Izbor pokrivnog materijala
Pokrivke imaju zadatak da gajenim biljkama omoguće optimalne
uslove za rast i u onim periodima godine kada
im to klimatski uslovi ne dozvoljavaju.
Za tipove objekata sa polukružnim krovom primenjuju se
elastični pokrivni materijali, folije, dok se za tipove sa ravnim
konturama krovova primenjuju kruti materijali kao što su paneli
stakla, akrila ili polikarbonata, ali i folije. Obično se za
veće objekte, planirane za dugotrajniju proizvodnju, kao pokrivka
koristi staklo, a za manje i one koji su namenjeni za kraći
period proizvodnje, polietilenska - PE folija.
1. Osobine pokrivki
Pokrivni materijal se ocenjuje na osnovu:
- transparentnosti - propustljivosti korisnog spektra sunčevog
zračenja - PAR,
- trajnosti, otpornosti na UV zračenje,
- energetskih - izolacionih osobina,
- mehaničke otpornosti,
- otpornosti na pesticide i druga hemijska sredstva koja se
primenjuju pri proizvodnji u zaštićenom prostoru,
- gustine,
- jednostavnosti postavljanja,
- gorivosti i zapaljivosti,
- cene itd.
Propustljivost PAR
Najznačajnija osobina pokrivnog materijala je sposobnost transmisije
-propuštanja korisnog dela sunčevog zračenja - PAR,
koja je različita za razne pokrivne materijale, sl.16.
Idealno bi bilo da pokrivni materijal propušta 100% za biljke
korisnog dela sunčevog zračenja. Pokrivni materijal ne bi
trebalo da propušta toplotno, infracrveno - IR zračenje. To je
zračenje koje emituje svako toplo telo, a talasna dužina i
intenzitet zavise od vrste materijala i temperature tela. Ukoliko
to nije slučaj, dolazi do gubitaka usled zračenja dela energije
u okolinu.
Kako se u tab. 3, vidi svi materijali, osim PE folije, nepro
pusni su za infracrveno zračenje. PE folija propušta IR zračenje
u jednoj oblasti talasnih dužina, pa se ova osobina naziva
,,IR prozor". Ova negativna osobina PE folija otklanja se
dodavanjem aditiva.
Trajnost i UV zračenje
Pokrivke su u toku eksploatacije izložene brojnim uticajima, pa
se njihove osobine menjaju. Najtrajnije je staklo, i preko dvadeset
godina, a najkraći vek imaju polietilenske folije, koje traju
jednu do pet godina. Folije kraćega veka su jevtinije, ali se češće
menjaju i potreban je ljudski rad za njihovu zamenu.
UV zračenje je van PAR oblasti, mada ga neke biljke koriste
u pojedinim fazama razvoja. UV zračenje ima talasne dužine u
području 100-400 nm i nije vidljivo. Deli se u tri oblasti:
• UV-A 315-400 nm,
• UV-B 280-315 nm i
• UV-C 100-280 nm.
UV-C, sa najmanjim talasnim dužinama, gotovo u potpunosti
dopire do zemljine površine, dok se UV-B i UV-A delimično
prigušuju prolaskom kroz atmosferu i druge prepreke,
pre svega oblake. UV-A i UV-B zračenje koriste saksijske cvetajuće
heliofilne biljke dok jednokratno rezano cveće (hrizanteme)
zahteva više sunčevog zračenja iz područja UV-A zračenja.
Dakle, pokrivka ne bi trebalo, posebno pri proizvodnji
navedenih biljnih vrsta, da bude u potpunosti nepropusna za
UV zračenje.
UV zračenje deluje razgradujuće na polietilen. Da bi se to
sprečilo dodaju se aditivi u vidu stabilizatora. Kao pokrivka koriste
se isključivo PE folije sa takozvanim UV aditivima ili stabilizatorima.
U zavisnosti od vrste i količine aditiva definiše se
trajnost, vek folije.
Energetske osobine
Pod ovim pojmom podrazumevaju se izolacione osobine pokrivke.
Naziv energetske osobine upotrebljava se stoga što od
njih zavise toplotni - energetski gubici. Sve pokrivke imaju loše
izolacione osobine, visoku konduktivnost - provodnost toplote,
osim onih koje su več formirane kao slojevi materijala sa
vazdušnim međuprostorima, akrilni i polikarbonatni paneli,
vakuum staklo i dvostruka PE folija. Izolaciona svojstva popravljaju
se ugradnjom dva pa i više slojeva sa vazdušnim međuprostorima,
tab. 4.
Tabela 4. Energetski gubici u objektima zaštićenog prostora, kao osnova za
poređenje uzeto staklo debljine 4 mm = 100%, (Momirović, 2004)
Smanjenje gubitaka ostvaruje se i kombinacijom više materijala
za pokrivku. Tako se, na primer, donji delovi plastenika
oblažu skupljim, ali energetski boljim panelima od akrila i
polikarbonata, dok se drugi delovi prekrivaju dvostrukom PE
folijom.
Mehanička otpornost
Pokrivka treba da izdrži razna mehanička opterećenja, da podnese
dejstvo obilnih kiša, sloja snega, vetra pa i grada. Najznačajnije
merilo mehaničke otpornosti pokrivke je otpornost na oštećenje
od grada. U tab. 5 date su brzine pri kojima dolazi do oštećenja
pokrivke staklenika/plastenika gradom - ledom u zavisnosti od
prečnika komada leda. Brzine komada leda su utoliko više ukoliko
su viši gradonosni oblaci. Ovim podacima služe se i osiguravajuća
društva pri sklapanju ugovora, pri čemu se u obzir uzima i cena
pokrivke. Što je materijal manje otporan na grad, manje su brzine
koje dovode do oštećenja, te je premija viša.
Tabela 5. Brzina udara grada 0 pokrivku pri kojoj dolazi do oštećenja pokrivnog
materijala u zavisnosti od prečnika (Stevens et al, 1994)
Tvrde plastične PC ploče najotpornije su na grad, ali su njihove
druge osobine lošije, a cena viša. Relativno dobra otpornost
PE folija na dejstvo leda objašnjava se njenom elastičnošću,
pri čemu je otpornost na dejstvo leda više izražena kod dvostrukih
folija između kojih vlada nadpritisak.
U područjima koja su često pogođena gradom postavljaju
se iznad objekata zaštitne mreže, iste ili slične onima koje se
primenjuju u voćnjacima i vinogradima.
Otpornost na hemijska sredstva
Otpornost pokrivki na pesticide i druga hemijska sredstva koja
se primenjuju u zaštićenom prostoru zavisi od njihovog sastava,
učestalosti i načina primene. Hemijska sredstva na bazi sumpora,
hlora i ostalih halogena degradiraju pokrivke, pre svega
folije. Neka od hemijskih sredstava deluju i na hemijski otporne
pokrivke, kao što je staklo, tako što stvaraju film koji smanjuje
propustljivost svetlosti.
Gustina
Najveću gustinu ima staklo, a najmanju PE folija. PC ploče,
zbog toga što su izvedene sa vazdušnim međuprostorima takode
imaju malu površinsku masu izraženu u kg/m2. Za dvozidne
ploče debljine 6 mm površinska masa iznosi svega 1,3 kg/m2,
dok za petozidne strukturne ploče, debljine 32 mm, 3,8 kg/m2.
Što je veća gustina, odnosno masa po kvadratnom metru površine,
potrebna je jača noseća konstrukcija. Najveće opterećenje
po površini ima staklo, a najmanje folije.
Postavljanje
Sa stanovišta troškova postavljanja, posebno uzimajući u obzir
i trajnost, najpovoljnije je staklo, pa ploče akrila i PC, a najmanje
povoljne su PE folije.
Gorivost i zapaljivost
Pri izboru pokrivke razmatra se i gorivost materijala. Svi ostali
materijali, osim stakla, su manje ili više zapaljivi i gorivi. O
ovome vode računa osiguravajuća društva pri ustanovljavanju
visine premija. Pri gradnji objekta treba predvideti mere zaštite
od požara, ali i mere zaštite od udara groma.
Cena
Cena pokrivnih materijala značajno utiče na visinu ukupne investicije.
Pri ocenjivanju cene u obzir treba uzeti i trajnost pokrivke
i troškove postavljanja.
Odnos cena ukazuje na jasnu alternativu, staklo ili PE folija.
Folija je pet do deset puta jevtinija, ali joj je kraći vek i mnogo
je više rada potrebno za njeno postavljanje.
Tabela 6. Relativne cene pokrivnih materijala u odnosu na staklo
2.Krute pokrivke
Staklo
Staklo je inertan materijal, može da se koristi i do trideset godina.
Nezapaljivo je i otporno na razna zagađenja, ali je osetljivo
na mehanička oštećenja (npr. udar grada - leda).
Za pokrivanje staklenika najčešće se koristi staklo debljine
oko 4 mm. Primenom dvostrukog stakla, pa i blokova sa vakuumom,
smanjuju se gubici toplote.
Staklo se lako montira na noseću konstrukciju, koja zbog
njegove težine mora da bude ojačana. Staklo se lako premazuje
bojom koja smanjuje propuštanje svetlosti u letnjem periodu,
pa time i zagrevanje staklenika.
Akrili i polikarbonati
Akrilni materijal PMMA (PolyMethyl MethAcrylate) je svetao,
UV otporan, sintetički materijal. Čvrstoća mu je 25 puta veća
od stakla iste debljine, pri čemu mehanička čvrstoća može još
da se poveća dodavanjem aditiva. Lomljiv je ukoliko je u obliku
velikih ploča. Otporan je na poliranje i sečenje i lak za rad.
Pre savijanja mora da se zagreje.
Polikarbonati, PC, (Poly Carbonate) su otporni na udar i
teško lomljivi. Ograničeno je deformabilan pri niskim
temperaturama.Od stakla je čvršći i do 250 puta. Otporan je na
grad.
Od ovih materijala izrađuju se krute ili slabo savitljive ploče
standardnih dimenzija. Izrađuju se češće kao višeslojne sa
vazdušnim međuprostorom, sl.17. Ovakav materijal ima nižu
propustljivost svetlosti, ali vrlo dobre energetske -izolacione
osobine. Čvrstoća i otpornost na grad su visoki. Od ploča se
izrađuju polja plastenika koja treba da budu ojačana. Od njih
se izrađuju prozori i vrata, sl.18.
Sl.17 Ploče od polikarbonata sa međuprostorom
za vazduh.
Sl.18 Plastenik pokriven folijom i tvrdim plastičnim pločama
sa čeone strane
Brojne dobre osobine ovih pokrivnih materijala poništavaju
se visokom cenom. Takođe, ovi materijali su lako zapaljivi i
gorivi. Zbog tog je premija osiguranja za njih viša, a u nekim
zemljama zabranjena je njihova primena u objektima koji su
namenjeni za obuku i demonstraciju.
Pored akrila i polikarbonata u grupu tvrdih plastičnih ploča
spadaju: poliester FRP (Fiberglass Reinforced Polyester) i
PVC ploče (PolyViny Chloride), koji su se ranijih godina koristili
kao pokrivke dok se danas praktično i ne koriste.
PE folije
Obična PE folija (PE je skraćenica od engleske reći polyethilene.
ali i od srpskog polietilen) je mutne mlečnobele boje, propušta
80-90% vidljivog dela sunčevog zračenja. Njen vek je, usled osetljivosti
na UV zračenje, godinu dana, a ima i druge nepovoljne
osobine. Proizvođači ih otklanjaju primenom raznih aditiva.
UV stabilizacija
UV zračenje razgrađuje polietilensku foliju. Degradacija se
sprečava dodavanjem aditiva - UV stabilizatora, na bazi nikla
ili raznih drugih jedinjenja. Jedan od najskupljih UV stabilizatora
je titanijum-dioksid. U zavisnosti od vrste i količine aditiva
produžava se vek folije. Na primer, oznaka na foliji PE - UV
4, označava UV stabilizovanu PE foliju trajnosti 4 godine.
Termička-IR folija
Obična PE folija propustljiva je za IR zračenje, tab. 3. To je pozitivno
sa stanovišta propuštanja i tog dela sunčevog zračenja, jer
se iskoristi više energije. Negativno je jer prouzrokuje gubitke
zračenjem u okolinu, sl.19. Ovaj nedostatak PE folije otklanja
se dodavanjem raznih aditiva, na primer opala.
Jedan od tipova PE folije je i PE - EVA (Ethylene-VinylAcetate).
Dodavanjem 1-18% vinil acetata smanjuje se propustljivost
IR zračenja i povećava mehanička otpornost i elestičnost
folije.
Sl.19 PE folija bez i sa aditivom za uklanjanje
"IR prozora" PE folija
Aditivi protiv prašine i magle - kapanja
Na površini plastenika se tokom korišćenja taloži prašina koja
smanjuje transparentnost, propustljivost. Ona se uklanja
čišćenjem ili pranjem nisko abrazivnim deterdžentima. Da bi se
smanjilo taloženje prašine i potreba za čišćenjem, osnovnom
materijalu dodaju se aditivi. Takva folija označava se sa PE-AD.
Dodatak AD je skraćenica od engleskog termina anti-dust -protiv
prašine.
U plasteniku je visoka relativna vlažnost vazduha. Kada
vazduh dode u dodir sa hladnom folijom dolazi do kondenzacije.
Usled kapanja kondenzovane vode dolazi do oštećenja biljaka
i pojave bolesti. Da bi se to sprečilo ili umanjilo, folijama
se dodaju aditivi kojima se sprečava zadržavanje kondenzata
na foliji. On se sliva niz nju, ne stvarajući krupne kapljice, sl.20.
Takve folije imaju ozanaku PE-AC. AC je skraćenica od engleskog
izraza anti-condensate, protiv kondenzata.
AD i AC aditivi mogu da se kombinuju, pa tako folija ima
obe osobine, sprečavanje taloženja prašine sa spoljnje strane i
formiranje kapljica vode sa unutrašnje strane, oznaka je
PE -AC - AD.
Za klimatska područja, gde se u toku leta javljaju visoke
temperature okolnog vazduha, treba koristiti termoosetljivu
foliju "mulchopaque", koja na temperaturi od 28°C postaje bela,
smanjuje se njena transparentnost i sprečava preveliko zagrevanje
unutar objekta.
Ugradnjom filtera određene boje u folije, dolazi do promene
sastava sunčevog spektra svetlosti, te na taj način može da se
upravlja rastom i razvojem biljaka. Sa plavim filterom (povećan
udeo crvene svetlosti), biljke sporije rastu i imaju kraće internodije.
Ovo je značajno pri proizvodnji biljaka u saksijama, radi formiranja
kompaktnije biljke sa mnogo izdanaka. Korišćenje plavog
filtera izaziva kasnije cvetanje, dok kod zelenog i žutog dolazi
do izduženja biljaka u odnosu na primenu bezbojne folije. Ugradnjom
zelenog ili žutog filtera dobijaju se biljke veće visine u odnosu
na bezbojnu foliju. Fluorescentnim aditivom utiče se na promenu
svetlosnog spektra, koji izaziva dezorijentaciju insekata.
Folije plave boje, tzv. "AD IR Blue" koriste se za gajenje krastavca
i drugog vrežastog povrća, jer smanjuju efekat plamenjače.
Brojna poboljšanja PE folije
PE folija je najzastupljenija pokrivka. Polietilen bez dodataka
ima mnoge nedostatke koji se otklanjaju primenom raznih aditiva.
Dodavanjem aditiva poboljšava se disperzija svetlosti, produžava
se vreme korišćenja folije, uklanjaju se ,,IR prozori" povećava
se mehanička otpornost i elastičnost. Nadalje se aditivima
sprečava taloženje prašine na spoljnjem delu folije kao i formiranja
kondenzata i kapljica vode sa unutrašnje strane. Ugradnjom
filtera određene boje u folije dolazi do promene sastava sunčevog
spektra svetlosti, te na taj način može da se upravlja rastom
i razvojem biljaka
Poređenje PE folije sa drugim pokrivkama
Polazeći od činjenice da se kod nas najviše koristi PE folija kao
pokrivka za objekte zaštićenog prostora, navode se osnovne karakteristike
folije u poredenju sa drugim pokrivkama.
Prednosti PE folije:
+ višestruko niža cena, tab. 6,
+ jednostavno postavljanje,
+ laka i jednostavna noseća konstrukcija,
+ niska cena noseće konstrukcije, naročito kod visokih tunela,
+ dobra propustljivost korisnog dela sunčevog zračenja -PAR,
sl.16,
+ mogućnost izbora PE folija sa različitim aditivima, AC, AD,
AD IR Blue itd.
Nedostaci PE folije
kraće trajanje,
- smanjenje propustljivosti sunčeve svetlosti tokom vremena,
- osetljiva na pesticide, boje i lakove na bazi sumpora, hlora i
ostalih halogena,
- osetljiva na visoke temperature, preko 6o°C,
- osetljiva na oštre ivice noseće konstrukcije.
Sl.20 Efekat primene aditiva protiv kapanja na foliji
Postavljanje PE folije
Proračun dimenzija folije bitan je pri postavljanju folije. Širina
folije za visoke tunele izračunava se na osnovu krovnog raspona.
Tako na primer, ako je krovni raspon manji od 8 m, na dužinu
luka dodaje se 1,0 m, dok se na krovni raspon veći od 8 m,
dodaje 1,5 m. Dužina folije izračunava se tako što se na dužinu
krova dodaje 5,0 m.
Dužina preklapajućih "zavesa", koje se formiraju prilikom
spajanja vertikalnih, kosih ili lučnih elemenata objekta kao i postavljanja
dvostruke folije, iznosi 60 cm i po širini i dužini folije.
Jedan od preduslova ostvarenja punog trajanja folije kao
pokrivke, je pravilno skladištenje. Folija mora da bude upakovana
u crno/belu foliju, pri čemu je bela strana spolja. Skladišti
se u hladnom prostoru, bez sunčevog zračenja, u horizontalnom
položaju. Folija se skladišti najduže dve godine od dana
proizvodnje. Foliju ne otpakivati pre vremena postavljanja.
Njena trajnost računa se od trenutka otpakivanja.
Pre postavljanja folije treba pripremiti noseću konstrukciju,
koja podrazumeva zamenu svih oštećenih i slomljenih elemenata.
Obaviti šmirglanje kontaktnih površina, bojenje svih metalnih
i drvenih delova belom akrilnom bojom i čišćenje oluka.
Obavezno obložiti isturene delove noseće konstrukcije UV stabilizovanom
PE trakom. Na mestima oslanjanja ne srne biti delova
koji su izrađeni od PVC. Ne koristiti uljane boje i lakove za
zaštitu noseće konstrukcije, jer mogu da sadrže jedinjenja na
bazi sumpora, hlora i ostalih halogena.
PE folija postavlja se samo pri povoljnim vremenskim uslovima.
Postavlja se pri tihom vremenu i temperaturi okoline 15-20°C.
Folija se ne postavlja ukoliko duva vetar. U slučaju duvanja
povetarca, polaganje folije izvoditi u smeru suprotnom
smeru duvanja.
Na svakoj rolni sa folijom postoji uputstvo, koje mora da se
sledi. Kada se postavi folija, naziv, karakteristike folije i datum
proizvodnje moraju biti čitljive sa spoljnje strane objekta. To
znači da je folija pravilo postavljena, odnosno da je AC sa unutrašnje
strane, jer samo tada funkcioniše zaštita od stvaranja
sloja kondenzata i kapljica.
PE foliju traba otpakovati neposredno pre postavljanja, sl.
21. Rolnu folije razmotati direktno na sleme objekta. Nikako ne
vući razmotani deo folije po nosećoj konstrukciji. Paziti da ne
dođe do mehaničkih oštećenja.
Sl.21 Postupak pri postavljanju dvostruko presavijene a) i
višestruko presavijene folije b)
Spajanje folije između vertikalnih lučnih delova višebrodnog
objekta izvodi se pomoću nosača sa žljebom, plastičnog
profila i utiskivača. Fiksiranje jednostruke i dvostruke folije za
noseću konstrukciju višebrodnog plastenika prikazano ie na
Sl. 22.
Sl.22 Fiksiranje jednostruke a) i dvostruke folije b) za noseću
konstrukciju
7- aluminijski žljeb, 2- folijo, 3- plastični profil, 4- utiskivoč, 5- dodatna
unutrašnja folija
Ugradnjom dvostruke folije smanjuju se dvostruki gubici,
tab. 4. Postavljanje dvostruke folije,sto je čest slučaj kod nas,
može da se izvede improvizovano, bez dodatne noseće konstrukcije.
Vezivanje unutrašnje folije za noseću knostrukciju
obavlja se žicom ili PE vezivom, pri čemu unutrašnja folija
mora da se buši. Na izbušenim otvorima folije nagomilava se
kondenzovana voda pri čemu dolazi do kapljanja vode na biljke.
Pored navedenog, dolazi do lošeg zatezanja unutrasnje folije
i zadržavanja kondenzovane vode na površini unutrašnje folije,
što utiče na smanjeno propuštanje svetlosti. Ovai, iako široko
rasprostranjen način postavljanja unutrašnje folije, naročito
kod visokih tunela, ne treba koristiti.
Pri postavljanju dvostruke folije treba koristiti dodatnu noseću
konstrukciju preko koje se postavlja unutrašnja folija, sl.23.
Na ovaj način se postiže dobra zategnutost unutrašnje folije
i omogućava nesmetano slivanje kondenzovane vode i bolja
propusnost za svetlost.
Sl.23 Postavljanje dvostruke folije korišćenjem dodatne
noseće konstrukcije
Energetski najbolje rešenje je postavljanje dvostruke folije
na stalnom rastojanju medu njima, koje se održava uduvavanjem
vazduha. U zimskom periodu nadpritisak vazduha treba
da je 0,6 bar, a u letnjem 0,4 bar.
Postupci za postavljanje folije
Voditi računa o izboru dimenzije folije. Pre postavljanja folije
proveriti, način skladištenja i datum proizvodnje, jer vreme skladištenja
ne srne biti duže od dve godine. Prethodno je potrebno
pripremiti noseću konstrukciju, pri čemu folija ne srne da se
oslanja na PVC. Ne koristiti uljane boje i lakove jer mogu da sadrže
hemikalije na bazi sumpora, hlora i ostalih halogena koji razaraju
PE foliju.
Foliju postavljati tokom tihog vremena na temperaturi 15-20°C.
Folija se postavlja tako daje natpis - naziv i karakteristike - čitljiv
sa spoljašnje strane objekta. Tada je AC sloj na unutrašnjoj
strani, te deluje protiv stvaranja filma kondenzata i kapljica. Paziti
da ne dođe do mehaničkog oštećenja folije.
Pri postavljanju dvostruke folije primenjivati dvostruki ram, a još
bolje rešenje je uduvavanje vazduha pod pritiskom između unutrašnje
i spoljašnje folije.
Primer za garanciju folije Hytilux 4 Hvpolast (Anonim,
(Anonim2004)
Garancija za foliju obuhvata generalni opis i karakteristike
folije.
Generalni opis:
• Transparentna koekstrudirana troslojna folija, stabilizovana
za 4 sezone.
• Jaka i fleksibilna folija, sa dobrom dimenzionom stabilnošću.
11% EVA. Obeležena je logom i datumom proizvodnje.
• Dimenzije:
debljina 0,18 mm,
širina: 14,0 m,
dužina: 100 m.
Tabela 7. Primer karakteristike PE folije koje prodavač navodi i garantuje
Savet korisnicima nakon postavljanja folije
Kada je folija postavljena sprovesti sledeće:
1. sve kontaktne površine između folije i noseće konstrukcije
dofarbati akrilik belom bojom,
2. dotegnuti na dole pokrivku sa PE trakama,
3. proveriti da li može da dođe do oštećenja folije mrežom za
senčenje, te ga otkloniti,
4. zakrpiti sve rupe i pukotine na pokrivci athezionom trakom
namenjenom za PE foliju,
5. po potrebi, dotegnuti foliju u međusezonama i nakon jakih
vetrova.
6. izbegavati direktno izlaganje folije mlazu pesticida (sumpor,
hlor i halogena jedinjenja),
7. izbegavati sve kontakte sa fitosanitarnim proizvodima.
Izbor, kupovina, garancija
Cena folija zavisi od garantovane trajnosti i primenjenih aditiva,
odnosno unapređenja osobina. Pošto je postavljanje folije zamorno
i dugotrajno preporučuje se izbor folije što duže trajnosti,
do maksimalnih pet godina.
Voditi računa o dimenzijama folije, da bi pri krojenju i postavljanju
bilo što manje ostataka, koji su takođe plaćeni. Razmotriti
cene raznih fabrikata i ponuda prodavaca. Mogu da se pojave
značajne razlike. Prethodna lična ili tuđa iskustva mogu da budu
jedan od opredeljujućih elemenata za izbor i kupovinu određene
vrste folije.
Garancija proizvođača i prodavca za vrstu i karakteristike folije
moraju biti važan elemenat pri izboru folije. Ukoliko prodavač
sam ne nudi, obavezno tražiti pismenu garanciju. Ona je osnova
u slučaju eventualnog spora.
LITERATURA
1. Durovka, M., Lazić, Branka, Bajkin, A., Potkonjak, Agnes,
Marković, V., Ilin, Ž., Todorović, Vida. 2006. Proizvodnja
povrća i cveća u zaštićenom prostoru. Poljoprivredni fakultet,
Novi Sad, Poljoprivredni fakultet Banja Luka.
2. Momirović, N. 2004. Savremeni objekti zaštićenog prostora.
Poljoprivredni list, specijalno izdanje, 10-11.
3. Stevens, A. B., Stevens, Suzan, Albrecht, M. L., Karen I. B.
Gast. 1994. Starting a Greenhouse Business. Cooperative
Extension Service, Kansas State Universitv Manhattan,
Kansas.
4. Anonim. 2004. Training material on greenhouses. Practical
Training Centre, PTC+ , Ede.