XXII KNJIGA EDICIJE KULTURNO-ISTORIJSKA BAŠTINA VOJVODINE
Lovstvo u Vojvodini
Prošlost ljudskog roda bila je nerazdvojno
povezana sa lovom. Lovili su divljač
koja im je obezbedivala hranu, odeću
i sredstvo razmene. Lov se smatra kao prvo
zanimanje čoveka. Kroz vekove se menjalo
i usavršavalo. Prvo se u lovu koristilo hladno
oružje, kao što su pračka, koplje, strela i
luk, a potom vatreno oružje, kao što su puške
kremenjače, lovački karabini...
Staništa divljači u Vojvodini su raznolika:
barski predeli: Obedska bara, Zasavice,
Carska bara, specijalni rezervat prirode
je Slano kopovo; brdsko-planinski predeli:
Fruška gora i Vršačke planine; peščare: Deliblatska
i Subotička peščara; Lesne terase:
Titelski breg, Telečka; aluvijalne ravni; rečni
tokovi, kao što je Gornje Podunavlje, koje
je najpovoljnije za ishranu krupne divljači -
evropski jelen i divlja svinja.
Lovišta u Vojvodini zauzimaju znatan
deo ukupne površine, a u tome šume i šumska
zemljišta imaju učešče od svega 7%. Ova
lovišta karakteristična su po plemenitim vrstama
divljači koje su izuzetno interesantne
za lovni turizam: srneća divljač, fazan, poljska
jarebica, evropski jelen i divlja svinja.
Prvi Zakon o lovu iz 1872. u Ugarskoj, kojoj
je pripadala i Vojvodina, doneo je veliki
pomak u organizovanju lova. Ovim zakonom
su prvi put uvedene lovne karte koje se
izdaju na tri, da bi 1875. bile izdavane na jednu
godinu. Zakon o lovu iz 1883. je na duži
rok regulisao lov i uveo početak planskog
lovnog gazdovanja. Definisan je i porez na
lov i lovačko oružje.
Interesantno je navesti godine osnivanje
prvih lovačkih društava u Vojvodini: Petrovaradin
(1873), Bela crkva (1874), Pančevo
(1882), Novi Sad (1883), Ostojićevo (1883), Senta
(1884), Kikinda (1885), Novi Bečej (1885),
Vršac (1894), Subotica (1897)... Udruženje za
lov hrtovima u Bač-Bodroškoj županiji sa sedištem
u Somboru, osnovano je 1868.
Osnivanjem saveza lovačkih društava za
Vojvodinu 10. decembra 1922. u Novom Sadu,
zapravo je počeo proces osnivanja novih lovačkih društava u svim naseljima Vojvodine.
Skupština SAP Vojvodine 1977. donosi
Ukaz o proglašenju Zakon o lovstvu Vojvodine.
Najčešće ime lovačkih društava je „Fazan",
a potom "Zec" i "Srndać".
Divljač je našla svoje mesto i u simbolici
različitih naroda, nacija, epoha i kultura:
• Jelen - još od pamtiveka, divili su mu se
u ćelom svetu. Zbog svog rogovlja, koje se
obnavlja svake godine, bio je u mnogim
kulturama i epohama simbol plodnosti,
rasta, nastanka. Košuta je simbol materinstva
i žestvenosti - „vitka kao košuta".
• Vepar - otelotvljenje snage i borbenosti,
ali i simbol demonstva.
• Lisica - označava prefriganost i lukavost.
• Zec - smatra se simbolom budnosti, zato
što spava otvorenih očiju. Zbog plašljivosti,
zec je i simbol plašljivosti i kukavičluka,
a zbog svoje brzine, simbolizuje brzo
proticanje ljudskog veka, života.
• Vuk - simbolizuje mračne sile, proždrljivost,
lakomost...
Snimak divljači ima sve odlike lovačkog
trofeja. Za snimanje ne treba toliko lovačka
spretnost, već strpljenje i, naravno, znanje i
veština snimanja. Uzimajući ovo u obzir, nebrojano
veliki broj trofeja ima Jaroslav Pap,
majstor fotografije. Ova knjiga, da nije njegovih
fotosa, bila bi nedovoljno slikovita.
Stvoriti jednu knjigu je opsežan i sistematičan
posao, koji bez strukovnog znanja,
ovoga puta o lovstvu, ne bi bio plodotvoran.
Zato posebno treba istaći docenta dr Zorana
Ristića kao vrsnog poznavaoca lovstva
u Vojvodini, kao i Stevana Petrovića iz Bačkog
Gradišta koji je ekspert istorije lovstva
kod nas a i neka vrsta lovačkog arhivara. Za
opsežne i istorijski potkovane radove, treba
istaći, pre svega, Olgu Kovačev Ninkov iz
Subotice i Jožefa Saboa iz Novog Kneževca.
Posebnu zahvalnost zaslužuje MZ Bački
Monoštor i svi Monoštorci, kao domaćini
promocije XXII knjige „Lovstvo u Vojvodini"
koja se održala 29. septembra 2007.
Glavni i odgovorni urednik
Dr Veselin Lazić
foto: Jaroslav Pap
 |
 |
 |
 |