izrasline koje su pune tkiva. Sličnu pojavu izazivaju i larve
kupusnog rilaša, s tim što se u takvim izraslinama nalaze larve
duge oko 3 mm. Kila kupusa se javlja na svim biljkama iz roda
Brassica. Obolele biljke počinju da venu, kasnije lišće požuti, a
glavice ili nema ili je sitna. Bolest se sprečava gajenjem rasada i
rasađenih biljaka na novom zemljištu.
Plamenjaču izaziva gljivica Peronospora parasitica. Od nje
najčešće oboljeva rasad. Stoga je preventivno prskanje rasada
ridomilom ili sličnim fungicidima neophodna mera borbe protiv
ove bolesti.
Slika: Kila kupusa - Plasmodiophora brassicae
Slika: Plamenjača kupusa - Peronospora parasitica.
Slika: Fuzarioza kupsa - Fusarium oxysporum.
Slika: Trulež prizemnog dela kupusa.
Slika: Bakteriozna palež - Xanthomonas campestris.
Slika: Siptomi prouzrokovani gljivom Phoma lingam.
Uvenuće kupusa obično izaziva gljivica Fusarium oxysporum
pri toplom i vlažnom vremenu. Postoje podaci o tome
da je naša sorta futoški otporna na ovu bolest. Sivu plesan ili
trulež glavica izaziva gljivica Botrysis cinerea. Crnu trulež ili
bakterioznu trulež glavica izazivaju bakterije Xanthomonas
campestris i Pseudomonas macculicolum.
Sivu trulež izaziva gljivica Phoma lingam. Suzbija se
preventivnim merama – dezinfekcijom semena i plodoredom.
Unutrašnju nekrozu lišća mogu da izazovu virusi,
kao npr. virus mozaika duvana.
Slika a i b: Simptomi viroza kupusa.
Slika: Kupusna sovica gusenica - Mamestra brassicae.
Slika: Kupusna sovica lutka i leptir - Mamestra brassicae.
Slika: Kupusna sovica - oštećenja na kupusu.
Slike a i b: Vaši na kupusu - Brevicoryne brassicae.
Slika: Kupusni buvači - Phzllotreta spp.
Od štetočina rasađenog kupusa je kupusna sovica
(Mamestra brassicae) čije se gusenice ubušuju u glavice gde
se hrane i prljaju svojim izmetom čitavu glavicu. Počinju da
se hrane na naličju lista, kada ih treba suzbiti insekticidima,
kao i lisne vaši Brevicoryne brassicae L. Poznate kao
kupusne vaši, pa onda kupusni buvači (Phzllotreta spp.)(crni),
Phzllotreta. atra – crni sa metalno zelenim sjajem, Phzllotreta
undulata – crni za uzdužnim žutim prugama. Opasna štetočina
rasađenog kupusa je kupusna sovica (Mamestra
brassicae) čije se gusenice ubušuju u glavice gde se hrane
i prljaju svojim izmetom čitavu glavicu.
Počinju da se hrane na naličju lista, kada ih treba
suzbiti insekticidima, kao i lisne vaši, buvače i druge.
Hrane se noću i imaju zelenu boju. Imaju 2-3 generacije
godišnje. Odrastao insekt je noćni leptir.
Larve crne baride (Baris laticollis March) napadaju koren
kupusa. Suzbijaju se preventivnim merama, namakanjem
rasada u rastvor insekticida.
Kupusni rilaš (Centrorrynchus pleurostigma Marsh) izaziva
guke na korenu slične kili, dok stablov kupusni rilaš obično napada
rasad. Štetu nanose larve koje se u narodu nazivaju ''crvi''.
Posebno su značajne štetočine kupusa gusenice
velikog (Pieris brassicae L.) kupusara, leptira skoro bele
boje koji se ''motaju'' po kupusištu tokom vegetacione
sezone. Gusenice ovih leptira brste list, a suzbijaju se
preparatima na bazi piretroida koji su efikasni u suzbijanju
svih insekata. Štete na kupusu i drugim kupusnjačama
mogu da naprave i gusenice kupusnog moljca (Plutella
maculipenis Curt ) koje grizu lišće sa naličja i ubušuju se
u glavice.
Slika a i b: Kupusni moljac - Plutella maculipennis.
Kupusne stenice (crvena – Euridema ventrale Kol. I
plavozelena –E. Oleracea L. ), sišu sokove sa lišća u svim
fazama rasta kupusa. Štete nanose larve i odrasli insekti.
Suzbijaju se višekratnim prskanjem insekticidima.
Slika a i b: Kupusna muva - Phorbia brassicae
Najvažnija štetočina kupusa je kupusna muva (Phorbia
brassicae). Napada i druge kulture iz porodice kupusnjača (kelj,
katfiol, kelerabu, rotkvu, ren, rotkvicu.).
Štete čine belkaste larve bez nogu, veličine 10 mm. U rasadu
larve se hrane korenčićima izniklih biljčica a kod starijih biljaka
ubušuju se u vrat korena, gde buše hodnike prekidajući provodne
snopove za kretanje asimilata. Kupusna muva ima 3-4 generacije
godišnje pa napada sve sezonske kultivare kupusa.
Muva odlaže jaja prve generacije u april, druge generacije u
jun, a treće generacije u avgusta. U rasadu se nakon napada vide
oštećenja, a na zaraženim biljkama u fazi rozete potamni vrat
korena i otpočne da trune. Takva biljka ima list plavoljubičaste
boje i zostaje u rastu. Napad na razvijene biljke uzrokuje malu
i rastresitu glavicu a izostaje tehnološko dozrevanje kupusa.
SUZBIJANJE:
Sprovodi se pre presađivanja u polje ili stalno mesto ako se rasad
proizvodi u kontejnerima uz klasične supstrate. Pre presađivanja u
polje potrebno je u zemljište uneti preparat na bazi chlorpyrifosa u
količini 60-70 kg/ha (širinom) ili u trake 30 kg/ha.
Ako nismo proveli ovu meru potrebno je kupus nakon presađivanja
zalivati insekticidom Nurel-D (chlorpyriphos+cypermetrin) u
koncentraciji 0,15% i to oko 50 mililitara po biljci.
Nurel-D (chlorpyriphos+cypermetrin) ima prednost u
odnosu na druge insekticide zato što ima dve aktivne komponente;
piretroid-cipermetrin koji deluje trenutno i OP komponentu-hlorpirifos
koja deluje produženo (daje dugotrajnu preventivnu
zaštitu). Od stalih preparata koristiti Basudin 40 WP,
Rogor 40 Talstar 10 EC ili Fastac EC. Plodored je takođe
važna mera u predostrožnosti napada kupusne muve.
Slika: Sovica gama - leptir.
Takođe i druge lisne sovice su opasne štetočine kupusnjača.
Odlažu jaja na lišće. Iz jaja izlaze gusenice koje napadaju lišće
i prouzrokuju značajne štete.
Tipični simptomi su okrugla ubučenja sa tragovima izmeta na listu.
Postoji više vrsta sovica od kojih je možda najopasnija sovica gama
(Autographa gamma) koja ubušuje u oblikovane glavice kupusa ili kelja
ili cvati karfiola. Sovica game ima 3-4 generacije godišnje a gusenica
ima 3 para prsnih i 3 para trbušnih nogu pa se hodajući savijaju. Zelene
su boje a telo im je suženo prema glavi. Kada se ubuši u glavicu tada
više nema insekticida kojim je možemo suzbiti a takva glavica ne
može na tržište jer trune i propada. Sovice treba suzbijati čim se uoči
1 gusenica na dvje biljke (u proseku) a sovicu game obvezno pre ubušivanja
u glavicu. Od insekticida preporučuju se oni koji se se već dokazali
u praksi: Nurel-D (chlorpyriphos+cypermetrin) u koncentraciji
0,15 % (15 ml u 10 lit vode) kao i drugi insekticidi.
Slika: Sovica gama - gusenica.
Slika: Program zastite kupusa.
Proizvodnja ranog kupusa iz jesenje sadnje
Za ovakav način proizvodnje treba nabaviti seme sorti
koje imaju dug period jarovizacije i veliku otpornost
prema hladnoći. U toplim krajevima naše zemlje moguće
je na ovaj način proizvoditi kupus sa dosta uspeha.
U kontinentalnim delovima ova proizvodnja nije preporučljiva.
Može se obavljati, ali samo na manjim površinama,
uz određene agrotehničke mere.
Jesenja sadnja kupusa ima prednosti u tome što se rasad
proizvodi u hladnim lejama na otvorenom polju, krajem avgusta i
tokom septembra, a rasađivanje obavlja u oktobru.
Na taj način otpadaju troškovi proizvodnje rasada
ranog kupusa u toplim lejama u februaru. S druge strane ,
kupus iz jesenje sadnje stiže za berbu 20-25 dana ranije od
najranijih sorti sađenih u aprilu.
Da bise sprečilo izmrzavanje treba poizvesti jak rasad,
rasaditi ga početkom oktobra, da bi se biljke do nastupanja
oštre zime dobro ukorenile i ojačale. Sadnju obavljati
na manjim parcelama zaklonjenim od jakih vetrova, u
kanale dubine 15-20 cm, tako da bankovi sa strane, oko
biljaka, budu u visini mladog kupusa, kako bi se na taj
način donekle umanjio uticaj hladnoće. Pored ovoga , boljem
prezimljavanju može da doprinese i pojačano đubrenje
stajnjakom, jer on pri razlaganju zagreva zemljište. Kod
sorti špinastog kupusa dovoljno je obezbediti rastojanje
biljaka od 40 x 40 cm, jer one imaju manju lisnu rozetu i
zahvataju manje prostora, tako da se mogu saditi duplo
gušće od kasnih glavičarskih sorti.
Hranljiva vrednost i lekovitost
Kupus je od davnina bio jedna od osnovnih namirnica u
ishrani ljudi. Kasnije, sa otkrićem Amerike, pridružili su mu se
krompir i pasulj.
Kao i većina drugih vrsta povrća, ima malu kaloričnu , energetsku
vrednost (24-28 kalorija na sto grama). Međutim, sadrži
dosta vitamina i minerala.
Sto grama svežeg kupusa ima 70-100 mg vitamina C, tako
da dvesta grama takvog kupusa podmiruje dnevne potreba
čoveka u tom vitaminu. Drugih vitamina ima manje : A( 600IJ),
B1 (0.09 mg), B2 (0.15 mg), PP (0.30 mg) onda B6, B12, P, K
i novi, prvi put naden kod kupusa, vitamin JU (U). Ovaj vitamin
sprecava pojavu čira na želucu. Naziva se brasicin.
Što se tiče minerala, u kupusu ima dosta kalijuma (294 mg),
fosfora (67 mg), kalcijuma (65 mg), gvožđa (2.05) magnezijuma
(12mg), joda (0.0022 mg), bakra (0.13 mg), i, što je veoma
važno, sumpora – 90 mg na sto grama.
Kupus sadrži oko 90% vode. Pored minerala i vitamina, u
ostatku ima dosta šecćera i drugih ugljenih hidrata (4.2%),
belančevina (1.3%), malo masti (0.16%) i eteričnih ulja.
Belančevine kupusa su lako svarljive i veoma kvalitetne.
Bogate su esencijalnim amino kiselinama kao što su arginin,
histidin, metionin, triptofan, lizin itd. Proteini kupusa imaju
veliku hranljivu vrednost – sličnu onim a iz namirnica životinjskog
porekla – mesa, mleka, jaja, ribe.
Ugljeni hidrati kupusa su veoma pristupacna hrana. Sacinjavaju
ih niz šecera, skrob, pentozani, celuloza, hemiceluloza,
pektini. Otuda kupus igra veliku ulogu i ishrani jer stvara osecaj
sitosti i pomaže varenju.
BERBA KUPUSA
Rane sorte se beru u nekoliko navrata, a srednje
rane i kasne najčešće jednom ili dva puta,
Ne treba brati vlažne glavice, jer se tada lakše
kvare. Berba se vrši ručno, jačim noževima. Po
odsecanju glavice se čiste od spoljnih listova i
pakuju u ambalažu u kojoj će se prodavati ili
skladištiti.
Korišćenjem traktorskih platformi ručna berba
se olakšava. Kupus je tehnološki zreo kada glavica
dostigne odredenu krupnoću i čvrstinu.
Tehnološka zrelost krace traje leti, nego u jesen.
ČUVANJE
Fermentisan (ukiseljen)
Skladišten u kontrolisanim uslovima. Kasne
sorte kupusa se u hladnjačama na temperaturi
od 0-0,5 o C mogu čuvati i do 6 meseci, srednje
rane 3, a rane sorte 1 mesec. Relativna vlažnost
vazduha ne sme preći 90% uz stalnu cirkulaciju
vazduha. Za vreme čuvanja kupus gubi na težini
od 8 do 26,5%. Zdrave, prilikom berbe,
manipulacije i transporta ne oštećene glavice
kupusa ce se lakše i duže čuvati.
Slika: Berba kupusa.
Lipotrofni faktori kupusa – metionin, holin i betain pomažu
rad jetre izvlačeći iz je masti, pomažući ujedno njihovoj razgradnji
i korišćenju. Pojačava lučenje žučnih sekreta i time
pomaže varenju i olakšava rad jetre. Eterična ulja kupusa imaju
blago bakteriocidno dejstvo. Druge aktivne materije smanjuju
sadržaj holesterola u krvi, te je kupus dobra hrana za
arterosklerotičare i ljude sa povećanim holesterolom u krvi.
Vec smo pomenuli vitamin JU, do sada opisan samo kod
kupusa. Zbog njegove lekovitosti preporučuje se čirašima sok
od kupusa po 100 mililitara, tri puta dnevno, pola sata pre jela.
Još su stari Rimljani koristili kupus kao lek za različite rane,
čireve i kožne bolesti. I danas, u nekim našim krajevima, list
kiselog kupusa se privija na opekotine.
Kupus sadrži dosta gvožda, te je koristan u ishrani anemičnih.
Pored toga, od njega se može dobiti sok – sirup za lečenje bronhitisa
i drugh zapaljivih procesa u organima za disanje. Od kiselog
kupusa se dobija i rasol, tečnost bogata mineralima, vitaminima i
drugim, u vodi rastvorljivim materijama. Kako polovina sadržaja
vitamina C iz kupusa pri kišeljenju prelazi u rastvor, znači 400
grama rasola zadovoljava dnevne potreba čoveka u ovom vitaminu.
Priredeno: Dr Ivo Đinović, “SUPERIOR”
i brošura kupusnjače:
ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NACIJA ZA
ISHRANU I POLJOPRIVREDU