Tip, noseća konstrukcija, lokacija
1.Izbor tipa staklenika/plastenika
Širom sveta primenjuju se brojni tipovi staklenika/plastenika,
različitih formi, materijala, noseće konstrukcije, pokrivki
i drugog. Na sl.7 prikazani su tipovi koji su najviše zastupljeni
u našoj zemlji. Načelno se za konstrukcije - tipove sa kružnim
krovom primenjuju elastični pokrivni materijali, folije. Kao
pokrivka za tipove sa ravnim krovovima primenjuju se kruti
materijali kao što su paneli polikarbonata ili staklo, ali i folije.
Uočava se da postoje konstrukcije sa jednim krovom, jednobrodne
ili kako se engleski naziva single span i sa više povezanih
krovova, višebrodni, multi span. Višebrodni se nazivaju
i blok staklenici/plastenici. Povezivanje više brodova izvode se
sa pregradom medu njima ili bez nje.
A- niski tunel,
B- visoki tunel,
C- plastenik,
D-jednobrodni staklenik (plastenik),
E- višebrodni plastenik,
F- višebrodni staklenik (plastenik),
G-Venlo staklenik
TIP A
Niski tunel, predstavlja rešenje koje se najčešće izvodi u samogradnji,
ne primenjuje se zagrevanje, a koristi se za proizvodnju
rasada i gajenje u predsezoni. Jednostavne je konstrukcije
i bez dodatnih uređaja. U daljem tekstu ovaj tip neće biti posebno
obrađivan.
TIP B
Visoki tunel, plastenik. Često se, kao jednostavno rešenje, zbog
niže cene, koristi za proizvodnju na manjim površinama. Najčešće
je to za predsezonsku proizvodnju, bez zagrevanja, ili sa
sistemom za zagrevanje koji je predviđen za prevazilaženje netipičnih
zahlađenja. Ventilacija se obično izvodi samo kao pasivna,
otvaranjem vrata i bočnih stranica. U principu, to je rešenje
sa manje drugih instalacija, upravljanje koncentracijom
ugljendioksida, navodnjavanjem/fertigacijom, itd.
TIP C
Tipičan jednobrodni plastenik sa kružnim krovom. Kao pokrivka
se najčešće koristi PE folija (polietilenska). Nekada se za vertikalne
stranice koriste paneli polikarbonata. Izvodi se i sa takozvanim
gotskim krovom, koji ima lučni profil sa vrhom na
sredini. Ovakva konstrukcija primenjuje se u područjima sa
mnogo snega, niz takav krov sneg lakše klizi. Ventilacija može
da se ostvari kroz otvore na vertikalnim stranicama, a primenjuje
se i prinudna, ventilatorom. Predviđen je i za ugradnju sistema
za grejanje, pa i za proizvodnju tokom cele ili skoro cele godine.
TIP D
Ovo je tipična konstrukcija kod koje se za pokrivku primenjuje
staklo ili drugi nesavitljivi pokrivni materijali, ali može da se
koristi i folija. Može da se koristi za konstatnu proizvodnju tokom
cele godine. Ventilacija može da bude prirodna, prinudna
i kombinovana. Pogodan je za ugradnju svih instalacija.
TIP E
Sličan je tipu C, s tim što je međusobno povezano više jednobrodnih
u jednu celinu. Dakle, primenjuje se za veće površine.
TIP F
Ovo je konstrukcija kod koje je povezano više staklenika (plastenika)
tipa D. Kao i u prethodnom slučaju brodovi mogu da stvaraju
zajedničku celinu, ili da budu odvojeni zidom koji se izrađuje od
materijala za pokrivku. Ako su brodovi odvojeni moguće je različito
opremanje i sprovođenje proizvodnje u različitim sezonama.
Tako, na primer, u jednom delu može da se sprovodi celogodišnja
proizvodnja, pa ima odgovarajuće grejanje, dok se u drugom
delu ostvaruje predsezonska. Ali se mora uzeti u obzir i činjenica
da je sa takvim rešenjem potrebna posebna kontrola za svaki deo.
Pored krovova sa centralno postavljenim slemenom i simetričnim
stranicama, primenjuju se i oni sa samo jednim nagibom po brodu
(druga strana je vertikalna).
TIP G
Ovaj tip staklenika/plastenika dobio je naziv po gradu u Holandiji
VENLO. Za razliku od prethodnog tipa, po jednoj lađi može
da ima i dva slemena. Stranice krovnog dela mogu da se otvaraju
zakretanjem oko osovine na dnu međureda, pa čak da zauzmu
i veritkalni položaj, čime se znatno poboljšava prirodna ventilacija.
Jednobrodni staklenici/plastenici namenjeni su za manje
površine, do 400 m2 (8x50 m), rede do 500 m2 . Ukoliko bi dimenzije
bile veće javili bi se problemi sa ramskom konstrukcijom,
postavljanjem pokrivke, ostvarenjem ventilacije, navodnjavanja
i drugo. Za veće površine koriste se višebrodni
staklenici/plastenici, a ne više jednobrodnih. Na taj način se
smanjuju gubici, štedi na prostoru, na konstrukciji i pokrivci.
Takode je tada jevtiniji i pouzdaniji sistem kontrole i upravljanja.
Takode je tada jevtiniji i pouzdaniji sistem kontrole i
upravljanja.
Na odluku o izboru tipa staklenika/plastenika ima mno
go uticaja. Oni su:
• predviđena veličina površine za gajenje biljaka,
• biljne vrste koje će se proizvoditi (utiče na visinu stakleni
ka/plastenika),
• investicionu sposobnost,
• tip podloge,
• trajanje proizvodne sezone, bez ili sa grejanjem,
• planirani dalji razvoj odnosno proširenje objekta i drugo.
Visina staklenika/plastenika odabira se prema načinu proizvodnje.
Na primer, za proizodnju cveća u saksijama visina treba
da je takva da omogućava lak ulazak i obavljanje radova, oko
2,2 metra do nivoa krova. Ukoliko se proizvode biljke na nivoima,
ili se „penju" uz nosače, visina je veća.
Primer 1: predviđena je proizvodnja paradajza i krastavaca
kao puzavica, u predsezoni, na površini oko 300 m2 , samo sa
grejanjem za slučaj netipičnih zahlađenja. Odabira se tip C. Visina
do nivoa krova je 2,5 m.
Primer 2: predviđa se ukupno oko 0,5 ha staklenika, a u prvoj
fazi 2.500 m2 za proizvodnju cele godine biljaka lončarica i
rezanog cveća. Odabira se tip F sa visinom do krova 2,2 m.
Pravilan izbor tipa
Izbor tipa staklenika/plastenika zavisi od mnogo uticaja. Za proizvodne
površine do oko 400 m2 odabiru se jednobrodne konstrukcije,
a za veće višebrodne. Konstrukcije sa ravnim konturama
krova namenjene su za korišćenje stakla i drugih nesavitljivih
pokrivki, ali može da se koristi i folija. Tipovi sa zaobljenim krovovima
prekrivaju se isključivo folijama ili savitljivim panelima.
Visina staklenika/plastenika do nivoa krova odabira se na osnovu
visine gajenih biljaka, uzimajći u obzir i smeštaj potrebnih
instalacija.
2.Noseća konstrukcija staklenika/plastenika
Zadatak ramske konstrukcije staklenika/plastenika je da nosi
sve sklopove i elemente koji nisu oslonjeni na podlogu. To su:
• težina ramske konstrukcije,
• pokrivka,
• zavese za uštedu energije i senčenje i mehanizmi za njihovo
pokretanje,
• instalacije i uređaji za grejanje, ventilaciju, navodnjavanje,
snabdevanje sa C02 i drugo,
• biljke koje rastu na potpori, biljke u koritu, biljke puzavice,
vešane lončanice itd,
• dodatne uređaje za servisiranje staklenika/plastenika (primer
perača stakla na sl.9),
• osobe koje postavljaju, kontrolišu ili zamenjuju pokrivku i
drugo.
U tab.1 data su opterećenja biljkama koje rastu na potpori
ili u kofama pri punoj zrelosti {Anonim 2004}
Konstrukcija treba da ima dovoljnu otpornost na atmosferske
uticaje, pre svega vetar i sneg. Na si. 10 prikazane su mere
ukrućivanja polja plastenika ugradnjom trouglova čeličnih
užadi koji ukrućuju konstrukciju, suprotstavljanje dejstvu vetra.
Pored zahteva u pogledu nosivosti, čvrstoće, ima i dodatnih:
• da senka ramske konstrukcije bude što manja i da se u toku
dana „šeta" (konstrukcija ne srne da bude tako izvedena da
jedan deo proizvodnog prostora bude stalno ili pretežno
osenčen),
• da ne oštećuje pokrivku i druge instalacije,
• da je otporna na koroziju i „starenje",
• da je otporna na hemijska sredstva koja se pri proizvodnji u
zaštićenom prostoru koriste,
• da omogućava što lakše postavljanje/zamenu pokrivke,
• da je lako sprovođenje prirodne ventilacije (otvaranje prozora),
• da ne ometa kretanje unutar objekta pri obavljanju radova
i/ili kontrole i upravljanja,
• da pruža visok nivo bezbednosti na radu,
• da nije lako goriva i zapaljiva,
• da je što lakše postavljanje,
• da je što jevtinija.
Sl.10 Ukrućenje polja staklenika/plastenika kosim nosačima
- povećanje otpornosti na bočna opterećenja, pre svega od
dejstva vetra.
Za izvođenje ramskih konstrukcija najčešće se koriste galvanizovane
(presvlačenje metala nerđajućim materijalom, najčešće
cinkom), čelične kružne ili profilisane cevi. Ramska konstrukcija
može da bude izvedena i od čelika koji je zaštićen
bojenjem, ali je, zbog cene i manje trajnosti, kao i uticaja na
biljnu proizvodnju, ovakav postupak gotovo odbačen.
Pored čelika, koji ima i najveću nosivost, koriste se legure
aluminijuma, plastični materijali i drvo.
Jasno je da je projektovanje noseće konstrukcije složeno,
da zahteva mnogo znanja i profesionalni rad. Stoga proračun i
konstruisanje treba prepustiti stručnim kućama sa iskustvom.
Površinska zaštita čeličnih materijala mora da sprečava
rđanje pod dejstvom vode i vazduha visoke vlažnosti, ali i pod
dejstvom hemijskih sredstava za zaštitu bilja, dezinfekciju zemljišta
i drugih koji se koriste pri proizvodnji. Pri spajanju zavarivanjem,
bušenju otvora za vezivanje vijcima, skraćivanju
elemenata, moraju da se preduzmu mere zaštite tih mesta od
korozije. U suprotnom će doći do procesa razgradnje sa unutrašnje
strane.
Aluminijumske legure su lakše od čelika, nerđajuće su, otporne
na hemikalije, te nije potrebna dodatna površinska zaštita.
U odnosu na čelik imaju manju nosivost te su elementi iste
funkcije deblji i stvaraju veću senku. Pored toga, spajanje elemenata
zavarivanjem zahteva poseban, skuplji postupak.
Konstrukcije koje su izvedene od metala moraju da imaju
ugrađenu zaštitu od udara groma, što za posledicu, pored požara,
može da ima i ozleđivanje radnika i useva.
Drvo, kao materijal za plastenike, koristi se samo za plastenike
raspona do oko pet metara i to u područjima gde je njegova
cena niža. Drvo ima manju nosivost te veće dimenzije nosača,
pa stvara veću senku. Neophodno je da se zaštiti od uticaja
vlage i hemikalija, i to sredstvom koje nije otrovno i štetno za
biljnu proizvodnju. Prednost drveta je u tome što se folija za
njega lako vezuje, ekserima ili „klamericama".
U tab.2 dat je primer težine-mase materijala koji se koristi
pri gradnji jednog staklenika.
Tab.2 Ukupna težina konstrukcije, temelja i pokrivke Venlo staklenika
raspona 8 m, (Anonim, 2004)
Plastični materijali za noseću konstrukciju koriste se samo
za manje jedinice, koje se izvode u samogradnji, kopiranjem
proverenih postojećih rešenja, ili na osnovu nacrta proizvođača
elemenata. Ukoliko je upotrebljen odgovarajući materijal,
koji je otporan na dejstvo vode i hemikalija, potrebno je da se
vodi računa o kompatibilnosti materijala noseće konstrukcije i
pokrivke. Jedan od primera je da se PE folija u dodiru sa ramskom
konstrukcijom od PVC (polivinil hlorid), razgrađuje.
U Evropskoj uniji je donet standard za gradnju stalnog zaštićenog
prostora EN13031-1. Njime se definišu opšti i posebni
zahtevi koje noseća konstrukcija treba da ispuni. Prema standardu
obavljena je podela konstrukcija u pogledu trajnosti na
5,10 i 50 godina. Jedan od zahteva u kupoprodajnom ugovoru
mogao bi da bude da noseća konstrukcija ispunjava zahteve deflnisane
u ovom standardu.
Period eksploatacije do 5 godina odnosi se na male i velike
tunele pri čemu je podloga zemlja. Zbog akumulacije biljnih
štetočina i bolesti smatra se da nakon pet godina lokacija mora
da se menja, jer više ne postoje ekonomski i ekološki prihvatljive
mere za njihovo suzbijanje. Kod ovih konstrukcija dopunski
je zahtev da se ramska konstrukcija lako demontira i premešta
na novu lokaciju.
Ramska konstrukcija vezuje se za temelje, koje po pravilu
izgrađuje drugo preduzeće ili sam poručilac. Proizvođač noseće
konstrukcije kupcu isporučuje plan izgradnje temelja, pri
čemu posebna pažnja treba da se posveti priključnim mestima.
Pored toga, treba voditi računa o drugim instalacijama koje se
ugrađuju. Ukoliko se betonira pod i/ili traka oko staklenika/
plastenika treba voditi računa o nagibima koji omogućavaju da
se odvodi voda ili spreči ulazak vode od padavina u unutrašnjost.
Bitna mesta su i ona kojima se objekat povezuje na infrastrukturu,
pre svega grejanje, vodu i izvor električne energije.
Pri ugovaranju kupovine staklenika/plastenika, sa stanovišta
noseće konstrukcije, treba ugovorom ili aneksom ugovora
definisati sledeće:
• garantovanu trajnost materijala noseće konstrukcije,
• nosivost instalacija i biljaka,
• otpornost materijala na dejstvo vode i hemijskih sredstava
koja se pri proizvodnji koriste,
• izdržljivost na vetar, navesti graničnu brzinu,
• izdržljivost na opterećenje snega, navesti debljinu sloja koju
može da izdrži,
• zaštita od udara groma,
• ispunjenje ostalih opštih i specifičnih zateva, na primer da
su primenjene mere navedene u EN13031-1, ili da je ramska
konstrukcija prilagođena lakom obavljanju radova u unutrašnjosti
objekta.
Ukoliko se, na primer, definiše otpornost na dejstvo vetra
brzine do 80 km/h, pri sklapanju polise osiguranja to se navodi,
odnosno šteta se nadoknađuje ukoliko je brzina vetra bila veća.
Što je granična vrednost veća manja je cena osiguranja, jer je i
manja verovatnoća da će doći do tog slučaja. Isto se odnosi i na
sloj snega, pri čemu vlasnik može da na to utiče tako što sneg
čisti ili tako što povisi temperaturu u objektu i sneg potpuno ili
delimično otopi.
Na osnovu navedenog jasno je da noseća ramska konstrukcija
predstavlja složen sistem koji treba da zadovolji mnoge zahteve.
Stoga se, osim za male objekte tipa B i C, ne preporučuje
izvođenje „na svoju ruku" i „prema osećaju". Čak se ne preporučuje
direktno kopiranje izvedenih objekata, jer postoje mnoge
„male tajne" koje je teško u celosti proniknuti.
1.Izbor lokacije, mikrolokacije
i orijentacija objekta
Prilikom izbora lokacije potrebno je da se vodi računa o uticajnim
faktorima koji su navedeni u poglavlju 2.1. Lokacija podrazumeva
skup faktora koji utiču na ekonomičnost poslovanja
gazdinstava u velikoj meri. Ukoliko je proizvođač usmeren
na to da sam prodaje svoje proizvode, neophodno je da lokacija
• Sl. 11 Primer štete koja je nastala dejstvom orkanskog vetra
bude u blizini tržišta - pijace, naselja, prometnog puta... Ukoliko
se roba plasira preko veletrgovaca, to su obično veće jedinice,
treba voditi računa o tome da se odabere lokacija koja
omogućava širenje, povećanje postrojenja i dobar pristup transportnim
sredstvima.
Sl.11 Primer štete koja je nastala dejstvom orkanskog vetra
Nosivost i trajnost
Ramska - noseća konstrukcija treba da nosi sve što nije oslonjeno
na podlogu, ali i da izdrži opterećenje vetra, snega, radnika
koji postavljaju pokrivku i drugog. Pored toga treba da je otporna
na dejstvo vode i hemijskih sredstava koja se koriste pri proizvodnji.
Najčešće se za ramske konstrukcije koristi galvanizirani, nerđajućom
presvlakom zaštićen, čelik. Pored toga koriste se legure aluminijuma,
a za manje objekte drvo i plastični materijali. Pored
ostalog bitno je da ramska konstrukcija stvara što manju senku.
Samo manji objekti grade se u samoizvedbi, na osnovu proverenih
i pouzdanih nacrta ili kao kopija proverenih rešenja. Pri
tome treba dobro razmotriti sve detalje da ne bi nastupile greške.
Gradnju ramske konstrukcije većih objekata treba poveriti
proverenim proizvođačima, s time da se gradnja temelja i montaža,
uz korektna uputstva i eventualnu instruktažu, sprovode u
samogradnji ili uslugom lokalnog preduzeća.
U ugovoru treba tačno navesti dogovorene karakteristike u pogledu
nosivosti, otpornosti na vetar, sneg i drugo. Poželjno je
da konstrukcija bude usaglašena sa evropskim standardom
EN13031-1. Treba zahtevati garanciju trajnosti u pogledu dejstva
vode i hemijskih sredstava.
Sa tehničkog stanovišta bitno je da je obezbeđena infrastruktura,
pre svega:
• snabdevanje energijom, na primer gasovod dovoljnog protoka,
• povezivanje na električnu mrežu dovoljne snage,
• izvor vode dovoljne količine i kvaliteta i
• pristup mreži javnih puteva.
Ukoliko na nekoj lokaciji samo jedno od navedenog nije u
potpunosti ispunjeno to može da prouzrokuje visoke dodatne
troškove, na primer gradnju transformatora ili postrojenja za
prečišćavanje vode.
Bitan uticaj ima i cena zemljišta na nekom lokalitetu, postojeći
objekti - postrojenja, fabrike i planirana gradnja u budućnosti.
Cena je u blizini većih gradova uvek veća. Ukoliko
je u blizini postrojenje koje izbacuje prašinu može da dođe do
problema zaprljanja pa i oštećenja pokrivke. Takođe treba saznati
da li je planirana izgradnja takvog postrojenja u budućnosti.
Kupci zaziru od robe koja je proizvedena u blizini fabrika
koje su stvarni ili potencijalni zagađivači. Lokacija u blizini
takvih fabrika ima nižu vrednost za ovu delatnost, čak i onda
kada je strah od zagađenja neopravdan.
Za postavljanje tunela, pa i plastenika za proizvodnju na
zemljištu smatra se da objekat nije trajan, kao što je navedeno
mora da se najkasnije nakon pet godina premesti, te nije
potrebna građevinska dozvola. Ukoliko je predviđen staklenik/
plastenik koji treba da bude stalno na nekoj lokaciji potrebno
je da se dobije dozvola za izgradnju. Postupak i politika
dobijanja dozvole različita je od opštine do opštine, te se
treba dobro raspitati da li za odabranu lokaciju može da se dobije
dozvola. To isto važi i za dobijanje dozvola za priključivanje
na infrastrukturu: gas, električna mreža, vodovod, put...
Sve ovo treba da se razjasni pre nego što se plac kupi ili započne
sa planiranjem i gradnjom staklenika/plastenika.
Mikrolokacija
Dobro mesto za postavljanje staklenika/plastenika trebalo bi
da bude ravno, bez objekata koji stvaraju senku, posebno sa jugoistoka
i juga, zaštićeno od vetrova. Objekat može uspešno da
se postavi i na zakošen teren, ali tada se primenjuje posebna
konstrukcija.
Objekat ne srne da bude u senci. Pri tome je bitno u kojojem
se dobu godine proizvodnja obavlja, jer Sunce ima drugačiju
putanju zimi i leti, sl. 12.
Sl.12 Putanja Sunca zimi i leti
Ugao sunčevih zraka u odnosu na tlo je zimi manji, a leti
veći. Leti je i duže trajanje dana, a intenzitet sunčevog zračenja
veći. Veći je i broj sunčanih dana. Dobre konstrukcije staklenika/
plastenika prilagođavaju se ovome, odnosno dobu godine u
kojem dominira proizvodnja.
Da bi se sprečilo da bude u senci staklenik/plastenik treba
da bude dovoljno udaljen od objekata, kao što su kuće. Opšte
prihvaćeno pravilo je da se staklenik/plastenik odmiče od
objekta sa njegove južne strane za rastojanje koje je minimalno
1,5 puta veće od visine objekta. I u tom slučaju će staklenik/
plastenik biti u senci, ali u jutarnjim časovima kada je intenzitet
sunčevog zračenja manji, sl.13.
Sl.13 Senka objekta zimi i leti, minimalna udaljenost staklenika/
plastenika
Pri opredeljenju za mikrolokaciju treba posebno voditi računa
i o ruži vetrova. Što je veća brzina vetra to su veći gubici,
sl. 6 u poglavlju 4.1. Za zagrevanje staklenika/plastenika koji je
zaštićen od direktnog udara vetra potrebno je manje energije
za zagrevanje, a ukoliko je bez zagrevanja, temeperatura u njemu
biće viša. Vetar, s druge strane, pomaže ventilaciji i hlađenju
u toku toplih dana. Postavljanje staklenika/plastenika na
vrhu uzvišenja je nepovoljno.
Pri izboru mikrolokacije vodi se računa i o udaljenosti od
priključaka na infrastrukturu, gas, električnu mrežu, vodu i
puteve.
Pored osnovnog proizvodnog objekta potrebne su i druge
prostorije za:
• skladištenje materijala za proizvodnju,
• skladištenje alata, mašina i pomoćnih uređaja,
• pripremu za proizvodnju, na primer, oblaganje kamene
vune folijom,
• obradu, pakovanje i skladištenje gotovih proizvoda,
• sanitarno higijenski prostori i trpezarija radnika,
• poslovne prostorije, kancelarija i drugo.
Posebna briga mora da se vodi o skladištenju hemijskih
sredstava za zaštitu bilja, koja se klasifikuju po otrovnosti i moraju
biti odvojena od drugih sredstava, na primer supstrata.
Ukoliko je staklenik/plastenik u blizini kuće ili drugog privrednog
objekta tada se obično sve pomoćne prostorije smeštaju
van staklenika/plastenika. Ukoliko se ovi objekti nadograđuju
na staklenik/plastenik obavezno se dodaju sa njegove
severne strane, ili se smeštaju između dve celine staklenika/
plastenika (primer sl.15), kako bi što manje uticali na ometanje
sunčevog zračenja.
Ukoliko je planiran objekat koji kao podlogu koristi zemljište,
traba proveriti kvalitet zemljišta na planiranoj mikrolokaciji,
detaljno obrađeno u poglavlju 4.5.
Pri izboru mikrolokacije, posebno za veće objekte, treba u
obzir uzeti eventualna povećanja postrojenja planirana u budućnosti.
Treba rezervisati prostor, ali i odgovarajuće dimenzionisati
kapacitete priključaka gasa, vode i električne energije.
Pri proizvodnji u zaštićenom prostoru odvija se značajan
tok materijala: supstrata, mineralnih hraniva, propagacionog
materijala (semena i rasada), plodova itd. To zahteva angažovanje
radnika i sredstava. Da bi se smanjilo angažovanje, pa time
i troškovi, još pri izboru mikrolokacije i rasporeda prostorija
one se razmeštaju tako da udaljenost i transportni putevi budu
što kraći. Dostava materijala i utovar gotovih proizvoda trebalo
bi da se odvija sa što lakšim istovarom ili utovarom.
Orijentacija
Kada je mikrolokacija odabrana treba voditi računa o postavljanju
objekta, orijentaciji. Ona treba da bude takva da usevi
primaju što više sunčevog zračenja, te da se senke ramske konstrukcije
ne zadržavaju na jednom mestu, sprečavajući ujednačen
razvoj biljaka. Jednobrodni staklenik/plastenik treba
postaviti tako da njegova podužna osa, vrh krova, bude orijentisan
približno u pravcu istok-zapad, a višebrodni sever-jug,
sl.14.
Sl.14 Pravilna orijentacija jednobrodnog i višebrodnog staklenika
Nacrt -situacioni plan
Kada su odabrani tip, veličina, lokacija i mikrolokacija i definisana
orijentacija, pristupa se planiranju rasporeda staklenika/
plastenika, pomoćnih objekata, lokalnih puteva, priključaka
na infrastrukturu i drugog. Sačinjava se nacrt postrojenja
koji ujedno može da bude situacioni plan. Situacioni plan je
podloga za daljnju razradu projekta, ali i za dobijanje građevinske
dozvole, ukoliko se radi o objektu za koji je potrebna. Primer
rasporeda, uprošćenog situacionog plana, prikazan je na si.
15. Na njemu nedostaju postojeći objekti, mreža postojećih puteva
i pozicija priključaka na infrastrukturu.
Pravilan izbor tipa
Brojni faktori utiču na izbor lokacije, a pre svega sagledavanje
povoljnosti sa stanovišta mogućnosti plasmana planirane proizvodnje
i obezbeđenje infrastrukture. Obavezno se vodi računa
i o legalizaciji objekta, odnosno mogućnosti dobijanja građevinske
dozvole, ukoliko je objekat takvog tipa da je potrebna.
Izbor mikrolokacije i orijentacije objekta treba da se sprovede
tako da staklenik/plastenik ne bude u senci, da je što više zaštićen
od vetrova i da je uticaj senke noseće konstrukcije što manji.
Staklenik/plastenik mora da bude dovoljno odmaknut od postojećih
objekata da bi se sprečilo da bude u njihovoj senci. U obzir
treba uzeti kretanje Sunca u toku zime i leta, odnosno u periodu
godine kada se proizvodnja obavlja. Pomoćne prostorije, ukoliko
su vezane za staklenik/plastenik (lokacija je udaljena od zgrada
gazdinstva), treba postaviti sa severne strane staklenika/plastenika.
Pri definisanju lokacije i mikrolokacije vodi se računa i o
budućem proširenju postrojenja.
Ukoliko se kao podloga koristi zemljište obavezno proveriti njegov
kvalitet, pogodnost za primenu.
Pri planiranju mikrolokacije brine se o tome da se omoguće što
niži troškovi gradnje i rada u stakleniku/plasteniku. Tokovi materijala
treba da su što kraći.
Nakon izbora lokacije i mikrolokacije, te određivanja orijentacije,
tipa, veličine i sadržaja, sačinjava se nacrt postrojenja -situacioni
plan.
Sl.15 Primer d ve mogućnosti postavljanja plasteničkog objekta sa radnim prostorom i planiranim proširenjem, nacrt kao podloga za
situacioni plan (Stevens et al. 1994)
LITERATURA
1. Stevens, A. B., Stevens, Suzan, Albrecht, M. L., Karen I. B.
Gast. 1994. Starting a Greenhouse Business. Cooperative
Extension Service, Kansas State Universitv Manhattan,
Kansas.
2. Anonim. 2004. Training material on greenhouses. Practical
Training Centre, PTC+, Ede.