ZAŠTITA RUŽA OD BOLESTI I ŠTETOČINA
Tokom leta važna je zaštita ruža od bolesti i štetočina. Postoje mnoge bolesti i štetočine koje napadaju ruže, što
zavisi od mesta gajenja i vremenskih prilika. Važno je pravovremeno uočiti bolest i štetočinu, prepoznati je i što pre
izvesti zaštitu. Iako su ruže u punom cvetanju, a cvetovi krupni i mirisni, neophodno je pratiti izgled lišća, jer se na
njemu najprije pojave znakovi bolesti ili napadi štetočina.
Najčešće bolesti ruža:
Pepelnica (Sphaeroteca pannosa) je gotovo najčešća
bolest ruža, a raspoznaje se po tipičnoj beličastoj boji.
Vršni listovi, pupoljci i mladari izgledaju kao da su posuti
brašnom, a listovi se i kovrdžaju. Razvoju ove bolesti
pogoduju vlažno vreme, nagle promene temperature,
nedostatak svetla, pa cak i preterana upotreba đubriva.
List gubi sposobnost fotosinteze pri čemu se biljka slabije
razvija i cvet gubi na tržišnoj vrednosti.
Suzbijanje pepelnice: kod pojave prvih simptoma
tretirati sa: BAYCOR WP-25, BAYLETON,
ANTRACOL, RUBIGAN, SAPROL, SABITHANE
Plamenjača (Pseudoperonospora sparsa) se javlja na
naličju lista kao pepeljasta prevlaka ili belo-sive mrlje, te
ubrzo izaziva nekrozu i opadanje lista. Često je mešaju s
pepelnicom. I dok su kod pepelnice zaraženi biljni delovi
prekriveni pepeljastim prevlakama koje se daju ukloniti
trljanjem, kod plamenjace je lice lišca prekriveno smedocrvenim
mrljama, a naličje sivkastim prevlakama,
odnosno sproronosnim organima, konidiofore sa konidijama.
Uočljive su i promjene na peteljkama i izbojcima u
vidu tamnih pega raznih veličina. Uznapredovala bolest
uzrokuje opadanje lišća vec kod laganog protresanja
grana. Zaražene biljne delove ukloniti i spaliti. Izbegavati
zalivanje po lišću jer ce vlaga potpomoći razvoju kako
plamenjače, tako i ostalih bolesti ruža.
Suzbijanje plamenjače: Preventivno može pomoći
prihrana sa većim udelom kalijuma.Od fungicida se
preporucuje STAR 80 WP (0,25%) ili RIDOMIL
GOLD MZ 68 WP u koncentraciji od 0,25 %
Crna je pegavost (Marsonnina rosae) česta i dosta
opasna bolest koja napada lišcće ruže. Prepoznaje se po
okruglastim i zvezdastim pegama tamnosmeđe-crvene
boje, koje u poodmaklom stadiju pocrne. Javljaju se na
gornjoj strani lista i prečnika su od 2-12 mm. Gljiva
zlučuje gas etilen, koji kasnije izaziva žućenje listova i
njihovo otpadanje. Zbog toga, vec u junu, možemo naći
karakteristične slike ogoljelih grmova ruža. Patogen prezimljuje
na otpalom lišcu ili na granama ruže pa je važno
sakupljati otpalo lišće i orezivati zaražene grane. Otpale listove bi trebalo skupiti i spaliti kao bi se suzbila dalja
zaraza i širenje ove bolesti.
Suzbijanje:
U podrucjima gdje se češće javlja treba
redovito prskati, od juna do kraja septembra
(Dithan M-45, Antracol, Baycor, Bayleton special)
Siva trulež se pojavljuje na ružama za dužeg vlažnog,
toplog vremena. Na listovima se primjećuju sive, plesnive
prevlake, koje s vremenom potamne, list trune, a cvetni
pupoljci otpadaju pre otvaranja. Zaštita se obavlja
sumpornim preparatima i otkidanjem zaraženih pupljaka.
 |
 |
Najčešće štetočine ruže:/
Od štetočina ruža najčešće napadaju lisne vaši, koje
najviše mlado lišce, pupoljke i cvetne peteljke. Vaši
bledozelene boje, čvrsto se priljube uz biljku i sišu sokove
iz napadnutih delova biljke, te se list i cvet deformišu,
venu i suše. Pojavljuju se svake godine, a pogotovo po
toplom i vlažnom vremenu. Imaju više generacija tokom
jedne godine. Zaštitu treba sprovesi čim se primeti njihova
pojava na mladom lišću, je osim što sami nanose štete
biljci, još su i prenosnici virusnih bolesti. Uklonjene
delove zaražene biljke treba odmah spaliti, jer na njima
vaši prezimljuju zimski stadijum, te se napad pojavljuje
ponovno u proleće. Ružina osica je takode česta štetočina
na ružama. To je oko 10 mm dugačak insekt. Svoja
jajašca odlaže u vršne izbojke. Iz jajašca se izlegu plavzelene
gusenice s crnim bradavicama, koje se hrane ružinim
listovima. Crveni pauk je još jedna česta štetočina na
ružama. Pojavljuje se na gornoj strani oko žilica lista kao
žuckastobela tačka, dok se na donjoj strani lista mogu
nazirati vrlo sitni crveni pauci u beloj paučini. Napadnuti
listovi se suše, žute i otpadaju.
 |
 |
 |
 |
 |
Najcešće viroze ruže:
Na ruži je opisano nekoliko vrsta virusa medu kojima
su najznacajniji: virus žutog mozaika ruže, virus
crtičavosti ruže i virus uvenulosti ruže. Nadzemni vektori
ovih virusa nisu do sada poznati, pa je očevidno da se
virusi održavaju i šire zaraženim sadnicama. Zaraza sadnica
potiče od pupoljaka ili kalem-grančica koje se uzimaju
sa zaraženih matičnih biljaka. Sejanci divlje ruže kao
podloga su u ovom pogledu bezopasni, pošto se ovi virusi
ne prenose semenom
Posebnu grupu virusa ruže sačinjavaju nepovirusi:
virus mozaika gušarke i virus latentne prstenaste
pegavosti jagode. Oni se prenose nematodama u zemljištu
i manjeg su značaja od prethodne grupe virusa.
S obzirom na mogućnost širenja virusa, osnovne mere
za zaštitu ruža od virusnih zaraza su sledeće: za
proizvodnju koristiti zdrave sadnice; zdrave sadnice
proizvesti samo iz pupoljaka i kalem-grančica sa
zdravstveno proverenih matičnih biljaka; zemljište za
proizvodnju sadnica dezinfikovaiti, radi suzbijanja vektorskih
nematoda.
Žuti mozaik ruže (Rose yellow mosaic)
Žuti mozaik ruže je rasprostranjena viroza čiji je
prouzrokovacč najviše proučavan. Po različitim simptomima
poznat je još ili samo kao mozaik ili infektivna
hloroza ruža. 1z zaraženih biljaka izdvojeni su virus ruže, koji izazivaju pomenute tipove oboljenja. Prirodni
domacini virusa su: Rosa multiflora i R. canina. Na
zaraženom lišću su vrlo različiti simptomi oboljenja. To
su difuzne ili jasno ograničene pege, po izgledu prstenaste,
poluprstenaste ili nepravilne i često međusobno
spojene. Na liskama nastaju i hloroticne linije duž
glavnog nerva u obliku hrastovog lišća; ponekad se
hloroza i žutilo protežu takođe duž glavnog nerva.
Zaraženo lišće je izmenjenog oblika i nešto sitnije.
Proizvodnja i korišćenje zdravih sadnica je osnovna
mera u zaštiti ruže od virusnih zaraza, pošto su drugi načini
njegovog prenošenja još nepoznati.
Virus crtičavosti ruže (Rose streak virus)
Virozna crtičavost ruže rasprostranjena je u SAD i
Evropi. Izaziva je virus čije su osobine nedovoljno
proučene. Simptomi oboljenja su različiti i mogu se
svrstati u tri osnovne grupe.
Za prvu grupu su karakteristične mrke prstenaste pege
i mrka prugavost duž nerava na razvijenom lišću, kao i
mrke ili zelenkaste prstenaste šare na stablu. U drugoj
grupi su simptomi u obliku zelenih i mrkih šarenih pega
na lišću koje kasnije opada. Treca grupa simptoma je
uglavnom karakteristicna po žutozelenoj prugavosti nerava
i vodenastim prstenastim pegama na stablu. Simptomi
mogu biti različiti prema kultivarima, ruže.
Prirodni domaćini virusa su ruža (Rosa multflora) i
druge vrste iz istog roda. Virus se prenosi jedino kalemljenjem,
pa je zato proizvodnja bezvirusnih sadnica osnovna
mera u zaštiti biljaka.
Virus uvenulosti ruže (Rose wilt virus)
Uvenulost ruže izaziva virus čije su osobine malo
proučene. Oboljenje se javlja na raznim vrstama biljaka iz
roda ruža (Rosa sp).
Prvi simptomi oboljenja zapažaju se na lišću mladih lastara. To
su okrugle i eliptične nekrotične pege na lišću koje se povija
unazad. Zaraženo lišće postaje crvenkasto i opada. Vrhovi lastara
pocrne, a zatim izumiru i celi lastari. Progresivni procesi nekroze
duž lastara izazivaju uvenulost biIjaka, pa se po ovom simptomu
oboljenje naziva uvenulost ruže. Zaražene biljke mogu privremeno
prizdraviti, ali na kraju ipak uvenu.
Virus se prenosi kalemljenjem, a podaci o njegovom
mehanickom prenošenju i prenošenju biljnim vašima su
nedovoljno pouzdani. Zdrave sadnice, kao i kod drugih
virusa ruže, osnovna su mera za proizvodnju zdravih biljaka.
Na ruži se, kako je rečeno, javljaju i nepovirusi:
virus mozaika gusarke i virus latentne prstenaste
pegavosti jagode. Virus mozaika gusarke izaziva prosvetljavaje
nerava i prstenastu pegavost na lišću ruže. Tipični
simptomi zaraze virusom latentne prstenaste pegavosti
jagode su suženi i smanjeni zalisci ruže. Oba ova virusa se
prenose u zemljištu nematodama iz roda Xiphinema, pa
je potrebno dezinfikovati zemljište nematocidima, kako bi
se sprečila aktivnost vektora u prenošenju virusa
 |
 |
 |
 |
 |