POSTAVLJANJE ZASADA i
NEGA U GODINI SADNJE
Nastavak teksta..."Sorte ribizle".
Priprema zemljišta
Sa pripremom zemljišta treba krenuti krajem leta na
onim terenima na kojima će se zasad postaviti u jesen, ili
što je moguće ranije u proleće, kada se zasad podiže u
proleće. Zaostale površinske useve treba uništiti herbicidom
širokog spektra. Leje treba obrazovati pre sadnje.
Sadne leje treba uzdignuti na visinu od 25 do 30 cm, a rastojanje
pri osnovi treba da bude od 1,2 do 1,8 m. Ovo je
naročito korisno ukoliko je zemljište teško i vlažno, jer
sadnjom na lejama obezbeđuje se dobra drenaža. Poželjno
je da oformljene sadne leje budu ujednačene, što obično
podrazumeva duboko oranje, tanjiranje ili drljanje, kao i
freziranje, kako bi se razbili krupniji busenovi. Najbolje
je redove postaviti u pravcu severjug, da bi se omogućila
maksimalna izloženost suncu, a vetrovi obezbedili dobru
ventilaciju i protok vode u zasadu. Može se dogoditi da se
ne mogu ispuniti oba ova uslova, stoga uzgajivači moraju
sami odlučiti koji faktor može stvarati poteškoće na
određenom terenu.
Sadnja
Slike a) i b) : Sadnica i sadnja.
Razmak izmedu sadnica takođe treba odrediti u godini
pre sadnje, zbog obezbeđivanja adekvatanog broja sadnica.
Razmak izmedu redova zavisi od opreme koja će se
koristiti, kao i od toga da li je neophodno postavljati
naslone u zasadu.
Uobičajeno rastojanje između redova kreće se između
2,5 i 3 m, a između sadnica u redu 60 – 120 cm. Prostor
između naslona kod crvene ribizle mora da bude toliki da
omogući nesmetanu obradu međuredog prostora, odnosno
košenje, prskanje i berbu. Rastojanje između redova kod
crne ribizle može da varira, u zavisnosti od neophodnog
prostora za košenje, obradu i mehanizaciju.
Koliko će biti rastoranje u redu zavisi od bujnosti
gajene sorte, uzgojnog oblika i vrste zemljišta, kao i od
plodnosti zemljišta. Na primer, crna ribizla je obično
bujnijeg habitusa, tako da se sadi na većem rastojanju.
Bujne sorte koje se gaje na težim, plodnijim zemljištima
takođe treba saditi na većem rastojanju unutar reda. U fazi
pune zrelosti, red u zasadu ribizle treba da je popunjen u
pogledu broja, odnosno količine lisne površine. Što se tiče
crvene ribizle, prinosi su veći ukoliko su redovi uži, a i
pojava oboljenja je manje izražena nego kada ima manji
broj širih redova. Ukupan broj potrebnih sadnica za sadnu
površinu izračunava se pomoću obrasca: ukupna površina
zasada podeljeno sa brojem redova podeljeno sa razmakom
između sadnica. Na primer, 10.000 m2 (1 ha)
podeljeno sa 2,5 m izmedu redova podeljeno sa 0,6 m
između sadnica jednako je 6.667 sadnica
(10.000/2,5/10,6=6.667 sadnica).
Za postavljanje zasada najbolje je koristiti sadnice
1 – 2 godine starosti, orezane do visine od 15 – 25 cm. U
rasadnicima se obično mogu nabaviti sadnice sa golim
korenom, ili sadnice gajene u kontejnerima. Ove druge
preživljavaju manji stres prilikom presađivanja, mada
sadnice sa golim korenom su obično zadovoljavajuće i
ekonomski isplativije. Idealno je sadnice poručiti na
vreme, kako bi bile spremne za jesenju sadnju, jer ribizla
rano počinje da se razvija sa dolaskom proleća, uglavnom
pre nego što se krene sa pripremom sadnih leja. Zasadi
postavljeni u jesen obično imaju dobro kretanje u proleće
i dobru bujnost u prvoj godini rasta. Kada nije moguće
doći do sadnica u jesen, ili kada su u jesen uslovi za sadnju
nepovoljni (ekstremno suva zemlja), moguće je
postaviti zasad i u rano proleće. Sadnja u jesen
podrazumeva primenu malca kako bi se izbegle
ekstremne promene u pogledu temperature i zemljišta
tokom zime koje bi mogle da dovedu do uzdizanja
zemljišta i propadanje sadnice.
Sadnice ribizle treba zasaditi neznatno pliće nego u
rasadniku, 30 cm u dubinu i 40 cm u širinu, da bi se bolje
primile. Koren bi u sadnu jamu trebalo rasprostreti po širini,
a stabljiku iznad površine zemlje orezati na 15 do 25
cm visine.
Presađenu sadnicu treba dobro zaliti. Kod zasada većih
površina, duž sredine reda može se obrazovati brazda
dubine 30 cm, i sadnice postaviti duž reda. Nanošenje
kore i strugotine može biti korisno u pogledu smanjenja
zastupljenosti korova, zadržavanja vlage i održavanja niže
temperature zemljišta.
Najbolje je saditi u jesen, jer ribizla vrlo rano kreće
sa vegetacijom (drugi autori preferiraju ranu prolećnu
sadnju zbog mogućnosti smrzavanja mladih sadnica i
korena zimi). Korenove žile treba prikratiti, a sadnice
namočiti preko noći u smešu vode, stajskog đubriva i
ilovače. Vrhove treba skratiti na 3-4 pupoljka, a ako se
sadi u jesen skratiti treba tek na proleće. Saditi treba
oko 5cm dublje nego je sadnica bila u rasadniku, kako
bi račvanje bilo ispod zemljišta. Ukoliko sadnica ima
samo jednu granu, posaditi je treba tako da 3-4 pupoljka
budu u zemlji. Prve godine nakon sadnje treba skidati
sve cvetove kako ne bi iscrpili biljku. Prve godine
povremeno zalivati. Uzgoj u nizinama moguć je uz
navodnjavanje. Od zametanja plodova do berbe ribizle
treba 25 lit.vode/m2.
Sadnja na uzdignutim lejama i postavljanje mulca u
vidu crnih plastičnih folija umesto nanošenja kore ili strugotine
može biti korisno za ribizlu. Međutim, u godinama
kada su temperature više, plastična folija može da dovede
do povećanja temperature zemljišta do neprihvatljivih
granica.
NEGA U GODINI SADNJE
Navodnjavanje
Uspešno postavljanje zasada zahteva adekvatno
navodnjavanje, kojim se obezbeđuje zadržavanje 50%
vode u zemlji tokom prve vegetacije.
Preporučuje se sistem zalivanja „kap po kap“, a trebalo
bi ga postaviti tokom sadnje. Kasnije se ovaj sistem
može prispojiti nižim delovima naslona (ukoliko se
naslon koristi), da bi se produžio vek trajanja sistema.
Tenziometar je najbolji način kontrole vlažnosti zemljišta.
Prihrana sadnica
Zemljište treba dobro pripremiti pre sadnje, što
podrazumeva usklađivanje organskog sastava zemljišta na
osnovu prethodno obavljenog testiranja zemljišta. Kod
ribizle zasađene u jesen nije neophodna prihrana veštačkim
đubrivima prilikom sadnje, već se to može obaviti
i u proleće.
Sadnicama zasađenim u proleće biće od značaja
prihrana neposredno nakon sadnje. Ribizli odgovara azot
u svim oblicima raspoloživih mineralnih đubriva. Mogu
se primeniti amonijum sulfat, urea ili kompleksna đubriva.
Treba razmotriti upotrebu amonijum sulfata, ili nekog
drugog mineralnog đubriva, kada je voda za navodnjavanje
visoko alkalna, kako bi se regulisala kiselost zemljišta.
Tokom prve dve godine, nizak nivo N je obično dovoljan
kada je u okviru 11,5 g čistog N po žbunu (115 g 10-10-10 min.
đubriva, 55 g amonijum sulfata, 25 g urea-e)
primenjen nakon otprilike 4 nedelje nakon sadnje. Procenat
azota u uobičajenim veštačkim đubrivima prikazan je
u tabeli.
Testiranje zemljišta može da pokaže da primena azota
nije neophodna u godini sadnje, naročito kod težih
zemljišta.
Slika: Nedostatak kalijuma - početna faza.
Ribizla za optimalan rast traži umerenu količinu
azota, ali zato su potrebe za kalijumom velike.
Nedostatak kalijuma zapažamo kao uvijanje rubova
listova. Poželjno je svake godine dodati u jesen mineralno
đubrivo NPK 5-20-30 S, 20 g po sadnici. Ovakav
oblik đubriva sadrži sumpor umjesto hlora, što je
važno jer ribizla ne podnosi hlor. Zemljište ispod sadnica
poželjno je nastirati kompostom ili slamom kako
bi se duže očuvala vlaga i spriečio rast korova. Na taj
način i izbegavamo redovno okopavanje koje je
nepoželjno jer je koren ribizle plitak i lako se ošteti.
Suzbijanje korova
Suzbijanje korova pre sadnje i odžavanje mladog
zasada bez korova je od presudnog značaja za
uspostavljanje visoko produktivnog zasada. Koren
ribizle je plitak, i pored korova teško dolazi do
hranljivih materija i vode. Prisustvo korova takođe
umanjuje dejstvo mera za suzbijanje štetočina i ometa
berbu. Obezbedite da prostor oko sadnice (u prečniku
od 1 m) bude bez korova, što se može postići kombinovanjem
obrade, malciranja i primene herbicida.
Plitka obrada zemljišta (2,5 do 5 cm dubine) može se
primeniti naročito u međurednom prostoru za suzbijanje
mnogih korova. Međutim, preterana obrada može se negativno
odraziti na strukturu zemljišta i dovesti do erozije i
stvrdnjavanja zemlje. Treba biti naročito oprezan pri obradi
zemljišta u neposrednoj blizini sadnice, da se ne bi
oštetio koren. Kod obrade prostora unutar reda, mehanička
obrada se može dopuniti primenom različitih materijala
za malciranje.
Može se koristiti organski malc, kao što su strugotina,
piljevina, kora ili kompost od otpadaka koji treba naneti u
sloju debelom do 10 cm. Naročito treba obratiti pažnju
kod suzbijanja višegodišnjih korova, posebno onih koji se
prepliću sa korenjem ispod površine zemlje, jer se oni
mogu brzo raširiti i na organski malc. Korišćenje ovih
preparata može dovesti do nedostatka azota u sadnicama,
pošto se mikrobi koji razlažu preparat „bore“ sa biljkama
za raspoložive količine azota. Treba obratiti pažnju na
prihranu sadnica kako bi se ovo izbeglo.
Alternativno se može koristiti plastična folija ili trake
od tkanine koje se rasprostiru preko reda ili leje. Ovaj postupak
koristi se uglavnom kada se žbunovi ribizle gaje
individualno, ili u kordunicama, kod gajenja crvene ribizle.
Crna ribizla, koja se bere ručno, takođe se može uzgajati
individualno u žbunu, što je uobičajenije od gajenja u
sistemu glejnog horizonta, koji se primenjuje kod mehanizovane
berbe. Korišćenje plastične folije se pokazalo kao
praktičnije, i istraživanja ukazuju na prednosti ovog sistema
u pogledu prinosa, sa ili bez jalovog ugara u
međurednom prostoru. Trake od tkanine se mogu koristiti,
ili samostalno ili u kombinaciji sa malcem koji stoji kao
prepreka širenju korova. Obično su skuplje, ali propuštaju
kišu i izdržljivije su od plastičnih traka.
Održavanje međurednog prostora
Uobičajeno je da međuredni prostor ostane nezasađen
i bez korova, ili se na njemu mogu zasaditi višegodišnji ili
sezonski usevi kasnije u godini podizanja zasada. Zasađivanje
površinskih useva usporava rast korova, umanjuje
eroziju i oticanje hemijskih materija iz zemljišta i suzbija
pojavu određenih bolesti i štetočina. Površinski usevi
takođe utiču na poboljšanje kvaliteta zemljišta i povećanje
sadržaja organskih materija i, generalno, doprinose
održavanju i privlačnijem izgledu zasada. Međutim, neka
istraživanja ukazuju da primena jalovog ugara doprinosi
povećanju prinosa.
Mešavina združenih useva (trave roda Festuca (vijuk),
višegodišnja ražna trava (Lolium perenne) i prava livadarka
(Poa pratensis) najbolja su kombinacija koja
obezbeđuje dugotrajnost zemljišta, nisku potrošnju
hranljivih materija i vode, i lako održavanje višegodišnjih
useva, iako se vijuk, detelina ili obična trava mogu sejati
samostalno.
Treba se truditi da višegodišnji usevi ne zađu u red, sa
tendencijom preuzimanja vode i hranljivih materija od
žbuna maline. Površinske useve treba redovno kositi,
kako bi se ovo sprečilo.
Sezonski površinski
usevi, kao što su raž,
ražne trave i ječam
takođe se svake godine
mogu posejati između
redova, i tada služe kao
prirodni malc. Pre
ponovne setve u narednoj
godini ovi se usevi
mogu plitko posejati,
kako bi se izbegla eventualna
oštećenja korenovog
sistema ribizle.
Slika: Lolium perenne.
Slika: Poa pratensis.
POSTAVLJANJE
NASLONA
Gajenje žbunova ribizle
bez naslona smatra
se standardnim,
konvencionalnim načinom
gajenja u komercijalnoj
proizvodnji. Međutim,
gajenje u sistemu
kordunice se češće koristi
kod crvene ribizle, u
zasadima sa većom gustinom
gajenja, a sa ciljem poboljšanja suzbijanja štetočina
i povećanja efikasnosti berbe. Naslon bi trebalo
postaviti u godini sadnje, tako da se izdanci mogu orezivati
i usmeravati u željeni položaj. Kod sistema kordunice,
do 3 izdanka orezuju se tako da predstavljaju
glavni plodonosni izdanci u horizontalnoj ravni naslona.
Redovi se nalaze na rastojanju od 2 m, a sadnice unutar
reda na rastojanju 0,6 do 1 m. Na severnoj strani svakog
potencijalnog izdanka, na dubini od 0,6 m postavljaju su
kosnice (minimalne visine 2,6 m). Čelični žičani stubovi
prečnika 1,9 – 2,5 cm, galvanizirana električna cev obično
su dobri u funkciji kosnica. Žica (2 – 3 žice) zateže se
između kosnica da bi se obezbedila stabilnost i potpomoglo
orezivanje lateralnih (bočnih) grana.
Formiranje uzgojnog sistema počinje orezivanjem
jednogodišnjih izdanaka. Dok su izdanci još u periodu
mirovanja, odabira se neki uspravan i čvrst izadanak koji
će poslužiti kao glavni. Preostali izdanci se eliminišu.
Pošto ste odabrali izdanak, orežite ga gotovo do pola,
tačnije do tačke neposredno iznad jakog pupoljka. Ukoliko
ima lateralnih (bočnih) izdanaka na glavnom izdanku
odsecite ih tako da ostane samo jedan pupoljak. Uklonite
sve izbojke u nivou zemlje odmah nakon pojavljivanja.
Kako izdanak raste, pričvrstite ga za kosnice. Koristite
pantljike koje neće oštetiti ili napraviti prorez na kori
izdanka. Kada glavni izdanak dostigne visinu od 45 cm,
uklonite sve bočne (lateralne) izdanke do oko 15 cm iznad
nivoa zemlje.
Tokom prvih nekoliko perioda dormancije odsecite
centralnu vođicu tako da zadržite jednu polovinu prirasta
iz prethodne godine, orezujući neposredno iznad jakog,
naglašenog pupoljka. Ukoliko postoje lateralni izdanci
koji ili nisu u dobrom položaju ili su slabiji eliminišite ih,
kao i ostale bočne izdanke do 3 pupoljka koji su okrenuti
ili na dole ili prema spoljašnosti. Na ovaj način potpomaže
se razvoju horizontalnih grana. Orezivanje izdanaka
pod ovim sistemom obavlja se tokom leta, o čemu će kasnije
biti reči. Varijacije ovog sistema gajenja kod kojih se
koristi obliku lepeze mogu se takođe koristiti, ali samo
kod manjih zasada, zbog visokih troškova radne snage.
Crne ribizle se mogu uzgajati pod istim sistemom, mada
njihova naglašena bujnost otežava okolnosti, tako da se
obično ne uzgajaju sa naslonom, već bez njega, ili u
obliku glejnog horizonta.
ORGANIZACIJA SEZONSKE PROIZVODNJE
Prolećna rezidba
Slika: Grm ribizle neorezan.
Slika: Grm ribizle orezan.
Slike a) i b): Orezivanje ribizle.
 |
 |
Rezidbom se eliminišu stariji, manje rodni izdanci i
obezbeđuje prostrana kruna, što olakšava suzbijanje štetočina
i berbu. Rezidbom se takođe podstiče novi prirast i
stimuliše razvoj novih izdanaka. Ribizla rod donosi pri
dnu jednogodišnjih izdanaka, kao i na mladim rodnim
izdancima na starijem rodnom drvetu, pri čemu najbolja
rodnost je na novom prirastu rodnog drveta starog 3 – 4
godine. Nakon 3 – 4 godine, produktivnost starijih izdanaka
opada, i treba ih postepeno proređivanjem zamenjivati
mladim prirastom. Generalno, svim bujnim izdancima
treba omogućiti da rastu i plodonose, a slabije, polomljene
ili polegnute izdanke treba eliminisati. U vezi sa tim,
naročito kod crvene ribizle postoje raličite varijacije, u
zavisnosti od primenjenog uzgojnog oblika. Rezidbu bi
trebalo obaviti početkom proleća (osim kod sistema kordunice),
a sistem rezidbe zavisi od korišćenog uzgojnog
oblika. Za rezidbu treba koristiti oštre, higijenski ispravne
alate, kako ne bi došlo do oštećenja i kako bi se umanjilo
širenje oboljenja. Neželjene izdanke treba eliminisati što
bliže nivou zemlje, kao i one koji su polegnuti. Oštećene
ili obolele izdanke treba skratiti neposredno iznad bočnog
izdanka ili jakog pupoljka, ili ih treba u potpunosti ukloniti.
Orezane izdanke treba ukloniti iz zasada i po
mogućstvu spaliti, da ne bi došlo do širenja mogućih
oboljenja i insekata. Kod orezivanja crvene ribizle treba
naročito voditi računa da se ne oštete mladi rodni izdanci
na kojima ribizla najviše plodonosi.
Uzgojni sistem bez naslona
Kod ribizle, cilj je godišnje održavati 3 – 4 jaka nova
izdanka po žbunu i eliminisati svake godine isti broj starijih
izdanaka. Kod ovog sistema, na zrelim žbunovima
ostaje od 9 do 12 izdanaka (po 3 – 4 izdanka na svakom
od starijih (jednogodišnjih, dvogodišnjih i trogodišnjih)
izdanaka). Po mogućstvu, izdanke stare 4 godine treba
ukloniti. U prvoj godini nakon postavljanja zasada, prilikom
rezidbe može se ostaviti 6 do 8 zdravih, jednogodišnjih
izdanaka, a treba ukloniti sve obolele, slabe ili
oštećene izdanke. U drugoj godini, treba orezati sve osim
3 – 4 najbujnija dvogodišnja izdanka i 4 – 5 bujnih jednogodišnjih
izdanaka.
Ovaj obrazac rezidbe treba primenjivati tokom 3 i više
godina, dok se ne postigne odgovarajuća forma i struktra
žbuna koja će se dalje održavati. Sličan je princip kod
crne ribizle, s tim što treba imati u vidu njihovu veću
bujnost. U prvoj godini zadržava se 10 – 12 izdanaka, a
stariji izdanci se eliminišu posle druge godine. Najplodonosniji
su jednogodišnji i dvogodišnji izdanci
(odnos 50 : 50).
Slika: Ribizla - špalirno gajenje.
Slika: Formirana ribizla”stablašica”.
Osnova za kalemljenje je zlatna ribizla i na nju
se kaleme one ribizle koje želite da gajite. Zlatna
ribizla se koristi jer ne stvara klasični grm, već raste
u obliku malog drveta.
Sistem kordunica
Za crvenu ribizlu gajenu u sistemu kordunice potrebna
su 1 – 3 glavna izdanka (do 2 m) sa horizontalnim rodnim
granama u pojedinačnoj ravni. Svake godine izdanci se
vezuju za kosnice, čime se podstiče usparavan rast
izdanaka.
Mladi izdanci i bočne grane koje se ukrštaju s drugim
granama se eliminišu. Kod ovog sistema, svaki rodni
izdanak koristi se nekoliko godina pre nego što će se
zameniti novim lateralnim izdankom. Tokom prvih nekoliko
godina, kod orezivanja u periodu mirovanja centralna
vođica se skrađuje na način da se zadrži polovina prirasta
iz prethodne godine, čime se podstiče razvoj lateralnih
(bočnih) grana. Nakon što centralna vođica postigne željenu
visinu, svake godine, krajem leta skraćuje se do
jednog pupoljka prirasta iz te godine. Koristeći ovaj
metod, tokom više godina može se održavati visina samo
jednog izdanka.
Sistem glejnog horizonta
Crna ribizla se često gaji na ovaj način. Sadnice se
sade na manjem rastojanju u redu (0,6 – 0,75 m), čime se
podstiče raširena forma izdanaka. Ovaj sistem uzgajanja
primenjuje se uglavnom kada je berba mehanizovana. Prilikom
rezidbe, važno je zadržati elastične, uspravne
izdanke, a one koji rastu pod uglom manjim od 450 u
odnosu na površinu zemlje treba eliminisati.
Oprašivanje
Ribizla je jedna od voćnih vrsta sa najranijim vremenom
cvetanja, tako da se kod nje mogu javiti poteškoće
sa oprašivanjem ako je proleće hladnije i obiluje
padavinama. Crvena ribizla je obično samooplodna i nije
joj potrebno unakrsno oprašivanje, ali se zametanje i
krupnoća plodova može povećati ako se u zasad uključi 1
– 2% žbunova sorti oprašivača. Crna ribizla je u mnogo
manjem stepenu samooplodna, i obično podrazumeva
potrebu za naizmeničnom sadnjom više različitih sorti,
kao i korišćenje, pčela kako bi se obezbedilo adekvtno
oprašivanje. Košnice (2 – 4 po hektaru) treba postaviti u
zasad u periodu kada se cvetni pupoljci otvore oko 25%.
Kod hladnijih, vlažnih i/ili vetrovitih vremenskih uslova
potrebno je više košnica. Postavite košnice u središnji deo
zasada, i pokosite sve površinske useve ili divlje cveće.
Mnoge vrste divljeg cveća su za pčele privlačnije od cvetova
ribizle. Pored košnica postavite i posude sa vodom i u
nju stavite štapić, kako
bi pčele koje upadnu u
vodu mogle da izađu.
Obratite pažnju da u
vreme cvetanja, odnosno
oprašivanja, kada su
pčele aktivne, u blizini
zasada ne koristite pesticide
koji mogu da utiču
na pčele, čak i pesticide
sa dugim intervalom
rezidua. Metil paration, malation i srodni insekticidi
veoma su toksični za pčele. Ako je neophodno obaviti
prskanje to svakako treba uraditi u kasnim večernjim satima,
kada pčele nisu aktivne.
Slika:Oprašivanje pčelama.
Zaštita od mraza
Ribizla spada u grupu kontinentalnih voćnih vrsta sa
najranijim vremenom cvetanja, i osetljiva je na prolećne
mrazeve. U odnosu na ostale faktore koji utiču na prinos,
prolećni mrazevi imaju najveći uticaj na smanjenje prinosa.
Mraz tokom samo jedne noći može u potpunosti da
uništi prinos. Ribizla obično cveta pre poslednjeg mraza,
naročito rane sorte. Zaštita od mraza je obično obavezna
kod izuzetno ranih sorti na lokalitetima na kojima se
prlećni mrazevi mogu očekivati u više navrata.
Ukoliko je zaštita od mraza neophodna, primenjuje se
veštačka kiša, jer se cvetovi moraju posuti vodom da bi
efekat bio vidljiv. Dokle god na cvetovima ima vode, temperature
će se zadržati na 0°C, jer voda oslobađa toplotu
pre nego što se pretvori u led. Cvetovi ribizle obično podnose
temperature do 2 stepena ispod tačke ledenja. Ovaj
vremenski razmak izmedu ledenja vode i oštećenja
omogućava da se zasad u potpunosti prekrije ledom, i cvetovi
i sadnice ipak zaštite. Međutim, ukoliko je mlaz vode
koji se izliva na cvetove nedovoljan, temperatura će sići
ispod tačke oštećenja, i tako izazvati još veća oštećenja.
Neophodno je kontinuirano izlivanje na sadnice najmanje
25 – 38 mm vode na sat. Nemojte prekidati navodnjavanje
ujutru pre izlaska sunca, i pre nego što led počne da
otpada sa biljke, ili počne da se prirodno topi. Potrebno je
od 420-550 L/min po hektaru da bi se obezbedila adekvatna
zaštita. Vetrovito vreme uzrokuje gubljenje toplote,
čime se zaštita od mraza umanjuje. Pod ovakvim uslovima
potrebne su veće količine vode. Veštačka kiša nema
efekta u uslovima kada je vetar ekstremno jak, jer
gubljenje toplote može biti izraženije nego prilikom zamrzavanja
vode. Osetljivost cvetova na mraz različita je u
različitim fazama razvoja cveta. Otvoreni ili delimično
otvoreni cvetovi su mnogo osetljiviji od čvrsto
zatvorenih. Osim toga, cvetovi u razvoju bolje podnose
mraz nego oni koji su otvoreni. Potreba za zaštitom od
mraza uslovljena je i drugim vremenskim uslovima. Veća
je verovatnoća da će mirna, vedra noć stvoriti uslove koji
izazivaju oštećenja, jer se toplota brzo gubi, i temperatura
cvetova može biti niža od temperature u neposrednom
okruženju biljke. Može se očekivati da će mrazevi koji
nastupaju posle perioda toplog vremena izazvati veća
oštećenja od onih koji slede iza perioda svežijeg vremena,
zbog intenziviranog rasta biljaka. Temperaturu treba pratiti
na delu zasada koji se nalazi na najnižoj visinskoj tački,
kako bi se moglo zaključiti o potrebi zaštite od mraza.
Delovi zasada na nižoj visini biće hladniji od okruženja, a
mogu biti značajno hladniji u odnosu na vazduh oko
objekata. Uz to, zaštitu od mraza treba primeniti ranije
ukoliko je relativna vlažnost vazduha niža, jer je tačka
pojave rose niža u takvim noćima, kada se niže temperature
i mogu očekivati.
Slika; Značajan nedostatak K2O
Kod ribizle je lakše
izračunati količinu veštačkog
đubriva po žbunu,
jer se ribizla ne širi dalje sa
mesta na kom je posađena.
Za zreo žbun (5 godina i
više) obično je potrebno
približno oko 28 g čistog
azota godišnje, što se može
obezbediti iz više izvora. Za
žbunove mlade od 5 godina
potrebno je otprilike 20%
posto manje azota. Preporučuje se da se vrši testiranje zemljišta
svake druge godine, u cilju optimizacije programa ishrane biljaka.
Sadržaj hranljivih materija u tkivu biljaka prikazan je u tabeli.
Tabela: Sadržaji odgovarajućih hranljivih materija u tkivu
lista dobijenih analizom listova žbunova ribizle.
Najuobičajeniji nedostatak je nedostatak azota, naročito
kada se koristi malc na biljnoj bazi. Simptomi se
ogledaju u žutilu na listovima, slaba bujnost i zakržljao
rast. Nedostatak kalijuma ogleda se u ukovrdžavanju
oboda listova i pojavi nekrotičnih pega na zrelijim listovima.
Može doći i do pojave prevremene obojenosti nedoraslih
plodova. Potreba za fosforom je obično velika ukoliko
se žele dobri prinosi. Ružičasta obojenost listova i prevremeno
opadanje lišća je indikator nedostatka fosfora.
Ostale hranljive materije ne predstavljaju naročito
ograničavajući faktor, mada se u nekim slučajevima i to
može dogoditi.
Azotno mineralno đubrivo treba primeniti u dva navrata,
u vreme kretanja pupoljaka u proleće, i u periodu zametanja
plodova. Kalijum i fosfor mogu se primeniti u jesen ili proleće,
u kombinaciji sa azotom. Ribizla je osetljiva na hloride,
tako da ne treba koristiti kalijum hlorid.
Kod sadnica koje nisu navodnjavane treba primeniti
manju količinu hraniva nego kod navodnjavanih. Primena
stajnjaka se ne preporučuje za ribizlu koja se plasira na
tržište svežih proizvoda, usled mogućnosti prenošenja
bolesti preko hrane. Ako se stajsko đubrivo ipak koristi,
treba da bude dobro kompostirano, zbog smanjenja rizika.
Navodnjavanje
Ribizla nema naglašenu potrebu za vodom, ali,
uopšteno govoreći, navodnjavanje će joj biti od koristi,
obično 2,5 cm nedeljno, tokom čitavog perioda vegetacije.
Navodnjavanje pogoduje naročito sadnicama ribizle
koje se gaje na lakšim zemljištima. Potrebe ribizle za
vodom mogu se obezbediti kroz padavine i navodnjavanjem.
Ukoliko je moguće, treba izbegavati „veštačku kišu“,
jer se na taj način prenose oboljenja i umanjuje kvalitet
plodova. Postojane kap-po kap trake postavljaju se u
središnji deo reda, povrh organskog malca ili ispod plastične
folije, čime se obezbeđuje neposredno navodnjavanje
sadnica.
Berba
Od 60 – 70% procenata ukupne berbe ribizle obavlja
se ručno. U mnogim oblastima gajenja crne ribizle prihvaćena
je mehanizovana berba, kako bi se smanjila potreba
za ručnom berbom. Crvena ribizla može da se bere i
mehanizovno, ali za posledicu ima oštećenja na plodovima
koji se zbog toga moraju ili zamrznuti ili prerašivati.
Savremene mašine za berbu funkcionišu tako što se
kreću niz red i otresaju bobice na prenosnu traku. Kod ove
vrste berbe, preporučuje se konsultacija sa proizvođačima
u svrhu koordinacije sistema proizvodnje.
Vreme sazrevanja ribizle kreće se između 2 – 4 nedelje,
u zavisnosti od sorte i vremenskih uslova. Kada su potpuno
zrele, bobice ribizle su meke, aromatične, u potpunosti
obojene, bez imalo zelene boje pri peteljci. Što se
tiče veleprodajnog tržišta, najbolje vreme za berbu plodova
ribizle je neposredno pre nego će plod dobiti svoju najtamniju
boju, i pre nego će pokazati znake omekšavanja.
Plodovi koji se oberu pre perioda punog zrenja imaće
bolju trajnost od onih koji su potpuno zreli ili prezreli u
vreme berbe. Dobra praksa kod proizvodnje ribizle za
svežu potrošnju jeste obuka berača da u pravo vreme beru
plodove, tako da sortiranje nakon berbe nije neophodno.
Crvena ribizla se obično bere onda kada svetla boja
pokožice poprimi gotovo krajnju nijansu boje. Ukupan
sadržaj rastvorljivih materija obično se kreće izmedu 9,5 i
14% u vreme kada ih treba brati. Crvena ribizla ima
osetljivu pokožicu, i bere se bez dodirivanja bobica na
grozdu, odsecanjem peteljke od izdanka, pri čemu treba
obratiti pažnju da se nijedna bobica ne ošteti.
Slika: Mehanizovana berba ribizle.
Berači mogu ubrane bobice odlagati direktno u plastične
posude za maloprodajno tržište koje se mogu direktno
prosleđivati u hladnjaču i plasirati na tržište. Plastične posude
od čiste Clammshell plastike, dimenzija 100 – 150 g, smatraju
se standardnom ambalažom za veleprodajno tržište.
Ove posude su jeftine, omogućavaju brzo hlađenje
plodova i providne su. Na dno posude može se staviti upijajuća
podloga koja apsorbuje višak vlage i sok koji iscuri.
U jednom pakovanju grozdove ribizle treba postaviti u
malom broju slojeva. Precizni izgled posude treba utvrditi
na osnovu zahteva kupaca. Posude od stiropora još uvek
su u upotrebi za lokalno i neposredno maloprodajno
tržište, mada treba izbegavati reštekaste posude u kojima
se ribizla može oštetiti.
Plodovi za preradu se mogu brati u veće posude, sa ili bez
peteljke. Berba ribizle može se obavljati u dva navrata, ukoliko
želimo da ih oberemo kada su potpuno sazrele, iako će većina
bobica ostati na žbunu od 1 – 4 nedelje nakon pune zrelosti, a da
pritom ne izgube na kvalitetu. Za neposredno, lokalno tržište
bobice ribizle treba brati kada su u punoj zrelosti, dok one koje će
se transportovati treba brati pre pune zrelosti. Plodovi ribizle koji
će se koristiti za pravljenje želea i pasterizaciju obično se beru
neposredno pre nego će sazreti, jer je sadržaj pektina u tom stadijumu
najviši. Bobice se smežuraju i postaju mekane kada prezre.
Peteljke plodova za preradu ne treba ukloniti sa plodova, jer bi sok
iz bobica iscureo. Plodovi crne ribizle treba u potpunosti da budu
crne boje, bez tragova zelene boje pri peteljci u vreme berbe. Ukupan
sadržaj rastvorljivih materija obično se kreće izmedu 15 i
26%, u zavisnosti od sorte, vrste tržišta za koje se bere i namene.
Bobice crne ribizle su čvršće od crvenih sorti, i mogu se brati ili
pojedinačno ili u grozdovima. Mehanizovana berba koristi se kao
poslednja mera, za plodove koji su preostali na žbunu.
Do truleži plodova dolazi kada su plodovi vlažni u toku berbe.
Bobice treba brati i pakovati samo kada su suve. Nikada ribizlu ne
berite kada je kiša, i ne ispirajte ih pre ili prilikom pakovanja. Čim
se posuda napuni plodovima treba je ostaviti u hladovini kako bi
se plodovi ohladili, a potom u hladniju prostoriju ili frižider, barem
na svakih sat vremena.
Hlađenje i čuvanje
Bobičasto voće bi trebalo brzo stavljati u klimatizovane
uslove hladnjače, propuštanjem hladnog vazduha
( 0°C) preko paleta sa plodovima. Kada se plodovi ohlade
do blizu 0°C, palete sa gajbicama treba uviti u plastiku i
ostaviti u hladnu komoru na temperaturi od -0,5°C – 1°C,
pri relativnoj vlažnosti vazduha od 90 - 95%, i uz slab
protok vazduha, radi smanjenja stepena dehidratacije.
Trajnost plodova crvene ribizle je i do skoro 20 dana, a
crne ribizle samo desetak dana. Više temperature vazduha
i niža vlaga negativno će se odraziti na trajnost bobica.
Transport
Proračun je da se oko 40% obranih plodova izgubi na
putu od ‘njive do trpeze’. Veliki deo ovog gubitka posledica
je loše manipulacije plodovima posle berbe, uključujući
i transport. Smanjenjem broja transfera plodova kako
iz ruke u ruku tako i kao upakovanog proizvoda, smanjuje
se i procenat gubitka. Bobičasto voće bi trebalo održavati
u hladnim uslovima, upakovano u svakoj fazi transporta.
Gajbice bi trebalo transportovati na paletama, ne
dopuštajući pritom da leže na podu, ili dodiruju stranu
prikolice, kako bi se obezbedio protok vazduha. Temperatura
u gajbicama koje dodiruju pod ili stranu prikolice
može dostići cak i 11°C. Isto tako, gajbice ne treba
postavljati iznad zadnjih točkova kamiona, kako bi se
izbeglo truckanje. Da bi se palete fiksirale, mogu se
dodatno prepakovati, ili se mogu obmotati pantljikama.
Ukoliko za to postoje mogućnosti treba koristiti kamion-hladnjaču.
Međutim, kod većine ovih kamiona cirkulacija vazduha
nije zadovoljavajuća, i temperatura se ne može
održati ispod 4°C, a da se plodovi pritom ne zalede. Usled
toga, maksimalno hlađenje plodova pre utovaranja je čak
i važnije, kako bi proizvod stigao na tržište u što boljem
stanju. Ukoliko vam kamion-hladnjača nije na raspolaganju,
gajbice sa plodovima iz klimatizovanih uslova
treba prekriti platnom da bi se održala niža temperatura.
Ovaj postupak se ne preporučuje za transport na veliku
daljinu. Transport plodova do veleprodajnog, odnosno
maloprodajnog tržišta često je izvan kontrole odgajivača.
Na poboljšanje kvaliteta proizvoda koji stiže do
potrošača utiče razvijanje dobrih odnosa sa kupcima u
veleprodaji, odnosno maloprodaji, u smislu njihove
edukacije kako da na adekvatan način postupaju sa
svežom ribizlom. Poželjan je lični kontakt između prodavca
i kupca pre prve isporuke, a u slučajevima kada to
nije moguće, od pomoći može biti i uputstvo za rukovanje
pridodato uz pošiljku.
U nastavku tekst..."Suzbijanje štetočina".