PROIZVODNJA
CRVENE I
CRNE RIBIZLE
Crvena ribizla (Ribes rubrum) je laka za uzgajanje, i od
nje se pravi vrlo ukusni želei i umaci, kako za jela sa mesom
tako i za upotrebu u svežem stanju. Plodovi crvene ribizle su
različitih oblika i dimenzija, počev od crveno do ružičastih do
belih ili boje šampanjca. Crna ribizla (Ribes nigrum) se tradicionalno
gaji za preradu u sok, ali i za dalju preradu kao sastojak
alkoholnih napitaka ili želea.
Ovi proizvodi su odličnog kvaliteta, i veoma dobro i
svuda su prihvaćeni od strane potrošača. Uzgojni sistem i
tehnologija berbe razlikuju se kod crvene i crne ribizle u
tome što se crvena ribizla gaji za ručnu berbu, a crna često
na način koji odgovara mehanizovanoj berbi. Bez obzira
na to, same biljke se gaje na vrlo sličan način.
Sadnice ribizle imaju dug vek ekspolatacije, i zasadi
koji se dobro održavaju mogu biti produktivni 10 i više
godina.
PRIPREMA PRE SADNJE
Odabir parcele
Ribizla najbolje uspeva kada je u potpunosti izložena
suncu i dobroj ventilaciji, obezbeđena dovoljnom količinom
vlage, i uz zaštitu od oštećenja koja mogu izazvati
vetar i mrazevi. Visoke temperature tokom letnjih meseci
(iznad 30 0 C) u dužim vremenskim intervalima mogu da
prouzrokuju oštećenja na listovima ribizle. Na lokalitetima
gde su ovakve temperture uobičajene mogu se
postavljati zakloni. Dok niske temperature tokom zime
retko uzrokuju oštećenja na ribizli, promenljive temperature
tokom zime i ranog proleća za posledicu imaju
oštećenja na izdancima. Neophodno je da ribizla ima
zimski period mirovanja da bi imala normalan prirast i
proizvodnju. Po početku pune dormancije, krajem jeseni,
neophodno je da biljka provede od 800 – 1600 sati na
temperaturi izmedu 0 i 7,2 0 C. Stoga treba izabrati
lokalitete na kojima se ovi uslovi sa sigurnošću mogu
ispuniti.
Vreme između poslednjeg mraza u proleće i prvog
mraza u jesen važno je prilikom izbora lokaliteta. Ribizla
najbolje uspeva na terenima na kojima od 120 – 150 dana
nema mrazeva. Kod perifernih lokaliteta može se javiti
potreba za navodnjavanjem putem veštačke kiše, ili
drugim sistemima za zaštitu od mraza koji bi se koristili u
proleće, što može biti skupa investicija.
Prednosti sadnje na terenima okrenutim prema severu
ili severoistoku takođe su veće u poređenju su ranijim
sazrevanjem biljaka koje se gaje na južnim stranama.
Ribizla cveta veoma rano u proleće, pre mnogih drugih
voćnih vrsta, tako da slab protok vazduha u zasadu i pojava
mraznih džepova može u proleće da izazove oštećenja
na cvetovima. Temperature vazduha izmedu -2 i 0 0 C
mogu oštetiti otvorene cvetove. Dobra cirkulacija vazduha
u zasadu takođe umanjuje mogućnost pojave brojnih
gljivičnih oboljenja.
Slab protok vazduha povećava vlažnost vazduha oko
listova i plodova, što pogoduje razvoju bolesti izdananka
i truljenju plodova izazvanog gljivicama, naročito pepelnicom.
Međutim, prejak vetar, naročito tokom zime, može
dovesti do lomljenja i isušivanja izdanaka. Ova oštećenja
mogu se umanjiti postavljanjem vetrobrana, mada je
potrebno da oni budu dovoljno propustljivi, kako bi se
ublažili udari vetra. Vetrobrane treba postaviti uz nagib,
paralelno sa zasadom, kako se ne bi ometala ventilacija i
povećavala opasnost od mrazeva. Ovi vetrobrani služe i
kao zavetrina.
Divlje vrste iz roda Ribes koje rastu oko parcele predviđene
za postavljanje zasada takođe mogu da predstavljaju
problem. One su dobro stanište za štetočine, a često
predstavljaju izvor virusa i gljivičnih patogena. Ako ste u
mogućnosti, eliminišite ih u krugu od 200 metara oko
zasada.
ZEMLJIŠTA I PRIPREMA ZEMLJIŠTA
Ribizla najbolje rađa na dubokoj, prohladnoj, dobro
dreniranoj, peskovitoj ilovači koja dobro zadržava vlagu,
čiji sadržaj organske materije iznosi najmanje 3,0%, i čija
se kiselost (pH) kreće izmedu 5,5–7,0. Ribizla će bolje
podneti i teža zemljišta u poređenju sa mnogim drugim
voćnim vrstama, mada treba izbegavati područja na kojima
se suvišna vlaga zadržava u zemlji.
Vrlo laka zemljišta takođe treba izbegavati, da bi se
smanjio negativan efekat suše i stres izazvan visokim
temperaturama.
Iniciajlna plodnost zemljišta ne bi trebalo da je u
prvom planu pri izboru lokaliteta, jer se sastav zemljišta
može izmeniti pre sadnje. Tokom godine pre sadnje trebalo
bi testirati zemljište, i ukoliko je potrebno, prilagoditi
sadržaj Ca, P i K. Minimalan sadržaj Ca ne bi trebalo da
bude ispod 1000 ppm, i ne iznad 150.000 ppm. Nivo natrijuma
iznad 500 ppm može se negativno odraziti na prirast.
Na kiselost zemljišta se može uticati unošenjem kreča
(ukoliko želimo da povećamo pH) i sumpora (za smanjenje
sadržaja S). Kreč ili sumpor treba primeniti barem
godinu dana unapred, da bi se postigao željeni efekat (za
testiranje pronaći izvore u Srbiji).
Sa pripremom zemljišta trebalo bi krenuti godinu do
dve dana pre sadnje, kako bi se povećao sadržaj organske
materije u zemljištu, uskladila kiselost zemljišta (ukoliko
je to potrebno), eliminisali problemi sa korovom i obezbedile
odgovarajuće sadne leje. Višegodišnje korove treba
suzbiti pre sadnje. Oni se mogu suzbiti intenzivnijom primenom
agrotehničkih mera, iako hemijska sredstva daju
mnogo bolje rezultate.
Primena Glifosata barem dve nedelje pre početka
pripreme zemljišta je obično efikasna. Lakše je suzbiti
korov pre sadnje nego nakon zasnivanja zasada ribizle.
Štetočine kao što su junska buba (Phyllophaga ssp.) i
skočibuba (Agriotes sputator), kao i nematode, mogu
predstavljati problem. Jednogodišnji usevi, kao što su
kukuruz, pšenica ili raž umanjiće ove teškoće. U ove
svrhe može se primeniti fumigacija zemljišta, ali ona
uključuje korišćenje hemikalija i specijalnu opremu. O
postupku fumigacije konsultovati stručna lica.
Ribizli odgovara veći sadržaj hranljivih materija, što
se može obezbediti unošenjem svežeg stajnjaka ili sejanjem
površinskih useva. Najčešće se koristi stajnjak, koji je
i najefikasniji, ali se hranljive materije mogu obezbediti i
iz drugih izvora, što podrazumeva adekvatnou primenu, u
cilju smanjenja zastupljenosti korova (konjsko đubrivo) i
ograničio sadržaj azota (živinsko čubrivo). Preporučena
doza po hektaru je 50 MT, u godini pre sadnje. Kao alternativa,
može se primeniti kompostna strugotina, ili kora,
ali onda treba dodati i azot (12,5 kg/MT) da bi se materijal
razgradio. Za povećanje sadržaja hranljivih materija,
poboljšanje strukture zemljišta i povećanje sadržaja azota
preporučuje se sadnja površinskih useva.
Neven i sudanska trava uticaće na smanjenje zastupljenosti
nematoda i iskoreniće korov. Mahunasti usevi će
regulisati sadržaj azota, a ostali usevi će ugušiti ili zatrti
korov. Međutim, ne preporučuje se sadnja lucerke. Većina
površinskih useva uspeva jednako dobro kao i ribizla pod
istim uobičajenim uslovima zemljišta.
Sitna žita i trave snizice nivo azota u zemljišta, i oslobodiće
ga sopstvenim raspadanjem. Pristupite ishrani
zemljišta prema rezultatima testiranja zemljišta dodavanjem
20 – 25 kg/ha čistog azota, i podešavanjem kiselosti,
fosfora i kalijuma pre sadnje površinskih useva.
Površinski usevi obično se zaoru kasno u jesen u godini
pre sadnje (trave), ili u leto (mahunasti ili jednogodišnji
usevi) pre sadnje.
POSTAVLJANJE ZASADA
Izbor sadnog materijala
Veoma je važno nabaviti sadni materijal visokog
kvaliteta i ispravnog zdravstvenog statusa. Sadnja neće
biti uspešna ukoliko se ne ispuni ovaj uslov. Sadni materijal
trebalo bi nabaviti iz pouzdanog rasadnika koji prodaje
sertificirane sadnice, čime se obezbeđuje pouzdanost u
smislu zdravstvenog statusa sadnica. Ribizla se tradicionalno
za komercijalnu proizvodnju dobija zrelim reznicama
koje se dobijaju u jesen, nakon opadanja lišća.
Zelene reznice se mogu dobiti i sredinom leta, u toku vegetacije.
U manjem broju, u zemlju se mogu položiti izdanci
koji su više horizontalnog usmerenja.
Postoje dve vrste ribizle koje se gaje - crvena i crna.
Crvena ribizla obuhvata i sorte sa varijantama crvene boje
plodova (ružičaste ili bele do boje šampanjca). Crvena
ribizla obično se gaji za tržište svežim plodovima, dok
se crne usmeravaju za preradu. U pogledu skladištenja
postoje znatne varijacije među sortama, ali one obično
mogu da ostanu u dobrom stanju više nedelja, ukoliko se
obezbede adekvatni uslovi skladištenja.
Tržište je takođe preusmereno na krupnije plodove,
naročito kod crvene ribizle, iz više razloga, uključujući
veću naklonjenost potrošača krupnijim plodovima i
olakšanu i efikasniju berbu.
Takođe je u opticaju i nekolicina sorti crne ribizle sa
krupnim i sladim plodovima, pogodnim za tržište svežim
plodovima.
Slika: Mlad i negovan zasad ribizle.
Nastavak u tekstu...."Sorte ribzle".